Komentari

novac.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • tyche

    Iz vlastitog iskustva - nakon rata i promjene uvjeta i trzista rada, radila sam za dvije vrste poduzetnika - intelektualce koji su briljantni kad je rijec o teoriji, ali kad je rijec o opstanku na trzistu, oni jednostavno nemaju killer instinkt- za takve stvari uposle nekog drugog da ih odraduje i nikad mu u potpunosti ne vjeruju jer se ne slazu s metodama - bilo da je rijec o naplati ili prosirenju posla. Nadalje, imamo spretne decke koji su nakon rata poceli s posudenom lovom, iskoriste svaku krivinu i pametno usmjeravaju posao sluzeci se svakakvim metodama, ali ih ne muci formalno obrazovanje i nedostatak istog - s njima je problem da su iskljucivi u donosenju odluka, pa kad dodu do tocke da ih biznis preraste, tesko im je sve prepustiti u ruke strucnjacima na bilo kojem polju. Takvi su carevi improvizacije.Vidjela sam prednosti i mane oba sustava. U nasim hrvatskim specificnim uvjetima divljeg kapitalizma, zajednicka je karakteristika da se sposoban pojedinac - radnik ne cijeni dovoljno. Ispada da ljudi vise na vjesalici, pa kad zatrebate, samo uberete, posjednete ih da rade i to je to. A prava su da sutis i radis ma kako ti bilo - jer ako neces ti, " ima ih na birou koji hoce!!"
    Ne drzi se zapravo uopce do ljudskog potencijala koji je itekako vazan za tvrtku i rijetki to prepoznaju. Na trzistu rada ogranicene apsorpcije, radna snaga je lako zamjenjiva i uvredljivo jeftina, a time i potpuno obespravljena - poslodavac uvjetuje sve i moze se bahatiti koliko hoce bez ikakvih posljedica. U interne pravilnike o radu se ugraduju takve klauzule koje mozete jako siroko tumaciti, a ticu se sankcioniranja radnika i valoriziranja ucinaka. Na temelju procjene nadredene osobe vam se za nesto placa moze srezati do 43% recimo... A povreda radne duznosti moze biti jako siroko tumacena - do tog da ne smijete izletjeti u vrijeme pravilnikom zajamcene pauze kupiti dorucak koji cete progutati u pet minuta uz papire. Imamo tako tvrtku organiziranu u pravom autenticnom zatvorskom duhu gdje se svi doslovce tresu u strahu za placu i za radno mjesto, a na celu je strateg cvrstorukas za kojeg su radnici samo nuzno zlo, stoka sitnog zuba i kad bi firma mogla funkcionirati bez njih - bilo bi najidealnije. On naravno ima svoju dvorsku svitu gornjeg managementa koja je inteligentna, skolovana i umjesna i koja vidi njegove slabe tocke i dobro ih iskoristava - podobni koji su ga u stanju dovesti do zakljucka kakav oni zele, ne zato sto je glup - daleko od toga - nego zato sto nekom MORA vjerovati, a nije u stanju sve sam nadzirati.
    Bila sam uvijek blizu gornjem domu, pa je bilo zanimljivo promatrati razlike, prednosti i mane sustava rukovodenja. Isto tako vidim razlike u suprugovoj tvrtki - americka tvrtka koja NE MOZE tek tako otpustiti ljude, tamo morate nesto stvarno ozbiljno zabrljati, a i onda se tri puta razmatra jeste li mozda imali los dan, pa se eto dogodilo... Ja nisam vjerovala kad mi je suprug rekao da ima nekolicina njih koji imaju efektivno sat vremena posla dnevno, ostatak dana rjesavaju krizaljke i vise na internetu - od dosade ne znaju kud ce sa sobom. Na nekim drugim mjestima, lijenost, nestrucnost i nerad caruju, a ako ih se i pokusate rijesiti, ne daj boze da su to slucajno u pitanju zene, latino ili obojeni - u tom slucaju redovno stize tuzba tvrtki vezano za probleme manjina. I nije bitno sto to nije razlog eventualnog otkaza - al dobro dode da se tvrtka dade na sud i nesto od tog iskamci... Sad su napokon nakon dugo vremena odlucili malo procistiti od nekorisnih, dali otkaz dijelu ljudi, najavili su im dva mjeseca ranije da se svi stignu izorganizirati i ponovno naci posao (koji ovdje nije problem naci, kao u Hrvatskoj) i dali im vrtoglavo velike otpremnine. Rezultat - nitko od njih vise NISTA NE RADI i nitko im za to ne moze nista, dva mjeseca sjede i vuku placu, neki jednostavno svaki treci dan jave na posao telefonom da su bolesni i donesu potvrdu od doktora da su pod stresom ili tako nesto. I da, tuzbi je more. Ima li neke sredine ?

    avatar

    24.05.2007. (11:48)    -   -   -   -  

  • networker

    Novac, slažem se s tobom.

    avatar

    24.05.2007. (18:21)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @Novac - kada sam prvi put vidio plakat odmah sam pomislio na tebe i pitao sam se da li ćeš ići. Eto, sad imam odgovor. :)

    avatar

    25.05.2007. (00:02)    -   -   -   -  

  • myrtta

    Slazem se u vecini s tobom tyche, i sama sam radila u raznim firmama i s raznim poslodavcima, moje je iz svega opet izvuci neku korist i nauci nesto, mozda izgleda isfurano ali stvarno se ne treba vracati na one "nezadovoljavajuce" stavove poslodavca i radnika nego furati svoje.
    Ne branim ni jednu ni drugu stranu, ima slucajeva kad je i radnik i poslodavac u pravu ili ono suprotno, sa njihovog stajalista samo su oni u pravu, ni drzava nam ni bajna, ni sustav ni pravosudje uopce ne funkcionira.......
    Ipak u kosmaru svega toga postoje radnici i poslodavci koji uredno odradjuju svoje, nakon duzeg trazenja nasla sam poslodavca koji je ok.
    Poslodavac koji radi ali isto to trazi i od svojih djelatnika, cijeni rad i osobni napredak, i ulaze u radnika. Nije bitan samo financijski dio, placaju me za pristojan zivot a kako cu ja znat raspolagati s mojim novcem bila je tema ovoga bloga, i zadovoljna sam. Radeci u ovakvom okruzenju upoznajem sloj ljudi koji su slicnog razmisljanja i stavova i ima ih ali su malobrojni u nasoj drzavi. Mislim da im nije lako jer su nameti strasni a oni su manje firmice koje nemaju zastitu drzave i svoje greske u poslovanju skupo placaji i niko im ih ne oprasta.
    Ako znas sta zelis i ako si uporan pronaci ces ono sto zelis, raditi ono sto volis i uzivati u poslu samo se treba pokrenuti.
    Lijepi pozdrav

    avatar

    26.05.2007. (12:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...