Tek sad dođoh na tvoj blog. Ne mogu se sjetiti da li sam te već posjećivala, a i nije važno. Razabrah da strašnu tragediju proživljavaš zajedno sa svojima u razredu.Jako, jako tužno.Možda je u vašoj školi organizirana ekipa za psihološku pomoć, ako nije trebala bi vam škola to omogući. U mojoj bivšoj školi imali smo iznenadnu smrt učenice, pukla joj aneurizma (žilica) u glavi - nisu je uspjeli spasiti.Tada smo imali radionice za psihološku pomoć, kome god je trebala i nastava se jedno vrijeme u tom razredu nije mogla normalno održavati. Do kraja školske godine učenici su stavljali vazu s jednom bijelom ružom na njezino mjesto. Vazu su prenosili iz razreda u razred kako su odlazili na koji sat. Tužno. Vele - i smrt je dio života. Ali, ne možeš se za nju - pripremiti. Hrabrite se lijepim trenutcima provedenim s vašom Martinom i njenom majkom.
27.05.2007. (00:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uptown girl
katastrofa... još uvijek ne mogu vjerovat da moje martinice više nema... a ni njene mame... svaki dan se pitam zašto baš one...???????!!!!!!! 8 god. s njom u razredu a sada je vise nikad necu vidit!
01.06.2007. (00:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme..moja sučut... Znam kak ti je, i ja sam izgubila par mladih ljudi koje sam puno voljela na slične načine(u saobračajci, predoziranjem tabletama...)! Grozno... Evo javljam ti se s ovog bloga(imam 2) kad na ovom već pišem nešto slično ovom postu, drži se! I samo znaj da bi ona voljela kad biste vi bile sretne... I da ona misli na vas i čuva vas od gore!
02.06.2007. (17:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam te dugo posjećivao,a evo sada i kad dođem vidim katastrofu.Jako mi je žao iako curu nikad nisam vidio.Drži se i ne daj da te to obeshrabri.Mislim da tek sada shvaćaš,kao i svi mi da ti se život u tren oka može promijeniti pa te stoga molim da živiš za danas,ne razmišljajući pritom što će biti sutra.Čuvaj se :(
06.06.2007. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I kada više ništa neće moći vratiti vrijeme sjaja u travi... nećemo tugovati, nego ćemo naći snage za ono što je u nama ostalo živjeti... Prekrasna posveta prijateljici i njezinoj mami!!! Žao mi je iskreno... :( aaahh... Opet sam ljut... proći će valjda.
18.07.2007. (02:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kisica
Ajme meni Boze, citala sma o tome u novinama i ne mogu ni zamisliti kako je onima koji su je poznavali.
Neka im je pokoj vjecni...
26.05.2007. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MUM i JA
Tek sad dođoh na tvoj blog. Ne mogu se sjetiti da li sam te već posjećivala, a i nije važno.
Razabrah da strašnu tragediju proživljavaš zajedno sa svojima u razredu.Jako, jako tužno.Možda je u vašoj školi organizirana ekipa za psihološku pomoć, ako nije trebala bi vam škola to omogući.
U mojoj bivšoj školi imali smo iznenadnu smrt učenice, pukla joj aneurizma (žilica) u glavi - nisu je uspjeli spasiti.Tada smo imali radionice za psihološku pomoć, kome god je trebala i nastava se jedno vrijeme u tom razredu nije mogla normalno održavati. Do kraja školske godine učenici su stavljali vazu s jednom bijelom ružom na njezino mjesto. Vazu su prenosili iz razreda u razred kako su odlazili na koji sat.
Tužno.
Vele - i smrt je dio života.
Ali, ne možeš se za nju - pripremiti.
Hrabrite se lijepim trenutcima provedenim s vašom Martinom i njenom majkom.
27.05.2007. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uptown girl
katastrofa... još uvijek ne mogu vjerovat da moje martinice više nema... a ni njene mame... svaki dan se pitam zašto baš one...???????!!!!!!! 8 god. s njom u razredu a sada je vise nikad necu vidit!
01.06.2007. (00:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve je veci mrak u mraku
hvala svima...
posljednji pozdrav nasoj Martinčici
01.06.2007. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...za njega...
Ajme..moja sučut... Znam kak ti je, i ja sam izgubila par mladih ljudi koje sam puno voljela na slične načine(u saobračajci, predoziranjem tabletama...)! Grozno...
Evo javljam ti se s ovog bloga(imam 2) kad na ovom već pišem nešto slično ovom postu, drži se!
I samo znaj da bi ona voljela kad biste vi bile sretne... I da ona misli na vas i čuva vas od gore!
02.06.2007. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...za njega...
a taj Vedran je fakat bolestan... ne vjerujem da ima takvih ljudi...
02.06.2007. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...za njega...
jbg... to je sve sudbina, samo ne razumijem zašto Bog uzima dobre ljude... :-(
02.06.2007. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...za njega...
Da, jebi ga, usran je taj život... a Bog niš ne pita, samo uzme! bez obzira što mi ne želimo to! :-(
04.06.2007. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
**°°KATE°°**
ajme...bas tuzna situacija..zao mi je...pozzz :˛(
05.06.2007. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shaggy_1987
Nisam te dugo posjećivao,a evo sada i kad dođem vidim katastrofu.Jako mi je žao iako curu nikad nisam vidio.Drži se i ne daj da te to obeshrabri.Mislim da tek sada shvaćaš,kao i svi mi da ti se život u tren oka može promijeniti pa te stoga molim da živiš za danas,ne razmišljajući pritom što će biti sutra.Čuvaj se :(
06.06.2007. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bobby Brown
I kada više ništa neće moći vratiti vrijeme sjaja u travi... nećemo tugovati, nego ćemo naći snage za ono što je u nama ostalo živjeti...
Prekrasna posveta prijateljici i njezinoj mami!!!
Žao mi je iskreno... :( aaahh... Opet sam ljut... proći će valjda.
18.07.2007. (02:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...