Hvala na pjesmi, Naggar. Ova druga je ljepša, iz nje zrači tvoja predanost Bogu, tvoje pouzdanje u Boga koji čita naše misli i ništa mu ne može ostati sakriveno.
Znaš, svaki dan naš je novi rođendan zemaljski, nova mogućnost, nova prilika za onaj pravi rođendan, kada ćemo se roditi životu vječnomu.
Što znači razgovarati s Bogom? Što znači oprostiti? što znači prepustiti se bez gorčine?
To znači umrijeti sebi sasvim, odreći se sebe, svijeta, svega što ljubimo, svih dragih bića Stvari ne spominjem jer ionako goli idemo pred Gospodina samo sa svojim srcem i svojim djelima. Onima koja smo učinili i koja smo propustili učiniti.
Razgovarati s Bogom znači pustiti Ga u srž svoga bića zaboraviti da tu postoji Ja:
ne misliti, ne znati, ne osjećati nego gorjeti od ljubavi.
Ali...
Mi nismo anđeli.
Krhka smo bića i tugujemo sve dok nas Gospodin ne pohodi daždom svoga blagoslova.
Bliži se blagdan Duhova. Molimo za mudrost, za jakost, za znanje, za savjet, ali iznad svega molimo za poniznost
da shvatimo koliko smo maleni, a tako ljubljeni da je Bog sam umro za nas, svoje Hramove.
Pošalji Duha svojega i obnovi lice zemlje, Gospodine! I samo jednu riječ si rekao i ozdravila je duša moja u Tebi.
Budimo ponizni, Naggar.
23.05.2007. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Carmela
..(ne kužim način komenta, pa ti pišem ovako
Jednostavno je komentirati... A zapustio si blog, nije lako biti sam, zar ne. :) Lakše je biti u velikome društvu istomišljenika ili čak u gomili neistomišljenika. U prvoj se istaknu naše 'dobre' osobine, u drugoj lako sakrijemo svoje trunove pronalazeći tuđe balvane....
Taština, taština, sajam taštine...
25.05.2007. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Carmela
Hvala na pjesmi, Naggar.
Ova druga je ljepša, iz nje zrači tvoja predanost Bogu,
tvoje pouzdanje u Boga koji čita naše misli
i ništa mu ne može ostati sakriveno.
Znaš, svaki dan naš je novi rođendan zemaljski,
nova mogućnost, nova prilika za onaj pravi rođendan,
kada ćemo se roditi životu vječnomu.
Što znači razgovarati s Bogom?
Što znači oprostiti?
što znači prepustiti se bez gorčine?
To znači umrijeti sebi sasvim,
odreći se sebe, svijeta, svega što ljubimo, svih dragih bića
Stvari ne spominjem jer ionako goli idemo pred Gospodina
samo sa svojim srcem i svojim djelima.
Onima koja smo učinili i koja smo propustili učiniti.
Razgovarati s Bogom znači
pustiti Ga u srž svoga bića
zaboraviti da tu postoji Ja:
ne misliti, ne znati, ne osjećati
nego gorjeti od ljubavi.
Ali...
Mi nismo anđeli.
Krhka smo bića i tugujemo
sve dok nas Gospodin ne pohodi daždom svoga blagoslova.
Bliži se blagdan Duhova.
Molimo za mudrost, za jakost, za znanje, za savjet,
ali iznad svega molimo za poniznost
da shvatimo koliko smo maleni, a tako ljubljeni
da je Bog sam umro za nas,
svoje Hramove.
Pošalji Duha svojega i obnovi lice zemlje, Gospodine!
I samo jednu riječ si rekao i ozdravila je duša moja u Tebi.
Budimo ponizni, Naggar.
23.05.2007. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Carmela
..(ne kužim način komenta, pa ti pišem ovako
Jednostavno je komentirati...
A zapustio si blog, nije lako biti sam, zar ne. :) Lakše je biti u velikome društvu istomišljenika ili čak u gomili neistomišljenika. U prvoj se istaknu naše 'dobre' osobine, u drugoj lako sakrijemo svoje trunove pronalazeći tuđe balvane....
Taština, taština, sajam taštine...
25.05.2007. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...