Dragi moj Angelo, to je još sitnica! Danas već imaš i filozofije koje tvrde da je "bitak" zapravo "reklama", vjerovao ili ne, a to Makluanovo da je medij poruka je već zastarjelo za današnje "teoretičare stvarnosti". Čak ako bismo na stranu i stavili moral(nost), što je tvoja briga već i po profesiji, sve to vrijeđa elementarnu ljudsku inteligenciju. Bez brige, već će ti netko spočitnuti da i ti "reklamiraš" svoj "proizvod". Mislim da se to zove paradigma, danas se, a danas je takva paradigma, sve gleda merkantilistički; kupi me - prodaj me. Ali što bi rekao Marx: što gore, to bolje. Slažem se s njim, ali ne iz njegovih nego iz svojih razloga. ;)
22.05.2007. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
direktor marketinga
novi sam ovdje, pa bih želio upitati don angela u koju su svrhu imale služiti registarske oznake s njegovim imenom - da li je to bio jeftin marketinški trik ili pak narcisoidna samopromocija, te kakav je to moglo imati utjecaj na mlade naraštaje - da se okrenu materijalnome i požele mrcinu od automobila sa vlastitom tablicom ili da ih potakne na dublji vjerski život hvala unaprijed sluga ponizan
23.05.2007. (01:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANTIDEMOKRAT
don angelo
I TO JE TO , ŠTO BI REKAO TETAK ! čudi me kako neki sotonisti nisu već skočili na ZADNJE NOGE i napali ovo prozivanje nemoralnosti i nametanja trgovačko-potrošačkog mentaliteta KAO PLODOVA " demokracije " . unaprijed znam tko će braniti tu sotonsku rabotu i filozofiju . Više im ni ČOVJEK NIJE U SREDIŠTU kao SAMODOSTATAN .PROPADE IM SOCIJALIZAM , PROPADE IM KOMUNIZAM A PROPADE IM I HUMANIZAM . ČOVJEK NIJE VIŠE SUBJEKAT , VEĆ IM JE POSTAO OBJEKAT. KOJA EVOLUCIJA DRUGOVI ?? BRAVO ZA DARWI(N)OVCE ??!! NISAM NIGDJE PROČITAO DA SU SE ŽENSKE UDRUGE DIGLE NA PROSVJED PROTIV TIH SOTONSKIH PONIŽAVANJA I OBEZVREĐIVANJA ŽENA I MUŠKARACA .
TO JE REZULTAT SOTONSKE VLADAVINE - DEMOKRACIJE !
HVALA , NA DEMOKRACIJI . NE BIH !
23.05.2007. (02:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Don Angelo, sviđa mi se kako ste obradili gore navedenu temu! Svaka čast! Bilo je vrijeme da netko nešto pametno na (tu temu) kaže! A ja i dalje ponavljam, ovaj put direktoru marketinga, don Angelo se već više puta morao izjašnjavati, i sumnjam da više hoće, glede teme tablica! Pametnome dosta! Čovjek ju je dobio od prijatelja i više je nema! Kog briga za tablice! Taman da mu je i bio gušt imati ih (ne kažem da je tako!)..svi smo mi ljudi i imamo pravo guštati.... Ljudi....gledajte ispod površine....jer ako gledate samo površinu ispadate sami površni!!!!!
23.05.2007. (08:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
direktor marketinga
brigita draga promašena tema...reklamirao je sebe, djeca su to gledala...sramota
23.05.2007. (08:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EVO JOŠ MALO "MARKETING"-MUDROSTI: Proročki je izrekao čuveni T. S. Eliot još 1939.: "Poganstvo je zaposjelo sve najvažnije reklamne punktove." "U mojem zvanju nitko ne želi vašu sreću, jer sretni ljudi ne troše... Trgovina se hrani vašom patnjom... Hitno vam treba neki proizvod, no čim ga posjedujete, već vam treba drugi. Hedonizam nije humanizam: to je keš. Njegovo geslo? 'Trošim, dakle jesam'... Kamo god da pogledate, ondje vlada moja reklama. Zabranjujem vam da se dosađujete. Branim vam da mislite. Teror noviteta služi mi da bih prodavao prazninu... Vaša želja nije više vaša: namećem vam svoju. Zabranjujem vam da nešto nasumce poželite..." Budući da je masno plaćen za svoj posao, dodaje: "Što ja mogu ako je čovječanstvo odlučilo zamijeniti Boga proizvodima široke potrošnje?", te zaključuje. "Nije li zastrašujuće do koje mjere svi takvo stanje smatraju normalnim?" (Frédéric Beigbeder, "129,90 kn").
23.05.2007. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cornelius
e jebiga, sad vidim da u marketingu angelo vidi konkurenciju.....u tom grmu leži zec......više su u trgovini, manje u crkvi, znači manje love .........opet se vraćamo na početak i lovu.....no , meni se reklame gade, da budem iskren, no kako živjeti kapitalizam bez reklama, pitanje je sad? jer svi, pa i crkva, robuju novcu i kapitalu...a crkva prodavaša odrješenja još poodavno, pa je u tržišnoj utakmici ( istina bez neke konkurencije) i sama........
23.05.2007. (09:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
23.05.2007. (11:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cornelius
brigita ma ja sam PROTIV KONZUMERIZMA......no crkva bijaše među prvima koji su promicali kapitalizam , a konzumerizam je samo produkt odnosa u kapitalizmu.......a pogotovo u ovom našem banana društvu
23.05.2007. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cornelius
a direktor je malo zakasnio na blog, pa ga pucaju tablice, no potpuno ga podržavam , čisto da me pop ima zbog čega obrisati
23.05.2007. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Stvarno ste naporni s tim tablicama...
23.05.2007. (13:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Može zvučati čudno, ali mnogi danas smatraju kako kapitalizam ima religiozna obilježja. Takvo razmišljanje otkriva svu bremenitost odnosa između kapitalizma i kršćanskog načina razmišljanja. Naravno da nitko pametan u potpunosti ne odbacuje sustav koji ne samo da je uspio pomiriti mnoštvo različitosti nego i izvući iz čovjeka njegove najbolje sposobnosti i omogućiti neslućen razvoj društva. Isto tako, bez obzira na različite optužbe, od one za utopiju do one o blizini marksističkim idejama, teologija ne može kritički ne promišljati stvarnost kapitalizma. Naime, zadaća je teologije da u svjetlu Božje riječi promišlja cjelokupnu stvarnost, pa tako i stvarnost kapitalizma. U toj svojoj posebnosti ona ne bježi od toga da se posluži različitim razmišljanjima koja mogu pomoći u prepoznavanju silnica prisutnih u društvu, a važnih za shvaćanje čovjeka i društvenih odnosa u kojima živimo. Ono što pri tome dolazi do izražaja, bilo u odnosu na marksizam bilo u odnosu na kapitalizma, jest posebnost kršćanske antropologije. Zanimljivo je i važno stoga istaknuti kako je Ivan Pavao II. prije pada komunizma jasno osuđivao antropološku sliku proizišlu iz marksizma, kao što je nakon pada zida jasno osudio i drugu antropološku viziju koja se oblikovala unutar poimanja slobode na zapadu, a koja ne vidi nikakvu povezanost između slobode i istine i drži jedino istinitim da je čovjek svoj vlastiti eksperiment kojim se može manipulirati u svrhu tehničko-instrumentalne racionalnosti.
Kapitalizam je panteistički i ne trpi nikakve druge dogme
U razmišljanju o kapitalizmu kao religiji većinadanašnjih teologa osvrće se na teze židovskog filozofa Waltera Benjamina (1892-1940). Benjamin nije samo smatrao ono što nam se svima čini poznatim, da kapitalizam u sebi sadrži mnoštvo religijskih elemenata, nego je u svom kratkom spisu »Kapitalizam kao religija« došao do zaključka kako je kapitalizam u svojoj biti religijski. Njegova temeljna teza glasi: »U kapitalizmu se nazire religija, tj. kapitalizam u bitnome služi zadovoljenju istih briga, problema, nemira na koje prije odgovore davahu takozvane religije.« Nakon te početne teze Benjamin ukratko razlaže zašto kapitalizam smatra religijom i koja su obilježja i posebnosti tako shvaćenog kapitalizma.
Kao prvo navodi da je kapitalizam »čista kultna religija« koja ne posjeduje nikakve dogmatike niti teologije. Kult te religije predstavlja »novcem posredovana razmjena robe«. Upravo u toj činjenici otkriva se ne »kršćanska narav« kapitalizma nego njegovo pogansko izvorište. Tako W. Palaver, teolog iz Innsbrucka, razlažući tu temu povlači paralelu između Benjamina i njemačkog ekonomista A. Rüstowa koji je u jednom svom djelu istaknuo da je od dogme slobodna kultna religija u svojoj naravi poganska i može se teološki shvatiti kao oblik panteizma. Naime, bez poteškoća se može povući paralela između Spinozine panteističke formulacije Deus sive natura i učenja jednog od otaca liberalnog kapitalizma Adama Smitha o »nevidljivoj ruci« koji omogućava da iz egoističkog djelovanja nastane zajedničko dobro. Palaver stoga zaključuje kako se čini gotovo nemogućim tržišni princip staviti u određene nama poznate političke okvire te kada i katolički socijalni nauk insistira na tome da se princip konkurencije i natječaja treba podrediti solidarnom principu, čini to polazeći od jedne sasvim drugačije slike svijeta, one koja govori o razlikovanju između stvoritelja i stvorenoga te svijeta koji je hijerarhijski uređen. Takvo razmišljanje nije moguće primijeniti na kapitalizam koji je u svojoj naravi panteistički i ne trpi nikakve druge dogme pored sebe. I još jedan Palaverov teološki zaključak čini se važnim za razumijevanje Benjaminove tvrdnje o »kultnoj čistoći« kapitalizma. Polazeći od pretpostavke da kapitalizam nema dogmatskih uporišnih točaka, postavlja se pitanje da li današnja filozofska i teološka strujanja koja dovode u pitanje svaku dogmu zapravo nesvjesno i nesebično potiču onu najtvrđu verziju kapitalizma koja se ne želi i ne može ograničiti ničim drugim osim zakonom tržišta i profitom. Dakle i postmoderna dekonstrukcija zbilje, premda kritična prema kapitalističkom načinu djelovanja i otvorena određenim alternativnim načinima promišljanja, svojim odbijanjem transcendencije i dogme zapravo potiče funkcioniranje kapitalizma u njegovim najekstremnijim obilježjima.
23.05.2007. (14:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Druga važna karakteristika kapitalizma kao religije, vezana uz prvu, nalazi se u »stalnosti kulta« ili bolje rečeno »neprekinutosti kulta«, što znači da se kult potrošnje slavi svaki dan, i to bez prekida. Na taj se način stvara okvir za zaborav onoga što je uistinu bitno za život i stvara otuđenje koje nastaje kroz stalnu zabavu kao oblik kontrole modernog društva, a koje zapravo pod tepih stavlja pitanje o pravim čovjekovim odrednicama i vrijednostima njegova života. Stoga je potrebno pri svim djelovanjima u pravcu promicanja nedjelje kao neradnog dana imati na umu da poteškoće u prihvaćanju stava koji zastupa Crkva nisu samo na tehničkoj ili organizacijskoj razini nego da su razlozi puno dublji. Drugačije shvaćanje vremena, koje zapravo nema nikakve vrijednosti u takvoj koncepciji, ne dopušta predah, ne dopušta zastoj nego želi omogućiti stvaranje uvijek novih potreba te njihovo konzumiranje.
Prvi kult koji ne govori o opraštanju dugova nego o zaduživanju
Treće obilježje kapitalizma kao religije je u »kultu zaduživanja«. Kapitalizam je prvi religijski kult koji ne govori o opraštanju dugova nego o zaduživanju. I danas smo posvuda svjedoci činjenice ne samo državnog nego i osobnog zaduživanja te nam se to razmišljanje ne čini toliko stranim. Ipak treba znati, mišljenja je Palaver, da ovdje zaduživanje ne treba identificirati s biblijskim i kršćanskim pojmom grijeha ili zaduživanja te treba biti svjestan da Benjamin takvim svojim shvaćanjem razlikuje moderni kapitalizam od arhaičnih i tradicionalnih društava. Jer u kapitalizmu se ne govori o »moralnom dugu«, nego o poganskom shvaćanju »naravnog duga«, po kojem je život po sebi opterećen dugom te je stoga potrebno žrtvovati ljude kako bi se izmirili prijašnji dugovi. Pri tome treba imati na umu da židovsko-kršćanske tradicija, premda se čini da i sama podliježe takvom načinu razmišljanja i djelovanja zapravo razotkriva mehanizam »žrtvenog jarca« arhaičnih religija i na taj način ruši ograde poganskog shvaćanja grijeha ili duga. Kako ističe Girard, Krist prekida logiku žrtvenih sustava i otkriva negativno mimetičkog ponašanja u srcu samoga društva. Budući da upravo logika koju nalazimo u Svetom pismu, a o kojoj govori Girard, razara pogansku logiku na kojoj se zasniva i kapitalizam, jasan je njegov razvoj u »hiperkapitalizam« koji Benjamin označava kao »parazita« na kršćanskom tkivu.
23.05.2007. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U razjašnjenju te povezanosti između poganstva i modernog kapitalizma može nam pomoći i promišljanje o ulozi novca. S jedne strane novac predstavlja humaniziranje zajedničkog života jer stupa na scenu umjesto krvnih žrtava prisutnih u arhaičnim religijama i mitovima. S druge se pak strane otkrivaju njegove negativne oznake. Palaver ih vidi prvo u sposobnosti novca da se odvoji od svega prirodnoga i tako ostvari bezgranično, ničim uvjetovano širenje. Drugi problem leži u činjenici da novac omogućava sve veću distancu međusobne ljudske konkurencije. Konkurencija postaje anonimna, distancirana, vezana uz određena područja ljudskoga života, ali novac postaje odgovoran i za ono što nazivamo hladnoćom u međuljudskim odnosima. Pri tome treba imati na umu da novac kao medij posredovanja s jedne strane sigurno omogućuje ravnopravnost onih koji su u procesu razmjene, dok s druge strane dovodi do ravnodušnosti spram onih koji su u procesu konkurencije ispali iz tržišne utakmice. Girard stoga nije tako strog spram tržišnog mehanizma kapitalizma te naglašava kako upravo takav mehanizam, premda nije ni izdaleka pravedan, nije tako krvav kao mehanizam žrtvovanja u arhaičnim religijama. On je mišljenja da tržište zapravo sprečava ponovno buđenje takvog mehanizma žrtvovanja.
23.05.2007. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Walter Benjamin također naglašava još jednu bitnu značajku kapitalizma koja je postala i »duševnom bolešću« današnjice, a to je »briga« oko materijalnih dobara. Jasno je naime da kapitalizam jedan od svojih glavnih pokretača nalazi u stalnom problematiziranju oskudice i ograničenosti dobara koja je zapravo umjetno stvorena ne samo kada su u pitanju dobra nego kada je u pitanju i novac što pak dovodi do stalne borbe i brige oko osvajanja tih »ograničenih« dobara kako bi se izbjegla »oskudica« što zapravo proizvodi zaduženost i stalno nadmetanje. Kapitalizam ne pruža izlaz iz te zaduženosti nego jednostavno stvara čovjeka koji sve polaže u svoj ponos, u svoje vlastite sposobnosti, čovjek koji nije pozvan na obraćenje kao što je to slučaj sa židovsko-kršćanskom tradicijom nego se pretvara u »ponosnog« čovjeka, nadčovjeka u Nietzscheovu smislu, koji sam sebe čini božanstvom i zatvara se svakoj mogućnosti govora i iskustva otkupljenja i spasenja.
23.05.2007. (14:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ući u »razdruživanje« s kapitalizmom kao s religijom današnjice
Thomasa Ruster, teologa iz Dortmunda, u svom djelu »Pobrkani Bog. Teologija nakon razdruženja kršćanstva i religije«, koje je na stranicama ovoga lista prošle godine izvrsno predstavio dr. Ivica Raguž, ističe da je kršćanstvo sebe vidjelo i doživljavalo kao religiju koja je bila u stanju ne samo pojedincu nego i društvu posredovati odnos sa zadnjim temeljem cjelokupne stvarnosti, ali danas to više nije jer je na mjesto kršćanstva zasjeo kapitalizma koji nam jedini posreduje odnos s krajnjom stvarnošću, s onim što uvjetuje i oblikuje naš život. Stoga dolazi do zaključka da je kapitalizam moderna religija i zaključuje da kršćanstvo, ako želi ostati vjerno Bogu o kojem svjedoči Sveto pismo, a koji se ne može identificirati sa krajnjom stvarnošću, mora što prije raskinuti, tj. ući u »razdruživanje« s kapitalizmom kao s religijom današnjice, a teologija ima zadatak promišljati na koji način to razdruživanje ostvariti.
Da bi se to moglo ostvariti, potrebno je, misli Ruster, iznova promisliti spasenjsko i otkupiteljsko shvaćanje kršćanstva koje je izgubilo na značenju i zapravo je u nemogućnosti posredovati iskustvo da je Bog o kojem Biblija svjedoči onaj koji donosi spasenje. U svojoj dijagnozi teološkog trenutka Ruster govori da je do problema u govoru o takvome Bogu došlo iz više razloga.
Može li se vjerodostojno govoriti o otkupljenju od zla?
Prije svega to je pitanje mjesta eshatologije, tj. govora o »posljednjim stvarima« u teološkom promišljanju, govora koji je danas gotovo iščeznuo i to zbog toga što je proglašen ili mitološkim ili pitanjem ljudske projekcije. »Teološka nastojanja na području eshatologije lutaju već duže između s jedne strane mlake životnosti tradicionalnih sadržaja i s druge strane pokušaja usmjeravanja prema svjetskim formama nade i unutar njih, prije svega Blochova ´Principa nade´.«
Drugi razlog, po Rusterovu mišljenju, leži upravo u statusu kršćanstva kao religije. Mi znamo da je u današnjem društvu, koje je podijeljeno na pojedinačne funkcionalne sustave koji ne zadiru jedan u područje drugoga, uloga religije strogo omeđena te joj je nije dopušteno da se »miješa« u rad i način funkcioniranja drugih pojedinačnih sustava. U toj podjeli uloga religiji je dano mjesto promišljanja i nadilaženja osjećaja prolaznosti i konačnosti, ali nije pozvana više govoriti o ekonomiji ili politici. Stoga ne može više vjerodostojno niti govoriti o otkupljenju od zla u dugim područjima, eventualno u međuljudskim. U tome kontekstu treba podsjetiti kako se kršćanska soteriologija u pojedinim razdobljima razvijala upravo u suprotnosti prema dominantnom ekonomskom modelu odnosa. »Pojmu ekonomije spasenja time može biti pridodano jedno novo značenje: Spasenje se može izreći jedino u odnosu na ekonomiju, u njoj ima svoje objekt, na njemu se može shvatiti, ukoliko se postavi kao njegova suprotnost. Ali, takva ekonomija spasenja je kršćanstvu, ukoliko nastupa i shvaćena je kao religija, zatvorena. Razdvajanje kršćanstva i religije je i soteriološki važno.«
B. Wacker smatra da Rusterovo razlikovanje između vjere u pravoga Boga i kritike lažnih božanstava koje se prvenstveno odnosi na kapitalizma kao čistu kultnu religiju koja je jednodimenzionalno služenje lažnim božanstvima donosi nejasan i nepravedan odnos prema drugim religijama unatoč tomu što Ruster smatra kako međureligijski dijalog kod svih sudionika može pojačati kritiku služenja lažnim božanstvima i shvaćanja kapitalizma kao »krajnje stvarnosti«. Kod Rustera je osim toga nejasno u čemu je razlika između kršćanstva i drugih povijesnih religija i kapitalizma shvaćenog kao religija, tj. u čemu bi bila posebnost kapitalizma kao religije u odnosu na druge religiozne sustave.
Ivica Raguž je isto tako mišljenja, s čime se slažemo, da Rusterovo promišljanje koje upozorava na potrebu govora i svjedočenja »stranog Boga« gubi iz vida pol vjere koji proizlazi iz govora o utjelovljenju i nastojanje da kršćanstvo kritički oblikuje društvo pokazujući vrijednosti svoje poruke te poslanja upravo u kontekstu povijesnih okolnosti i društvenih situacija baš na tragu velikih teologa koji iz tradicije govore o »udomaćenom Bogu«.
23.05.2007. (14:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I mi smo u Hrvatskoj sve više svjesni raskoraka između onoga što određuje društvene tokove i kršćanske misli. Ta nas promišljanja upozoravaju i na pomalo krivo usmjerenu strategiju Crkve koja kao ponekad u želji da izbjegne sučeljavanja ne dopušta da se obistini oštrina kritike odnosa između pravoga Boga i idola. I ona se sama ponekad previše identificira s idolima modernog društva pretpostavljajući da to društvo misli na istoga Boga kada se govori o religioznom iskustvu i društvenim vrijednostima, kao što su nacionalni osjećaji, politički sustavi, stranke itd. Sve to ostavlja dojam kako i sama Crkva, braneći određene društvene struktura, kako to ističe Raguž, »želi samo udomaćenoga Boga i udomaćenu Crkvu«.
Rusterovo nas promišljanje poziva i da preispitamo svoja vlastita iskustva i iskustva koja pretpostavljamo u pastoralu i katehezi. Ta su iskustva naime protkana više duhom ovosvjetske religije kapitalizma nego pravim odnosom s Bogom.
Iz perspektive te diskusije vidimo da promišljanje društvenih problema nije samo izazov, nego je konstitutivni dio teološkog djelovanja. Ono je u svjetlu Božje riječi koja je svjedočanstva Božjeg djelovanja u povijesti, osobito u životu Isusa Krista, pozvano kritički promatrati i promišljati sva društvena zbivanja, jasno poštujući granice svojih mogućnosti i kompetencije drugih disciplina. Pri tome je važno imati na umu da je takvom promišljanju danas potrebno pristupiti bez ikakvog trijumfalizma, u svijesti da je svaki govor o Božjem djelovanju u povijesti fragmentaran i nikada dovršen, kao i u svijesti da smo pozvani učiti od drugih i s njima tražiti rješenja za zajednički život. Izostanak trijumfalizma nuždan je i zbog toga što smo svjesni sve manjeg utjecaja teološke misli na zbivanja ne samo u društvu nego i u Crkvi i sve manje zainteresiranosti društvenih i drugih crkvenih čimbenika za teološki pristup stvarnosti. Ta nas situacija ne poziva na potpunu šutnju i nedostatak jasnih promišljanja nego na pomalo zaboravljenu riječ »poniznosti« u svijesti da Bog u povijesti ostvaruje i upućuje na kraljevstvo Božje i kroz šutnju i nemoć. A to nam ponekad u Hrvatskoj nedostaje jer svi, pa i teolozi, ponekad misle da imaju rješenja za sve probleme.
Glas Koncila, broj 13 (1553), 28.3.2004.
23.05.2007. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti @IHPSO, za doprinos razbijanju predrasuda o odnosu Crkve prema kapitalizmu i svim oblicima poganstva! Bog te blagoslovio (zajedno sa svim ljudima dobre volje)!
23.05.2007. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
23.05.2007. (15:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xyzz
Jutarnji list, 1.6.2006.: "Plakat s logotipom i natpisom “Banca Popolare di Verona e Novara” između oltara i oltarskih pala s Bogorodicom, svetim Antunom i inim ugodnicima Božjima?
Eto, i to će biti jedna znamenitost gotičke bazilike u Padovi, posvećene blagoglagoljivu fratru Antunu koji je prispio iz Lisabona i u Padovi stekao slavu propovjednika i pomagača sirotinji, uz pridjevak: Padovanski. Pred bankovnim plakatom vjernici se, naravno, neće moliti - on će ondje služiti kao znak da je Svečeva bazilika od te banke izmolila 90.000 eura za popravak velike rozete.
Bazilika je stara, trošna, fratri jedu kojegdje jer im se urušio refektorij - a talijanske banke, premda privatizirane, uživaju u Italiji privilegije monopolističkog kartela i naplaćuju klijentima gotovo već i “dobardan”, pa im nije teško od te mane s neba odvojiti ponešto i za one na Nebu i njihove molitelje na Zemlji.
I u srednjem vijeku su feudalci davali crkvama dio onoga što su uzeli puku, za spas svoje grešne duše, zašto ne bi sada to činile banke - veli povjesničar umjetnosti i bezvjerac Vittorio Sgarbi. Dosad su reklame bile samo izvana, uz fasade, ali sada se vjernici moraju naviknuti i na reklame u samome hramu Božjemu - prenosi Corriere della Sera riječi Giannija Berna, predsjednika Venerande Arce, srednjevjekovne institucije koja se stara o održavanju Bazilike. [B]Po njegovim riječima, ni papinski izaslanik nema ništa protiv. Pod uvjetom da su reklame diskretne i čedne.[/B]"
23.05.2007. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Don Anđelo na posjeti mom blogu, u pravu ste, promjenio sam onaj dio teksta. Radim puno pa me nema često na blogu. Inače, Rock_Apologetik mi je skrenuo pažnju na Vaš blog... Lijep Pozdrav!
23.05.2007. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...premda su mi ti njegovi bendovi malo prežestoki, smatram da je i njegov blog vrlo kvalitetan. jest pomalo "izvan struje",,, ali klinci izgleda kuže njegov blog...
23.05.2007. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antidogma
Eto, toliko o politici. Vidi : http://www.slobodnadalmacija.com/20070523/novosti01.asp
23.05.2007. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antidogma
Pa onda pogledaj i ovo. Opet nigdje politike. Samo se o bogu govori: http://www.kastav-crkva.com/pogled.html
23.05.2007. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dolinski
Eh te reklame, pravo pranje mozga. Pretvara ljude u strojeve za kupovanje i proizvodnju.
22.05.2007. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
Dragi moj Angelo, to je još sitnica! Danas već imaš i filozofije koje tvrde da je "bitak" zapravo "reklama", vjerovao ili ne, a to Makluanovo da je medij poruka je već zastarjelo za današnje "teoretičare stvarnosti". Čak ako bismo na stranu i stavili moral(nost), što je tvoja briga već i po profesiji, sve to vrijeđa elementarnu ljudsku inteligenciju. Bez brige, već će ti netko spočitnuti da i ti "reklamiraš" svoj "proizvod". Mislim da se to zove paradigma, danas se, a danas je takva paradigma, sve gleda merkantilistički; kupi me - prodaj me. Ali što bi rekao Marx: što gore, to bolje. Slažem se s njim, ali ne iz njegovih nego iz svojih razloga. ;)
22.05.2007. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
direktor marketinga
novi sam ovdje, pa bih želio upitati don angela u koju su svrhu imale služiti registarske oznake s njegovim imenom - da li je to bio jeftin marketinški trik ili pak narcisoidna samopromocija, te kakav je to moglo imati utjecaj na mlade naraštaje - da se okrenu materijalnome i požele mrcinu od automobila sa vlastitom tablicom ili da ih potakne na dublji vjerski život
hvala unaprijed
sluga ponizan
23.05.2007. (01:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANTIDEMOKRAT
don angelo
I TO JE TO , ŠTO BI REKAO TETAK !
čudi me kako neki sotonisti nisu već skočili na ZADNJE NOGE i napali ovo prozivanje nemoralnosti i nametanja trgovačko-potrošačkog mentaliteta KAO PLODOVA " demokracije " . unaprijed znam tko će braniti tu sotonsku rabotu i filozofiju . Više im ni ČOVJEK NIJE U SREDIŠTU kao SAMODOSTATAN .PROPADE IM SOCIJALIZAM , PROPADE IM KOMUNIZAM A PROPADE IM I HUMANIZAM . ČOVJEK NIJE VIŠE SUBJEKAT , VEĆ IM JE POSTAO OBJEKAT. KOJA EVOLUCIJA DRUGOVI ?? BRAVO ZA DARWI(N)OVCE ??!! NISAM NIGDJE PROČITAO DA SU SE ŽENSKE UDRUGE DIGLE NA PROSVJED PROTIV TIH SOTONSKIH PONIŽAVANJA I OBEZVREĐIVANJA ŽENA I MUŠKARACA .
TO JE REZULTAT SOTONSKE VLADAVINE - DEMOKRACIJE !
HVALA , NA DEMOKRACIJI . NE BIH !
23.05.2007. (02:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brigita
Don Angelo, sviđa mi se kako ste obradili gore navedenu temu! Svaka čast! Bilo je vrijeme da netko nešto pametno na (tu temu) kaže!
A ja i dalje ponavljam, ovaj put direktoru marketinga, don Angelo se već više puta morao izjašnjavati, i sumnjam da više hoće, glede teme tablica! Pametnome dosta!
Čovjek ju je dobio od prijatelja i više je nema! Kog briga za tablice!
Taman da mu je i bio gušt imati ih (ne kažem da je tako!)..svi smo mi ljudi i imamo pravo guštati....
Ljudi....gledajte ispod površine....jer ako gledate samo površinu ispadate sami površni!!!!!
23.05.2007. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
direktor marketinga
brigita draga
promašena tema...reklamirao je sebe, djeca su to gledala...sramota
23.05.2007. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
EVO JOŠ MALO "MARKETING"-MUDROSTI:
Proročki je izrekao čuveni T. S. Eliot još 1939.: "Poganstvo je zaposjelo sve najvažnije reklamne punktove."
"U mojem zvanju nitko ne želi vašu sreću, jer sretni ljudi ne troše... Trgovina se hrani vašom patnjom... Hitno vam treba neki proizvod, no čim ga posjedujete, već vam treba drugi. Hedonizam nije humanizam: to je keš. Njegovo geslo? 'Trošim, dakle jesam'... Kamo god da pogledate, ondje vlada moja reklama. Zabranjujem vam da se dosađujete. Branim vam da mislite. Teror noviteta služi mi da bih prodavao prazninu...
Vaša želja nije više vaša: namećem vam svoju. Zabranjujem vam da nešto nasumce poželite..." Budući da je masno plaćen za svoj posao, dodaje: "Što ja mogu ako je čovječanstvo odlučilo zamijeniti Boga proizvodima široke potrošnje?", te zaključuje. "Nije li zastrašujuće do koje mjere svi takvo stanje smatraju normalnim?"
(Frédéric Beigbeder, "129,90 kn").
23.05.2007. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cornelius
e jebiga, sad vidim da u marketingu angelo vidi konkurenciju.....u tom grmu leži zec......više su u trgovini, manje u crkvi, znači manje love .........opet se vraćamo na početak i lovu.....no , meni se reklame gade, da budem iskren, no kako živjeti kapitalizam bez reklama, pitanje je sad?
jer svi, pa i crkva, robuju novcu i kapitalu...a crkva prodavaša odrješenja još poodavno, pa je u tržišnoj utakmici ( istina bez neke konkurencije) i sama........
23.05.2007. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brigita
dragi direktore...zaviri ispod površine....
23.05.2007. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cornelius
brigita
ma ja sam PROTIV KONZUMERIZMA......no crkva bijaše među prvima koji su promicali kapitalizam , a konzumerizam je samo produkt odnosa u kapitalizmu.......a pogotovo u ovom našem banana društvu
23.05.2007. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cornelius
a direktor je malo zakasnio na blog, pa ga pucaju tablice, no potpuno ga podržavam , čisto da me pop ima zbog čega obrisati
23.05.2007. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Stvarno ste naporni s tim tablicama...
23.05.2007. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
Kapitalizam kao religija: izazov za kršćanstvo
Piše: dr. Željko Tanjić
DIO 1.
Može zvučati čudno, ali mnogi danas smatraju kako kapitalizam ima religiozna obilježja. Takvo razmišljanje otkriva svu bremenitost odnosa između kapitalizma i kršćanskog načina razmišljanja. Naravno da nitko pametan u potpunosti ne odbacuje sustav koji ne samo da je uspio pomiriti mnoštvo različitosti nego i izvući iz čovjeka njegove najbolje sposobnosti i omogućiti neslućen razvoj društva. Isto tako, bez obzira na različite optužbe, od one za utopiju do one o blizini marksističkim idejama, teologija ne može kritički ne promišljati stvarnost kapitalizma. Naime, zadaća je teologije da u svjetlu Božje riječi promišlja cjelokupnu stvarnost, pa tako i stvarnost kapitalizma. U toj svojoj posebnosti ona ne bježi od toga da se posluži različitim razmišljanjima koja mogu pomoći u prepoznavanju silnica prisutnih u društvu, a važnih za shvaćanje čovjeka i društvenih odnosa u kojima živimo. Ono što pri tome dolazi do izražaja, bilo u odnosu na marksizam bilo u odnosu na kapitalizma, jest posebnost kršćanske antropologije. Zanimljivo je i važno stoga istaknuti kako je Ivan Pavao II. prije pada komunizma jasno osuđivao antropološku sliku proizišlu iz marksizma, kao što je nakon pada zida jasno osudio i drugu antropološku viziju koja se oblikovala unutar poimanja slobode na zapadu, a koja ne vidi nikakvu povezanost između slobode i istine i drži jedino istinitim da je čovjek svoj vlastiti eksperiment kojim se može manipulirati u svrhu tehničko-instrumentalne racionalnosti.
Kapitalizam je panteistički i ne trpi nikakve druge dogme
U razmišljanju o kapitalizmu kao religiji većinadanašnjih teologa osvrće se na teze židovskog filozofa Waltera Benjamina (1892-1940). Benjamin nije samo smatrao ono što nam se svima čini poznatim, da kapitalizam u sebi sadrži mnoštvo religijskih elemenata, nego je u svom kratkom spisu »Kapitalizam kao religija« došao do zaključka kako je kapitalizam u svojoj biti religijski. Njegova temeljna teza glasi: »U kapitalizmu se nazire religija, tj. kapitalizam u bitnome služi zadovoljenju istih briga, problema, nemira na koje prije odgovore davahu takozvane religije.« Nakon te početne teze Benjamin ukratko razlaže zašto kapitalizam smatra religijom i koja su obilježja i posebnosti tako shvaćenog kapitalizma.
Kao prvo navodi da je kapitalizam »čista kultna religija« koja ne posjeduje nikakve dogmatike niti teologije. Kult te religije predstavlja »novcem posredovana razmjena robe«. Upravo u toj činjenici otkriva se ne »kršćanska narav« kapitalizma nego njegovo pogansko izvorište. Tako W. Palaver, teolog iz Innsbrucka, razlažući tu temu povlači paralelu između Benjamina i njemačkog ekonomista A. Rüstowa koji je u jednom svom djelu istaknuo da je od dogme slobodna kultna religija u svojoj naravi poganska i može se teološki shvatiti kao oblik panteizma. Naime, bez poteškoća se može povući paralela između Spinozine panteističke formulacije Deus sive natura i učenja jednog od otaca liberalnog kapitalizma Adama Smitha o »nevidljivoj ruci« koji omogućava da iz egoističkog djelovanja nastane zajedničko dobro. Palaver stoga zaključuje kako se čini gotovo nemogućim tržišni princip staviti u određene nama poznate političke okvire te kada i katolički socijalni nauk insistira na tome da se princip konkurencije i natječaja treba podrediti solidarnom principu, čini to polazeći od jedne sasvim drugačije slike svijeta, one koja govori o razlikovanju između stvoritelja i stvorenoga te svijeta koji je hijerarhijski uređen. Takvo razmišljanje nije moguće primijeniti na kapitalizam koji je u svojoj naravi panteistički i ne trpi nikakve druge dogme pored sebe. I još jedan Palaverov teološki zaključak čini se važnim za razumijevanje Benjaminove tvrdnje o »kultnoj čistoći« kapitalizma. Polazeći od pretpostavke da kapitalizam nema dogmatskih uporišnih točaka, postavlja se pitanje da li današnja filozofska i teološka strujanja koja dovode u pitanje svaku dogmu zapravo nesvjesno i nesebično potiču onu najtvrđu verziju kapitalizma koja se ne želi i ne može ograničiti ničim drugim osim zakonom tržišta i profitom. Dakle i postmoderna dekonstrukcija zbilje, premda kritična prema kapitalističkom načinu djelovanja i otvorena određenim alternativnim načinima promišljanja, svojim odbijanjem transcendencije i dogme zapravo potiče funkcioniranje kapitalizma u njegovim najekstremnijim obilježjima.
23.05.2007. (14:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
dio 2.
Kapitalizam i »neprekinutost kulta«
Druga važna karakteristika kapitalizma kao religije, vezana uz prvu, nalazi se u »stalnosti kulta« ili bolje rečeno »neprekinutosti kulta«, što znači da se kult potrošnje slavi svaki dan, i to bez prekida. Na taj se način stvara okvir za zaborav onoga što je uistinu bitno za život i stvara otuđenje koje nastaje kroz stalnu zabavu kao oblik kontrole modernog društva, a koje zapravo pod tepih stavlja pitanje o pravim čovjekovim odrednicama i vrijednostima njegova života. Stoga je potrebno pri svim djelovanjima u pravcu promicanja nedjelje kao neradnog dana imati na umu da poteškoće u prihvaćanju stava koji zastupa Crkva nisu samo na tehničkoj ili organizacijskoj razini nego da su razlozi puno dublji. Drugačije shvaćanje vremena, koje zapravo nema nikakve vrijednosti u takvoj koncepciji, ne dopušta predah, ne dopušta zastoj nego želi omogućiti stvaranje uvijek novih potreba te njihovo konzumiranje.
Prvi kult koji ne govori o opraštanju dugova nego o zaduživanju
Treće obilježje kapitalizma kao religije je u »kultu zaduživanja«. Kapitalizam je prvi religijski kult koji ne govori o opraštanju dugova nego o zaduživanju. I danas smo posvuda svjedoci činjenice ne samo državnog nego i osobnog zaduživanja te nam se to razmišljanje ne čini toliko stranim. Ipak treba znati, mišljenja je Palaver, da ovdje zaduživanje ne treba identificirati s biblijskim i kršćanskim pojmom grijeha ili zaduživanja te treba biti svjestan da Benjamin takvim svojim shvaćanjem razlikuje moderni kapitalizam od arhaičnih i tradicionalnih društava. Jer u kapitalizmu se ne govori o »moralnom dugu«, nego o poganskom shvaćanju »naravnog duga«, po kojem je život po sebi opterećen dugom te je stoga potrebno žrtvovati ljude kako bi se izmirili prijašnji dugovi. Pri tome treba imati na umu da židovsko-kršćanske tradicija, premda se čini da i sama podliježe takvom načinu razmišljanja i djelovanja zapravo razotkriva mehanizam »žrtvenog jarca« arhaičnih religija i na taj način ruši ograde poganskog shvaćanja grijeha ili duga. Kako ističe Girard, Krist prekida logiku žrtvenih sustava i otkriva negativno mimetičkog ponašanja u srcu samoga društva. Budući da upravo logika koju nalazimo u Svetom pismu, a o kojoj govori Girard, razara pogansku logiku na kojoj se zasniva i kapitalizam, jasan je njegov razvoj u »hiperkapitalizam« koji Benjamin označava kao »parazita« na kršćanskom tkivu.
23.05.2007. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
dio 3.
Promišljanje uloge novca
U razjašnjenju te povezanosti između poganstva i modernog kapitalizma može nam pomoći i promišljanje o ulozi novca. S jedne strane novac predstavlja humaniziranje zajedničkog života jer stupa na scenu umjesto krvnih žrtava prisutnih u arhaičnim religijama i mitovima. S druge se pak strane otkrivaju njegove negativne oznake. Palaver ih vidi prvo u sposobnosti novca da se odvoji od svega prirodnoga i tako ostvari bezgranično, ničim uvjetovano širenje. Drugi problem leži u činjenici da novac omogućava sve veću distancu međusobne ljudske konkurencije. Konkurencija postaje anonimna, distancirana, vezana uz određena područja ljudskoga života, ali novac postaje odgovoran i za ono što nazivamo hladnoćom u međuljudskim odnosima. Pri tome treba imati na umu da novac kao medij posredovanja s jedne strane sigurno omogućuje ravnopravnost onih koji su u procesu razmjene, dok s druge strane dovodi do ravnodušnosti spram onih koji su u procesu konkurencije ispali iz tržišne utakmice. Girard stoga nije tako strog spram tržišnog mehanizma kapitalizma te naglašava kako upravo takav mehanizam, premda nije ni izdaleka pravedan, nije tako krvav kao mehanizam žrtvovanja u arhaičnim religijama. On je mišljenja da tržište zapravo sprečava ponovno buđenje takvog mehanizma žrtvovanja.
23.05.2007. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
dio 4.
Walter Benjamin također naglašava još jednu bitnu značajku kapitalizma koja je postala i »duševnom bolešću« današnjice, a to je »briga« oko materijalnih dobara. Jasno je naime da kapitalizam jedan od svojih glavnih pokretača nalazi u stalnom problematiziranju oskudice i ograničenosti dobara koja je zapravo umjetno stvorena ne samo kada su u pitanju dobra nego kada je u pitanju i novac što pak dovodi do stalne borbe i brige oko osvajanja tih »ograničenih« dobara kako bi se izbjegla »oskudica« što zapravo proizvodi zaduženost i stalno nadmetanje. Kapitalizam ne pruža izlaz iz te zaduženosti nego jednostavno stvara čovjeka koji sve polaže u svoj ponos, u svoje vlastite sposobnosti, čovjek koji nije pozvan na obraćenje kao što je to slučaj sa židovsko-kršćanskom tradicijom nego se pretvara u »ponosnog« čovjeka, nadčovjeka u Nietzscheovu smislu, koji sam sebe čini božanstvom i zatvara se svakoj mogućnosti govora i iskustva otkupljenja i spasenja.
23.05.2007. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
dio 5.
Ući u »razdruživanje« s kapitalizmom kao s religijom današnjice
Thomasa Ruster, teologa iz Dortmunda, u svom djelu »Pobrkani Bog. Teologija nakon razdruženja kršćanstva i religije«, koje je na stranicama ovoga lista prošle godine izvrsno predstavio dr. Ivica Raguž, ističe da je kršćanstvo sebe vidjelo i doživljavalo kao religiju koja je bila u stanju ne samo pojedincu nego i društvu posredovati odnos sa zadnjim temeljem cjelokupne stvarnosti, ali danas to više nije jer je na mjesto kršćanstva zasjeo kapitalizma koji nam jedini posreduje odnos s krajnjom stvarnošću, s onim što uvjetuje i oblikuje naš život. Stoga dolazi do zaključka da je kapitalizam moderna religija i zaključuje da kršćanstvo, ako želi ostati vjerno Bogu o kojem svjedoči Sveto pismo, a koji se ne može identificirati sa krajnjom stvarnošću, mora što prije raskinuti, tj. ući u »razdruživanje« s kapitalizmom kao s religijom današnjice, a teologija ima zadatak promišljati na koji način to razdruživanje ostvariti.
Da bi se to moglo ostvariti, potrebno je, misli Ruster, iznova promisliti spasenjsko i otkupiteljsko shvaćanje kršćanstva koje je izgubilo na značenju i zapravo je u nemogućnosti posredovati iskustvo da je Bog o kojem Biblija svjedoči onaj koji donosi spasenje. U svojoj dijagnozi teološkog trenutka Ruster govori da je do problema u govoru o takvome Bogu došlo iz više razloga.
Može li se vjerodostojno govoriti o otkupljenju od zla?
Prije svega to je pitanje mjesta eshatologije, tj. govora o »posljednjim stvarima« u teološkom promišljanju, govora koji je danas gotovo iščeznuo i to zbog toga što je proglašen ili mitološkim ili pitanjem ljudske projekcije. »Teološka nastojanja na području eshatologije lutaju već duže između s jedne strane mlake životnosti tradicionalnih sadržaja i s druge strane pokušaja usmjeravanja prema svjetskim formama nade i unutar njih, prije svega Blochova ´Principa nade´.«
Drugi razlog, po Rusterovu mišljenju, leži upravo u statusu kršćanstva kao religije. Mi znamo da je u današnjem društvu, koje je podijeljeno na pojedinačne funkcionalne sustave koji ne zadiru jedan u područje drugoga, uloga religije strogo omeđena te joj je nije dopušteno da se »miješa« u rad i način funkcioniranja drugih pojedinačnih sustava. U toj podjeli uloga religiji je dano mjesto promišljanja i nadilaženja osjećaja prolaznosti i konačnosti, ali nije pozvana više govoriti o ekonomiji ili politici. Stoga ne može više vjerodostojno niti govoriti o otkupljenju od zla u dugim područjima, eventualno u međuljudskim. U tome kontekstu treba podsjetiti kako se kršćanska soteriologija u pojedinim razdobljima razvijala upravo u suprotnosti prema dominantnom ekonomskom modelu odnosa. »Pojmu ekonomije spasenja time može biti pridodano jedno novo značenje: Spasenje se može izreći jedino u odnosu na ekonomiju, u njoj ima svoje objekt, na njemu se može shvatiti, ukoliko se postavi kao njegova suprotnost. Ali, takva ekonomija spasenja je kršćanstvu, ukoliko nastupa i shvaćena je kao religija, zatvorena. Razdvajanje kršćanstva i religije je i soteriološki važno.«
B. Wacker smatra da Rusterovo razlikovanje između vjere u pravoga Boga i kritike lažnih božanstava koje se prvenstveno odnosi na kapitalizma kao čistu kultnu religiju koja je jednodimenzionalno služenje lažnim božanstvima donosi nejasan i nepravedan odnos prema drugim religijama unatoč tomu što Ruster smatra kako međureligijski dijalog kod svih sudionika može pojačati kritiku služenja lažnim božanstvima i shvaćanja kapitalizma kao »krajnje stvarnosti«. Kod Rustera je osim toga nejasno u čemu je razlika između kršćanstva i drugih povijesnih religija i kapitalizma shvaćenog kao religija, tj. u čemu bi bila posebnost kapitalizma kao religije u odnosu na druge religiozne sustave.
Ivica Raguž je isto tako mišljenja, s čime se slažemo, da Rusterovo promišljanje koje upozorava na potrebu govora i svjedočenja »stranog Boga« gubi iz vida pol vjere koji proizlazi iz govora o utjelovljenju i nastojanje da kršćanstvo kritički oblikuje društvo pokazujući vrijednosti svoje poruke te poslanja upravo u kontekstu povijesnih okolnosti i društvenih situacija baš na tragu velikih teologa koji iz tradicije govore o »udomaćenom Bogu«.
23.05.2007. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
dio 6
Raskorak društvenih tokova i kršćanske misli
I mi smo u Hrvatskoj sve više svjesni raskoraka između onoga što određuje društvene tokove i kršćanske misli. Ta nas promišljanja upozoravaju i na pomalo krivo usmjerenu strategiju Crkve koja kao ponekad u želji da izbjegne sučeljavanja ne dopušta da se obistini oštrina kritike odnosa između pravoga Boga i idola. I ona se sama ponekad previše identificira s idolima modernog društva pretpostavljajući da to društvo misli na istoga Boga kada se govori o religioznom iskustvu i društvenim vrijednostima, kao što su nacionalni osjećaji, politički sustavi, stranke itd. Sve to ostavlja dojam kako i sama Crkva, braneći određene društvene struktura, kako to ističe Raguž, »želi samo udomaćenoga Boga i udomaćenu Crkvu«.
Rusterovo nas promišljanje poziva i da preispitamo svoja vlastita iskustva i iskustva koja pretpostavljamo u pastoralu i katehezi. Ta su iskustva naime protkana više duhom ovosvjetske religije kapitalizma nego pravim odnosom s Bogom.
Iz perspektive te diskusije vidimo da promišljanje društvenih problema nije samo izazov, nego je konstitutivni dio teološkog djelovanja. Ono je u svjetlu Božje riječi koja je svjedočanstva Božjeg djelovanja u povijesti, osobito u životu Isusa Krista, pozvano kritički promatrati i promišljati sva društvena zbivanja, jasno poštujući granice svojih mogućnosti i kompetencije drugih disciplina. Pri tome je važno imati na umu da je takvom promišljanju danas potrebno pristupiti bez ikakvog trijumfalizma, u svijesti da je svaki govor o Božjem djelovanju u povijesti fragmentaran i nikada dovršen, kao i u svijesti da smo pozvani učiti od drugih i s njima tražiti rješenja za zajednički život. Izostanak trijumfalizma nuždan je i zbog toga što smo svjesni sve manjeg utjecaja teološke misli na zbivanja ne samo u društvu nego i u Crkvi i sve manje zainteresiranosti društvenih i drugih crkvenih čimbenika za teološki pristup stvarnosti. Ta nas situacija ne poziva na potpunu šutnju i nedostatak jasnih promišljanja nego na pomalo zaboravljenu riječ »poniznosti« u svijesti da Bog u povijesti ostvaruje i upućuje na kraljevstvo Božje i kroz šutnju i nemoć. A to nam ponekad u Hrvatskoj nedostaje jer svi, pa i teolozi, ponekad misle da imaju rješenja za sve probleme.
Glas Koncila, broj 13 (1553), 28.3.2004.
23.05.2007. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Hvala ti @IHPSO, za doprinos razbijanju predrasuda o odnosu Crkve prema kapitalizmu i svim oblicima poganstva! Bog te blagoslovio (zajedno sa svim ljudima dobre volje)!
23.05.2007. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Filip Fuchs
Stigla inkvizicija u blogosferu...
23.05.2007. (15:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xyzz
Jutarnji list, 1.6.2006.: "Plakat s logotipom i natpisom “Banca Popolare di Verona e Novara” između oltara i oltarskih pala s Bogorodicom, svetim Antunom i inim ugodnicima Božjima?
Eto, i to će biti jedna znamenitost gotičke bazilike u Padovi, posvećene blagoglagoljivu fratru Antunu koji je prispio iz Lisabona i u Padovi stekao slavu propovjednika i pomagača sirotinji, uz pridjevak: Padovanski. Pred bankovnim plakatom vjernici se, naravno, neće moliti - on će ondje služiti kao znak da je Svečeva bazilika od te banke izmolila 90.000 eura za popravak velike rozete.
Bazilika je stara, trošna, fratri jedu kojegdje jer im se urušio refektorij - a talijanske banke, premda privatizirane, uživaju u Italiji privilegije monopolističkog kartela i naplaćuju klijentima gotovo već i “dobardan”, pa im nije teško od te mane s neba odvojiti ponešto i za one na Nebu i njihove molitelje na Zemlji.
I u srednjem vijeku su feudalci davali crkvama dio onoga što su uzeli puku, za spas svoje grešne duše, zašto ne bi sada to činile banke - veli povjesničar umjetnosti i bezvjerac Vittorio Sgarbi. Dosad su reklame bile samo izvana, uz fasade, ali sada se vjernici moraju naviknuti i na reklame u samome hramu Božjemu - prenosi Corriere della Sera riječi Giannija Berna, predsjednika Venerande Arce, srednjevjekovne institucije koja se stara o održavanju Bazilike. [B]Po njegovim riječima, ni papinski izaslanik nema ništa protiv. Pod uvjetom da su reklame diskretne i čedne.[/B]"
23.05.2007. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
Hvala Don Anđelo na posjeti mom blogu, u pravu ste, promjenio sam onaj dio teksta. Radim puno pa me nema često na blogu. Inače, Rock_Apologetik mi je skrenuo pažnju na Vaš blog... Lijep Pozdrav!
23.05.2007. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium
...premda su mi ti njegovi bendovi malo prežestoki, smatram da je i njegov blog vrlo kvalitetan. jest pomalo "izvan struje",,, ali klinci izgleda kuže njegov blog...
23.05.2007. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antidogma
Eto, toliko o politici. Vidi : http://www.slobodnadalmacija.com/20070523/novosti01.asp
23.05.2007. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antidogma
Pa onda pogledaj i ovo. Opet nigdje politike. Samo se o bogu govori: http://www.kastav-crkva.com/pogled.html
23.05.2007. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...