Draga pedeset plus, na poziv koji upućuje tako l[B]epa Lina[/B] (ista ti kad si bila u njenim godinama) odazvao bi se i ko se inace nigde ne odaziva. Što se tiče događanja u Makarskoj, imam utisak da na ovom blesavom području nikad neće biti političke pameti. Malo mi je lakše kad vidim da su svi ludi, a ne samo ovi ovde o kojima nažalost zavisim. I teže istovremeno, jer je dokaz da političari izvlače loše zaključke iz svih svojih grešaka. Najbolji komentar tekuće situacije ovde dao je Feral 17.5., ali odustajem od ubacivanja na tvoj blog izvoda iz tog teksta iako sam to nameravala učiniti, samo zato što je i meni kao i drugima ovde muka od svih tih političkih kombinatorika i kurvanluka, izvinite na izrazu.
19.05.2007. (11:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
draga 50+, malo sam putovala ovom dolinom suza i nisam te mogla čitati. dođoh, sjedoh i popih sve što si napisala. ne znam koji bi post izdvojila. svaki me nadahnjuje. pa me spuštaju ljudski postupci, podižu opet ljudski postupci. tako je malo da čovjek bude sretan. floskula, ali tako je baš sada stanje u mome trbuhu. o hrani bi rado čitala. i o tvome danu na čaju. što piješ? možeš li preporučit meni da i ja jednog dana svoj stomak stavim na kušnju. sada bih te zamolila da se ne ljutiš na dužinu moga komentara. ovo je za sve postove koje nisam komentirala. obožavam priče popout ove koju ti (vam) donosim. odakle je ne pitaj(te). nekada davno prepisana, ali bez autora.
'IZBOR'
Pero je tip čovjeka kakvog ljudi obožavaju mrziti. Uvijek je dobro raspoložen i uvijek će vam reći nešto pozitivno! Kad ga tkogod upita kako je odgovara: Da sam malo bolje, od mene bi mogli biti blizanci. Imao je urođen smisao i za motiviranje drugih. Ako bi netko imao loš dan Pero bi uvijek bio tu da ga potakne na gledanje situacije s vedre strane. Postanem tako radoznao, priđem mu jednog dana pa upitam: Ne razumijem te, kako možeš cijelo vrijeme biti tako dobro raspoložen? Kako ti to uspijeva? A on ni pet ni šest: Svakog jutra kad se probudim kažem sebi: Možeš odabrati hoćeš li biti dobro raspoložen ili ćeš biti loše raspoložen. Pa odaberem da ću biti dobro raspoložen. Kad mi se god dogodi nešto loše mogu odabrati hoću li biti žrtva toga ili ću iz toga nešto naučiti. A ja ti odaberem učenje. Kad mi netko dođe zbog nečega prigovarati mogu izabrati hoću li se zbog toga uzrujavati ili ću gledati pozitivnu starnu života. Ja biram pozitivno. - Ma baš, pobunim se ja, kao da je to lako?! - Lako je. Sav se život sastoji od izbora. Kad odstraniš nebitno svaka je situacija izbor. Uvijek biraš kako ćeš reagirati u nekoj situaciji. Biraš kako će ljudi utjecati na tvoje ponašanje. Biraš hoćeš li biti raspoložen dobro ili loše. Biraš kako ćeš živjeti. Puno sam razmišljao o tome što sam čuo. Kako sam brzo napustio dotadašnji posao i započeo svoj s Perom bijah izgubio kontakt. Prošlo je više godina kad sam čuo da je imao tešku nesreću. Pao je s tornja visoka dvadesetak metara. Nakon osamnaestsatne operacije i tjedana intenzivne njege otpušten je iz bolnice sa šipkama u leđima. Sretnem ga nekih šest mjeseci nakon nesreće. Pitao sam ga kako je. - Da sam bolje, od mene bi mogli biti blizanci! Oš mi vidjeti ožiljke? Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je moje dijete, baš se tih dana trebalo roditi - nastavi Pero. Dok sam ležao na zemlji, sjetio sam se kako imam dvije mogućnosti: mogao sam odabrati hoću li živjeti ili ću umrijeti. Odabrao sam život. - Pa zar se nisi bojao? Nisi li izgubio svijest? - Bolničari su bili sjajni! - nastavlja Pero. Stalno su mi ponavljali kako će sve biti u redu. No, kad su me odvezli na hitnu i kad sam po licima liječnika shvatio u kakvu sam stanju stvarno sam se prepao. Mrtav čovjek - pročitam im u očima i odlučim da nešto moram poduzeti. - Pa što si učinio? - Dakle, bila je tamo neka sestra koja me je svašta ispitivala. I tako pita ona mene jesam li na nešto alergičan. Jesam, kažem joj ja, a svi prestanu raditi, čekajući što ću reći. Uzmem predah i proderem se: Na gravitaciju! Dok su se smijali, kažem im kako sam odabrao živjeti i neka me operiraju kao da sam živ, a ne kao da sam mrtav. I Pero je preživio. Zahvaljujući vještini liječnika, ali i zahvaljujući svojemu stavu. Naučio sam od njega da svakog dana možemo odabrati da živimo punim životom.
P.S. na vođenje sjednice vijeća i sufliranje pandžiću je ipak dno dna, i nema tog komenatra kojim bi se taj čin mogao dočarati a kamo li vrednovati
19.05.2007. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vesna draga i drage moje divim vam se i cestitam. Dostojanstveno, sa puno jakih parola, punih intelektualne duhovitosti...e kad bi bar malo utjecale na savjest onih koji su birani i na um i razum onih koji biraju. Zelim vam uspijeh!
20.05.2007. (06:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Molitva Ni oka da sklopim, postelja prazna tera san, a život se topi i nestaje brzo, k'o dlanom o dlan. K'o razum da gubim, jer stvarnost i ne primećujem, još uvek te ljubim, još uvek ti slepo verujem. K'o luda, ne znam kuda, ljubavi se nove bojim, a dane, žive rane, više ne brojim. Molitva, kao žar na mojim usnama je, molitva, mesto reči, samo ime tvoje. I Nebo zna, kao ja, koliko puta sam ponovila, to nebo zna, baš kao ja, da je ime tvoje moja jedina molitva. Al Bogu ne mogu lagati sve dok se molim, a lažem ako kažem da te ne volim
22.05.2007. (19:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Hvala na prilozima. @vesna, ima bit da je sve za đavla, evo nova vlast se formira, sad će na našim leđima bit čak 4 gradonačelnika, sadašnji bivši će još 6 miseci primat plaću- i narod-pizda šuti. @osejava, počela sam se brinuti kad mi se komentatori prestanu javjati, nema mi @muir već duže, a nema mi ni @milorda. Hvala na priči, to je to. U vezi čajeva: uvijek sam ih volila ali sam zbog zdravlja prestala piti sve aromatične i mirisne čajeve i pijem detoksikacijske. Svaki dan popijem oko 2 litre kukiche-sušene grančice zelenog čaja, kupujem ga u Makronovinom bio&bio, ima ga u svim bio šopovima i nije skup. Ponekad pijem i taheebo, malo je komplicirana priprema, također ga ima u bio šopovima. Ima ga u nas u apoteci Vuković.
A di mi je nestala Luce, naša Ivančica, ne javja se niti blogira, biće digod ošla ko i Weso.
23.05.2007. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Draga pedeset plus,
na poziv koji upućuje tako l[B]epa Lina[/B] (ista ti
kad si bila u njenim godinama) odazvao bi se i ko se inace nigde ne odaziva.
Što se tiče događanja u Makarskoj, imam utisak da na ovom blesavom
području nikad neće biti političke pameti. Malo mi je lakše kad vidim
da su svi ludi, a ne samo ovi ovde o kojima nažalost zavisim.
I teže istovremeno, jer je dokaz da političari izvlače loše zaključke
iz svih svojih grešaka.
Najbolji komentar tekuće situacije ovde dao je Feral 17.5., ali
odustajem od ubacivanja na tvoj blog izvoda iz tog teksta iako
sam to nameravala učiniti, samo zato što je i meni kao i drugima
ovde muka od svih tih političkih kombinatorika
i kurvanluka, izvinite na izrazu.
19.05.2007. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
draga 50+, malo sam putovala ovom dolinom suza i nisam te mogla čitati. dođoh, sjedoh i popih sve što si napisala. ne znam koji bi post izdvojila. svaki me nadahnjuje. pa me spuštaju ljudski postupci, podižu opet ljudski postupci. tako je malo da čovjek bude sretan. floskula, ali tako je baš sada stanje u mome trbuhu. o hrani bi rado čitala. i o tvome danu na čaju. što piješ? možeš li preporučit meni da i ja jednog dana svoj stomak stavim na kušnju.
sada bih te zamolila da se ne ljutiš na dužinu moga komentara. ovo je za sve postove koje nisam komentirala. obožavam priče popout ove koju ti (vam) donosim. odakle je ne pitaj(te). nekada davno prepisana, ali bez autora.
'IZBOR'
Pero je tip čovjeka kakvog ljudi obožavaju mrziti. Uvijek je dobro raspoložen i uvijek će vam reći nešto pozitivno! Kad ga tkogod upita kako je odgovara: Da sam malo bolje, od mene bi mogli biti blizanci.
Imao je urođen smisao i za motiviranje drugih. Ako bi netko imao loš dan Pero bi uvijek bio tu da ga potakne na gledanje situacije s vedre strane. Postanem tako radoznao, priđem mu jednog dana pa upitam: Ne razumijem te, kako možeš cijelo vrijeme biti tako dobro raspoložen? Kako ti to uspijeva?
A on ni pet ni šest: Svakog jutra kad se probudim kažem sebi: Možeš odabrati hoćeš li biti dobro raspoložen ili ćeš biti loše raspoložen. Pa odaberem da ću biti dobro raspoložen. Kad mi se god dogodi nešto loše mogu odabrati hoću li biti žrtva toga ili ću iz toga nešto naučiti. A ja ti odaberem učenje. Kad mi netko dođe zbog nečega prigovarati mogu izabrati hoću li se zbog toga uzrujavati ili ću gledati pozitivnu starnu života. Ja biram pozitivno.
- Ma baš, pobunim se ja, kao da je to lako?!
- Lako je. Sav se život sastoji od izbora. Kad odstraniš nebitno svaka je situacija izbor. Uvijek biraš kako ćeš reagirati u nekoj situaciji. Biraš kako će ljudi utjecati na tvoje ponašanje. Biraš hoćeš li biti raspoložen dobro ili loše. Biraš kako ćeš živjeti.
Puno sam razmišljao o tome što sam čuo. Kako sam brzo napustio dotadašnji posao i započeo svoj s Perom bijah izgubio kontakt. Prošlo je više godina kad sam čuo da je imao tešku nesreću. Pao je s tornja visoka dvadesetak metara. Nakon osamnaestsatne operacije i tjedana intenzivne njege otpušten je iz bolnice sa šipkama u leđima.
Sretnem ga nekih šest mjeseci nakon nesreće. Pitao sam ga kako je.
- Da sam bolje, od mene bi mogli biti blizanci! Oš mi vidjeti ožiljke? Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je moje dijete, baš se tih dana trebalo roditi - nastavi Pero. Dok sam ležao na zemlji, sjetio sam se kako imam dvije mogućnosti: mogao sam odabrati hoću li živjeti ili ću umrijeti. Odabrao sam život.
- Pa zar se nisi bojao? Nisi li izgubio svijest?
- Bolničari su bili sjajni! - nastavlja Pero. Stalno su mi ponavljali kako će sve biti u redu. No, kad su me odvezli na hitnu i kad sam po licima liječnika shvatio u kakvu sam stanju stvarno sam se prepao. Mrtav čovjek - pročitam im u očima i odlučim da nešto moram poduzeti.
- Pa što si učinio?
- Dakle, bila je tamo neka sestra koja me je svašta ispitivala. I tako pita ona mene jesam li na nešto alergičan. Jesam, kažem joj ja, a svi prestanu raditi, čekajući što ću reći. Uzmem predah i proderem se: Na gravitaciju! Dok su se smijali, kažem im kako sam odabrao živjeti i neka me operiraju kao da sam živ, a ne kao da sam mrtav.
I Pero je preživio. Zahvaljujući vještini liječnika, ali i zahvaljujući svojemu stavu. Naučio sam od njega da svakog dana možemo odabrati da živimo punim životom.
P.S. na vođenje sjednice vijeća i sufliranje pandžiću je ipak dno dna, i nema tog komenatra kojim bi se taj čin mogao dočarati a kamo li vrednovati
19.05.2007. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
vesna
draga i drage moje divim vam se i cestitam.
Dostojanstveno, sa puno jakih parola, punih intelektualne duhovitosti...e kad bi bar malo utjecale na savjest onih koji su birani i na um i razum onih koji biraju.
Zelim vam uspijeh!
20.05.2007. (06:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Molitva
Ni oka da sklopim,
postelja prazna tera san,
a život se topi
i nestaje brzo, k'o dlanom o dlan.
K'o razum da gubim,
jer stvarnost i ne primećujem,
još uvek te ljubim,
još uvek ti slepo verujem.
K'o luda, ne znam kuda,
ljubavi se nove bojim,
a dane, žive rane,
više ne brojim.
Molitva, kao žar na mojim usnama je,
molitva, mesto reči, samo ime tvoje.
I Nebo zna, kao ja,
koliko puta sam ponovila,
to nebo zna, baš kao ja,
da je ime tvoje moja jedina
molitva.
Al Bogu ne mogu
lagati sve dok se molim,
a lažem ako kažem
da te ne volim
22.05.2007. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Hvala na prilozima.
@vesna, ima bit da je sve za đavla, evo nova vlast se formira, sad će na našim leđima bit čak 4 gradonačelnika, sadašnji bivši će još 6 miseci primat plaću- i narod-pizda šuti.
@osejava, počela sam se brinuti kad mi se komentatori prestanu javjati, nema mi @muir već duže, a nema mi ni @milorda.
Hvala na priči, to je to.
U vezi čajeva: uvijek sam ih volila ali sam zbog zdravlja prestala piti sve aromatične i mirisne čajeve i pijem detoksikacijske. Svaki dan popijem oko 2 litre kukiche-sušene grančice zelenog čaja, kupujem ga u Makronovinom bio&bio, ima ga u svim bio šopovima i nije skup. Ponekad pijem i taheebo, malo je komplicirana priprema, također ga ima u bio šopovima. Ima ga u nas u apoteci Vuković.
A di mi je nestala Luce, naša Ivančica, ne javja se niti blogira, biće digod ošla ko i Weso.
23.05.2007. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...