Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • Viola (sul palco)

    uf,tesko, ne znam...
    kad bi razmisljala koje su sve genetske bolesti prosle kroz moju familiju onda definitivno ne bi imala djecu. bolje zivjeti u neznanju

    avatar

    16.05.2007. (14:42)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    u sličnom sam se razmišljanju našla čekajući rezultate tripple testa.

    avatar

    16.05.2007. (14:45)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Ja cu mozda biti u manjini, no svakako bih htjela znati da sam bolesna. Sigurna sam da mi ne bi lako palo, da bi danima razmisljala, lose se osjecala, no nakon svega prihvatila bih to i organizirala si zivot u tom smjeru.
    A da li reci nekom svom da je ozbiljno bolestan? E to sad ovisi od osobe do osobe, koliko je tko spreman prihvatiti istinu, itd... Morala bih dobro poznavati doticnu osobu da bih joj tako nesto rekla. A i onda bih jako pazila kojim rijecima.
    Svi imamo izbor. Znam da je lako pricati nama zdravima, drugacije se osjecaju stvarno bolesni. No ja sam uvijek za istinu, ma kakva ona bila.

    avatar

    16.05.2007. (15:02)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Eh, baš si me potrefila...
    ...to su mi scenariji noćne more!
    Definitivno ne bih željela znati niti bih ikom rekla, a čekati nalaze...to su priče za sebe,
    ja to zovem "male smrti" pa posljednjih nekoliko godina ne idem ni krv izvaditi jer stalno slušam o nekim opakim boleštinama pa me jeza hvata na samu pomisao da me ,nakon što pogleda nalaze, liječnica pogleda " onako", znakovito...
    ustvari sam ja neki munjeni hipohondar hihihihh
    Ne znam kako uspiješ preživjeti sa svim saznanjima o opakim užasima
    koji vrebaju ljude...
    hrabra si!!!
    Pozdrav, majstorice

    avatar

    16.05.2007. (15:33)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Mislim da je moja "profesionalna deformacija" dosta utjecala i na razmišljanje o tome da li imati djecu, jer naime, godinama sam gledala samo bolesnu djecu, i majke koje su zabrinute za ishod trudnoće...moje kolegice su to uspjele prevazići, ja ne, iako naravno da to nije jedini razlog...
    Kad se sjetim da nisam htjela upisivati medicinu iz razloga što nisam imala hrabrost nositi se s bolestima, vjerovala sam da ću se baviti ponašanjem životinja, ali život te navede na neki put, nije mi žao, naravno, jer u krajnjem slučaju je to lijep poziv, ali mi vrlo često teško pada kad sam ja donosioc loših vjesti...

    avatar

    16.05.2007. (15:52)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    Kad smo odlučili imati djecu oboje smo se diskretno raspitali u obiteljima. Na sreću, nitko nije imao nasljedne bolesti.
    Mislim da je ljudsko pravo da zna istinu o svojoj bolesti, ja sam za to, osim kad je bolest takva da bolesnik ne može razumijeti što mu se događa.

    avatar

    16.05.2007. (16:42)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Uffffffff, baš si potrefila a tema teškaaaa u ovaj proljetni, lijepi dan, još ljepše veče. ...

    Moram priznati da sam radoznala i da bi htjela istinu. Tu istinu nikom ne bi rekla, sve bih prošla pa, ako se poživi ... priču bi lansirala ...

    Donosiocima istine je teško ... gledala sam u oči i mislila, Bože, gore je toj osobi nego meni ...

    Sažaljenje me ubija, sažaljenje bi teško preživjela a karcinom ... preživila sam.

    avatar

    16.05.2007. (17:55)    -   -   -   -  

  • pipi_piaf

    huh... da, teska tema... i zapravo dva pitanja: jedno bismo li htjeli znati da nosimo gen zlocudne bolesti i drugo, bismo li htjeli znati da imamo uznapredovali karcinom ili neku drugu bolest koja svoj kraj ima u definitivnoj smrti. Za 1. bih odgovorila - definitivno NE! Mojoj prvoj 'ozbiljnoj' pubertetskoj ljubavi (a znamo da se oni i ono sto izlazi iz njihovih ustiju zauvijek ureze u pamcenje kao svojevrsni arhetip) otac je imao Alzheimera. I umro je od nje dok je moja tadasnja ljubav imala nekih 17 godina. I on mi je tada rekao da postoje velike sanse da ce on ili njegova sestra ili njihova djeca oboljeti. I nudili su im mogucnost da saznaju tko nosi gen... On je rekao: "Kad bih saznao da nosim gen, te bih sekunde skocio kroz prozor". Dakle, ne. Covjek mora STVARNO biti beskrajno jak da i nakon takvoga saznanja vodi kvalitetni zivot i dise punim plucima... Ja bih isto osobno radije ne znala...
    A drugo... Da mi je vec dijagnosticirana smrtonosna bolest: da, definitivno bih htjela znati kako objektivno stoje stvari. Na to imam pravo. Jer strasno vjerujem da je svaka bolest velikim dijelom stvar psihe... Mislim da psiha cini cuda... Ako nista drugo, mogla bi mi produziti zivot. Imala bih mogucnost odabrati na sto trositi energiju: nadu u svoje izlijecenje ili u pripremu ljudi koje volim za ono sto ce doci.
    POzdrav! I svaka cast da si se - unatoc svemu - odlucila baviti medicinom. Kada vidim sto i kako pises, definitivno me fasciniras. TAKVIH treba vise...

    avatar

    16.05.2007. (19:38)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Postoji li univerzalni odgovor na ovo pitanje?
    Neko pravilo koje možeš izložiti studentu, zdravo za gotovo, nešto što se mora učiniti, isto kao, npr. dezinficirati ranu?
    I reći: to tako ide, ne može drukčije!
    Da doznam da imam taj gen ne bih čekala ni očekivala bolest. Očekivala bih zdravlje, jer po zakonu privlačenja, privlačimo ono o čemu razmišljamo.
    Reći ćeš mi da lupetam, ali upravo sam odgledala "The Secret", vjerujem u taj zakon, djeluje!

    avatar

    16.05.2007. (21:44)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    neznam, ja uvijek nekako mislim da je bolje znati. makar kako ruzno bilo. barem sam ja takva. jer tijelo ionako samo pocne raditi na nekakvom izljecenju. ali mozda istina nije nuzno najbolje rijesenje za ljude koji po prirodi nisu borci :(

    avatar

    16.05.2007. (22:15)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ne mogu reći, jer stvarno ne znam. Ali znam da nikad ne bih mogla raditi ništa što se medicine tiče. Teško mi je i gledati bolesne ljude, a kamoli im govoriti neke loše prognoze. Jedino prihvatljivo mi je raditi na ginekologiji, na odjelu za porode. :)

    avatar

    17.05.2007. (00:18)    -   -   -   -  

  • katrida

    .............korin komentar, kao da sam ja napisala.....pozdravić šaljem.......

    avatar

    17.05.2007. (10:55)    -   -   -   -  

  • Pgy

    Svaka rit dođe na šekret...stoga laganje nema baš smisla.
    Pogotovo kad je u pitanju život.
    Ili ono suprotno od toga.

    avatar

    17.05.2007. (10:57)    -   -   -   -  

  • grintavac

    Ja san za istinu ma koliko teška bila...ali mislin da judima triba reć vajda sta ja znan da vrime koje imaju znaju organizirat...

    avatar

    17.05.2007. (13:02)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Pozdrav majstorice i drago mi je da ti tuča nije uništila trud ..ah, ludoga li vremena...danas sam se opet vraćala baš po onom najvećem pljusku...nadam se samo da sutra neće... klinci idu na izlet na Brijune!
    Osmijeh

    avatar

    17.05.2007. (22:39)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Ja bih voljela znati istinu, a onda bih se sakrila u neku pećinu ili pod deku i dobro razmislila. Poslije tugovanja napravila bih plan i organizirala život prema dinamici lječenja i bolovanja. Pripremila bih sve moje za ono poslije. Mislim prolaziti sve sa stalnom nadom i sumnjom oduzelo bi mi dragocjeno vrijeme u kojem bih ostala dužna svom srcu, savjesti i razumu.
    Majstorice, teška tema. Asocira me na moje dvije mame, moju mamu i njenu sestru koju sam zvala mamom. Obadvije su umrle što nismo očekivali i ostali smo im dužni i one nama. Imali smo planova koje smo bahato odgodili.

    avatar

    17.05.2007. (23:11)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Ne znam što bi rekla, nekad mislim da bi rado znala, nekad ne.
    Imala sam u obitelji, najbliskiju osobu, muža koji je umro od karcinoma i do zadnjeg časa vjerovo da će ozdravit a i ja sa njim, svaki dan bi rekla pa neće sutra, nažalost taj sutra je jedan dan došo.mati mi je operirala dojku, sve je znala.
    Možda je dobro ne znat kod nekih bolesti koje se ne moraju pojavit, ma ustvari ne znam, jer treba živjet sad i ođe.....a kako to naučit....

    avatar

    18.05.2007. (00:01)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Mislim da je dobro znati nosiš li kakav iskrivljeni gen, ako ne zbog sebe, onda zbog potomaka. Dakle, dobro je znati.
    A tako i za karcinom, recimo. Ako ne znamo, kako se liječiti?
    Ovako, kada se sve zna, barem čovjek može poduzeti korake.
    U stvarnosti, ja sam kao Vitae, hipohondar što ne ulazi u liječničke ordinacije, već vjeruje da su kojekakvi (izmišljeni) tumori samo plod lude mašte.
    Kontradiktorno.

    avatar

    18.05.2007. (00:25)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Zbilja 'jedna teška tema', ali ja ipak volim znati, a to saznanje mislim da može produžiti život ili ga učiniti kvalitetnijim. Pozdraw sa mora

    avatar

    18.05.2007. (00:44)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Mogu reći svoje mišljenje iz "prve ruke". Ja imam Multiplu sklerozu, dijagnosticiranu prije nešto više od godinu dana i mogu samo reći da sigurno ne bi voljela da mi se to sakrilo. Mnogo ovisi o karakteru osobe kojoj je to potrebno saopćiti. Znam da je svakome u početku šok ali realna će osoba to cijeniti i itekako dobro znati interepretirati i prihvatiti to što joj se događa. Stanje duha je pri tome jako važno, da ne kažem presudno. U mojoj obitelji nema nikoga s multiplom tako da je tu isključena genetska mogućnost u uzroku. Sve više upoznavajući tu bolest zapravo mi je u mnogočemu i pomogla. Jednostavno sam mišljenja da sam (nekome možda čudno) zahvaljujući njoj uspjela poboljšati kvalitetu svog života i još uvijek to radim...iz dana u dan.
    Istina da najvjerojatnije neću moći uživati u bračnom životu i djeci (iako liječnici misle suprotno) ali ima još mnogo toga što može ljudski život učiniti ispunjenim.
    Ja sam trenutno u promišljanju mogu li se nositi s činjenicom da imam dijete koje će od mene naslijediti multiplu pa me zapravo čitav život mrziti....
    Istina, tema je teška...ali opet je to "naša ljudska tema". Mnogi misle da ih se to ne tiče, da su zdravi...ali to se tako može promijeniti u sekundi.....

    avatar

    18.05.2007. (09:17)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    ne znam. moja hrabrost se ispuše kao mjehur od sapunice kada je bolest u pitanju.
    ipak, volim znati istinu.
    u zadnje vrijeme ona baš i nije lijepa.
    da znam da imam samo nekoliko mjeseci života, trudila bih se potrošiti ih najpametnije što znam. Npr. napraviti nešto za svoju djecu, nauživati se njihovih mirisa, riječi... udahnula bih život silno, koliko bi mi bolest dala, i... doviđenja.
    ne bih htjela ne znati što mi se događa. ipak je to moje tijelo.
    pozdrav ;)

    avatar

    18.05.2007. (10:06)    -   -   -   -  

  • misko

    Znati.
    Neznanje i slijepa vjera su najveće bolesti čovječanstva.

    avatar

    18.05.2007. (11:54)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Ja bih ISTINU ma kakva bila.
    I drugi mislim da imaju prava znati istinu, naravno, tko to želi.

    avatar

    18.05.2007. (11:56)    -   -   -   -  

  • TheLittleone

    U ovom slučaju treba dati na izbor ljudima žele li se testirati ili ne. To je nedvojbeno, da li bih osobno željela znati, mislim da da, jer bi mi to omogućilo da se pripremim, da me bolest ne zaskoči (barem ne ta koja se može predvidjeti). Kad pak ti već znaš nečiji nalaz po meni je jedini i neupitni način reći istinu. Nitko nema pravo kriti od mene ono što se tiče mene same, mog života. Mislim da je ljudima važno znati istinu, da se mogu pripremiti, prihvatiti to što im se događa, učiniti još neke stvari koje žele, pa na kraju krajeva i pripremiti se za smrt. Osobno kad bi meni liječnik ili netko od obitelji zatajio teški nalaz bila bih teško povrijeđena i to bih smatrala izrazito nepravednim. Naravno, treba ljudima takve stvari priopćiti na prihvatljiv i ljudski način, izbjegavajući one šeme imate još mjesec dana života, jer to ne može znati ni najveći stručnjak!

    avatar

    18.05.2007. (12:29)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    I kada tonem nadam se da ću ugledati slamku. Slamku spasa, slamku prijateljstva. Ti si jedna od mojih slamki, Majstorice, i presretna sam što te imam.

    avatar

    18.05.2007. (18:42)    -   -   -   -  

učitavam...