Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • pa3ot

    A da napokon objavis nesto nezanimljivo. :))
    Salim se. Odlicne price imas. Nego, jel ovaj Đuro bas Đuro ili prestavlja sve Hrvatske branitelje? Ili jedno i drugo?

    avatar

    15.05.2007. (00:50)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Bravo Baća,pročitao sam to maločas kod nje, i sad opet kod tebe.Priča je vrhunska.Baš onako kako dolikuje dugoj mračnoj noći,...I isto se naš'o jedan normalan partizan, i pomogne...A koliko samo ima još neispričanih priča o tim ''pročiščavanjima'' pravednih partizana...eto i brat moga djeda poslužio je kao obrok lavovima u Maximiru...a obukle ga ustaše 15 dana pred smrt...onako golobradog mladića...ali to je tema za iduću godinu i sječanje na Bleiburgh...Baća prijatelju, svako dobro...

    avatar

    15.05.2007. (10:56)    -   -   -   -  

  • dva

    @pa3ot - da, Đuro je baš Đuro (tako su ga nazvali mama Slavončica i tata Dalmoš) - a može predstavljati sve ili većinu ili nekolicinu ili samo sebe..kako si zamisliš

    @Baća Ivo- nadam se da se ne ljutiš što na tvom blogu odgovaram tvojim komentatorima :))
    pozdravčić ti ostavljam

    avatar

    15.05.2007. (11:38)    -   -   -   -  

  • slavonka_31431

    ova me priča podsjetila na sat povijesti koji mi je danas prošao.....od kolege djed i jedan naš kolega su išli u Bleiburg, djed je ondje bio i vratio se. kada su ga ponovno odveli onamo kažu plakao je kao nikada. bilo mu je teško.....mogu misliti kako mu je kad dođe onamo 50 godina poslije (dobro malo više) i podsjeti se na ratne godine i na boravak ondje koji nimalo nije bio lagan! strašno...

    avatar

    15.05.2007. (22:57)    -   -   -   -  

  • amarcord

    Tužna priča. Kada puške govore, molitva utihne, a vjera se svede na osobnu želju, za svoje i sebe, jer zrno ne štedi pravednika. Kada netko govori jezikom "naših" i "vaših" trebao bi biti dobro svjestan kuda to vodi, ali na žalost oni koji huškaju pse rata rijetko osjete njihov nemilosrdni ugriz koji kida tijelo, a još više dušu, a i ja sasvim lišen šanse za razumijevanjem lajem na mjesec, i o onom, i o ovom, i o nekom budućem ratu, gdje mahom stradaju sasvim nevini ljudi, na ovaj ili onaj način. Ostaje mi samo molitva, kako onda, tako i danas, i vazda, mir ljudima, i među ljudima. Lijep ti pozdrav, a ovaj puta, tvojim štovaocima, još i više, uz već standardan osmjeh nade za makar malo bolje, možda i pravednije sutra, a o više ljubavi uglavnom mogu samo sanjati, mada ima naznaka da se ljudi mijenjaju, možda si samo utvaram, ali kao da osjećam sve veću kritičnu masu koja stremi nečem višem, ali dobro, vrijeme će pokazati kuda plovi ovaj naš brod i imamo li se snage uzdići do visina koje su nam još tako davno određene :)

    avatar

    15.05.2007. (23:58)    -   -   -   -  

  • miki

    Pozdrav Prijatelju! Miki

    avatar

    16.05.2007. (04:54)    -   -   -   -  

  • zakoniti (od dva)

    Veliki pozdrav, čitam ja tako da se sumnja u moj identitet... Da bijah u Bleiburgu i mogu ti reći da sada na sve gledam malo drugačije nego prije puta. Prvo, išli smo (bar od ZG-a) istim putem kojim je išla i kolona 1945. Uz aktualne teme putem smo komentirali i iznosili i naša saznanja i razmišljanja o Bleiburgu. Svako od nas imao je ili je znao nekoga tko je prošao križni put, a samo jedan od nas četvorice bio je do sada u Bleiburgu. Idući od Maribora do Dravograda istinski smo uživali, što u ugodnoj vožnji po novoj cesti, što u prekrasnom krajoliku (s lijeve strane Drava,čista, oivičena šumama; a sa desne šumovite gore što se uzdižu put neba), što u vremenu idealnom za putovanje. Pošto smo stigli malo prerano (potcjenili smo našeg "pilota") imali smo dosta vremena za lagani obilazak mjesta, a posebice groblja. Plijeneći svojim živopisnim odorama mnogima smo objašnjavali ko smo i što predstavljamo, a onda kad priča krene čusmo i njihove priče i sudbine. Možda me osjećaj vara, ali mislim da je bilo više ljudi iz dijaspore nego onih iz "lijepe naše". Očekivah usašku ikonografiju, ali po mojoj procjeni, možda je bilo 30 - 50 njih sa ustaškim obilježjima (većinom samo kapa i majica sa znakovljem), a i većina njih ne zna (osim iz predaje starijih) tko su bile ustaše i što su predstavljali u prošlosti. Moram napomenuti da je u Bleiburgu bilo 10 - 12 tisuća ljudi. Jako me razljutilo kad sam drugi dan u medijma pročitao kako je sve vrvjelo od ustaške ikonografije, ali novinari izgleda moraju malo pisati i po narudžbi... No, iskustvo je nezamjenjivo i nadam se da ćemo ići i nagodinu, ali u većem broju. Priče koje smo čuli od ljudi koji su preživjeli, priče koje smo čuli od domaćih ljudi koji se svega sjećaju i sama nazočnost na mjestu događanja, nenadoknadivo su životno iskustvo u poimanju naše povijesti i istine o hrvatima. Važno je napomenuti da svi mi koji smo odrasli i obrazovani u socijalističkom duhu od 1991. (a neki i ranije - ovisno o kućnom odgoju) moramo debelo revidirati povjesne činjenice, događaje i vrijednosti kako bi došli do približne "povjesne stvarnosti". Kao slavonac i hrvat i sam sam već dosta prije 1991. bio u moralno-etičkim dilemama, pa ponekad čak i trilemama, a koje bi i prije odlaskom na ovakvo mjesto i ovakvim iskustvom bile brzo rješene. Malo prije, eto, pročitah (na portalu Večernjeg lista) da se Stipica (Mesić) ljuti na austrijsku policiju što nije ustaše izdvojila (a na slici "ljuta ustašica" od svojih osamnaestak godina i to još s kikama) iz mase. 'ko gubi, ima se pravo ljutiti - naime, jedini političar prozvan u negativnom kontekstu na skupu u Bleiburgu bio je baš on... A ne smeta mu kad usred "lijepe naše" srbende natandare šajkače sa kokardama i šetaju okolo - e moj "cigo"... Eto toliko od mene za ovaj puta, puno ti lijepih pozdrava šaljem, a svima na blogu svako dobro želim. Zis

    avatar

    16.05.2007. (09:28)    -   -   -   -  

  • slavonchica

    lijepa priča...
    dragi moj baća, puno pozdrava ostavljam, slavonskih, naravno ;)

    avatar

    16.05.2007. (11:39)    -   -   -   -  

  • novogradiščanin

    Čuo sam puno istinitih priča o Blajburgu, a jednom (sada pokojnom) gospodinu Stjepanu Mrnjecu pomogao sam i da o tome napiše knjigu jer to mu je bila velika želja. Ove naše slavonske šume (Papuk, Psunj, Požeška gora, pa sve do Zagreba i dalje) i danas kriju mnoga tijela hrvatskih domoljuba i tisuće bolnih istinitih priča. Užasno je kako je tu bilo velikih boli i patnji. Zbog politike? Rata? Za čije interese? Neki kažu Libanon, Irak? Pa na ovim slavonskim prostorima ne tako davno naši ljudi su proživjeli strašne događaje. Dosta blago rečeno zanimljivo (kao što reče i kardinal Bozanić) da se to ne želi istražiti. Pokojni djed i već spomenuti gospodin Mrnjec govorili su imena ljudi koji su tada nemilice ubijali nesretne i izgladnjele, a nekon toga "normalno" živjeli tu po našim selima i kao da su imali zaštitu za zla koja su počinili. Jedan od njih već u poznim godinama strado je na cesti (lupio glavom i satima ležao dok nije iskrvario, a prolaznici se nisu obazirali misleći da je neki pijanac). Sudbina? Slučajnost? Desetke godina iza rata dolazili su sa raznih strana tadašnje države tražiti svoje najbliže. Mnogi ih niti dan danas nisu našli.

    avatar

    16.05.2007. (18:24)    -   -   -   -  

  • domoa

    Sječam se kad sam prije sedam-osam godina gledao film o Bleiburgu na HTV-u. To je bilo tužno za gledati. Ne ponovilo se više. Naš narod je u prošlosti stalno bio izložen nečijem režimu i uvijek smo mi bili žrtveno janje.
    Pozdrav!!!!

    avatar

    16.05.2007. (23:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...