nema veze, nije predirektno, zapravo, ako ništa drugo, drago mi je da bar neko primjećuje. :) dakle, istina je. sad vidim da ne skrivam to dobro. u pravu si. ..nekada postoje trenutci kada želim neko mirno mjesto u kojem ću uživati u osjećaju izoliranosti od vanjskog svijeta. takvi trenutci su sve češći. postoje trenutci kada mi se neda sretati poznate osobe i odgovarati na milijunto pitanje "kako si" ili "što ima novo". postoje trenutci kada bježim od ostatka svijeta. postoje trenutci kada mi dođe da si oderem kožu noktima koliko živčanim u sebi. suzdržavam se. postoje trenutci kada bih mogla vrištati iz petnih žila na cijeli svijet. suzdržavam se. glas želi izaći, ali se lomi negdje na sredini i nestaje. postoje trenutci kada cijeli dan razmišljam o nekoj sitnici i želim svu svoju kukavičku jadnu hrabrost da se pokrenem i nešto učinim. opet ne uspijeva. što više planiram i razmišljam, to su šanse sve manje. svaka rijec, svaki pokret, urezuje se i moze povuci na dno.. moje ponasanje koje otkriva niz uzaludnih borbi da se prevlada uzrujanost..zivcano uzbudenje u jednom trenutku, a zatim opet tupo mrtvilo u sljedecem..glas u jednom trenu zivahan, u drugom drhtav. nesiguran i potišten. okovi patnje unistavaju..zamršena masta..i svaki osmijeh boli....
Never has the wind blown like thousand years ago, Everything that I've known has left me on my own.. Never have I felt the rain fall down like the burning flames, All I see is the face of eternal wait..
prilično sam se raspisala. nadam se da sad shvaćaš. uglavnom, hvala ti. :)
13.05.2007. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala na komentarima. zanimljivo i više nego sam ikad od koga dobila. znaš, sebičnost i licemjerje u ljudima nema granica. ne želim biti dio takvog svijeta. ..ne razumiju da mi smeta svaka sitnica. zbunjuje. rijec, dodir, pokret, buka.. i svaka rijec tesko pada. cesto imam osjecaj da cu iskociti iz koze ili umrijeti od nervoze. zivim u sjeni, u zacaranom krugu. precesto se gubim i gradim zid oko sebe. a cinjenica da mogu uzivati u necemu u svom zivotu i osloboditi se straha i tjeskobe jedino kada se napijem toliko da ni neznam za sebe me jos vise depremira nego cijeli moj usamljeni zivot. i sto mi preostaje? sakrivati se ovako do kraja zivota i bjezati od svega, problema. činjenica je da sam kukavica. bojim se pokazivati osjećaje i priznati da volim. zapravo te dvije riječi "volim te" osobi koju stvarno volim mi je nešto najteže za izgovoriti. previše analiziram, maštam i kompliciram a nikad ništa ne poduzimam u vezi ostvarenja tih maštarija koje su zapravo realne a ne pretjerane. a kad napokon nešto poduzmem, sve ode u p.m..
They took pictures of our dreams.. Ran to hide behind the stairs, And said maybe when it's right, for you, they'll fall..
i znam da znaš o čemu govorim. nije zapravo ni sve tak kak izgleda i kak ja mislim da je, ali u mojoj glavi sve izgleda drugačije i dobiva neki novi smisao..ja ga još uvijek tražim. mislila sam da sam ga pronašla, ali ispostavilo se da nije tako. upravo suprotno. i trenutačno mi je zbog toga jako žao i voljela bih da se mogu vratiti u prošlost i promjeniti neke stvari. tješi me jedino "vjerojatno je moralo tak biti" i "za sve postoji neki razlog". neznam da li ima smisla vjerovati u to.. ali to je druga priča.
p.s. ono gore naslov posta je iz "skalds and shadows" od bg-a?
Would you believe in a night like this? A night like this, when visions come true Would you believe in a tale like this A lay of bliss, we're praising the old lore Come to the blazing fire and..See me in the shadows..
by the way, nemam ništ protiv, mogle bi koji put na kavu.. :) lijepo te pozdravljam.
15.05.2007. (20:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ähum, ovaj, Little Dreamer, nije da hoću biti Prophet od Doom or something, ali čini se da imaš just nice potential za maničnu depresiju, a.k.a. vrstu shizofrenije. But you're probably perfectly sane..... Ali osjećaji uništavaju, uništavaju i uništavaju..... Sva sreća da ih nemam. 8)~ Hehe, imam, za jako određene stvari i ljude. ;)
Cheerio,
Dedica
16.05.2007. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozdrav. slucajno sam zalutala i moram komentirati. utjeha kose mi je vjerojatno najadraza pjesma, a jesenjin jedan od najdrazih pjesnika.. i blog mi se jako svida. neznam ak se sjecas, maja nas je jednom upoznala na knjizevnoj jelena
16.05.2007. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Little Dreamer
nema veze, nije predirektno, zapravo, ako ništa drugo, drago mi je da bar neko primjećuje. :)
dakle, istina je. sad vidim da ne skrivam to dobro. u pravu si.
..nekada postoje trenutci kada želim neko mirno mjesto u kojem ću uživati u osjećaju izoliranosti od vanjskog svijeta. takvi trenutci su sve češći. postoje trenutci kada mi se neda sretati poznate osobe i odgovarati na milijunto pitanje "kako si" ili "što ima novo". postoje trenutci kada bježim od ostatka svijeta.
postoje trenutci kada mi dođe da si oderem kožu noktima koliko živčanim u sebi. suzdržavam se. postoje trenutci kada bih mogla vrištati iz petnih žila na cijeli svijet. suzdržavam se. glas želi izaći, ali se lomi negdje na sredini i nestaje. postoje trenutci kada cijeli dan razmišljam o nekoj sitnici i želim svu svoju kukavičku jadnu hrabrost da se pokrenem i nešto učinim. opet ne uspijeva. što više planiram i razmišljam, to su šanse sve manje.
svaka rijec, svaki pokret, urezuje se i moze povuci na dno.. moje ponasanje koje otkriva niz uzaludnih borbi da se prevlada uzrujanost..zivcano uzbudenje u jednom trenutku, a zatim opet tupo mrtvilo u sljedecem..glas u jednom trenu zivahan, u drugom drhtav. nesiguran i potišten. okovi patnje unistavaju..zamršena masta..i svaki osmijeh boli....
Never has the wind blown like thousand years ago,
Everything that I've known has left me on my own..
Never have I felt the rain fall down like the burning flames,
All I see is the face of eternal wait..
prilično sam se raspisala. nadam se da sad shvaćaš. uglavnom, hvala ti. :)
13.05.2007. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sopar
onaj dio posle druge slikice je fest lepo napisano
13.05.2007. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Little Dreamer
hvala na komentarima. zanimljivo i više nego sam ikad od koga dobila.
znaš, sebičnost i licemjerje u ljudima nema granica. ne želim biti dio takvog svijeta. ..ne razumiju da mi smeta svaka sitnica. zbunjuje. rijec, dodir, pokret, buka.. i svaka rijec tesko pada. cesto imam osjecaj da cu iskociti iz koze ili umrijeti od nervoze. zivim u sjeni, u zacaranom krugu. precesto se gubim i gradim zid oko sebe.
a cinjenica da mogu uzivati u necemu u svom zivotu i osloboditi se straha i tjeskobe jedino kada se napijem toliko da ni neznam za sebe me jos vise depremira nego cijeli moj usamljeni zivot. i sto mi preostaje? sakrivati se ovako do kraja zivota i bjezati od svega, problema.
činjenica je da sam kukavica. bojim se pokazivati osjećaje i priznati da volim. zapravo te dvije riječi "volim te" osobi koju stvarno volim mi je nešto najteže za izgovoriti.
previše analiziram, maštam i kompliciram a nikad ništa ne poduzimam u vezi ostvarenja tih maštarija koje su zapravo realne a ne pretjerane. a kad napokon nešto poduzmem, sve ode u p.m..
They took pictures of our
dreams..
Ran to hide behind the stairs,
And said maybe when it's right,
for you, they'll fall..
i znam da znaš o čemu govorim. nije zapravo ni sve tak kak izgleda i kak ja mislim da je, ali u mojoj glavi sve izgleda drugačije i dobiva neki novi smisao..ja ga još uvijek tražim. mislila sam da sam ga pronašla, ali ispostavilo se da nije tako. upravo suprotno. i trenutačno mi je zbog toga jako žao i voljela bih da se mogu vratiti u prošlost i promjeniti neke stvari. tješi me jedino "vjerojatno je moralo tak biti" i "za sve postoji neki razlog". neznam da li ima smisla vjerovati u to.. ali to je druga priča.
p.s. ono gore naslov posta je iz "skalds and shadows" od bg-a?
Would you believe in a night like this?
A night like this, when visions come true
Would you believe in a tale like this
A lay of bliss, we're praising the old lore
Come to the blazing fire and..See me in the shadows..
by the way, nemam ništ protiv, mogle bi koji put na kavu..
:)
lijepo te pozdravljam.
15.05.2007. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Úlf
Ähum, ovaj, Little Dreamer, nije da hoću biti Prophet od Doom or something, ali čini se da imaš just nice potential za maničnu depresiju, a.k.a. vrstu shizofrenije.
But you're probably perfectly sane..... Ali osjećaji uništavaju, uništavaju i uništavaju..... Sva sreća da ih nemam. 8)~ Hehe, imam, za jako određene stvari i ljude. ;)
Cheerio,
Dedica
16.05.2007. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ups krivi nadimak je pisal na netu jer pišem iz šk
pozdrav. slucajno sam zalutala i moram komentirati. utjeha kose mi je vjerojatno najadraza pjesma, a jesenjin jedan od najdrazih pjesnika.. i blog mi se jako svida.
neznam ak se sjecas, maja nas je jednom upoznala na knjizevnoj
jelena
16.05.2007. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...