Komentari

miskoi.blog.hr

Dodaj komentar (50)

Marketing


  • rU

    ... sena, ode tiho k'o sjena ...
    i duboku sjenku ostavi ...

    principi ...
    ponekad su samo dugački besmisleni niz ...

    avatar

    12.05.2007. (00:48)    -   -   -   -  

  • magdalena

    Bila je dugo strpljiva,nažalost svi tek kada nekoga izgubimo shvatimo koliko nam je važan..mislimo kako možemo bez te osobe.
    da, neko vrijeme i možemo a onda nas dohvati
    noć,samoća prazno mjesto u krevetu
    na koje smo naviknuli da je popunjeno..
    Dohvati nas prošlost i budućnost zajedno..
    Otišla je,željela je biti majka,on nije bio spreman,mislim
    da sad je...ljubav je još prisutna,ne vjerujem da je nestala
    još je može potražiti,voljeti,još nije kasno....za ljubav
    nikada nije kasno..laku noć Miško...odlična priča kao i uvjek...

    avatar

    12.05.2007. (01:38)    -   -   -   -  

  • kinawoo

    ta sena baš nije bila neka :)
    ma ima drugih...

    avatar

    12.05.2007. (02:36)    -   -   -   -  

  • necutako

    principi ili ljudi sa razlicitim potrebama? mozda se moglao naci i neki drugi put koji bi pomirio potrebu i stav ali slijepi smo pred kompromisima vrlo cesto, suvise cesto........i bas zato ovo je dobra prica..:)

    avatar

    12.05.2007. (05:10)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Rusalka, životi ...
    ponekad su samo dugački besmisleni niz ...
    @ magdalena, hvala, drago mi je što ti se dopalo...
    a po tvojoj analizi, primjećujem to...
    Pozdrav lijepi!
    @ kinawoo, uvijek ima drugih ...
    @ necutako, hvala...hvala lijepa! :)

    avatar

    12.05.2007. (08:12)    -   -   -   -  

  • pegicaa

    Jutro Miško....snovi so bili prekrasni...mmmmm....Želim Tebi i malecki lepo soboto...

    avatar

    12.05.2007. (08:47)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Izdvajam, za mene, ključne misli:
    Da me voliš pristao bi na dijete - da me voliš, ne bi od mene to tražila , klasičan primjer uvjetovane ljubavi koja u sebi već ima zametak duboke tuge, prekid je, zapravo - spas!

    ...od mnogih svojih dana u dugačkom i besmislenom nizu., je li to zaključak da je i njegov život besmislen? Možeš li mi, ali zaista iskreno, odgovoriti - zašto je besmislen ako se čvrsto drži svojih odabaira? Ne bi li trebao, upravo stoga, taj život biti-ispunjen i vrijedan?

    avatar

    12.05.2007. (08:51)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ako se ne varam već smo jednom prilikom imali sličan "problem" u priči, ne sjećam se što smo tada zaključivali, ali nekako je moje mišljenje da svako ima svoj stav i svoj životni put, pa ako se ljudima to poklopi je OK, ako ne onda se razilaze i pokušaju ostvariti svoja htijenja s nekim drugim...teško je, ali je podjednako teško živjeti protiv svojih uvjerenja, u konačnici su svi nezadovoljni, mada možda velika ljubav to može nadoknaditi, vremenom shvatiš da se isplatilo zbog nekog promijeniti mišljenje.
    Usput, ovdje se ne radi o maloj stvari, tipa hoćemo li živjeti u stanu ili zidati kuću, već o djeci, a ona trebaju biti željena...

    avatar

    12.05.2007. (09:59)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    dobro jutro!
    ja sam nocas razmisljala o temi koja se nastavlja na ovu, a to je kad zena upotrijebi "staru metodu" pa muskarca "ulovi na dijete"...
    a i neki moji prijatelji nisu zeljeli djecu dok nisu bili stavljeni pred gotov cin... mozda nekim muskima stvarno treba konkretni poticaj, ali to moze biti dvosjekli mac.

    a sad o prici. vrlo je realna, i drago mi je da je junaka nesto stislo u grlu. makar ultimatum nije bio fer.prekid je bio neizbjezan.kompromis pretezak.
    uf,bas sam se raspisala:) pozdravljam

    avatar

    12.05.2007. (10:19)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Razumijem njega. Ali razumijem i nju. I zao mi je oboje. Jer, u ovom slucaju, oboje su gubitnici.
    Poznajem dvije izuzetno drage i lijepe zene koje su odlucile ne imati djecu. Jer jednostavno to ne zele. I postujem tu odluku. No medjutim, vecina zena ima potrebu imati dijete. Mislim da je to prirodna potreba. I onda kada naidju na nekoga koga zaista vole a s njim ne mogu ostvariti majcinstvo... Vjerojatno pate. Pate oboje.
    No zivot je ponekad nemilosrdan.
    Odlicna prica.

    avatar

    12.05.2007. (10:25)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Kupala bih se u slici.
    Sloboda mi često nedostaje. Prečesto. Nemam baš slobodu.
    I nije dobro razmišljati što bi bilo kad bi bilo. Jer nije.

    avatar

    12.05.2007. (10:34)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Sviđa mi se kako si oslikao jedan svijet što se raspada..
    A, nekad je bolje pustiti da nestane, nego mijenjati jer mijenjanjem stvari, ljudi, navika , mijenjamo njihovu bit pa to postaju neki drugi ljudi, stvari...često neprepoznatljivi i strani..

    Istina je da se vrlo lako navikavamo!
    Ja sam se navikla da me dočeka tvoj komentar pa sam sad na sto čuda hihihi
    Jesi ok?

    avatar

    12.05.2007. (10:39)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Eh...da se nisi javio
    sad bih te mobitelom bila tražila hihii
    pogladi malu glavicu radoznalu!

    avatar

    12.05.2007. (11:04)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Dobro jutro moji najdraži riječani :o))))))

    avatar

    12.05.2007. (11:05)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Vitae: misko ziher negdje "otkida" još jedan kilometar više nego jučer... ili makar planira to učiniti!

    avatar

    12.05.2007. (11:11)    -   -   -   -  

  • misko

    @ pegica, hvala punčka!
    @ zmajka, daj da jedno raščistimo!
    Namjerno pišem priče sa krajem na koji čitatelj može nadovezati neki svoj kraj. Ne možeš od mene uvijek tražiti da analiziram i odgovaram zašto ovo, zašto ono. Istina je da ne znam, osjećam kako trebam tako napisati.
    U ovom ću slučaju napraviti iznimku i više nikad:
    Junaka je pogodila spznaja da je volio i preispituje svoje stavove.
    I to je sve.
    Čitatelju ostavljam da u svom umu zamisli njega kako je traži, pristaje na dijete ... ili kako odmahuje rukom i samom sebi kaže: do vraga, ima žena ko riba...
    Pozdrav!
    @ majstorica s mora, potpisujem tvoj komentar!
    @ viola~sul~palco, hvala..., imam i ja prijatelje sa djecom i uvijek mi kukaju...još nisam doživio, da mi netko kaže kako uživa u svom djetetu. Samo govore o problemima, strahovima, svojim željama za dijete...
    Hvala na ocjeni...pozdrav!
    @ kora-kri, meko je srce tvoje...
    Zašto ti ih je žao? Takav je život! U životu se ne može uvijek dobiti ono što želiš ili misiliš da želiš.
    Hvala ti na ocjeni....lijepo se provedi!
    @ smisaozivota42, žao mi je...
    Imam slobodu, u stvari, samo slobodu i imam...ali mi ništa drugo ni ne treba!
    @ Vitae..., OK sam...morao sam iznenada otići...
    Viđam taj raspadajući svijet posvuda oko sebe...
    Eto, i danas, na trčanju, jedan nas obavijestio da napušta obitelj...
    "Ne mogu više", rekao je, ali nije objasnio što to ne može više, a mi nismo pitali.
    @ panova frula, dobro jutro frulice!
    @ zmajka, kilometar više ne...ne smijem danas, ali bio sam u društvu trkača i trčkarali smo, rekreativno....

    avatar

    12.05.2007. (11:12)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Zmajka: ma sigurno planira, neumoran je, ali u posljednje vrijeme i ja sve više razmišljam o tome hihihi škripim ..neće mi ni položaj " ABCD" uskoro pomagati hihihi

    Hi , misko... bolest suvremena svijeta... rekla bih...svi ćemo na kraju ostati sami!

    avatar

    12.05.2007. (11:21)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Vitae..., sa razmišljanja prijeđi na trčaki teren u parku...čekamo te na stazi...

    O samoći... moje je mišljenje kako je čovjek uvijek sam, zavarava samog sebe da nije...pa hrlimo u brakove u društvo, u provode, na utakmice...ali uvijek smo sami, bez obzira na to koliko smo okruženi drugima.
    Samo moja razmišljanja...

    avatar

    12.05.2007. (11:31)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    ahhah jednog ću te predvečerja sačekati na onoj klupici desno od ljuljački pripravna za trk hihih pa ćeš samo pasti u nesvijest kad vidiš koliko nemam kondicije hihihi

    Istina je ...dijelom, al' evo čak i za trčanje... ja bih radije u društvu... sama neću nikad krenuti!

    avatar

    12.05.2007. (11:46)    -   -   -   -  

  • rU

    izgovori, misko ...pred sobom i drugima ... uvijek su dugi besmisleni niz ...
    zašto nam, ponekad, uzmanjka hrabrosti ... i ludosti?

    jednog predvečerja vitae? ... lijepo neodređeno vrijeme ... vrlo neodređeno, nije čak ni jednog ponedjeljka, kao što se ja zaričem ....

    avatar

    12.05.2007. (12:11)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Šaljem ti poljubac za odgovor.
    A kad se budemo sreli ( a valjda hoćemo...) upoznat ćeš konačno jednu mamu koja neće govoriti o problemima, možda malo o strahu, tom strahu koji je danas toliko općenit. Ali, vjeruj mi, u potpunosti razumijem tvoje stavove... sjetim se svoje pokojne none koja se pomalo i ljutila na mene, znala mi je reći: ma zašto želiš donositi djecu na ovakav svijet...
    A to što ti "brojim" kilometre, to je se ja malo brinem za tvoje gležnjeve, mada ne znam kakve su operacije bile, bilo bi mi krivo da preforsiraš! Pozdrav!

    avatar

    12.05.2007. (12:16)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ja isto mislim da je čovjek uvijek sam, bez obzira...
    Moguće da djeca mogu ispunjivati tu samoću, ne znam, možda dok su mala, ali vidim da moje prijateljice koje imaju odraslu djecu se isto osjećaju same, i pored dobrog muža, i pored uspješne djece, i pored blagostanja, i pored karijere...
    A ta intimna samoća i nije loša, čovjek mora znati biti sam sa sobom, uvijek me iznanuđuju oni koji ne podnose samoću...
    Ako ti dopadne ruku knjiga Ernesta Šabata "Tunel" (pisala sam o njemu u postu Osamljenost, ako se sjećaš) toplo je preporučam, jedna od knjiga koja mi je zaustavila dah, a obrađuje tu temu osamljenosti...

    avatar

    12.05.2007. (12:56)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Vitae..., prije nekoliko godina istrenirao sam jednu djevojku i sa njom istrčao polumaraton (21 km)
    Mogu li ti biti trener???
    @ Rusalka, a zašto bi bili samo izgovori? Možda...Ludosti imamo napretek u životu, a bogme i hrabrosti...ono što nam nedostaje, čini mi se, to je odgovornost...uvijek kad nešto zabrljamo, čuje se ono: "Mislio/la sam najbolje"...a ja bih dodao, nisu mislili, nego se nadali...
    @ zmajka, lijepo, onda ćemo uz kavu razgovarati.
    Vjerujem da malo onih koji pišu znaju logički objasniti zašto su to baš tako napisali...to ostavljamo kritičarima...
    @ majstorica s mora, to me baš raduje...što i ti misliš da je čovjek uvijek sam...
    Knjigu ću potražiti...

    avatar

    12.05.2007. (13:46)    -   -   -   -  

  • rU

    rađamo se i umiremo sami, no u međuvremenu ...

    meni osobno treba dio dana koji je samo moj, kad sam sama sa sobom, pa mi se činilo nepravednim da život stalno dijelim s nekim tko ne bi tu moju potrebu razumio, koga bi to moje povlačenje stalno ranjavalo ...

    a ljude koji izaberu nemati djecu okolina uvijek gleda s podozrenjem i pripisuje im sebičnost ... no, oni, ili barem neki od njih, boje se dijete donijeti na svijet u kojem ni jedna generacija nije bez rata proživjela ... ili se boje da oni nisu roditeljstvu dorasli ...

    i sama sam mislila kako ne bih s tim strahovima o kojima zmajka govori znala izaći na kraj, kako bih prezaštićivala i zarobljavala ...
    a možda sam ipak, samo bila kukavica i sebičnjak...

    avatar

    12.05.2007. (16:25)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Rusalka, zašto kukavica ili sebičnjak? Mislim da je to nepravedno...
    Koliko njih donese na svijet djecu i nakon nekoliko godina se prestanu brinuti o njima? To je kukavičluk i sebičnost! Novine su pune o djeci prodavanoj ili maltretiranoj od vlastitih roditelja...to je okrutna sebičnost!
    Meni je jednom jedna rođakinja rekla, da mi je život uzaludan jer nemam potomstva i više od godinu nisam progovorio sa njom....ako se samo po tome mjeri uspješan život, onda je jadan ljudski rod, još jadniji nego što inače mislim o ljudskom rodu! Od tog proizlazi da je svaka mačka svrsihodnija na ovom svijetu...uh odoh ja u filozofske vode!

    avatar

    12.05.2007. (17:41)    -   -   -   -  

učitavam...