a što se mentalnih mapa tiče, nije loše poigrati se njima:
http://iteh.efst.hr/emm/index.htm
11.05.2007. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zi
Cvjetići, hvala ti što si mi posvetila post. Baš lijepo od tebe! :) Evo što ja mislim. Svi se mi rađamo i umiremo i opet se rađamo. To je škola u životu jedne duše, a svaki život je kao jedan razred. Duša živi puno života i zato ne treba biti tužan. Svaki svršetak je novi početak, sve dok ne izvršimo svoju misiju na zemlji. Stvari često na prvi pogled izgledaju loše, ali se kasnije uspostavi da je to loše bilo za neko dobro. Važno je iz toga izvući neku pouku, što si ti i učinila. Odlučila si živjeti. Vrijeme koje smo proveli s nekim, ako je vrijedilo, uvijek će vrijediti. Ostaje nam lijepo sjećanje. Tužna sjećanja su takva, samo ako ih mi takvima shvatimo. Kada doživiš nešto loše u životu, stavi ruku na srce i iskreno si reci: 'opraštam sebi što sam to doživjela, opraštam drugima koji su u tome sudjelovali i onima koji su to promatrali, oslobađam se toga i otpuštam to od sebe.' U trenutku kada izgovaraš 'otpuštam', odmakni ruku od srca, kao da oslobađaš leptira da ti izleti iz grudiju. Ako si iskreno to otpustila, duboko ćeš udahnuti i osjetiti smirenje. Vrlo je jednostavno, samo se treba toga sjetiti i koristiti to baš svaki put kad osjetiš da ti je zbog nečeg teško ('da ti nešto tišti grud', kao u Zeki i potočiću :)). Tu sam, ako ti zatrebam. Pozdrav!
11.05.2007. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Je, to održavanje sustava, rad na sebi, nije lak zadatak, ali taj se trud isplati. I ono kako piše u jednom tvom prethodnom postu - da je važno kako, a ne koliko smo pametni!
13.05.2007. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
teško je nacrtati mapu vlastite duše ...
a što se mentalnih mapa tiče, nije loše poigrati se njima:
http://iteh.efst.hr/emm/index.htm
11.05.2007. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zi
Cvjetići, hvala ti što si mi posvetila post. Baš lijepo od tebe! :)
Evo što ja mislim. Svi se mi rađamo i umiremo i opet se rađamo. To je škola u životu jedne duše, a svaki život je kao jedan razred. Duša živi puno života i zato ne treba biti tužan. Svaki svršetak je novi početak, sve dok ne izvršimo svoju misiju na zemlji.
Stvari često na prvi pogled izgledaju loše, ali se kasnije uspostavi da je to loše bilo za neko dobro. Važno je iz toga izvući neku pouku, što si ti i učinila. Odlučila si živjeti.
Vrijeme koje smo proveli s nekim, ako je vrijedilo, uvijek će vrijediti. Ostaje nam lijepo sjećanje. Tužna sjećanja su takva, samo ako ih mi takvima shvatimo. Kada doživiš nešto loše u životu, stavi ruku na srce i iskreno si reci: 'opraštam sebi što sam to doživjela, opraštam drugima koji su u tome sudjelovali i onima koji su to promatrali, oslobađam se toga i otpuštam to od sebe.' U trenutku kada izgovaraš 'otpuštam', odmakni ruku od srca, kao da oslobađaš leptira da ti izleti iz grudiju. Ako si iskreno to otpustila, duboko ćeš udahnuti i osjetiti smirenje. Vrlo je jednostavno, samo se treba toga sjetiti i koristiti to baš svaki put kad osjetiš da ti je zbog nečeg teško ('da ti nešto tišti grud', kao u Zeki i potočiću :)).
Tu sam, ako ti zatrebam.
Pozdrav!
11.05.2007. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Je, to održavanje sustava, rad na sebi, nije lak zadatak, ali taj se trud isplati. I ono kako piše u jednom tvom prethodnom postu - da je važno kako, a ne koliko smo pametni!
13.05.2007. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Curica.do.Daske
Uh kako si me samo nasmijala s ovim oko smeća...čini se da je u našim mozgovima pravo odlagalište smeća ;) samo kako da ga se riješimo ?? =)
16.05.2007. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...