Komentari

tedica.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • lu-lu

    Ajoj, meni sada tužno na duši :(

    avatar

    10.05.2007. (12:15)    -   -   -   -  

  • Suputnica

    ah, zvuci zaista frustrirajuce i tuzno. zao mi je :(
    al drago mi je cuti neku istinitu, iskrenu ispovijest o braniteljima. uz sav presing preseratora i laznih branitelja, mislim da smo izgubili osjecaj i razumijevanje sto su ljudi zaista prezivjeli. :(

    avatar

    10.05.2007. (14:24)    -   -   -   -  

  • Kirshna

    a joooj sada i meni nešto tužno na srcu...
    ne želim se ni probati staviti u njihovu kožu, nakon svega što su preživjeli u ratu zaslužili su još i pljusku od države...
    tako to ide...

    avatar

    10.05.2007. (21:15)    -   -   -   -  

  • gocet

    Evo sada sam se rasplakala nad tvojim postom! Ja s mojim ocem ne razgovaram već skoro 9 mjeseci i ponekad mi je jako teško. Uvijek sam ga obožavala i mislila da je divan čovjek, no vrijeme je poazalo drukčije lice, ali svjedno me još uvijek boli činjenica da je sve ispalo tako loše i da smo sada stranci!

    avatar

    10.05.2007. (23:32)    -   -   -   -  

  • Angie

    Danas ionako non stop plačem pa sad još i ti. Babo je moj čoek brat po oružju. Ovaj je post od natur šnicla kad mi se uvukao pod kožu do rova i malo dalje kad su suze krenule , izazvale provalu emocija. Ja sam bivša tigrica , status rješavam 9 godina, mirovinu stalnu još nemam pa eto zamoli Babu i ime jedne tigrice da bude dosljedan i, izdrži i ostvari svoje PRAVO, tako je jedino ispravno, zavrijedio je ineka čuva ovo malo preostalih živaca . Mirovinu je zaslužio a ako ti mogu tj njemu pomoći bilo kako javi se. Riječi izrečene :" Hvala BOgu što nisam ubio." draga moja Tedi ponavljam ih svake večernje molitve jer to je jedino iz rata što se dobro desilo.Oprosti komentar je podugačak stvarno si me dirnula.

    avatar

    11.05.2007. (02:55)    -   -   -   -  

  • tyche

    Zlo mi je ovo citati...Ja sam od onih koji su cijeli rat proveli u Osijeku, nikad nisam stupila u HV, radila sam kao civil, bila sam misljenja da sam tamo gdje sam bila potrebnija. Iako mi je na upitano par slobodnih dana izmedu Bozica i Nove godine, da odem proslaviti s djetetom u Nasice kod ex svekrve gdje je bilo mirno, bilo receno - ALI TKO CE RADITI ???? Ti znas da je iz grada otislo 80% ljudi iz firme. A ja sam bila mati s djetetom od sest godina koje je bilo na cuvanju kod mojih roditelja u Retfali - tamo je ko fol bilo mirnije... Imala sam nekoliko bliskih susreta na ulici i popila dvije granate dok smo bili u kuci. Imali smo srece i bozja ruka nas je sacuvala. Iako se i danas strecnem kad vidim video za jednu osjecku ratnu pjesmu - gdje su me uhvatili kako trcim u zaklon za vrijeme bubetane, a decko kraj mene me doslovno gura da pozurim ... Sestra mi ga linkala neki dan sa You Tubea.
    Sto ja da trazim za svoj status? Nista - i nikad mi nista nije padalo ni na pamet,dovoljan mi je zivot i zdravlje, nitko me nije tjerao da ostanem u gradu - ali sto je s onim civilima koji su rat okoncali kao invalidi - bilo koje vrste? Cak niti tvoj otac ne moze dokazati ovoj prodanoj potkupljenoj bahatoj birokraciji svoje pravo, hrpe laznjaka se valjaju u vojnim mirovinama a ljudi koji su krvarili za vrijeme rata se vjesaju, pale i ubijaju jer nemaju za zivot... Sad si me podsjetila na stvari o kojima mrzim razmisljati. Ali mi se svida tvoj UberMedoTata.

    avatar

    11.05.2007. (09:16)    -   -   -   -  

  • Jana

    Tvoj babo je Čovjek. Ono anoreksiji sklono lice s TV ekrana neću niti komentirati.
    Reci ti babi da mu evo ja zahvaljujem što me branio i da će se svi pošteni ljudi (a ima ih, ima, samo što su tihi pa se čini kao da su nestali) osjećati loše ako on ne ostvari svoja prava.

    avatar

    11.05.2007. (13:48)    -   -   -   -  

  • grintavac

    E mala moja puno je takvih ko tvoj babo...nije krenija u rat zbog materijalne koristi ka puno njih ali je zato ima veliko srce..i nije čudo što o tome ne govori..jer to veliko srce plače ali tiho da niko ne čuje...i nemoj se ničemu čuditi...nego mu pruži uvik jubav

    avatar

    11.05.2007. (19:30)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Bar moze pogledati druge ljude u oci.

    avatar

    11.05.2007. (22:17)    -   -   -   -  

  • Finalfantasy

    Znam kako je imati tako jedno drago biće u svojoj obitelji, to je pravi dobrovoljac, za razliku od mnoštva koje nije zaslužilo ni žvakače nakon rata. Moj Lovac je isto prošao rat, bio dobrovoljac, bio je u Antunovcu, Kukunjevcu,Bujavici, Pakracu i stradao u Osijeku, na tako bedasti način-prometna za vrijeme uzbune, pokupio ih autobus. I nikada, nikada nije ništa tražio. Ponekad priča o ratu, ali samo meni, trza se u snu, ali sada rijeđe nego prije, doživio je sve i svašta, ali baš kao što si rekla, to dobivaju oni koji od rata ni R nisu vidjeli, sramote ljude koji su se išli boriti za svoju zemlju, obitelj.

    avatar

    12.05.2007. (11:00)    -   -   -   -  

  • irena

    jope knedle, al prvo od smijeha, onda, naravno, tek od ojađenosti. ma znam sve o čemen pišeš i svejedno me dotiklavle! još malo pa tvoj brlog ko neki kusturičin film, pun likova, ljubavi i suza!

    avatar

    12.05.2007. (13:04)    -   -   -   -  

  • zriliputanac

    tedice draga :). kao osobi s puno života proživljenih u ovo malo jednoga, kao vanzemaljcu na zemljici, kao jebiga uvijek i zauvijek "uskrsloj" među živima, u srcu mi se stvori plamičak topline, radosti i nade za ovaj posrani svijet kad vidim da, evo, k'o iz ovog tvog pisma, ljudi još uvijek cijene i poštuju druge ljude... posebno mamu i tatu. to što tako o babi misliš tvoja je velika kvaliteta, mekoća tvoje dušice blesave što ti daje posebnu toplinu i vrijednost u ovom sibiru...
    lijepo je što cijeniš tatu i prije nego što ga izgubiš. jer nažalost često se dogodi baš to da tek kad nam odu, mi shvatimo... je li. nastavi to njegovati, zalijevati, okopavati i čuvati i nadalje :)))). velika radost i sreća leže u tome.
    sad si me potakla da i ja svom tataputancu posvetim štogod... jadan ne bio sa mnom, pa bar malo da ga iznenadim :). i on je kao i tvoj bio dugo u ratu, ali s fotoaparatom mjesto pištoljem. pa nemam tih nekih pitanja mučnih... ali sam imala mučnije godine znajući da nema ni metak da sebe bar kresne ako nema druge... nu, deder, svi na broju :).
    nazvat ću te popodne. pusek.

    avatar

    12.05.2007. (14:57)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    država je odvratna....toliko je nepravde...znam masu lažnih ratnih invalida koji su uzeli debelu lovu i onda još kad dovedu djecu u vrtić imaju popust jer su invalidi,a dobiju mjesečno više od mene i sjede po kafićima i imaju svoje kafiće....fuj

    avatar

    12.05.2007. (17:01)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    p.s. moj tata je isto bio u rovu i svega se nagledao,ali eto zahvaljujući mojoj mami koja je sve to izganjala,prikupila papire dobio je mirovinu,ali tek neki dan kompletnu,prije je imao puno manju i neki dodatak gardijski....al se načekao....nek tata bude uporan i nek šalje opet papire

    avatar

    12.05.2007. (17:05)    -   -   -   -  

  • gugo

    a što sad da ti napišem kad si mi u duši otvorila ona vrata koja tako teško otvaram,iza njih su ljudi čestiti i pošteni,sjene i uspomene onih kojih više nema,.iza njih su svi moji dani u rovovima bulevara,iza njih se krije i dio mene uguran negdje između neispunjenih želja i cika mladosti....razumijem jako dobro o čemu pišeš i osjećam svu težinu svake riječi,i žao mi je...nerijetko razmišljam o svemu,u početku sam se pitao dali sam nešto propustio i koliko sam ustvari duboko zalutao gledajući put kojim me je nosilo srce,.danas sam puno mirniji natjeravši se da živim,ali to je neka druga priča......pozdrav od srca:)

    avatar

    12.05.2007. (20:30)    -   -   -   -  

  • Vražja posla

    Prvo si me baš lijepo nasmijala s onom silnomhranom na početku. Pa si me malo rastužila.

    avatar

    13.05.2007. (11:40)    -   -   -   -  

  • Lorna Doone

    Kad sam vidjela post u četvrtak, predpostavljala sam o kakvoj se temi radi i nisam pogriješila odlučivši da ga pročitam s mirom kad mi vrijeme to bude dopuštalo. Istina i moj je tata takav i najveća bi mu uvreda bila da je netko pomislio da se on nečim preko reda koristi... a u ratu nije bio. Bio je zato moj muž! Janko je bio beba, a Mikica na putu, a moj dragi negdje na Zrinskoj gori! Mjesec dana nisam znala gdje je. Kad se vratio nije danima spavao s mirom... ratovao je! I nije htio ni oslobođenje od participacije, ni odlikovanja... htio je samo sve zaboraviti! A o njegovom povratku ... Zaslužuje cijeli jedan post romantičnog naboja ravnog Hollywoodskim uradcima!

    avatar

    14.05.2007. (08:45)    -   -   -   -  

  • Ribac

    šmrc... zvrk je sve rekao

    avatar

    14.05.2007. (09:55)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Zivis u Londonu ,vidjela sam kod tyche na blogu.
    Ja zivim u Kentu.

    avatar

    14.05.2007. (17:03)    -   -   -   -  

  • Gali

    Sve smo si već na kafi o tomu rekle...Puske

    avatar

    15.05.2007. (07:32)    -   -   -   -  

  • lavicaMMF

    Tedica,prekrasan post..imaš super tatu!

    avatar

    15.05.2007. (12:45)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    suze..........imaš suze....ima i on........imamo svi suze...........
    jednog dana svi bumo rekli da imaš super tatu...........a vjerojatno smo i mi imali isto takvoga.....

    avatar

    15.05.2007. (13:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...