Komentari

zizimars14.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • teuta

    Ova dilema mi je jako poznata...mislim da je to zbog toga jer se bojimo razočaranja, upravo zbog toga što to nešto jako želimo. Mogla bih sad u detalje ali mislim da to nije potrebno. Pozdrav draga...cmokkkk.

    avatar

    04.05.2007. (17:01)    -   -   -   -  

  • Ynez

    ma ne moras pisat na engleskom :)
    decko super... zavrsava ekonomski.... moj fax, eh kak i ti velis as usual
    imam dva ispita ovaj mj :(. moj maji micek je dobro, krmi hehe. pokusavam nac jedan album od theriona al ga nema na netu.. skinula sam gothic kabbalah, al nemrem nac prvu hebenu pjesmu! kak me taj limewire zivcira!!!!!!!
    imala sam predavanje ujutro, al tak mi se nije dalo ic...... e da, jesam ti rekla da ucim arapski? vec jedno 9 mjeseci ;)... zakon mi je taj jezik!
    aj cujemo se jos ciaos

    avatar

    07.05.2007. (09:45)    -   -   -   -  

  • trill

    Za onu dolje dilemu, dijelim mišljenje s Pegicom :)
    A ova...ne, nemam objašnjenje. Jako je česta i kod mene. Veselim se nečemu, nestrpljiva sam, uzbuđena, a kad se to nešto približi i bude ostvarivo znam pitati samu sebe jel mi toga baš treba :)
    Nešto kao da se veselje unaprijed potroši i s tim što smo bili veseli, sretni i uzbuđeni smo već najljepši dio napravili, pa nam kraj niti ne treba. Tako nekako. Možda :)

    avatar

    07.05.2007. (18:09)    -   -   -   -  

  • DeeDee

    Je, mozda je to ko ono kaj gledamo na telki i slusamo od 'nasih starih': da su citav zivot radili da bi postigli svoj cilj, a onda kad ga dosegnu, shvate da im je najljepsi dio zivota bio taj kada su se mucili oko njegovog postizanja...recimo moji teta i tetak...sa zelenih 20 godina otisli u 'bijeli svijet'...imali su jedan mali kofer i gladan trbuh...20 godina su zivjeli u jednom stanu, prije 10 godina kupili full veliku kucu i bili sretni neko vrijeme...ali vec 5 godina ju pokusavaju prodat jer se zele vratit ovdje...nikak da postignu pravu cijenu, malo ljudi danas kupuje velike kuce (osim tajkuna naravno).al ono,lova ih nije pretjerano usrecila...iako su ju zaradili posteno.
    ali nisu bitni ti materijalni ciljevi, kolko vidim Zizi, ti mislis i na nematerijalne stvari...strah od boljeg...poznato i meni!
    treba uzivat u svakom trenutku, zivjet svaki dan ko da je posljednji...jer fakat, oko cega se mi ljudi sve uzrujavamo...nekad smo tako nesvjesni koliko smo sretni i koliko moramo bit sretni sto smo sretni:)))
    Nismo sretni kad nam ide lose, al ne usrecuje nas ni bolja buducnost...Zizi...we are the generation that must stop this circle...:)))))
    See you

    avatar

    08.05.2007. (00:53)    -   -   -   -  

  • pegy

    Mislim da je to od straha pred posljedicama onoga što iščekujemo - kako će biti, hoće li biti ono što smo mislili, što ako ne krene onako kako smo htjeli? Događa mi se to ponekad, ali tada je ipak bolje ići naprijed nego natrag, jer onda se poslije tučemo po glavi - zašto nisam? Koliko je vremena prošlo otkad si ovo napisala, vjerojatno si i napravila to što si naumila. :))

    avatar

    16.05.2007. (17:27)    -   -   -   -  

  • Anna Lee

    samo da ti se javim posto i nemam neki pametni komentar na temu :)

    avatar

    20.05.2007. (00:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...