Komentari

parliament.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • rutvica

    tako dobar post, a danima niti jednog komentara... to je zato jer si ti sve rekao :)

    avatar

    07.05.2007. (19:15)    -   -   -   -  

  • aparatczyk

    Hornby je glazbu upisao u literaturu, a na sličan način ju je Cameron Crowe ugradio u film u zadnjim desetljećima. Samo, kod Crowea ipak ima sporednu ulogu, ali tako je to na filmu.

    avatar

    07.05.2007. (22:34)    -   -   -   -  

  • dmj

    Draga mi je to knjiga, ali bih definitivno pod obaveznu, iako tek posrednu pop literaturu uvrstio i "Polaganu predaju" Gorana Tribusona, u kojoj glavni junak početkom osamdesetih opsesivno pokušava otići na koncert Stonesa (čiji "Unreleased Decca Live Album 1972." upravo slušam dok ovo tipkam) "jer su već stari i to mu je zadnja prilika da ih vidi uživo."

    avatar

    08.05.2007. (01:25)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Ne znam zasto, ali volim Jay McInereya na neki perverzan nacin. Knjige, mislim, ne njega. Iako, hmmm, pa sad...

    avatar

    09.05.2007. (17:22)    -   -   -   -  

  • just...stuck

    rob je my personal superhero. bez tajica, neznamkakvih supermoći, bez krinke. on to stvarno jest.

    avatar

    28.05.2007. (12:17)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Slasno je čitati tu knjigu, nema sumnje,
    i učinio sam to nekoliko puta, presjecajući je s ekranizacijom..

    nemogu biti sasma siguran, ali moguće je čak da je ona jednim dijelom utjecala na
    moj povratak opsesivnom utapanju u glazbi,
    koju sam u jednom momentu odrastanja na nekoliko godina malo zapustio zbog književnosti..

    Pa ipak, nalazi se u podkontekstu taj faktor apologizacije luzerstva, pasivnosti,
    bježanja od stvaranja
    koji me onespokojuje, živcira...
    budući je tako suvremen i hedonistički neodoljiv...

    avatar

    29.05.2007. (02:17)    -   -   -   -  

  • Marshmallow's lo-fi life

    Sjajan post. I kod mene je Hornby s vremenom izgubio status jednog od dražih pisaca (a taj status nikako da izgube npr. Salinger, Auster, Kerouac i Vonnegut), nemam pojma zašto, ali onda mi je frend prije godinu i nešto poklonio 'Duži put do dna', baš u pravom trenutku, pa sam ga ponovo jako zavolio... Jesam li već napisao: 'sjajan post'? :)

    avatar

    31.05.2007. (12:47)    -   -   -   -  

  • lutajuci

    mene 'duži put do dna' nije oborio. uopće. isto kao ni 31 pjesma (kupljena u beogradu, u lošem srpskom prijevodu, dvije godine prije (zašto, o zašto) nezapaženog algoritmovog izdanja).

    ali mi je čitanje ovog posla vratilo žmarce koje sam imao i kod (prvog) čitanja hi-fi-ja.

    i inače je na otoku tradicija implementirati glazbu u književnost. i nije to samo furka na hornbyja, ima toga i kod hrpetine autora koji, jebiga, nisu bili toliko spretni, sretni, umješni ili talentirani da se njihov glas čita kao glas generacije. recimo john williams, roddy doyle (komitmentsi, fuck yeah!), zadie smith...

    doduše, istina je da je kod većine njih glazba pokretač, a ne centralni lik romana i zato hornbyju kapa dolje. do poda.

    avatar

    01.06.2007. (11:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...