izgleda kao da se napredni diplomata, onaj koji je prozreo duh vremena i pishe blog, vrlo graciozno poigrao sa svojom publikom, potencijalnim glasachkim telom. shta je zapravo "ispovednik" hteo reci: "ne, ja nisam srbin. greshite. ne samo da sam punokrvni hrvat, vec sam josh kao dechak umeo uspeshno da distinktujem izmedju ..." ili ? zashto bi poklonio chitav jedan pasus raspoznavanju na nacionalnoj osnovi meni je inache nejasno. ali, kako se malo razumem u politiku i sport, evo , reci ti neshke- jel` lupam opet ?
ok, sundjer preko toga-: nije srbin. idemo dalje.
01.05.2007. (17:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obećala sam samoj sebi da više neću komentirati niti pisati o odnosima na Balkanu. Ali, evo Zorana Milanovića. U samo startu sam znala da nije Srbin. To je u okolici Splita poznato hrvatsko prezime. Jasno je, čemu glumiti čuđenje, da je odmah na početku morao dati do znanja da nije Srbin. Možemo mi govoriti ovo i ono ali ova dva naroda su ratovala do jučer i rane su još prisutne. Bio je to agresivan rat. Odvijao se na teritoriju Hrvatske. Istina je, čitam komentare, da u prošlosti nismo ratovali, ali čim smo se našli u zajedničkoj državi bili smo građani drugog reda. Na kraju prvog svjetskog rata Srbi su bili pobjednici, a mi smo se našli unutar redova onih koji su izgubili rat. Nije važno što su mnogi naši ljudi ( Meštrović, Supilo, Trumbić i drugi) radili na osnivanju zajedničke države koja se u početku zvala SHS. Država Srba, Hrvata i Slovenca da bi se kasnije nazvala Jugoslavija- zemlja južnih Slavena. Odmah u početku ukinut je hrvatski Sabor koji nikad nije prestao postojati, S njegove je govornice Radić upozoravao i govorio o guskama u magli, jer su predstavnici Hrvata odlazili u Beograd pristajući na svašta, baš kao guske u magli ( iako mislim da nisu imali nikakvog izbora). I što se događa u toj zajedničkoj prvoj Jugoslaviji? Hrvati su opljačkani zamjenom 4 krune za jedan srpski dinar. Doslovce su Hrvatima ispražnjeni đepovi, a kasnije je i bankovni sustav centraliziran (Beograd). Nisu prihvatili hrvatsku ravnopravnost. Uveli su srpske zakone ( što nije bezazleno- predugo bi bilo objašnjaviti razlike austougarskih i srpskih zakona), uveli batinanje, srpsku vojsku, raspustili hrvatske oficire, razmjestili učitelje- preselili ih po cijeloj Jugoslaviji. Budimo razumni bili smo klasična kolonija. Drugu Jugoslaviju ne želim ni spominjati. Možda je se još netko sjeća na moj način. Svejedno mislim da simpatičnom Zoranu Milanoviću ( konačno netko mlad, obrazovan, samosvjestan i nadam se da ne vuče nikakve udbaške ili ustaške repove- dosta ih je), nije ta rečenica bila potrebna. Iz razloga što je anakrono biti jednonacionalna država. Jasno je da rečenica govori o nama. Tu se slažem s Nemanjom. Ni ja ne želim biti takav Hrvat. To su prošla vremena i ovo je domovina jednakopravna za sve svoje građane. Ili sam, ipak, naivna.
01.05.2007. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrlo odmereno i mirno govorish, odmak, shto je naravno lepo chuti. jasno da je istup G. Milanovica samo zrelo politichko razmishljanje; Bitne su okolnosti. moze se dodati da je dobro odradjeno, izrazeno to mishljenje jer tiho, diskretno populistichki uredjeno, chime u stvari samo koristi preimucstva blog-forme.
shto se hrvatskih postversaillskih ispashtanja i komplexa tiche, tachno je da smo svi mi postali gradjani drugog reda tek onda kada samo udarili jedni na druge, na krvi i noz zakrvili. tako ja to vidim kao mlado-srbin (ahahahaah) , tj. ovu stvar. ali tachno je i to da hrvati mora da su se osecali kao gradjani drugog reda, kojima je nepoverenje nametano kao zastrashivanje.
dakle, sve u svemu jedna nesrecna pricha- i dobro je na kraju krajeva da opet ima politichara koji znaju da ce uspeti na svaki nachin jedino zavodjenjem reda i sigurnosti(makar uljuljkijuce), a ne narushavanjem mira.
odmak, i pozdrav. :)
r, da si ti meni ziv i zdrav, prika.
01.05.2007. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjajno! Uljepšali ste mi ovaj prilično uspješan dan. Ustao sam jutros u pola devet i dovezao dijete i suprugu u zoološki vrt prije nego što su u Maksimir nahrupili grahoborci. Ljudi svoje siromaštvo najradije hrane pohlepom. Zašto nisu ostali kod kuće, da ozbiljno porazgovaraju sa svojim bližnjima, zašto hrle u gomilu gdje se dijeli nešto besmisleno za njihovu egzistenciju? Zato jer su gladni ali, dakako, daleko od toga da od gladi i umru. Nije ovo Afrika! Em smo Horvati! To je to glasačko tijelo, to strano tijelo, kojem naš Zoran u prvom redu mora posvetiti pozornost. Njime ne može da se bavi drugačije nego što se bavi. Političar je prazna boca koja potajno cilja na to da se pretvori u neku prepoznatljivu, specifično oblikovanu praznu bočicu, poput one kokakoline. Malog moramo tretirati po nekim udžbenicima za darovitu djecu, pa se sve svodi na to da on, iako još nije napunio četvrtu, odlučuje apsolutno o svemu. Mislim, nije razmažen, on je lukav. Odustao je od zvijeri u kavezima kod čudovišno ugojenog mužjaka jaguara i još deblje crne pantere, koji se jedva vuku po tijesnom kavezu, pa su samo patnje ta dva prvomajska invalida, izložena poruzi nebrojenih slovenskih turista, više nego dovoljne da se smijeni i ovaj prošli i svaki budući direktor toga možda najživotinjskijeg poduzeća u Zagrebačkom holdingu. Mali je pronašao dva kamena i počeo po njima slagati upravo pribavljene figurice dinosaura. Dijete je otprve prozrelo laž i okrenulo se vlastitim imitacijama stvarnosti. Pravu crnu panteru vidjeli smo na filmu, objašnjavam mu poslijepodne. "Ali labud je bolji nego u Ružnom pačetu", dodaje on. Elem tako dočekam večer, oprostim se od bližnjih, oni spavaju a ja krećem na noćne kurseve. Nemanjo, hvala ti na ovom besplatnom kratkom tečaju iz političke komunikologije objašnjenom na primjeru iz prakse. Case study, tak se veli, kaj ne? Iznenađuje me visoka razina komentatora ispod Milanovićevih postova. Pamet ove zemlje očajno traži tko bi je barem približno predstavio. Milanović nije nepismen ali je zakoračio samo jednu stepenicu iznad osnovne pismenosti. Koliko je on slabiji Ive Lole Ribara, onoga fakat zgodnog, dobro odgojenog i izobraženog dečka, kojem bi eventualno mogao biti dosta slabije sorte unuk.
02.05.2007. (00:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam zashto sam u prethodnom obracanju napisao postVersailleska ispashtanja i komplexi- kada ovi to uopshte nisu: to je klasichna srpska blagost u sudu, koja izmedju ostalih zbivanja shto su se bash sada nad njom crnom natmushtila, chini donekle objashnjivom tu mogucnost: srpsku, mogucnost srbije. Oni su jugoslovensko-hrvatski komplexi, i ispashtanja naravno; a ja- ne znam zashto se uopce dovraga uvek ponovo obracam. valjda me sve ovo istinski zanima.
evo kako ja to vidim: ja ne znam kako se hrvati ophode prema najoshtrijem stavu- alegro moderate, hrvatske povijesti- kazem hrvatske, jer prema meni ona ne moze biti svojstvena pojedinachnom bicu- dakle Jednome. nikada nisam bio u Hrvastkoj, osim kao dete: a da bi se ova nijansa mogla uochiti, ova duboko skrivena, Unheimlich crta, (ne)odnos prema foilu- zbivanjim proshlim, mora se biti on the face, of the place- kako bi rekle kolege sa bbc-a.
dakle, habsburshko-germanska strana, chiji je hrvatska bila saveznik u tim krvavim vremenima, imala je izvorno priliku da iskusi direktnu nepravdu i ponizenje. i mnogi su je kao takvu iskoristili. chak i komunisti, kojima je bio pun kufer monarhij ( kao i ostalima koji su imali da postanu Weimarski Parlament- clockwork orange. Mann pishe u svojim dnevnicima godinama kasnije o "unutrashnjem Versailles-s.") 20-tak godina kasnije francuzi potpisuju svoju kapitulaciju u istom vagonu, koji je bio izlozen kao kratki povijesni ponos u nekom francuskom muzeju Rata, a Hitler ga propmtno dao dovuci za ovu ratno-svechanu priliku: potpisivanje kapitulacije. to je ipak podvig, nemoj da se zajebavamo. zamislimo osvetljenje Evrope u tom trenutku. u nemachkoj je bilo puno pametnih ljudi koji jednostavno nisu mogli da se opiru teroru "sudbine" i koji su postali mitläufer-i. nakon svega: palo je teshko cutanje i izvesno uverenje da smo "mi" ipak nemci. ne zna se tachno ko je koga shta i kako. tu cemo stati.
pogledajmo balkansku avliju u to doba. podeljenost je bila velika- ne samo na hrvastkoj, vec i na srpskoj strani: jedino shto su nam komunisti prodali svoju "bolje grob nego rob" parolu kao najglasniju, pa ostale tada zivuce ljude i ne kostatujemo bash kao istorijsku izvesnost (nuznost ahahaha).
hrvatska se odluchuje kako se odluchuje: i sada, deluje mi kao da je bivshi hrvatski zlochin artikulisaniji od nemachkog ili nekog drugog: nekako jasnije uvidjam ko su pochinioci, mislim - kakvi su to ljudi, da bi ih se trebalo kloniti. za nemce, pak, ne znam. ni oni sami ne znaju, nemaju pojma o tome, jer su tako slozno i precutno odluchili da se time nece preterano baviti- a i ne treba.
ali, kako je idealno stanje "nishta ne znati" nepojmljivo, onda se ipak preporuchuje znati shto vishe i biti oprezan: jer, opreznost je jedino preostalo prasvojstvo chovekovo, nerazvodnjeno mnogim suvishnim vodama : u kojima su se toliki udavili do danas.
02.05.2007. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
izgleda kao da se napredni diplomata, onaj koji je prozreo duh vremena i pishe blog, vrlo graciozno poigrao sa svojom publikom, potencijalnim glasachkim telom. shta je zapravo "ispovednik" hteo reci: "ne, ja nisam srbin. greshite. ne samo da sam punokrvni hrvat, vec sam josh kao dechak umeo uspeshno da distinktujem izmedju ..." ili ?
zashto bi poklonio chitav jedan pasus raspoznavanju na nacionalnoj osnovi meni je inache nejasno.
ali, kako se malo razumem u politiku i sport, evo , reci ti neshke- jel` lupam opet ?
ok, sundjer preko toga-: nije srbin.
idemo dalje.
01.05.2007. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Obećala sam samoj sebi da više neću komentirati niti pisati o odnosima na Balkanu. Ali, evo Zorana Milanovića. U samo startu sam znala da nije Srbin. To je u okolici Splita poznato hrvatsko prezime. Jasno je, čemu glumiti čuđenje, da je odmah na početku morao dati do znanja da nije Srbin. Možemo mi govoriti ovo i ono ali ova dva naroda su ratovala do jučer i rane su još prisutne. Bio je to agresivan rat. Odvijao se na teritoriju Hrvatske.
Istina je, čitam komentare, da u prošlosti nismo ratovali, ali čim smo se našli u zajedničkoj državi bili smo građani drugog reda. Na kraju prvog svjetskog rata Srbi su bili pobjednici, a mi smo se našli unutar redova onih koji su izgubili rat. Nije važno što su mnogi naši ljudi ( Meštrović, Supilo, Trumbić i drugi) radili na osnivanju zajedničke države koja se u početku zvala SHS. Država Srba, Hrvata i Slovenca da bi se kasnije nazvala Jugoslavija- zemlja južnih Slavena. Odmah u početku ukinut je hrvatski Sabor koji nikad nije prestao postojati, S njegove je govornice Radić upozoravao i govorio o guskama u magli, jer su predstavnici Hrvata odlazili u Beograd pristajući na svašta, baš kao guske u magli ( iako mislim da nisu imali nikakvog izbora).
I što se događa u toj zajedničkoj prvoj Jugoslaviji? Hrvati su opljačkani zamjenom 4 krune za jedan srpski dinar. Doslovce su Hrvatima ispražnjeni đepovi, a kasnije je i bankovni sustav centraliziran (Beograd). Nisu prihvatili hrvatsku ravnopravnost. Uveli su srpske zakone ( što nije bezazleno- predugo bi bilo objašnjaviti razlike austougarskih i srpskih zakona), uveli batinanje, srpsku vojsku, raspustili hrvatske oficire, razmjestili učitelje- preselili ih po cijeloj Jugoslaviji.
Budimo razumni bili smo klasična kolonija.
Drugu Jugoslaviju ne želim ni spominjati. Možda je se još netko sjeća na moj način.
Svejedno mislim da simpatičnom Zoranu Milanoviću ( konačno netko mlad, obrazovan, samosvjestan i nadam se da ne vuče nikakve udbaške ili ustaške repove- dosta ih je), nije ta rečenica bila potrebna. Iz razloga što je anakrono biti jednonacionalna država. Jasno je da rečenica govori o nama. Tu se slažem s Nemanjom. Ni ja ne želim biti takav Hrvat. To su prošla vremena i ovo je domovina jednakopravna za sve svoje građane. Ili sam, ipak, naivna.
01.05.2007. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
vrlo odmereno i mirno govorish, odmak, shto je naravno lepo chuti.
jasno da je istup G. Milanovica samo zrelo politichko razmishljanje; Bitne su okolnosti.
moze se dodati da je dobro odradjeno, izrazeno to mishljenje jer tiho, diskretno populistichki uredjeno, chime u stvari samo koristi preimucstva blog-forme.
shto se hrvatskih postversaillskih ispashtanja i komplexa tiche, tachno je da smo svi mi postali gradjani drugog reda tek onda kada samo udarili jedni na druge, na krvi i noz zakrvili.
tako ja to vidim kao mlado-srbin (ahahahaah) , tj. ovu stvar.
ali tachno je i to da hrvati mora da su se osecali kao gradjani drugog reda, kojima je nepoverenje nametano kao zastrashivanje.
dakle, sve u svemu jedna nesrecna pricha- i dobro je na kraju krajeva da opet ima politichara koji znaju da ce uspeti na svaki nachin jedino zavodjenjem reda i sigurnosti(makar uljuljkijuce), a ne narushavanjem mira.
odmak, i pozdrav. :)
r, da si ti meni ziv i zdrav, prika.
01.05.2007. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
M., prvo jesam, drugo, ha, bas i ne.
Nazvat cu te, samo da prodje strka koja mi se neplanirano stvorila oko nekih poslova.
02.05.2007. (00:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Sjajno! Uljepšali ste mi ovaj prilično uspješan dan. Ustao sam jutros u pola devet i dovezao dijete i suprugu u zoološki vrt prije nego što su u Maksimir nahrupili grahoborci. Ljudi svoje siromaštvo najradije hrane pohlepom. Zašto nisu ostali kod kuće, da ozbiljno porazgovaraju sa svojim bližnjima, zašto hrle u gomilu gdje se dijeli nešto besmisleno za njihovu egzistenciju? Zato jer su gladni ali, dakako, daleko od toga da od gladi i umru. Nije ovo Afrika! Em smo Horvati! To je to glasačko tijelo, to strano tijelo, kojem naš Zoran u prvom redu mora posvetiti pozornost. Njime ne može da se bavi drugačije nego što se bavi. Političar je prazna boca koja potajno cilja na to da se pretvori u neku prepoznatljivu, specifično oblikovanu praznu bočicu, poput one kokakoline.
Malog moramo tretirati po nekim udžbenicima za darovitu djecu, pa se sve svodi na to da on, iako još nije napunio četvrtu, odlučuje apsolutno o svemu. Mislim, nije razmažen, on je lukav. Odustao je od zvijeri u kavezima kod čudovišno ugojenog mužjaka jaguara i još deblje crne pantere, koji se jedva vuku po tijesnom kavezu, pa su samo patnje ta dva prvomajska invalida, izložena poruzi nebrojenih slovenskih turista, više nego dovoljne da se smijeni i ovaj prošli i svaki budući direktor toga možda najživotinjskijeg poduzeća u Zagrebačkom holdingu. Mali je pronašao dva kamena i počeo po njima slagati upravo pribavljene figurice dinosaura. Dijete je otprve prozrelo laž i okrenulo se vlastitim imitacijama stvarnosti. Pravu crnu panteru vidjeli smo na filmu, objašnjavam mu poslijepodne. "Ali labud je bolji nego u Ružnom pačetu", dodaje on.
Elem tako dočekam večer, oprostim se od bližnjih, oni spavaju a ja krećem na noćne kurseve. Nemanjo, hvala ti na ovom besplatnom kratkom tečaju iz političke komunikologije objašnjenom na primjeru iz prakse. Case study, tak se veli, kaj ne? Iznenađuje me visoka razina komentatora ispod Milanovićevih postova. Pamet ove zemlje očajno traži tko bi je barem približno predstavio. Milanović nije nepismen ali je zakoračio samo jednu stepenicu iznad osnovne pismenosti. Koliko je on slabiji Ive Lole Ribara, onoga fakat zgodnog, dobro odgojenog i izobraženog dečka, kojem bi eventualno mogao biti dosta slabije sorte unuk.
02.05.2007. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
Nešo rukopis ti je postao vrlo prepoznatljiv. Dobro si ga oprao.
02.05.2007. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
Nešo rukopis ti je postao prepoznatljiv. Dobro si ga oprao.
02.05.2007. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
uh! haug!
ne znam zashto sam u prethodnom obracanju napisao postVersailleska ispashtanja i komplexi- kada ovi to uopshte nisu: to je klasichna srpska blagost u sudu, koja izmedju ostalih zbivanja shto su se bash sada nad njom crnom natmushtila, chini donekle objashnjivom tu mogucnost: srpsku, mogucnost srbije.
Oni su jugoslovensko-hrvatski komplexi, i ispashtanja naravno; a ja- ne znam zashto se uopce dovraga uvek ponovo obracam. valjda me sve ovo istinski zanima.
evo kako ja to vidim: ja ne znam kako se hrvati ophode prema najoshtrijem stavu- alegro moderate, hrvatske povijesti- kazem hrvatske, jer prema meni ona ne moze biti svojstvena pojedinachnom bicu- dakle Jednome. nikada nisam bio u Hrvastkoj, osim kao dete: a da bi se ova nijansa mogla uochiti, ova duboko skrivena, Unheimlich crta, (ne)odnos prema foilu- zbivanjim proshlim, mora se biti on the face, of the place- kako bi rekle kolege sa bbc-a.
dakle, habsburshko-germanska strana, chiji je hrvatska bila saveznik u tim krvavim vremenima, imala je izvorno priliku da iskusi direktnu nepravdu i ponizenje. i mnogi su je kao takvu iskoristili. chak i komunisti, kojima je bio pun kufer monarhij ( kao i ostalima koji su imali da postanu Weimarski Parlament- clockwork orange. Mann pishe u svojim dnevnicima godinama kasnije o "unutrashnjem Versailles-s.")
20-tak godina kasnije francuzi potpisuju svoju kapitulaciju u istom vagonu, koji je bio izlozen kao kratki povijesni ponos u nekom francuskom muzeju Rata, a Hitler ga propmtno dao dovuci za ovu ratno-svechanu priliku: potpisivanje kapitulacije. to je ipak podvig, nemoj da se zajebavamo. zamislimo osvetljenje Evrope u tom trenutku. u nemachkoj je bilo puno pametnih ljudi koji jednostavno nisu mogli da se opiru teroru "sudbine" i koji su postali mitläufer-i. nakon svega: palo je teshko cutanje i izvesno uverenje da smo "mi" ipak nemci. ne zna se tachno ko je koga shta i kako. tu cemo stati.
pogledajmo balkansku avliju u to doba.
podeljenost je bila velika- ne samo na hrvastkoj, vec i na srpskoj strani: jedino shto su nam komunisti prodali svoju "bolje grob nego rob" parolu kao najglasniju, pa ostale tada zivuce ljude i ne kostatujemo bash kao istorijsku izvesnost (nuznost ahahaha).
hrvatska se odluchuje kako se odluchuje: i sada, deluje mi kao da je bivshi hrvatski zlochin artikulisaniji od nemachkog ili nekog drugog: nekako jasnije uvidjam ko su pochinioci, mislim - kakvi su to ljudi, da bi ih se trebalo kloniti. za nemce, pak, ne znam. ni oni sami ne znaju, nemaju pojma o tome, jer su tako slozno i precutno odluchili da se time nece preterano baviti- a i ne treba.
ali, kako je idealno stanje "nishta ne znati" nepojmljivo, onda se ipak preporuchuje znati shto vishe i biti oprezan: jer, opreznost je jedino preostalo prasvojstvo chovekovo, nerazvodnjeno mnogim suvishnim vodama : u kojima su se toliki udavili do danas.
02.05.2007. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...