Blažen bio blog, zar ne? Dobro je ispuhati se povremeno. Ne smeta to meni, ni ne trebaš ikad saznati što sam ja mislila, niti ćeš ovo pročitati, ja ovo ne pišem tvojoj osobi nego tvojoj duši, ne pišem tvom mozgu nego tvom srcu. A što ako njeno srce zanemari to sve? Tako je prošlo i sa mojim prethodnim postom. Pitam se kako će današnji dan proći ako ju ja ne budem mogla pogledati u oči. Blažene bile uspomene... No ponekad se zbilja moramo zapitati isplati li se svo to prolijevanje suza i kidanje živaca ako će ona jednog dana samo mahnuti rukom.
02.05.2007. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
POZDRAV...hvala na komentaru... iskreno, kad sam počela čitat post, mislila sam da mi se neča dat ga pročitat, al sam ga ipak pročitala...cijelog...slažem se s ovim da ništa više neće biti isto...prošlosti nekad i treba okrenit leđa...i nastaviti dalje...pusa
03.05.2007. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne postoji nešto konačno... uvijek ostane nešto... u nama, u drugima ili zapisano negdje flomasterom... i možda je bolje što nikada više neće biti isto... neznam... šaljem puse...
04.05.2007. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvijek ostanu ožiljci... nikada potpuno ne nestane... kao kada pišeš okovkom po papiru -- nakon nekog vremena poželiš obrisati riječi i one zaista se više ne vide, ali ako zatvoriš oči i prijeđeš rukom preko papira, osjetiš da je tu nekada nešto bilo i da nije nestalo, da je tu još uvijek... oči ništa ne vide, samo se srcem može dobro vidjeti... a srcu ne možeš reći da jednostavno zaboravi...
05.05.2007. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krasno si to napisala...i kako shvatit će on,kada te više neće biti...a ti bi da mu se vratiš(?) Možda je bolje da se zauvijek oprostiš,i da više ne računaš na ponovni susret. Ne mući se,kreni dalje...sa vjerom,osmjehom i vedrinom jer svega toga imaš u sebi.
06.05.2007. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marionette
Blažen bio blog, zar ne?
Dobro je ispuhati se povremeno.
Ne smeta to meni, ni ne trebaš ikad saznati što sam ja mislila, niti ćeš ovo pročitati, ja ovo ne pišem tvojoj osobi nego tvojoj duši, ne pišem tvom mozgu nego tvom srcu.
A što ako njeno srce zanemari to sve? Tako je prošlo i sa mojim prethodnim postom. Pitam se kako će današnji dan proći ako ju ja ne budem mogla pogledati u oči.
Blažene bile uspomene...
No ponekad se zbilja moramo zapitati isplati li se svo to prolijevanje suza i kidanje živaca ako će ona jednog dana samo mahnuti rukom.
02.05.2007. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
broken7
nećemo žaliti za prošlošću... da, ali teško je ne žaliti...
pozdrav
02.05.2007. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
{×...F$Ł ¤f 1 ߤY...×}
bok, cool blog, navrati i komentiraj
02.05.2007. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
it is of course possible to dance a prayer
e, bez riječi sam. Samo se ispuši i polako kreni dalje jer takav je život. Budiš se i pokušavaš se iznova promijeniti...i uspjet ćeš! kissach
02.05.2007. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...without you...kristicka...
POZDRAV...hvala na komentaru...
iskreno, kad sam počela čitat post, mislila sam da mi se neča dat ga pročitat, al sam ga ipak pročitala...cijelog...slažem se s ovim da ništa više neće biti isto...prošlosti nekad i treba okrenit leđa...i nastaviti dalje...pusa
03.05.2007. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
chekaj me
ne postoji nešto konačno... uvijek ostane nešto... u nama, u drugima ili zapisano negdje flomasterom... i možda je bolje što nikada više neće biti isto... neznam... šaljem puse...
04.05.2007. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajana
uvijek ostanu ožiljci... nikada potpuno ne nestane... kao kada pišeš okovkom po papiru -- nakon nekog vremena poželiš obrisati riječi i one zaista se više ne vide, ali ako zatvoriš oči i prijeđeš rukom preko papira, osjetiš da je tu nekada nešto bilo i da nije nestalo, da je tu još uvijek... oči ništa ne vide, samo se srcem može dobro vidjeti... a srcu ne možeš reći da jednostavno zaboravi...
05.05.2007. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ash
krasno si to napisala...i kako shvatit će on,kada te više neće biti...a ti bi da mu se vratiš(?) Možda je bolje da se zauvijek oprostiš,i da više ne računaš na ponovni susret. Ne mući se,kreni dalje...sa vjerom,osmjehom i vedrinom jer svega toga imaš u sebi.
06.05.2007. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...