Ime perunika ili iris (s još toliko domaćih imena: ljelja, bogiša, mačinac, sabljić …) potječe od grčke božice duge Iris, inače glasnice bogova, i od staroslavenskog boga gromovnika Peruna i žene mu boginje Perunike. Legenda kaže da je boginja Iris, dugom šarajući s visina, prenosila na Zemlju poruke, te bi na tlu, dotaknutom dugom, izrasla perunika, a slično se događalo i kad bi bog Perun odašiljao munje, samo s tom razlikom što su svaki put izrastale perunike druge boje. Inače, u dalekom je Japanu simbolom pobjede, dok je, u vrijeme Karla Velikog, simbolizirala kraljevstvo Francuske.
Međutim, prilazeći ovom zanimljivom autoričinu haiku, ne bismo se, ipak, priklonili bilo kome ili bilo čemu što je u uvodu rečeno, jer takvog što naprosto ne naziremo u autoričinu doživljaju neodoljive i izazovne perunike. Naprotiv, autorica je, obraćanjem: «tvoj nastup, peruniko!», svojim unutarnjim svjetlom obasjanu, doživjela, kako već rekosmo, kao strasnu zavodnicu – «majstora rasvjete (koji je) lud za tobom». No, je li to sunce ili spomenuta boginja, odnosno bog, ili, pak, neki koji, skriven, čuči u nekom pretincu nabujale fantazije naše haiku pjesnikinje, irelevantno je za ishodište samog haikua.
Bitno je jedno, a to je da je cvijet perunika ili iris u ovom opčinjavajućem haiku autora ovih redaka podsjetio na onaj jedan njegov sonet u kojemu su ispisani i ovi stihovi:
«Livada cvjetna što u meni niče, irise nudi; u buket ih slažem i nju darivam, i radost joj kažem riječima sunca što sonetom sviće …»
22.06.2008. (17:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Ime perunika ili iris (s još toliko domaćih imena: ljelja, bogiša, mačinac, sabljić …) potječe od grčke božice duge Iris, inače glasnice bogova, i od staroslavenskog boga gromovnika Peruna i žene mu boginje Perunike. Legenda kaže da je boginja Iris, dugom šarajući s visina, prenosila na Zemlju poruke, te bi na tlu, dotaknutom dugom, izrasla perunika, a slično se događalo i kad bi bog Perun odašiljao munje, samo s tom razlikom što su svaki put izrastale perunike druge boje. Inače, u dalekom je Japanu simbolom pobjede, dok je, u vrijeme Karla Velikog, simbolizirala kraljevstvo Francuske.
Međutim, prilazeći ovom zanimljivom autoričinu haiku, ne bismo se, ipak, priklonili bilo kome ili bilo čemu što je u uvodu rečeno, jer takvog što naprosto ne naziremo u autoričinu doživljaju neodoljive i izazovne perunike. Naprotiv, autorica je, obraćanjem: «tvoj nastup, peruniko!», svojim unutarnjim svjetlom obasjanu, doživjela, kako već rekosmo, kao strasnu zavodnicu – «majstora rasvjete (koji je) lud za tobom». No, je li to sunce ili spomenuta boginja, odnosno bog, ili, pak, neki koji, skriven, čuči u nekom pretincu nabujale fantazije naše haiku pjesnikinje, irelevantno je za ishodište samog haikua.
Bitno je jedno, a to je da je cvijet perunika ili iris u ovom opčinjavajućem haiku autora ovih redaka podsjetio na onaj jedan njegov sonet u kojemu su ispisani i ovi stihovi:
«Livada cvjetna što u meni niče,
irise nudi; u buket ih slažem
i nju darivam, i radost joj kažem
riječima sunca što sonetom sviće …»
22.06.2008. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...