Ej Tanjek..oh lord..konacno sam dosla..ubijala sam se s maturalnom radnjom...Ne mogu vjerovati koja promjena, tako tmurni tekstovi, puni ljutnje, tuge, cega ne, dizajn tako mracan, ? Zasto ne podignes pogled na Sunce? Postoji ljepota zivjelja, Sunce neumoljivo svaki dan svanava i pokusava izmamiti tvoj pogled, stoga glavu gore i uzvrati mu osmjeh, on je prijatelj koji ne izdaje i uvijek je tu :) Tanja moja teta koja cita moj blog inace hm neznam kako da ti opisem njen zivot kratko: u meksiku je davno jos dobila diplomu za ucitelja psihokibernetike esene, kao reiki majstor, duhovni isjelitelj, itd, vegeterijanka, i na tvoj komentar na moj posljednji post je ostala sokirana rekla je da je ta osoba tj ti duhovno osvjestena, zrela, promišljena i bu i neznam sta ne i da ti to moram reci pohvalit.....uglavnom..nadam se da si ok ...
04.05.2007. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
2Dewa:kako da kažem, čovjek je društveno biće i kako društvo iziskuje njegovu interakciju da bi kao takvo postojalo, tako i on sam ima ista očekivanja od društva, ali ne kako bi kao čovjek postojao, već kako bi ispunio svoje emocionalne i društvene potrebe u međuljudskoj interakciji koju potiče društvo! tako reć, smješeći se pojmu Sunca ili nekom drugom objektu, čovjek ne može ispuniti svoju potrebu za istim, može samo sebe zavarati nekim pukim filozofijama samopomoći koje je ponekad prisiljen prigrliti radi trenutnog olakšanja.... davati nešto, a ne tražiti, tj. očekivati ništa zauzvrat, su čiste besmislice, to može samo Bog, jerbo bi to automatski značilo da je čovjek sam sebi dovoljan, a znamo svi da nije! ispunjenje je upravo u odnosima koje stvara sa svojom okolinom te, ako ga ona ne prihvaća iz nekog razloga, što je opet u ljudskoj suštini, da osuđuje, a nema pravo, pojedinac zna biti jako usamljen i nesretan.... što po meni je jako nepravedno od okoline da uopće dozvoli da se netko osjeća neprihvaćen i sam; to je donekle razlog zbog kojeg su moji tekstovi i dizajn mračni, što si dobro zamjetila, a ni tugu nisi fulala... sama svjesnost činjenice i okrutnosti društva me jako ljuti i žalosti... i to jako osuđujem! ne sramim se priznati da sam i sama imala nedavno problema sa svojom okolinom, a razlog je bio nerazumjevanje, nedostatak obzira kao i neshvaćanje te i sama osuda... jako me je to povrijedilo, jer su mi to napravile vrlo bliske osobe i iz totalno plitkih i površnih razloga.... mana društva je najveća da sudi prije nego pokuša shvatiti... takvu okolinu ja nazivam "nezdravom" i drago mi je da sam je upoznala kao takvu, jer ću je nadalje bolje i lakše prepoznat prije nego me sjebe i zlouporabi ono najvrednije u međuljudskim odnosima.... "osjećaje"! bilo mi je užasno teško izać na kraj s takvom okolinom, no uspjela sam, na žalost, jedino na način koji i sama ne priznajem... osudom! maknuvši se od lošeg upoznala sam gro dobroga i "zdravoga" i to me je spasilo i ulilo nadu u svijet i u ljude! treba se znat maknut i ne trudit se oko nečeg što ne cijeni tvoj trud! gledam na to kao na vrlo poučno iskustvo, nikako loše.... i nikako ne priznajem one filozofije koje ulijevaju čovjeku lažnu nadu u dobro, tjeraju ga da si pomogne nekim nadljudskim rješenjima i zabludama, njegujem samo one koje ne rade protiv ljudskoga; čovjek sam, osjećam, sanjam, želim, nadam se, očekujem, iščekujem.... dajem; ...i ne bježim od toga! fala na komentaru, opet si me inspirirala :) ...i pozdravi svoju tetu i reci joj neka slobodno navrati ;) lijep pozdrav D!
04.05.2007. (18:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ok, uskoro pocinjem naplacivat inspiraranje:) Jer to je uvreda ispada dobro je poznata da ljudska glupost zna inspirarati pa sam to tome glupa pa imas sta pisati nema veze.Sve je u redu sto si napisala i slazem se,i gotovo potpuno (sve ima dvije strane) ali vidis, mislim da i tebi fali trunka razumjevanja, moje svo nadahnuce proizlazi iz Sunca. Tako sam i napisala sastav za skolske novine koji je na broju jedan u literalnim radovima. Zove se kao i moj blog . SRCE STRANCA. Rad govodri o ničemu doli Sunca. I ja ustrajem da treba pronaci srecu u necem vedrom i vjecnom. Ja sam u Suncu. Moj rad je lako citljiv no pisan je ajmo reci metafizicki, uzdignuto, ljudi su daleki. Što govori moj naslov. Evo ti školska verzija. Srce stranca Veselo subotnje jutro u meni budi neko nepoznato, bestežinsko stanje, te se opušteno prevrćem u krevetu. Ne, danas mi oči nije otvorila rana i nadasve omražena mi budilica, već nasmiješeno Sunce. S istočne strane veselo me zove mlado Sunce. Umjesto da se po običaju naljutima na Njega, ja mu istom snagom uzvraćam osmjeh. Sve se čini ljepšim, kao da me nagovara da danas učinim nešto vedro. Pogledam ga još jednom krajičkom oka, te pomislim kako ću današnji dan provesti s osmjehom na licu. Danas mi ne treba gorka kava, vruća čokolada ni pogledi zamaskiranih ljudi s bisernim osmjesima. Danas upijam blještavilo Sunca koje mi nitko ne može oduzeti niti uskratiti. Šećem polagano obalom, blistajući u duetu s odanim Prijateljem, sjedam uz obalu. Ljudi. Tako su daleki. Patetični, plitki, ograničeni, smiješni, svaki sa svojom furkom. „Ja ne mogu smisliti reggae“, „Ja ne funkcioniram normalno bez jutarnje kave“, „Ja živim za Dinamo, on je smisao mog života“, „Život bez alkohola ne bi bio život“ …STOP! Pomišljam kako se nemam pravo žaliti na život. Imam pravo uživati u toplini Sunca, imam mu pravo uzvratiti osmjehom. Milostivi dar neograničene milosti Božje. Stižem polako, šetajući uz obalu do grada. Dolazim do klupice gdje prepoznajem jedno uvijek namrgođeno lice prijateljice te se zaustavljam. Ona me gleda nekako naprosto čudljivo i flegmatično te upita : „Zašto ti tako blistaš?“. Pogledam u Sunce, još jednom mu se osmjehnem i kažem joj : „To Sunce blista“. Ništa se nije promijenilo. Ljudi se i dalje sažalijevaju, pate i preuveličavaju svoje „ogromne“ životne probleme koji su im zamaglili oči. Ne znaju se osvrnuti i vidjeti kako nešto daleko i istovremeno blisko, veliko i malo, uvijek nasmiješeno, bezuspješno mami njihove poglede. Sve što treba učiniti jest podignuti pogled i progledati, pronaći smisao i veselje u nečem vječno prisutnom i nasmiješenom. Osjetiti Njegov zov i blaženu toplinu koju nesebično nudi svim ljudima na ovom nesavršenom svijetu, ali svijetu punom uzbuđenja i radosti. Sad kad vidim sva ta smrknuta lica oko sebe, ne mogu a da se ne upitam: „Ljudi, dokad ćete žmiriti? Otvorite oči! Prijatelji, sreća, veselje, radosti su tu oko nas, okruženi ste njima, nude vam se, a vi ostajete slijepci pokraj zdravih očiju“. Voljela bih sve te mrgude usrećiti, ali kako? Moj veliki Prijatelj- uvijek vam se nudi, a vi nikako da to prihvatite, pa da samnom veseli i nasmiješeni šećete obalom, pored našeg divnog bisernog mora.
04.05.2007. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missing
slazem se s ovim..
28.04.2007. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lauren G.
i ja se u potpunosti slažem....
evo malo kasnim sa komentiranjem jer nisan baš bila po blogu....
**pussa**
29.04.2007. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pink sapphire
Lijepo napisano...
Umjeće je znati živjeti i znati se uhvatit u koštac sa svime...
Lijep pozdrav!
29.04.2007. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
spella7
hej super blog svrati do mog i ostavi koj komentar!!! mozda te stavim u linkove!!!!
pooooozzzzzzzzzz!!!!
30.04.2007. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Izgleda da tebi često nešto fali, pozdrav ti ostavljam.
30.04.2007. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Syrenica
..tinkerice moja draga.. ti se uvijek raspises dok mene nema heh.. odlicno si ovo napisala..
Sve kaj osjećaš dokaz je tvog postojanja koje te svjesnošću vlastitog bića ponekad pljusne i upali tzv. instinkt preživljavanja...
..ako je ovo faza, u njoj sam..
02.05.2007. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dea
Ej Tanjek..oh lord..konacno sam dosla..ubijala sam se s maturalnom radnjom...Ne mogu vjerovati koja promjena, tako tmurni tekstovi, puni ljutnje, tuge, cega ne, dizajn tako mracan, ? Zasto ne podignes pogled na Sunce? Postoji ljepota zivjelja, Sunce neumoljivo svaki dan svanava i pokusava izmamiti tvoj pogled, stoga glavu gore i uzvrati mu osmjeh, on je prijatelj koji ne izdaje i uvijek je tu :) Tanja moja teta koja cita moj blog inace hm neznam kako da ti opisem njen zivot kratko: u meksiku je davno jos dobila diplomu za ucitelja psihokibernetike esene, kao reiki majstor, duhovni isjelitelj, itd, vegeterijanka, i na tvoj komentar na moj posljednji post je ostala sokirana rekla je da je ta osoba tj ti duhovno osvjestena, zrela, promišljena i bu i neznam sta ne i da ti to moram reci pohvalit.....uglavnom..nadam se da si ok ...
04.05.2007. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kejtoo
2Dewa:kako da kažem, čovjek je društveno biće i kako društvo iziskuje njegovu interakciju da bi kao takvo postojalo, tako i on sam ima ista očekivanja od društva, ali ne kako bi kao čovjek postojao, već kako bi ispunio svoje emocionalne i društvene potrebe u međuljudskoj interakciji koju potiče društvo! tako reć, smješeći se pojmu Sunca ili nekom drugom objektu, čovjek ne može ispuniti svoju potrebu za istim, može samo sebe zavarati nekim pukim filozofijama samopomoći koje je ponekad prisiljen prigrliti radi trenutnog olakšanja.... davati nešto, a ne tražiti, tj. očekivati ništa zauzvrat, su čiste besmislice, to može samo Bog, jerbo bi to automatski značilo da je čovjek sam sebi dovoljan, a znamo svi da nije! ispunjenje je upravo u odnosima koje stvara sa svojom okolinom te, ako ga ona ne prihvaća iz nekog razloga, što je opet u ljudskoj suštini, da osuđuje, a nema pravo, pojedinac zna biti jako usamljen i nesretan.... što po meni je jako nepravedno od okoline da uopće dozvoli da se netko osjeća neprihvaćen i sam; to je donekle razlog zbog kojeg su moji tekstovi i dizajn mračni, što si dobro zamjetila, a ni tugu nisi fulala... sama svjesnost činjenice i okrutnosti društva me jako ljuti i žalosti... i to jako osuđujem! ne sramim se priznati da sam i sama imala nedavno problema sa svojom okolinom, a razlog je bio nerazumjevanje, nedostatak obzira kao i neshvaćanje te i sama osuda... jako me je to povrijedilo, jer su mi to napravile vrlo bliske osobe i iz totalno plitkih i površnih razloga.... mana društva je najveća da sudi prije nego pokuša shvatiti... takvu okolinu ja nazivam "nezdravom" i drago mi je da sam je upoznala kao takvu, jer ću je nadalje bolje i lakše prepoznat prije nego me sjebe i zlouporabi ono najvrednije u međuljudskim odnosima.... "osjećaje"! bilo mi je užasno teško izać na kraj s takvom okolinom, no uspjela sam, na žalost, jedino na način koji i sama ne priznajem... osudom! maknuvši se od lošeg upoznala sam gro dobroga i "zdravoga" i to me je spasilo i ulilo nadu u svijet i u ljude! treba se znat maknut i ne trudit se oko nečeg što ne cijeni tvoj trud! gledam na to kao na vrlo poučno iskustvo, nikako loše.... i nikako ne priznajem one filozofije koje ulijevaju čovjeku lažnu nadu u dobro, tjeraju ga da si pomogne nekim nadljudskim rješenjima i zabludama, njegujem samo one koje ne rade protiv ljudskoga; čovjek sam, osjećam, sanjam, želim, nadam se, očekujem, iščekujem.... dajem; ...i ne bježim od toga! fala na komentaru, opet si me inspirirala :) ...i pozdravi svoju tetu i reci joj neka slobodno navrati ;) lijep pozdrav D!
04.05.2007. (18:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dea
Ok, uskoro pocinjem naplacivat inspiraranje:) Jer to je uvreda ispada dobro je poznata da ljudska glupost zna inspirarati pa sam to tome glupa pa imas sta pisati nema veze.Sve je u redu sto si napisala i slazem se,i gotovo potpuno (sve ima dvije strane) ali vidis, mislim da i tebi fali trunka razumjevanja, moje svo nadahnuce proizlazi iz Sunca. Tako sam i napisala sastav za skolske novine koji je na broju jedan u literalnim radovima. Zove se kao i moj blog . SRCE STRANCA. Rad govodri o ničemu doli Sunca. I ja ustrajem da treba pronaci srecu u necem vedrom i vjecnom. Ja sam u Suncu. Moj rad je lako citljiv no pisan je ajmo reci metafizicki, uzdignuto, ljudi su daleki. Što govori moj naslov. Evo ti školska verzija.
Srce stranca
Veselo subotnje jutro u meni budi neko nepoznato, bestežinsko stanje, te se opušteno prevrćem u krevetu. Ne, danas mi oči nije otvorila rana i nadasve omražena mi budilica, već nasmiješeno Sunce. S istočne strane veselo me zove mlado Sunce. Umjesto da se po običaju naljutima na Njega, ja mu istom snagom uzvraćam osmjeh. Sve se čini ljepšim, kao da me nagovara da danas učinim nešto vedro. Pogledam ga još jednom krajičkom oka, te pomislim kako ću današnji dan provesti s osmjehom na licu. Danas mi ne treba gorka kava, vruća čokolada ni pogledi zamaskiranih ljudi s bisernim osmjesima. Danas upijam blještavilo Sunca koje mi nitko ne može oduzeti niti uskratiti.
Šećem polagano obalom, blistajući u duetu s odanim Prijateljem, sjedam uz obalu. Ljudi. Tako su daleki. Patetični, plitki, ograničeni, smiješni, svaki sa svojom furkom. „Ja ne mogu smisliti reggae“, „Ja ne funkcioniram normalno bez jutarnje kave“, „Ja živim za Dinamo, on je smisao mog života“, „Život bez alkohola ne bi bio život“ …STOP!
Pomišljam kako se nemam pravo žaliti na život. Imam pravo uživati u toplini Sunca, imam mu pravo uzvratiti osmjehom. Milostivi dar neograničene milosti Božje.
Stižem polako, šetajući uz obalu do grada. Dolazim do klupice gdje prepoznajem jedno uvijek namrgođeno lice prijateljice te se zaustavljam. Ona me gleda nekako naprosto čudljivo i flegmatično te upita : „Zašto ti tako blistaš?“. Pogledam u Sunce, još jednom mu se osmjehnem i kažem joj : „To Sunce blista“.
Ništa se nije promijenilo. Ljudi se i dalje sažalijevaju, pate i preuveličavaju svoje „ogromne“ životne probleme koji su im zamaglili oči. Ne znaju se osvrnuti i vidjeti kako nešto daleko i istovremeno blisko, veliko i malo, uvijek nasmiješeno, bezuspješno mami njihove poglede. Sve što treba učiniti jest podignuti pogled i progledati, pronaći smisao i veselje u nečem vječno prisutnom i nasmiješenom. Osjetiti Njegov zov i blaženu toplinu koju nesebično nudi svim ljudima na ovom nesavršenom svijetu, ali svijetu punom uzbuđenja i radosti.
Sad kad vidim sva ta smrknuta lica oko sebe, ne mogu a da se ne upitam:
„Ljudi, dokad ćete žmiriti? Otvorite oči! Prijatelji, sreća, veselje, radosti su tu oko nas, okruženi ste njima, nude vam se, a vi ostajete slijepci pokraj zdravih očiju“.
Voljela bih sve te mrgude usrećiti, ali kako? Moj veliki Prijatelj- uvijek vam se nudi, a vi nikako da to prihvatite, pa da samnom veseli i nasmiješeni šećete obalom, pored našeg divnog bisernog mora.
04.05.2007. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Syrenica
..pozdravcic i osmijeh ostavljam! :)
06.05.2007. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...