Derza, krenuo bih ja i prije ali mi je bilo nekako neugodno: ako otvorim vrata ove lože, kao da sam otvorio blue box! Recimo: što ako ti ja sad kažem da ni na jednom forumu, ni u jednoj kritici, ni u jednom eseju o Lynchu nisam vidio ono što će u nastavku rečenice doživjeti svjetsku prapremijeru a što je ne samo očito i s Mjeseca, i to punog kao šipak koštica, nego je i jednak tako očito presudno po Lynchov opus: pa Lost Highway, The Straight Story, Mulholland Dr., tri velika filma za redom, neumorno hrle za Kanzas cestom od žutih (isprekidanih) opeka, pitajući se zajedno s Dotothy:"Oh, I'd give anything to get out of Oz altogether; but which is the way back to Kansas?", i čudeći se kako nitko na ovom šarenom svijetu ne vidi da Wild at Heart - nazovimo tako ovu družinu - uporno putuju po onome što se zove road movie! Ta cesta ni u snu (ha, ha, ha, kako to na ovom mjestu duhovito zvuči!) nije neki izvanjski dramaturški princip, kao kod Bulajića, pa da su događji ranžirani kao kolodvorske postaje. Ta cesta nešto znači, dapače ona je nekakav Nadsimbol Lynchova opusa: kao svaki simbol, da poslušamo Schellinga, ona jest to što znači! E, sad, što je cesta za Lyncha? Ja mislim da je to pitanje od kojeg treba krenuti svaki istinski fan opusu i svakog pojedinog filma Davida Lynca. On the road, dakle, bila ona straight ili ne, znajući koji je way back za Kanzas ili ne, i uz sav rizik da se ne izgubimo samo mi na Mulholand Dr., nego da se izgubi i sam highway!
We're on a road to nowhere, come on inside Taking that ride to nowhere, we'll take that ride Feeling okay this morning, and you know We're on a road to paradise, here we go, here we go
We're on a ride to nowhere, come on inside Taking that ride to nowhere, we'll take that ride Maybe you wonder where you are, I don't care Here is where time is on our side, take you there Take you there
We're on a road to nowhere, ha, ha We're on a road to nowhere, ha, ha We're on a road to nowhere, ha, ha, whoo
(Moram priznati da sam se smijao čitajući ove stihove. Jer, vidite vi sad ovo: And do you know what 'the world' is to me? Shall I show it to you in my mirror? This world: a monster of energy, without beginning, without end... enclosed by 'nothingness' as by a boundary... blessing itself as that which must return eternally, as a becoming that knows no satiety, no disgust, no weariness... this, my Dionysian world, the eternally self-creating, the eternally self-destroying... without goal, unless the joy of the circle is itself a goal. Friedrich Nietzsche, "Will to Power")
27.04.2007. (07:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hero, sjajno pitanje, jer dovodi u pitanje osnovnu blogersku naviku: blogerima su postovi samo izgovor za komentar koji nije više od toga: blogeri se ponašaju kao psi za jutarnje šetnje: moraju zapišati svoj teritorij, posve nezainteresirani za svaki konkretni žbun ili drvo po kojem pišaju! Blogeri, sorry stari ali tako je, zapravo ne odmiču daleko od LOL, pozz i kiss, dođi na moj: usiljene opaske koje je nužno ostaviti u formi što kraćeg, I WAS HERE, komentara, nisu svjedočanstvo komunikacije, nego njene nemogućnosti: Issa, kak ti je dobar post!, i idemo dalje, do prvog sljedećeg na listi, jer moramo obići sve koji će tijekom dana posjetiti nas, kao seljaci u žetvi. E, vidiš Hero, ja ne obilazim blogove. Boli me kurac za to. Ja zaista čitam Kizine postove (pa i Bakine i Lucine), i zato i komentiram na Patologiji i jedino na Patologiji. Mene zanima što tamo piše. To je smisao ovoga posta. Ako te zanima što piše, pročitaj ga. Ako ne, a, stari, kaj da ti ja sad kažem? Predug je? Čuj, Hero, a zamisli kako je tek bilo frajeru koji ga je pisao!
27.04.2007. (07:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paaa..gledajući s te strane, imaš pravo. Treba cijeniti trud da se ovo ispiše :)) A glede prve opaske, ja baš i ne komentiram prečesto a svoju žudnju za sadržajnijom komunikacijom ispucao sam svojevremeno na raznim chatovima. Ali dobro, mogu razumijeti tvoju težnju da budeš rodonačelnik novog žanra..tzv. antibloga ;))
27.04.2007. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hero, niti su naši odnosi loši niti sam ja čovjek - ti to znaš - koji bi okolišao: da sam htio nešto kazati tebi osobno, rekao bih to. Kazao bih da Hero ima tu i tu osobinu, a ne blogeri. Dakle, prijatelju, nisam te kanio prekoriti. Mislim da sam bio sasvim jasan: stavio sam ovaj poduži tekst iz poštovanja spram ambicije da se M.Dr. pokuša ovako iscrpno analizirati (čak mi sam tekst i nije pretjerano insprativan koliko sama ta ambicija), a onda, ova analiza, kao i link koji sam ostavio već u naslovu, omogućuje svakom fanu da vrlo precizno reinterpretira pojedine secene, situacije, motive, teme, simbole... svu tu parafernaliju Lynchova svijeta. Mislim, dobro ti dođe ovako nešto, ako se ozbiljno kaniš pozabaviti Mulholland Dr., zar ne?
A što se blogera tiče, pa zar nije tako? Ja niš' ne velim, pa to i jest ideja cijele stvari: da se švrlja uokolo i da se nabasa na nešto sjajno, dobro, srodno, ili nasuprot iznenađujuće, suprotno, insprirativno, pobogu pa zato Net i služi i zato ga i volimo. Ali, ja ne govorim o Mreži, ja govorim o ovim malim enklavama, komunama u koje se ubrzo ljudi zatvore, i onda prije tušranja obilaze pet svojih frendova, pozz, kiss, LOL, i tek tada otpiju prvi gutljaj kave; jasno, prije no što se šalica isprazni, evo ti i na njihovom blogu pozz, LOL, kiss! Ma ni protiv toga nemam ništa, jebiga...Samo, ja ne mislim da radim antiblog ako tu i tamo ostavim fundametnalan esej o Tarkovskom, pa o Kubricku, pa o Lynchu...da to netko meni radi barem jednom mjesečno, poslao bih mu barem kulenovu seku ako ne i brata u znak zahvale! Hero, ako te esej zanima, isprintaj ga i čitaj, križaj, dopisuj etc.; ako ne, čitaj sutra neku moju zajebanciju na račun hrvatske politike, mentaliteta, Osakljana, Borgesa, interpunkcija ili što već. Eto, stari moj, toliko.
27.04.2007. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Primio k znanju. Očito su mi bliži uratci na račun "hrvatske politike, mentaliteta, Osakljana, Brogesa..." I slike. Slike su ti vrhunske. Gdje li samo sve to nalaziš? :) A možda je moj komentar potaknut i činjenicom (pazi sad, slijedi svetogrđe) da mi se M.Dr. jednostavno.....ne sviđa :)
27.04.2007. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo ti štancaj ! bolje da ovaj blog odgaja nas nego mi tebe - ak se mene pita kojim čudesnim slučajem . sve manje od preintelektualnog bio bi korak unazad . u mračno tupava bezvaseljenska doba . LOL koje upucavanje kisss ; ne volim zastore , patuljke i Kylea MacLachlana - tip s jezivom bradom, mada ga nema u MD . čudo . a i nisam baš ziher da ovaj zaslužuje ovoliko muke , teksta i nadogradnje .
NEMANJA
Skripte imate. Sutra ispitujem!
26.04.2007. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Koji je zapravo smisao ovog posta Nemo? Mislim, jedva sam i skrolao do kraj a ne da ga i čitam. Nazovi me površnim ali...ali... ;)
26.04.2007. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vilenjak
smisao je obrazovanje ljudi u religiji linchyjanizma. Hail Lynch! Hail! Živio profet hi-fi Nemanja!
...kad sam kao mali gledo eraserhead to je zapečatilo svaku šansu da postanem normalan..
26.04.2007. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DerzaFanistori
e, tu sam te čekala! ;-)
26.04.2007. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
"Ivan Andrejevič je sebi obećao da se neće plašiti. Događaji, kakvi god mogli biti, samo su mozgovna igra."
Andrej Bjeli
Petrograd
Nisam sigurna za Ivan Andrejevič, ali za ostatak navoda jamičim životom.
27.04.2007. (01:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Njetočkice, a što više od toga?
Derza, krenuo bih ja i prije ali mi je bilo nekako neugodno: ako otvorim vrata ove lože, kao da sam otvorio blue box!
Recimo: što ako ti ja sad kažem da ni na jednom forumu, ni u jednoj kritici, ni u jednom eseju o Lynchu nisam vidio ono što će u nastavku rečenice doživjeti svjetsku prapremijeru a što je ne samo očito i s Mjeseca, i to punog kao šipak koštica, nego je i jednak tako očito presudno po Lynchov opus: pa Lost Highway, The Straight Story, Mulholland Dr., tri velika filma za redom, neumorno hrle za Kanzas cestom od žutih (isprekidanih) opeka, pitajući se zajedno s Dotothy:"Oh, I'd give anything to get out of Oz altogether; but which is the way back to Kansas?", i čudeći se kako nitko na ovom šarenom svijetu ne vidi da Wild at Heart - nazovimo tako ovu družinu - uporno putuju po onome što se zove road movie!
Ta cesta ni u snu (ha, ha, ha, kako to na ovom mjestu duhovito zvuči!) nije neki izvanjski dramaturški princip, kao kod Bulajića, pa da su događji ranžirani kao kolodvorske postaje.
Ta cesta nešto znači, dapače ona je nekakav Nadsimbol Lynchova opusa: kao svaki simbol, da poslušamo Schellinga, ona jest to što znači!
E, sad, što je cesta za Lyncha?
Ja mislim da je to pitanje od kojeg treba krenuti svaki istinski fan opusu i svakog pojedinog filma Davida Lynca.
On the road, dakle, bila ona straight ili ne, znajući koji je way back za Kanzas ili ne, i uz sav rizik da se ne izgubimo samo mi na Mulholand Dr., nego da se izgubi i sam highway!
We're on a road to nowhere, come on inside
Taking that ride to nowhere, we'll take that ride
Feeling okay this morning, and you know
We're on a road to paradise, here we go, here we go
We're on a ride to nowhere, come on inside
Taking that ride to nowhere, we'll take that ride
Maybe you wonder where you are, I don't care
Here is where time is on our side, take you there
Take you there
We're on a road to nowhere, ha, ha
We're on a road to nowhere, ha, ha
We're on a road to nowhere, ha, ha, whoo
(Moram priznati da sam se smijao čitajući ove stihove. Jer, vidite vi sad ovo:
And do you know what 'the world' is to me? Shall I show it to you in my mirror? This world: a monster of energy, without beginning, without end... enclosed by 'nothingness' as by a boundary... blessing itself as that which must return eternally, as a becoming that knows no satiety, no disgust, no weariness... this, my Dionysian world, the eternally self-creating, the eternally self-destroying... without goal, unless the joy of the circle is itself a goal.
Friedrich Nietzsche, "Will to Power")
27.04.2007. (07:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hero, sjajno pitanje, jer dovodi u pitanje osnovnu blogersku naviku: blogerima su postovi samo izgovor za komentar koji nije više od toga: blogeri se ponašaju kao psi za jutarnje šetnje: moraju zapišati svoj teritorij, posve nezainteresirani za svaki konkretni žbun ili drvo po kojem pišaju! Blogeri, sorry stari ali tako je, zapravo ne odmiču daleko od LOL, pozz i kiss, dođi na moj: usiljene opaske koje je nužno ostaviti u formi što kraćeg, I WAS HERE, komentara, nisu svjedočanstvo komunikacije, nego njene nemogućnosti: Issa, kak ti je dobar post!, i idemo dalje, do prvog sljedećeg na listi, jer moramo obići sve koji će tijekom dana posjetiti nas, kao seljaci u žetvi.
E, vidiš Hero, ja ne obilazim blogove. Boli me kurac za to. Ja zaista čitam Kizine postove (pa i Bakine i Lucine), i zato i komentiram na Patologiji i jedino na Patologiji. Mene zanima što tamo piše.
To je smisao ovoga posta. Ako te zanima što piše, pročitaj ga.
Ako ne, a, stari, kaj da ti ja sad kažem?
Predug je?
Čuj, Hero, a zamisli kako je tek bilo frajeru koji ga je pisao!
27.04.2007. (07:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Paaa..gledajući s te strane, imaš pravo. Treba cijeniti trud da se ovo ispiše :))
A glede prve opaske, ja baš i ne komentiram prečesto a svoju žudnju za sadržajnijom komunikacijom ispucao sam svojevremeno na raznim chatovima.
Ali dobro, mogu razumijeti tvoju težnju da budeš rodonačelnik novog žanra..tzv. antibloga ;))
27.04.2007. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hero, niti su naši odnosi loši niti sam ja čovjek - ti to znaš - koji bi okolišao: da sam htio nešto kazati tebi osobno, rekao bih to. Kazao bih da Hero ima tu i tu osobinu, a ne blogeri.
Dakle, prijatelju, nisam te kanio prekoriti. Mislim da sam bio sasvim jasan: stavio sam ovaj poduži tekst iz poštovanja spram ambicije da se M.Dr. pokuša ovako iscrpno analizirati (čak mi sam tekst i nije pretjerano insprativan koliko sama ta ambicija), a onda, ova analiza, kao i link koji sam ostavio već u naslovu, omogućuje svakom fanu da vrlo precizno reinterpretira pojedine secene, situacije, motive, teme, simbole... svu tu parafernaliju Lynchova svijeta. Mislim, dobro ti dođe ovako nešto, ako se ozbiljno kaniš pozabaviti Mulholland Dr., zar ne?
A što se blogera tiče, pa zar nije tako? Ja niš' ne velim, pa to i jest ideja cijele stvari: da se švrlja uokolo i da se nabasa na nešto sjajno, dobro, srodno, ili nasuprot iznenađujuće, suprotno, insprirativno, pobogu pa zato Net i služi i zato ga i volimo. Ali, ja ne govorim o Mreži, ja govorim o ovim malim enklavama, komunama u koje se ubrzo ljudi zatvore, i onda prije tušranja obilaze pet svojih frendova, pozz, kiss, LOL, i tek tada otpiju prvi gutljaj kave; jasno, prije no što se šalica isprazni, evo ti i na njihovom blogu pozz, LOL, kiss!
Ma ni protiv toga nemam ništa, jebiga...Samo, ja ne mislim da radim antiblog ako tu i tamo ostavim fundametnalan esej o Tarkovskom, pa o Kubricku, pa o Lynchu...da to netko meni radi barem jednom mjesečno, poslao bih mu barem kulenovu seku ako ne i brata u znak zahvale!
Hero, ako te esej zanima, isprintaj ga i čitaj, križaj, dopisuj etc.; ako ne, čitaj sutra neku moju zajebanciju na račun hrvatske politike, mentaliteta, Osakljana, Borgesa, interpunkcija ili što već.
Eto, stari moj, toliko.
27.04.2007. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Primio k znanju. Očito su mi bliži uratci na račun "hrvatske politike, mentaliteta, Osakljana, Brogesa..." I slike. Slike su ti vrhunske. Gdje li samo sve to nalaziš? :)
A možda je moj komentar potaknut i činjenicom (pazi sad, slijedi svetogrđe) da mi se M.Dr. jednostavno.....ne sviđa :)
27.04.2007. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
samo ti štancaj ! bolje da ovaj blog odgaja nas nego mi tebe - ak se mene pita kojim čudesnim slučajem .
sve manje od preintelektualnog bio bi korak unazad . u mračno tupava bezvaseljenska doba .
LOL koje upucavanje kisss
; ne volim zastore , patuljke i Kylea MacLachlana - tip s jezivom bradom, mada ga nema u MD . čudo . a i nisam baš ziher da ovaj zaslužuje ovoliko muke , teksta i nadogradnje .
za tebe je Patrick Bateman http://www.youtube.com/watch?v=n36Y7T4FLM0
16.08.2009. (03:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...