Komentari

rahatlokum.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing


  • Athena Air

    Osim što te opizdi brojka kad skužiš koliko je godina prošlo, loša su i ta razočaranja jer pjesme više nemaju onu energiju kao onda. A kako, kako? Kako, kad sam nekad slinila i cmoljila nad tim nekim baladama koje su danas, onako, tek pjesmuljci?! Ah.

    avatar

    24.04.2007. (14:37)    -   -   -   -  

  • Trenk

    Jako lijepo objašnjenje kroz drugi dio zašto ne prepoznaješ curu s kojom si bila bliska. Neke uspomene je bolje ne dirati, neka ostanu u sjećanju onakve kakve su bile. Vrijeme se ne da vratiti.

    avatar

    24.04.2007. (16:04)    -   -   -   -  

  • petar.pan

    Rekao bi Paul Simon "sreo sam svoju staru ljubav na ulici prošle noći, izgledala je tako sretno što me vidi, ja sam se samo nasmijao."

    avatar

    24.04.2007. (18:37)    -   -   -   -  

  • rutvica

    nema veze ako neka pjesma (ili osoba) više ne izaziva taj filing - naći će se druga pjesma, druga osoba. bed je ako ni sam filing više nije tako dobar. jesam shvatila?

    avatar

    24.04.2007. (23:30)    -   -   -   -  

  • obično-neobična ja

    Ajme ako ikad otkrijem da sam prerasla Rundeka bit ću strašno tužna...

    avatar

    25.04.2007. (10:30)    -   -   -   -  

  • Ipanema

    Današnji Metro express... :)

    avatar

    25.04.2007. (11:04)    -   -   -   -  

  • Sneno lutanje

    nedavno sam i ja shvatila da sam prerasla neke pjesme, sada volim crtiće. ;)

    avatar

    25.04.2007. (14:20)    -   -   -   -  

  • Milou

    Možda je to samo period kontrafaze, pa se jednom ipak vrate... Hm, a valjda hoće...

    avatar

    25.04.2007. (14:24)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    Moram priznati da mi je Predin uvijek bio zanimljiviji fizički nego muzički. :) Zato ako postoji i najmanji tračak sumnje da bi mi se moglo desiti ovo na koncertu što se desilo tebi, radije ću odustati od odlaska na isti..i ostati dobre volje i s ponešto para više u džepu.

    avatar

    25.04.2007. (14:24)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Pazi, meni je Lačni Franz bio omiljeni bend uopće , omiljeni u moru glazbe koju sam slušao i koju slušam. Bio sam na njihovim koncertima bar desetak puta u životu...Predin mi je u početku solo bio ok, poslije me se s onim čardašom poprilično iživcirao. No vrlo sličan feeling ovom imao sam kad sam prije par godina bio na njegovom(prvom) solo koncertu u Lisinskom. Naime, kao što sam na forumu rekao već par puta-koncertne dvorane nisu dobra mjesta za koncerte, a tu je i problem nove publike, sredovječnih dama u crvenim šeširima u prvom redu. I ja sam isto bio razočaran, i pao u afan, ali ipak ne mislim da sam prerastao Predinove pjesme...mislim da ti jednostavno ne leže u ovom kontekstu. I sama veliš da Praslovana valja urlat, i valja....nisi ti prerasla pjesme, nego ih je Predin prigušio da ih da prilagodi novoj publici....ili kako to glazbenici vole reć "da se razvije kao muzičar". Nažalost, time je izgubio jedan dio stare publike, među inim pet likova koji su na povijesnom koncertu 1996 u OTV domu toliko urlali da su ih uspjeli izmamit da sviraju iza aleluje jedini put u karijeri....

    avatar

    25.04.2007. (18:56)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Ovaj me tvoj post ispunio nekim nedefinirano depresivnim tonom,
    jer me podsjetio i pročačkao po jednom sličnom gubitku.
    Što će reći da je u svom toku svijesti dobar i da
    ima virove na svim pravim mjestima..

    avatar

    25.04.2007. (23:39)    -   -   -   -  

  • catcher

    mislim da svijet u boci ima poprilicno pravo sto se tice konkretno Predina. a opet, mozda je rijec i o miksu jedne i druge cinjenice - em prerastamo neke stvari, em se i ti ljudi cije pjesme prerastamo mijenjaju i prilagodjavaju, cime nas razocaravaju.
    a mene istinski strasi ono sto spominjes za glazbu. dogadjaju mi se iste stvari, ne sjecam se kada sam zadnji put poslusao cijeli CD. cak ni zadnji R.E.M. nakon sto sam ga prvi puta poslusao u cjelosti nisam vise vjerojatno nikada poslusao od prve do posljednje pjesme.
    a to je nekad bilo nemoguce.

    a ljudi...jos je i bolje kada skroz nestanu, najgore je kada su tu, a postali su samo likovi kojima klimnes u prolazu i ne mozes shvatiti koliko su ti nekada znacili.

    avatar

    26.04.2007. (11:09)    -   -   -   -  

  • trill

    Niti meni neki moji od nekad više ne odgovaraju. Ukusi su se razvili i krenuli u nekim drugim smjerovima, ali mi ih je uvijek drago čuti jer podsjećaju na neke ljude, na neka druga vremena, neke događaje.. :)

    avatar

    26.04.2007. (13:14)    -   -   -   -  

  • Pustinjska

    Uff, nostalgija.. :(

    avatar

    27.04.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • DerzaFanistori

    Parafrazirat ću Voltaire-ovu "Ima istina koje nisu za sve ljude, niti za sva vremena."... dakle: nismo zatvoreni sistemi. Mijenjaju se i ljudi i vremena, držati se na silu za nešto što je u nekoj točci nas i prošlog vremena bilo prikladno, nama danas nije više niti prikladno niti smisleno. Ljudi i događaji mogu se prilagođavati i prepravljati, ali fundamentalne razlike s vremenom stvaraju sve veći jaz. Želiš li natrag, odi natrag. Na svoju dušu. Tebi može upaliti. Ili ne.

    avatar

    27.04.2007. (10:45)    -   -   -   -  

  • almost_there

    aloha! ne mogu odoljeti a da ne izrazim svoje veliko odušvljenje tvojim blogom! obišla sam mnoge ali tvoj je definitivno bez konkurencije!pusa!

    avatar

    27.04.2007. (14:48)    -   -   -   -  

  • fru fru

    Pogodi me, lijepo si to izrekla.

    avatar

    27.04.2007. (17:47)    -   -   -   -  

  • just me

    A, jednostavno puno toga klizne iz naseg zivota a da se ni ne okrenemo, nismo svjesni...ali zivot je takav, vrijeme nas nekad jednostavno pregazi... nazalost!! I tu onda dolaze kojekakva pitanja- kad?, kako?, zasto?, na koja vjerojatno nikad necemo znati odg...
    pozz...*

    avatar

    27.04.2007. (21:56)    -   -   -   -  

  • vilenjak

    narod fino kaže:
    sve se mijenja osim kamenja
    bilo bi strašno da sve u životu ostaje isto

    avatar

    28.04.2007. (17:25)    -   -   -   -  

  • Tajpvrajter

    'Nije da se ne sjećam, sjećam se: jednostavno je u mojoj glavi ostala zarobljena u nekom vremenu od ranije.
    Nije stvar u nedostajanju.
    Prvi sam put možda uopće osjetila da sam za neke pjesme, izvođače, za neke koncerte, jednostavno otišla predaleko od onog vremena u kojem su mi značili nešto, sve, mnogo.
    Cjelonoćno opijanje u mom stanu bez žarulja i satova.
    Imam strpljenja za pola pjesme - čak ni za refren.
    Kakve veze ima moja skleroza i očita ćoravost sa činjenicom da sam konačno prestala voljeti jeftine tamburaše koji se prodaju pod jazz/swing/kantautore, a u stvari su obične kante?'

    Rahatli, ti si kraljica!

    avatar

    28.04.2007. (23:56)    -   -   -   -  

  • etotako

    vrlo važna tema, iako veliš "kakvog li to ima smisla."
    Ima i to pogolemog...samo kad bi svako zavirio u putić preko kog je pregazio, bilo bi svima lakše.

    avatar

    29.04.2007. (01:04)    -   -   -   -  

  • dmj

    Ne.
    Pjesme nikada ne gubim, samo dodajem nove, ali ne odričem se ničega - možda zato što sam po prirodi kolekcionar. Kao jedan od tih pet ljudi koji su jedini puta u karijeri naveli Lačni Franz da se vrati na stage nakon Aleluje, ne mogu se ne složiti s drugim od njih, svijetom u boci. Današnji Predin prilagodio je pjesme nekoj drugoj, stranoj mi publici. Ovakve kakve su sada, ne znače mi ništa. U nekadašnjem obliku zacementirane su u moj osobni Panteon vrlo značajne glazbe. Nema to veze niti s glazbenicima - nedavni reunion koncert Lačnog Franza bio je sranje, magije je nestalo. No to ne znači da pjesme nisu preživjele. Zaboga, pa čak se i Doorsima s guštom ponekad vraćam, ma koliko bili ekspresija tinejdžersko smiješnog i naivnog pogleda na svijet.
    Ukratko: ne.

    avatar

    29.04.2007. (23:01)    -   -   -   -  

  • dmj

    Ili, da se vratim Brelu, jednako obožavanom kao uvijek:

    On n'oublie rien de rien
    On n'oublie rien du tout
    On n'oublie rien de rien
    On s'habitue c'est tout

    avatar

    29.04.2007. (23:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...