Čini nam se da ćemo se, i u slučaju ovog haikua, morati «pomoći» – jednom zanimljivom anegdotom u kojoj je zen učitelj Nansen, nakon što mu je visoki činovnik dinastije Tang – Lu Geng, citirao Sodja, poznatog učenjaka iz prijašnje dinastije: «Nebo i zemlja i ja smo istog korijena. Sve stvari i ja smo iste supstance», dodavši «Zar to nije najznačajnija izjava?» Zatim je Nansen pridošlici pokazao na vrtnu biljku u cvatu rekavši: ''Ljudi ovog svijeta gledaju ovo cvijeće kao da sanjaju.''
Naime, zen umjetnost odbacuje svaku afektivnost u poimanju i tretiranju prirodnih tijekova, preferirajući intuitivnu spoznaju; sve se prepušta kontemplaciji i neposrednu doživljaju; dakle, umom se ne opisuje realnost kakvu vidimo, nego kakvu je doživljavamo iznutra, potaknuti izvanjskim datostima, kao što nam je, već ranije spomenuta definicija slaka ili ladoleža, sugerirala: fenomen ljepote je u trenutačnom doživljaju …
Jer, kad bismo realno htjeli opisati sparivanje zemlje i neba kako bismo uzmogli objasniti rađanje riže na poljima, onda bi to bio čisto racionalni čin, a prevlašću se racija, po zenu, gubi neposrednost i sugestibilnost doživljenog …
Tako smo, najzad, skloni povjerovati da autorica, i u ovom haiku, poput onog spomenutog cvijeta, pokazuje i rađanje riže. ali ne kao puki proces i goli fakat, već kao ono nešto što je, prije svega, čudo trenutka samog tog čina, temeljenog na svemu onome što smo gore iznijeli.
20.06.2008. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Čini nam se da ćemo se, i u slučaju ovog haikua, morati «pomoći» – jednom zanimljivom anegdotom u kojoj je zen učitelj Nansen, nakon što mu je visoki činovnik dinastije Tang – Lu Geng, citirao Sodja, poznatog učenjaka iz prijašnje dinastije: «Nebo i zemlja i ja smo istog korijena. Sve stvari i ja smo iste supstance», dodavši «Zar to nije najznačajnija izjava?» Zatim je Nansen pridošlici pokazao na vrtnu biljku u cvatu rekavši: ''Ljudi ovog svijeta gledaju ovo cvijeće kao da sanjaju.''
Naime, zen umjetnost odbacuje svaku afektivnost u poimanju i tretiranju prirodnih tijekova, preferirajući intuitivnu spoznaju; sve se prepušta kontemplaciji i neposrednu doživljaju; dakle, umom se ne opisuje realnost kakvu vidimo, nego kakvu je doživljavamo iznutra, potaknuti izvanjskim datostima, kao što nam je, već ranije spomenuta definicija slaka ili ladoleža, sugerirala: fenomen ljepote je u trenutačnom doživljaju …
Jer, kad bismo realno htjeli opisati sparivanje zemlje i neba kako bismo uzmogli objasniti rađanje riže na poljima, onda bi to bio čisto racionalni čin, a prevlašću se racija, po zenu, gubi neposrednost i sugestibilnost doživljenog …
Tako smo, najzad, skloni povjerovati da autorica, i u ovom haiku, poput onog spomenutog cvijeta, pokazuje i rađanje riže. ali ne kao puki proces i goli fakat, već kao ono nešto što je, prije svega, čudo trenutka samog tog čina, temeljenog na svemu onome što smo gore iznijeli.
20.06.2008. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...