Neprijatelji. To mogu biti i oni za koje vrijedi:- Put do pakla popločan je dobrim namjerama!- i oni iz - Razlika između prijatelja i neprijatelja je u tome da će ti prijatelj zabiti nož u srce sprijeda!-...pa sve do onih koji su ti prijetili životu, egzistenciji ili jednostavno, nimalo realno mrzili te što postojiš. Puno je definicija neprijatelja. Meni se čini kako trenutno patiš za jasnim vizijama. Nostalgičarka za crno bijelim svijetom... bez ljutnje. Ono što je sadašnji svijet je svijet sivoga. Većinu ljudi se živo je.. za bilo koga tko im nije na putu. A oni koji jesu bivaju zgaženi. To se zove kapitalizam. I za njega "sam se borio". I mrzim svaki jebeni dan što sam to radio. Jer ni ja nisam znao što kapitalizam radi ljudima. 90-ih je moj pojam kapitalizma bio Coca Cola i Hollywood. Dobra reklama. Mjehur od sapunice i ništa više. Lobotomija je ista izvedena na Golom ili u sanatorijumu zapadnog tipa. Zatvor u Lepoglavi je tek nešto gora stvar od kućnog pritvora u kojemu ne smiješ radi svojega uvjerenja dobiti bilo koji bolji posao od perača suđa. Preporučam knjige onih koji se izjasne kao "komunisti" u Americi, naravno onih koji su ih uspjeli napisati prije nego su izgubili taj dar, jer komunisti su ubijali, a Amerikanci to "liječe". U ludnicama. I dalje. Ono što je najinteresantnije za prošli sustav, koji je bio svjetlosne godine od pravednog, je kako su "disidenti" redom bili magistri i doktori, učili studente na fakultetima, i preživljavali u većini, za razliku od bilo kojeg drugog "istočnog sustava". Je li to bila klica budućnosti i ostavština za budućnost onih koji su se kajali, pa im poklanjali život, iako su ga mogli zatrti? Možda su im se i divili! Osobno poznajem ljude koji su sa Gologa zapošljavani u državnim firmama i tamo dočekali mirovinu ( i mrze OVAJ sustav više od "socijalističkog, jer OVAJ ih je izdao DO KRAJA)...a znam i za one nevine i malo manje nevine koji su na raznim jamama ostavili kosti, i crvene i crne boje... Zato vidim jedini lijek u micanju sa kosturnica. I jednih i drugih. Malo dignuti ovu ropsku glavurdu, pogledati u daljinu. Početi se snalaziti u budućnosti koja je došla, kad već ne znamo živjeti u njoj. Prihvatiti OSOBNE krivnje. Prestati sa generalizacijama. I svjesno koračati naprijed, jer nam duhovi prošlosti ništa ne mogu donijeti osim suza i zastranjenja. Njihovi su savjeti za šezdeset godina zakašnjeli. Nisu moderni... nisu za ovo vrijeme kada ova mala šačica od par milijuna ljudi mora hodati, misliti, i raditi zajedno, nezavisno o tome tko je bio tko u nekom ratu. Jer će ratova biti i poslije..., a ljudi koji su pravili filozofiju od seljačkih mržnji sa početka ovog stoljeća zaslužuju samo izumiranje... i neka požure s tim... jer ima nas koji bi htjeli ŽIVJETI!....... (vjerujem kako ti se komentar neće osobito svidjeti, ali tvoje je pravo brisanja, na tvom blogu, najdemokratskije odobreno, čak i od mene ;-)
23.04.2007. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Borgman's cube Zanimala bi me tvoja iskustva ratovanja. Koliko se imao godina? Zašto si išao ratovati? Što se sve događalo. I sad kad bih se uistinu htjela odmaknuti od svega ponovo dođe rat. Zato mislim da bi trebali iščistiti našu povijest. Znam da stvari nisu crno bijele. Prošlo je to vrijeme. Ne žalim za tim vremenom. Puno je toga, do sad pometeno pod tepih, isplivalo na površinu. Sve to postoji i s tim se treba suočiti. Gledaj dotakli smo se rata. Vidim da si i ti razočaran. Imao si ideale. To je jasno.Ono što hoću reći je da ih bez obzira na sve ne smijemo izgubiti. Jedno je biti naivan, a drugo je imati ideale. Truditi se postići nešto u sebi sa sobom i okolinom. Zemljom na kojom živimo. To je težak zadatak, ali čemu život ako ćemo se zadovoljiti s coca colom i Amerikom iz naših snovitih zamišljanja. Puno sam putovala. Ja sam ti od onih nevjernih Toma. Dok ne stavim ruke na rane ne vjerujem posve. Svugdje ima svega i svačega. Nemoj gledati kapitalizam u kojem smo se našli. To je divlji kapitalizam koji nema one popratne institucije koje su se uz zapadni kapitalizam razvile i na puno načina pomagale onima koji nisu kapitalisti. Ništa nije idealno, ali nažalost, ovdje kod nas sve kasni pa nas je uhvatila globalizacija ona negativna gdje se globalizira kapital, a prije toga nismo razvili građansku svijest i društvo i tako nemamo oformljenih kontrolnih institucija koje bi imale kakvu takvu moć boriti se. Ponavljam slažem se da se treba odmaknuti od grobova prošlosti, ali trebalo bi im dati ime i prezime. Razjasniti razloge tolikim smrtima. Ako to ne napravimo vječno će u našim srcima ostati mržnje, razočarenje i razne druge klice zla budućih ratova. Samo ti meni kaži što misliš. Ja pažljivo slušam i još se uvijek ispravljam.
24.04.2007. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga odmak, nisam ti ja baš rosica, pa nemam pojma što mladi misle. Čini mi se samo da su dosta površni (a možda sam ostario). S druge strane, može im biti, a možda to i nije loše. Uživam u pomisli kako "svetinje" koje su nam danas toliko važne njima za desetak-petnaest godina neće predstavljati baš ništa. Otprdit će ih baš kao što će i nas. Zar smo išta bolje zaslužili? Oni će se paliti na neke druge gluposti. A možda se i neće paliti, ne vidim baš da su nešto zapaljivi (baš zvučim kao starac). A možda ni to nije loše. Slažem se s tobom da se treba suočiti s prošlošću, i to bez mistifikacija i s pijetetom. Gore od razočaranja su neznanje i nesvijest. I da, govorim o krivnji i kajanju, iako nisam vjernik.
Malo je neobično da netko kao ja, koji je stalno puhao na chat i forume sad vodi blog (doduše, prije toga sam godinu dana sudjelovao baš na jednom forumu, gdje je bilo dosta pravih ljudi). Netko vodi blog jer treba publiku, netko nema ništa pametnije, a ja se možda trebam švogat. Dodijale su mi naše političke promjene, di uvik skupa sa šporkom vodom leti i dite, a onda treba proć dvadeset godina da se počne normalno... dok opet ne dođe novi reformator. Zašto se ne može ostaviti ono što je u prošlom sistemu valjalo? E, ali se onda ne bi moglo dignit milijune na račun glupe raje. Malo više o tome u mene.
24.04.2007. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dvadeset i neka bila je meni te 91-e... taman sredio "dojmove" iz JNA, u kojoj sam prisustvovao "jogurt" revoluciji... i naivan do gluposti. Toliko naivan da odem potrošiti godinu i po zdravlja i živaca po našem kršu i kamenjaru , a i tamo gdje "nismo bili"... i možda najbolji komentar koji sam dobio za to bio je po povratku sa "mjesta gdje nismo bili", na faks, po potvrdu...zaustavi me jedan "hrvat iz Bosne(Livna), sada direktor jedne informatičke tvrtke" i kaže (meni u uniformi, sa automatom preko ramena, neispavanom i neopranom):- stari moj ti si budala! Mi smo ovdje imali "ratnu" godinu i svi smo upisali treću, a ti si pao!--- i sada vidim kako je čovjek bio potpuno u pravu.... Znaš koji mi je bio ideal? Radio sam za Centar za obavješćivanje, bio jedan od Blokova, i doživio da su na blokadama Lore i vojarni, dva puta pucali na mene. I zaključim kako bi bilo glupo poginuti kao civil! Pola godine nakon što sam obukao uniformu HV-a (brigade gdje je bio i Thompson, ha), taj staž mi je priznat, sa svim povlasticama i plaćom unazad! (to me i koštalo fakulteta, jer nisam mogao kao student primati naknadu!)... naivac... ali ipak ne toliko veliki da se sam ne skinem (za sebe kažem kako sam bio dok smo se povlačili, stali, i prvi put opet zauzeli naše!) kada je količina zajebavanja u mozak postala prevelika... a poslije postao humanitarac, i pet godina gledao što su svi svakome radili (Hercegovački, i muslimanski logori, mujahedini, nezgodna iskustva (životno opasna) uz Neretvu (Buna), hodanja po minskim poljima..... svašta)... puno toga vidio, čuo, okusio, a najgluplje sam se osjećao na brifinzima u UNHCR-a gledajući karte "snaga" i točne procjene mojih tadašnjih "gospodara" (koji su barem plaćali do zadnje marke, i životno me osigurali, kako to nije uradio niti jedan naš vrli kapitalista )... eto sada znaš malo više...a nisam siguran jesi li sretnija...no sama si tražila ;-)
24.04.2007. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
Neprijatelji. To mogu biti i oni za koje vrijedi:- Put do pakla popločan je dobrim namjerama!- i oni iz - Razlika između prijatelja i neprijatelja je u tome da će ti prijatelj zabiti nož u srce sprijeda!-...pa sve do onih koji su ti prijetili životu, egzistenciji ili jednostavno, nimalo realno mrzili te što postojiš. Puno je definicija neprijatelja. Meni se čini kako trenutno patiš za jasnim vizijama. Nostalgičarka za crno bijelim svijetom... bez ljutnje. Ono što je sadašnji svijet je svijet sivoga. Većinu ljudi se živo je.. za bilo koga tko im nije na putu. A oni koji jesu bivaju zgaženi. To se zove kapitalizam. I za njega "sam se borio". I mrzim svaki jebeni dan što sam to radio. Jer ni ja nisam znao što kapitalizam radi ljudima. 90-ih je moj pojam kapitalizma bio Coca Cola i Hollywood. Dobra reklama. Mjehur od sapunice i ništa više. Lobotomija je ista izvedena na Golom ili u sanatorijumu zapadnog tipa. Zatvor u Lepoglavi je tek nešto gora stvar od kućnog pritvora u kojemu ne smiješ radi svojega uvjerenja dobiti bilo koji bolji posao od perača suđa. Preporučam knjige onih koji se izjasne kao "komunisti" u Americi, naravno onih koji su ih uspjeli napisati prije nego su izgubili taj dar, jer komunisti su ubijali, a Amerikanci to "liječe". U ludnicama. I dalje. Ono što je najinteresantnije za prošli sustav, koji je bio svjetlosne godine od pravednog, je kako su "disidenti" redom bili magistri i doktori, učili studente na fakultetima, i preživljavali u većini, za razliku od bilo kojeg drugog "istočnog sustava". Je li to bila klica budućnosti i ostavština za budućnost onih koji su se kajali, pa im poklanjali život, iako su ga mogli zatrti? Možda su im se i divili! Osobno poznajem ljude koji su sa Gologa zapošljavani u državnim firmama i tamo dočekali mirovinu ( i mrze OVAJ sustav više od "socijalističkog, jer OVAJ ih je izdao DO KRAJA)...a znam i za one nevine i malo manje nevine koji su na raznim jamama ostavili kosti, i crvene i crne boje...
Zato vidim jedini lijek u micanju sa kosturnica. I jednih i drugih. Malo dignuti ovu ropsku glavurdu, pogledati u daljinu. Početi se snalaziti u budućnosti koja je došla, kad već ne znamo živjeti u njoj. Prihvatiti OSOBNE krivnje. Prestati sa generalizacijama. I svjesno koračati naprijed, jer nam duhovi prošlosti ništa ne mogu donijeti osim suza i zastranjenja. Njihovi su savjeti za šezdeset godina zakašnjeli. Nisu moderni... nisu za ovo vrijeme kada ova mala šačica od par milijuna ljudi mora hodati, misliti, i raditi zajedno, nezavisno o tome tko je bio tko u nekom ratu. Jer će ratova biti i poslije..., a ljudi koji su pravili filozofiju od seljačkih mržnji sa početka ovog stoljeća zaslužuju samo izumiranje... i neka požure s tim... jer ima nas koji bi htjeli ŽIVJETI!....... (vjerujem kako ti se komentar neće osobito svidjeti, ali tvoje je pravo brisanja, na tvom blogu, najdemokratskije odobreno, čak i od mene ;-)
23.04.2007. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Borgman's cube
Zanimala bi me tvoja iskustva ratovanja. Koliko se imao godina? Zašto si išao ratovati? Što se sve događalo. I sad kad bih se uistinu htjela odmaknuti od svega ponovo dođe rat. Zato mislim da bi trebali iščistiti našu povijest. Znam da stvari nisu crno bijele. Prošlo je to vrijeme. Ne žalim za tim vremenom. Puno je toga, do sad pometeno pod tepih, isplivalo na površinu. Sve to postoji i s tim se treba suočiti. Gledaj dotakli smo se rata. Vidim da si i ti razočaran. Imao si ideale. To je jasno.Ono što hoću reći je da ih bez obzira na sve ne smijemo izgubiti. Jedno je biti naivan, a drugo je imati ideale. Truditi se postići nešto u sebi sa sobom i okolinom. Zemljom na kojom živimo. To je težak zadatak, ali čemu život ako ćemo se zadovoljiti s coca colom i Amerikom iz naših snovitih zamišljanja. Puno sam putovala. Ja sam ti od onih nevjernih Toma. Dok ne stavim ruke na rane ne vjerujem posve. Svugdje ima svega i svačega. Nemoj gledati kapitalizam u kojem smo se našli. To je divlji kapitalizam koji nema one popratne institucije koje su se uz zapadni kapitalizam razvile i na puno načina pomagale onima koji nisu kapitalisti. Ništa nije idealno, ali nažalost, ovdje kod nas sve kasni pa nas je uhvatila globalizacija ona negativna gdje se globalizira kapital, a prije toga nismo razvili građansku svijest i društvo i tako nemamo oformljenih kontrolnih institucija koje bi imale kakvu takvu moć boriti se.
Ponavljam slažem se da se treba odmaknuti od grobova prošlosti, ali trebalo bi im dati ime i prezime. Razjasniti razloge tolikim smrtima. Ako to ne napravimo vječno će u našim srcima ostati mržnje, razočarenje i razne druge klice zla budućih ratova.
Samo ti meni kaži što misliš. Ja pažljivo slušam i još se uvijek ispravljam.
24.04.2007. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mosor2
Draga odmak, nisam ti ja baš rosica, pa nemam pojma što mladi misle. Čini mi se samo da su dosta površni (a možda sam ostario). S druge strane, može im biti, a možda to i nije loše. Uživam u pomisli kako "svetinje" koje su nam danas toliko važne njima za desetak-petnaest godina neće predstavljati baš ništa. Otprdit će ih baš kao što će i nas. Zar smo išta bolje zaslužili? Oni će se paliti na neke druge gluposti. A možda se i neće paliti, ne vidim baš da su nešto zapaljivi (baš zvučim kao starac). A možda ni to nije loše. Slažem se s tobom da se treba suočiti s prošlošću, i to bez mistifikacija i s pijetetom. Gore od razočaranja su neznanje i nesvijest. I da, govorim o krivnji i kajanju, iako nisam vjernik.
Malo je neobično da netko kao ja, koji je stalno puhao na chat i forume sad vodi blog (doduše, prije toga sam godinu dana sudjelovao baš na jednom forumu, gdje je bilo dosta pravih ljudi). Netko vodi blog jer treba publiku, netko nema ništa pametnije, a ja se možda trebam švogat. Dodijale su mi naše političke promjene, di uvik skupa sa šporkom vodom leti i dite, a onda treba proć dvadeset godina da se počne normalno... dok opet ne dođe novi reformator. Zašto se ne može ostaviti ono što je u prošlom sistemu valjalo? E, ali se onda ne bi moglo dignit milijune na račun glupe raje. Malo više o tome u mene.
24.04.2007. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
dvadeset i neka bila je meni te 91-e... taman sredio "dojmove" iz JNA, u kojoj sam prisustvovao "jogurt" revoluciji... i naivan do gluposti. Toliko naivan da odem potrošiti godinu i po zdravlja i živaca po našem kršu i kamenjaru , a i tamo gdje "nismo bili"... i možda najbolji komentar koji sam dobio za to bio je po povratku sa "mjesta gdje nismo bili", na faks, po potvrdu...zaustavi me jedan "hrvat iz Bosne(Livna), sada direktor jedne informatičke tvrtke" i kaže (meni u uniformi, sa automatom preko ramena, neispavanom i neopranom):- stari moj ti si budala! Mi smo ovdje imali "ratnu" godinu i svi smo upisali treću, a ti si pao!--- i sada vidim kako je čovjek bio potpuno u pravu.... Znaš koji mi je bio ideal? Radio sam za Centar za obavješćivanje, bio jedan od Blokova, i doživio da su na blokadama Lore i vojarni, dva puta pucali na mene. I zaključim kako bi bilo glupo poginuti kao civil! Pola godine nakon što sam obukao uniformu HV-a (brigade gdje je bio i Thompson, ha), taj staž mi je priznat, sa svim povlasticama i plaćom unazad! (to me i koštalo fakulteta, jer nisam mogao kao student primati naknadu!)... naivac... ali ipak ne toliko veliki da se sam ne skinem (za sebe kažem kako sam bio dok smo se povlačili, stali, i prvi put opet zauzeli naše!) kada je količina zajebavanja u mozak postala prevelika... a poslije postao humanitarac, i pet godina gledao što su svi svakome radili (Hercegovački, i muslimanski logori, mujahedini, nezgodna iskustva (životno opasna) uz Neretvu (Buna), hodanja po minskim poljima..... svašta)... puno toga vidio, čuo, okusio, a najgluplje sam se osjećao na brifinzima u UNHCR-a gledajući karte "snaga" i točne procjene mojih tadašnjih "gospodara" (koji su barem plaćali do zadnje marke, i životno me osigurali, kako to nije uradio niti jedan naš vrli kapitalista )...
eto sada znaš malo više...a nisam siguran jesi li sretnija...no sama si tražila ;-)
24.04.2007. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...