Citirajući Heraklitov fragmenat 124. podsjetio si me na jedno mjesto iz Heideggerovog "Uvoda u metafiziku". Tu on navodi ovaj fragment zajedno sa 54. Prema njegovom prijevodu taj (54.) glasi: sklad koji se ne pokazuje (neposredno i bez daljega) močniji je od onog koji se (svaki put) objelodanjuje. Bitak, logos kao sabrano suglasje, kaže Heidegger nije lako i za svakoga pristupačno. Nasuprot očiglednom suglasju koje je uvijek samo izravnavanje, opuštanje napetosti, ovo je skriveno. Zato se ono ne pokazuje bilo kako. Ono što je istinito nije za svakoga već samo za jake. Onima koji ne mogu stajati u razumijevanju logosa i najljepši svijet čini se kao hrpa razbacanog smeća.
Ti povezuješ taj 124. fragment sa 84. fragmentom u kojem se Pitagora proglašava vođom lažljivaca. Da li je on vođa lažljivaca zato što se služio ispraznom retorikom odnosno lijeporječivošću (tako kažu neki interpretatori ovog mjesta), ili je on možda vođa lažljivaca zbog onog svima dobro poznatog učenja o usklađenosti svega u svijetu. Tvoj post, čini mi se smjera prema ovakvom shvaćanju. Ne znam da li ono proizlazi iz samog Heraklitovog teksta, ali bilo bi mi prihvatljivo. Sklad matematike, glazbe, astronomije, sklad na koji ukazuje Pitagora nije onaj o kojem govori Heraklit.
24.04.2007. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, upravo to. :) Kosmos kao red svijeta je, vjerujem, tek vidljivi odbljesak jednog dubljeg, skrivenijeg Reda. Koliko god su pitagorejci bili orijentirani na taj vidljivi red (pod znakom Apollona, boga svjetlosti i sklada), toliko je Heraklit nalazio neki dublji red i u onom tamnom, noćnom, ili čak i posve svakodnevnom. Čini mi se da u tom suprotstavljanju Heraklita pitagorejstvu nalazimo jedan arhetipski odnos, koji se danas očituje kao npr. tako zvana suprotnost Istoka i Zapada. Zapad sa svojom orientacijom kao mjerljivom (znanost) i određenom (definiranje), a Istok usmjeren ka neizmjernom, neodredivom. No, čini mi se da ipak eksplicitni (''pitagorejski'') red nije suprotan implicitnom (''heraklitovskom''). Odnosno, da je samo suprotstavljanje reda i ne-reda moguće jedino unutar eksplicitnog reda. Sa dubljeg stajališta, barem se čini da nas tako upućuje Heraklitov fragment kojeg navodiš, i ''red'' i ''ne-red'' potpadaju pod jedan sveobuhvatniji i skriveniji Red.
25.04.2007. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako je dobro da si u svom uvođenju u filozofiju napisao i taj post gdje se govori o velikom značaju i onog svakodnevnog. Samo tri riječi Heraklitove (ethos anthropo daimon )a otvaraju tolika prostranstva i to ona otvarajuća ii izazivajuća za približavanje onog božanskog po čemu uopće jesmo ljudi. Sjećam se, to je jedan od onih postova koji me privukao u tvoju filozofsku izbu. (Koliko vidim i naša Lucija se upravo tu prvi puta pojavila.). Kad bismo ostali na onom uobičajenom, suvremenom (Heidegger kaže negrčkom) razumijevanju tog fragmenta spomenuta prostranstva, mračne dubine ali i svjetlosne visine bile bi nam uskraćene. Ostali bismo u jednom pitagorejski mišljenom suglasju neupitnog razumijevanja. Ono ima smisla samo ukolko ga prepoznamo kao tamnicu čije zidove treba razbiti da bismo došli tamo gdje nam je mjesto.
Kako je dobro da si u svom uvođenju u filozofiju napisao taj post i zbog toga da bi ga mogao dozvati evo sada kad razgovaramo o vidljivom i nevidljivom skladu, o snazi ali i teškoj dostupnosti ovog drugog. Dozvati misao da ona dođe slobodno, da je ne moraš vući, dovući pa prikovati da bi mogla biti tamo gdje ne spada, gdje nije doma, u svom ethosu - evo to znači biti tamo gdje su bogovi, u kozmosu.
Raduje me što si počeo raditi na sustavnim prikazu literature koja se pojavljuje na tvom blogu. Volio bih da ustraješ. Ima onih koji to znaju cijeniti.
26.04.2007. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjek, kritičan prema svemu, svjestan, vidi, pa i mijenja svijet i sebe. Na ovom svijetu fascinira me jedino beskrajna visina neba iznad mene i beskrajna dubina duše u meni – govori nam Kant, a mene fascinira da je time obuhvatio SVE. Zvjezdano nebo: nedohvativo, veličanstveno, Bog, savršena ljepota i čovjek kroz kojeg se nebo-svijet potvrđuje kao realnost i kopernikanskim obratom, mislim, nazivamo njegovu snagu, volju i svrhu da stvara moralnog sebe.Svjestan svoje svjesnosti i savjesti čovjek s moralom je iznad svega.Jer mu prethodi mijenjanje svijeta i sebe. Univerzum organiziran pravilnim poretkom zadivljuje, budi romantičnu maštu i ništa od te ljepote se nije izgubilo što prihvaćam tumačenje svijeta kvantnom teorijom sila, dapače, povjerovavši u taj kostur svega, jasnija mi je moja uloga u mojoj priči, u mom krugu. /ono što povezuje svu materiju i sve energije u svemiru su nevidljiva osnovna polja (osnovne energije):elektromagnetizam; slaba interakcija, jaka interakcija i gravitacija. Elektromagnetizam i slaba interakcija ujedinjuju se u elektro-slabo ujedinjenje koje s jakom interakcijom tvori veliko ujedinjenje koje dalje s gravitacijom čini superujedinjenje ili jedinstveno polje što je izvor i veznik svega što postoji, bitak, sve što jest. Elektromagnetizam = upravlja pojavama kao što su elektricitet, kemijske reakcije i sl. Gravitacija = upravlja kretanjem planeta, sunčevih sustava, galaksija Slaba sila = upravlja radioaktivnim raspadanjem Jaka sila = drži na okupu dijelove jezgre
Ovo prepisujem iz svojih bilješki iz rokovnika u kojem prepoznajem vrijeme kada sam čitala o kvantnoj teoriji kod Ivana Supeka i Maharishi Yogina. Davore ulazim u tvoje područje, kao laiku mene je ovakva shema zadovoljila, bilo bi to razumijevanje logosa, što spominje Milje, i kosmos kao red svijeta, onaj dublji skriveni Red, kako ga spominješ ti.
Zaključak: cjelokupni svemir proizlazi iz samoodnosne dinamike jedinstvenog polja, a cjelokupnim svemirom upravlja jedinstveno polje ( svemirski razum = Bog!). Jedinstveno polje je polje čiste energije i inteligencije, leži u osnovi cjelokupnog stvaranja i upravlja svim oblicima (materijom) i pojavama (silama) u svemiru. U sebi, u dubini imamo jedinstveno polje – to je izvor misli. Snaga drveta je u korijenu, a snaga misli u njezinom izvoru, u čistoj svijesti! Tu mi van analitičkog izlaganja, kako bi zahtijevao slijed, iskače sposobnost ljudske VOLJE uma da može preoblikovati i nadzirati funkcioniranje materijalnog mozga. Kao da je sve isto i sve se ponavlja, svemir i svemir u čovjeku. Nameće se misao da je beskonačnost u svemu!
30.04.2007. (00:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Citirajući Heraklitov fragmenat 124. podsjetio si me na jedno mjesto iz Heideggerovog "Uvoda u metafiziku". Tu on navodi ovaj fragment zajedno sa 54. Prema njegovom prijevodu taj (54.) glasi: sklad koji se ne pokazuje (neposredno i bez daljega) močniji je od onog koji se (svaki put) objelodanjuje. Bitak, logos kao sabrano suglasje, kaže Heidegger nije lako i za svakoga pristupačno. Nasuprot očiglednom suglasju koje je uvijek samo izravnavanje, opuštanje napetosti, ovo je skriveno. Zato se ono ne pokazuje bilo kako. Ono što je istinito nije za svakoga već samo za jake. Onima koji ne mogu stajati u razumijevanju logosa i najljepši svijet čini se kao hrpa razbacanog smeća.
Ti povezuješ taj 124. fragment sa 84. fragmentom u kojem se Pitagora proglašava vođom lažljivaca. Da li je on vođa lažljivaca zato što se služio ispraznom retorikom odnosno lijeporječivošću (tako kažu neki interpretatori ovog mjesta), ili je on možda vođa lažljivaca zbog onog svima dobro poznatog učenja o usklađenosti svega u svijetu. Tvoj post, čini mi se smjera prema ovakvom shvaćanju. Ne znam da li ono proizlazi iz samog Heraklitovog teksta, ali bilo bi mi prihvatljivo. Sklad matematike, glazbe, astronomije, sklad na koji ukazuje Pitagora nije onaj o kojem govori Heraklit.
24.04.2007. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Da, upravo to. :) Kosmos kao red svijeta je, vjerujem, tek vidljivi odbljesak jednog dubljeg, skrivenijeg Reda. Koliko god su pitagorejci bili orijentirani na taj vidljivi red (pod znakom Apollona, boga svjetlosti i sklada), toliko je Heraklit nalazio neki dublji red i u onom tamnom, noćnom, ili čak i posve svakodnevnom. Čini mi se da u tom suprotstavljanju Heraklita pitagorejstvu nalazimo jedan arhetipski odnos, koji se danas očituje kao npr. tako zvana suprotnost Istoka i Zapada. Zapad sa svojom orientacijom kao mjerljivom (znanost) i određenom (definiranje), a Istok usmjeren ka neizmjernom, neodredivom. No, čini mi se da ipak eksplicitni (''pitagorejski'') red nije suprotan implicitnom (''heraklitovskom''). Odnosno, da je samo suprotstavljanje reda i ne-reda moguće jedino unutar eksplicitnog reda. Sa dubljeg stajališta, barem se čini da nas tako upućuje Heraklitov fragment kojeg navodiš, i ''red'' i ''ne-red'' potpadaju pod jedan sveobuhvatniji i skriveniji Red.
25.04.2007. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Kako je dobro da si u svom uvođenju u filozofiju napisao i taj post gdje se govori o velikom značaju i onog svakodnevnog. Samo tri riječi Heraklitove (ethos anthropo daimon )a otvaraju tolika prostranstva i to ona otvarajuća ii izazivajuća za približavanje onog božanskog po čemu uopće jesmo ljudi. Sjećam se, to je jedan od onih postova koji me privukao u tvoju filozofsku izbu. (Koliko vidim i naša Lucija se upravo tu prvi puta pojavila.).
Kad bismo ostali na onom uobičajenom, suvremenom (Heidegger kaže negrčkom) razumijevanju tog fragmenta spomenuta prostranstva, mračne dubine ali i svjetlosne visine bile bi nam uskraćene. Ostali bismo u jednom pitagorejski mišljenom suglasju neupitnog razumijevanja. Ono ima smisla samo ukolko ga prepoznamo kao tamnicu čije zidove treba razbiti da bismo došli tamo gdje nam je mjesto.
Kako je dobro da si u svom uvođenju u filozofiju napisao taj post i zbog toga da bi ga mogao dozvati evo sada kad razgovaramo o vidljivom i nevidljivom skladu, o snazi ali i teškoj dostupnosti ovog drugog. Dozvati misao da ona dođe slobodno, da je ne moraš vući, dovući pa prikovati da bi mogla biti tamo gdje ne spada, gdje nije doma, u svom ethosu - evo to znači biti tamo gdje su bogovi, u kozmosu.
Raduje me što si počeo raditi na sustavnim prikazu literature koja se pojavljuje na tvom blogu. Volio bih da ustraješ. Ima onih koji to znaju cijeniti.
26.04.2007. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Čovjek, kritičan prema svemu, svjestan, vidi, pa i mijenja svijet i sebe.
Na ovom svijetu fascinira me jedino beskrajna visina neba iznad mene i beskrajna dubina duše u meni – govori nam Kant, a mene fascinira da je time obuhvatio SVE.
Zvjezdano nebo: nedohvativo, veličanstveno, Bog, savršena ljepota i čovjek kroz kojeg se nebo-svijet potvrđuje kao realnost i kopernikanskim obratom, mislim, nazivamo njegovu snagu, volju i svrhu da stvara moralnog sebe.Svjestan svoje svjesnosti i savjesti čovjek s moralom je iznad svega.Jer mu prethodi mijenjanje svijeta i sebe.
Univerzum organiziran pravilnim poretkom zadivljuje, budi romantičnu maštu i ništa od te ljepote se nije izgubilo što prihvaćam tumačenje svijeta kvantnom teorijom sila, dapače, povjerovavši u taj kostur svega, jasnija mi je moja uloga u mojoj priči, u mom krugu.
/ono što povezuje svu materiju i sve energije u svemiru su nevidljiva osnovna polja (osnovne energije):elektromagnetizam; slaba interakcija, jaka interakcija i gravitacija. Elektromagnetizam i slaba interakcija ujedinjuju se u elektro-slabo ujedinjenje koje s jakom interakcijom tvori veliko ujedinjenje koje dalje s gravitacijom čini superujedinjenje ili jedinstveno polje što je izvor i veznik svega što postoji, bitak, sve što jest.
Elektromagnetizam = upravlja pojavama kao što su elektricitet, kemijske reakcije i sl.
Gravitacija = upravlja kretanjem planeta, sunčevih sustava, galaksija
Slaba sila = upravlja radioaktivnim raspadanjem
Jaka sila = drži na okupu dijelove jezgre
Ovo prepisujem iz svojih bilješki iz rokovnika u kojem prepoznajem vrijeme kada sam čitala o kvantnoj teoriji kod Ivana Supeka i Maharishi Yogina. Davore ulazim u tvoje područje, kao laiku mene je ovakva shema zadovoljila, bilo bi to razumijevanje logosa, što spominje Milje, i kosmos kao red svijeta, onaj dublji skriveni Red, kako ga spominješ ti.
Zaključak: cjelokupni svemir proizlazi iz samoodnosne dinamike jedinstvenog polja, a cjelokupnim svemirom upravlja jedinstveno polje ( svemirski razum = Bog!). Jedinstveno polje je polje čiste energije i inteligencije, leži u osnovi cjelokupnog stvaranja i upravlja svim oblicima (materijom) i pojavama (silama) u svemiru.
U sebi, u dubini imamo jedinstveno polje – to je izvor misli. Snaga drveta je u korijenu, a snaga misli u njezinom izvoru, u čistoj svijesti!
Tu mi van analitičkog izlaganja, kako bi zahtijevao slijed, iskače sposobnost ljudske VOLJE uma da može preoblikovati i nadzirati funkcioniranje materijalnog mozga. Kao da je sve isto i sve se ponavlja, svemir i svemir u čovjeku. Nameće se misao da je beskonačnost u svemu!
30.04.2007. (00:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...