Oh, draga moja, želim osjetiti svako trnce koje se zabolo u tvoju kožu tog ponedjeljka (tih ponedjeljaka) kako bih znala što dalje, što sada. Lijepa moja, kako je lako oduzimati njedrima riječi kada si odviše umoran da bi umirao. Pokušavam plesati s tobom u slici. Zapravo, od umora više klatarimo, a stvaralaštvo krene, pa stane, pa se vrati. Moja kreativnost je crvena i nosi oklop, te paradira klještima. Potištena je i skriva se iza stijene. I dalje paradira, no jučer mi je došapnula da žudi za spontanim samozapaljenjem. Umorna sam od tog koraka natrag. Želim, Dušo, da uzletiš i da ne osjećaš više kamenčiće iz plićaka, da zaboraviš na njih koji se samo napajaju tvojom Ljepotom i Snagom. Želim da te nebesko more zagluši, pa da miruješ i kad ritmično odzvanjaju tvoje ime za oluja. Bojim se grubosti kamena pod tvojim paučinastim prstima. Danas nudi umor i bol, no Ti ćeš preživjeti. Preživjet ćeš kao Čovjek. Možda te volim samo zbog toga? Mora da je tako. Ne može se stranca voljeti toliko dano, vješto i bezgranično. Ustrašena sam svojim porivom da te volim. Nakon bezdušnog dana, jedino za čime žudim jest ponoviti ti pitanje: "Što mogu učiniti?". Blizu sam i s tobom šutim. Osjećam da je ovo tmurno vrijeme sasvim prikladno. Osjećam da je šutnja prikladna, no ujedno je se i bojim. No, vjerujem u tebe, Dušo. Svaki strah ubrzo nestane. ...dans tes yeux entr'ouverts Deux petites vagues sont restées...je t'aime...je t'aime
28.04.2007. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Asura Katz the blue line
Oh, draga moja, želim osjetiti svako trnce koje se zabolo u tvoju kožu tog ponedjeljka (tih ponedjeljaka) kako bih znala što dalje, što sada.
Lijepa moja,
kako je lako oduzimati njedrima riječi kada si odviše umoran da bi umirao.
Pokušavam plesati s tobom u slici. Zapravo, od umora više klatarimo, a stvaralaštvo krene, pa stane, pa se vrati.
Moja kreativnost je crvena i nosi oklop, te paradira klještima. Potištena je i skriva se iza stijene. I dalje paradira, no jučer mi je došapnula da žudi za spontanim samozapaljenjem. Umorna sam od tog koraka natrag.
Želim, Dušo, da uzletiš i da ne osjećaš više kamenčiće iz plićaka, da zaboraviš na njih koji se samo napajaju tvojom Ljepotom i Snagom. Želim da te nebesko more zagluši, pa da miruješ i kad ritmično odzvanjaju tvoje ime za oluja. Bojim se grubosti kamena pod tvojim paučinastim prstima.
Danas nudi umor i bol, no Ti ćeš preživjeti. Preživjet ćeš kao Čovjek. Možda te volim samo zbog toga?
Mora da je tako. Ne može se stranca voljeti toliko dano, vješto i bezgranično. Ustrašena sam svojim porivom da te volim. Nakon bezdušnog dana, jedino za čime žudim jest ponoviti ti pitanje: "Što mogu učiniti?".
Blizu sam i s tobom šutim. Osjećam da je ovo tmurno vrijeme sasvim prikladno. Osjećam da je šutnja prikladna, no ujedno je se i bojim.
No, vjerujem u tebe, Dušo. Svaki strah ubrzo nestane.
...dans tes yeux entr'ouverts
Deux petites vagues sont restées...je t'aime...je t'aime
28.04.2007. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guargamelwskij
dobri den... trebaš ići svugdje... i u sarajevo i u crikvenicu... čitaću... :) ...
01.05.2007. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...