rijetko kad me nešto pročitano potaknulo na razmišljanje kao ovo. pročitala sam i post niže i komentar tako da bi se moglo reći da sam poprilično upućena u tematiku. a moglo bi se reći i da sam voajer...
što želim reći? želim reći da se u nečemu slažem s tobom u nečemu baš i ne...i promišljam i razmišljam i važem neke stvari te onda upadam u paradoks. voljela bih kada bih bila toliko svjesna kao ti ili kada bih bar željela biti toliko svjesna...apatičnost je postala karakterna osoba koju sve češće zapažam ne samo kod sebe već i kod drugih...
što se pisanja bloga tiče, komentiranja, postova i sličnog...imaš pravo, ali i nemaš! (što sam rekla za paradoks?) ima par blogova koje redovno čitam makar ih nikad nisam komentirala, a u skoroj budućnosti i ne namjeravam, a ima i onih koje čitam samo zato što mi ostavljaju komentar. površno? znam, ali tako je...
moving on...mrzim kad mi netko kaže pogledaj samo toga i toga njemu je puno gore...bla..bla . u većini slučaj taj primjer bit će neka osoba koja je proživjela kakvu strašnu ratnu strahotu ili koju fizički muče, sakate, usw... što je s ljudskim duhom? najstrašnije što se može dogoditi čovjeku je da mu slome duh. howgh!
a oni sa slomljenim duhom su senzibilni ( il ja bar to tak doživljavam...) umjetnici koji najčešće krvavo završe. tim samoubojicama se ja divim (jesenjin, majakovski, hemingway...) a ne onim patetičnim i ucviljenim koji to učine samo iz kukavičluka (dugova, grižnje savjesti, nesretne ljubavi...) koji su nažalost u većini.
eto toliko...nije ispalo onako suvislo kako sam htjela no pisala sam velikom brzinom jer se stvarno moram skinuti s neta uskoro...hvala što si me inspirirao za najaduži koment u životu...mah!
*bleedingfairy.blog.hr*
24.04.2007. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zfončica
rijetko kad me nešto pročitano potaknulo na razmišljanje kao ovo. pročitala sam i post niže i komentar tako da bi se moglo reći da sam poprilično upućena u tematiku. a moglo bi se reći i da sam voajer...
što želim reći? želim reći da se u nečemu slažem s tobom u nečemu baš i ne...i promišljam i razmišljam i važem neke stvari te onda upadam u paradoks. voljela bih kada bih bila toliko svjesna kao ti ili kada bih bar željela biti toliko svjesna...apatičnost je postala karakterna osoba koju sve češće zapažam ne samo kod sebe već i kod drugih...
što se pisanja bloga tiče, komentiranja, postova i sličnog...imaš pravo, ali i nemaš! (što sam rekla za paradoks?) ima par blogova koje redovno čitam makar ih nikad nisam komentirala, a u skoroj budućnosti i ne namjeravam, a ima i onih koje čitam samo zato što mi ostavljaju komentar. površno? znam, ali tako je...
moving on...mrzim kad mi netko kaže pogledaj samo toga i toga njemu je puno gore...bla..bla . u većini slučaj taj primjer bit će neka osoba koja je proživjela kakvu strašnu ratnu strahotu ili koju fizički muče, sakate, usw... što je s ljudskim duhom? najstrašnije što se može dogoditi čovjeku je da mu slome duh. howgh!
a oni sa slomljenim duhom su senzibilni ( il ja bar to tak doživljavam...) umjetnici koji najčešće krvavo završe. tim samoubojicama se ja divim (jesenjin, majakovski, hemingway...) a ne onim patetičnim i ucviljenim koji to učine samo iz kukavičluka (dugova, grižnje savjesti, nesretne ljubavi...) koji su nažalost u većini.
eto toliko...nije ispalo onako suvislo kako sam htjela no pisala sam velikom brzinom jer se stvarno moram skinuti s neta uskoro...hvala što si me inspirirao za najaduži koment u životu...mah!
*bleedingfairy.blog.hr*
24.04.2007. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...