Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • xiola bleu

    Nemanja, kad nadjes Bernarda, javi mi.

    avatar

    21.04.2007. (18:08)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Xiolina, javit ću ti, iako ne vjerujem da ću ga naći. No, evo nešto SCDIfferent:

    Rom se razbio s Mercedesom, totalka, i hitna ga pokupi i otfura u
    bolnicu.. U bolnici strka, panika, svi se uzmuvali, doktor viče:
    - "Sestro, brzo, instrumente !"
    A Cigo, onako, u polusvijesti:
    - "Doktore, pa ne mogu sad da sviram...!"

    avatar

    21.04.2007. (18:16)    -   -   -   -  

  • njetocka

    Baš si ovo lepo odabrao.

    avatar

    21.04.2007. (18:32)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Hvala, Točkolinac. Kao što vidiš, predmet interesa nije se promijenio, iako bi se na prvi pogled moglo činiti drukčije: nakon politike i sexa sljedi nastavak drugim sredstvima: zanima me može li misao nastaviti bez tijela. Da budem do kraja otvoren, zainteresiran sam za Raj kao transcendentni orgazam.
    Ja sam barem iskren.

    avatar

    21.04.2007. (19:50)    -   -   -   -  

  • cveba

    ...u Raju ti nazalost nema orgazma Nesho. Raj je navodno trajno stanje : furt uzivash...skrozirajuca jedna situacija...

    avatar

    21.04.2007. (20:01)    -   -   -   -  

  • Daniel825

    Zakon blog. posjeti moj, pa ostavi komentar!

    avatar

    21.04.2007. (21:17)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pa da, Cveba, o tome i ja govorim.
    Skroz uzivas.
    To moze biti samo trajni onostrani bestjelesni orgazam.
    Kao kad si recimo premijer ili gradonačelnik.

    avatar

    21.04.2007. (21:30)    -   -   -   -  

  • njetocka

    Priznajem da se u filozofska pitanja slabo razumijem, ali bestjelesni orgazam, hm, ne znam baš, malo mi je protuslovno.

    avatar

    21.04.2007. (22:10)    -   -   -   -  

  • njetocka

    Pa ni svetačke ekstaze nisu bile bestjelesne.

    avatar

    21.04.2007. (22:11)    -   -   -   -  

  • pooka

    meni to sve nekako miriše. pa kad hoću više tih mirisa da osjetim, ne mogu bez da u to ne uvučem i druge ljude, a onda mi trebaju neki kriteriji pristojnosti jer se ovi drugi redovito nabacuju govnima i onda meni to sve više nekako ne miriše. stoga, moram uvesti stroge higijenske kriterije prije nego što oni sve zatrpaju govnima. bezuvjetno obvezujuće kategoričke imperative. a da me ne bi zajebavali da sam lud jer im ne dam da se nabacuju govnima i opravdavam im to nemogućnošću da svi budemo prekriveni govnima iako ta govna lete na sve strane u svakom trenutku, moram im prvo objasniti neke zakonitosti koje propisuju da postoje i vrijeme i mjesto kad se govno samo pusti da krene prema središtu planeta, znači da ne leti naokolo nego da padne i ostane u nekoj rupi. dakle, da bi ja mogao uživati u mirisu gladi moga uma koji pokušava provariti ono lijepo i njemu time inkonzumerabilno, mirisu onoga što se nikad nije dogodilo dva puta, ja moram uvesti nekog reda jer ću crknuti u doglednom roku i više neću moći mirisati onaj bicikl naslonjen na zid pod jutrošnjim suncem, negdje u ovoj galaksiji, njušiti mehaniku njegovih zupčanika i misliti kako je samo jednom, samo jednom, samo jednom, samo jednom ta mehanika baš tu i tada, a ne želim provesti život pod kišom govana jer pavijani seru sa svojih balkona. tako me ne zanima kako je Lyotard došao do podatka da će Sunce eksplodirati za 4,5 milijardi godina, niti me zanima ukidanje Limba od strane managementa onostranog i CEO Benedicta XVI, niti me zanima ideja o besmrtnoj noumenalnoj duši koja bi još i zadržala sposobnosti misaonog orgazmičkog spontaniteta slobode u njenom najširem transcendentnom smislu nakon što ja crknem i izjede me neka gamižuća gamad, mene zanima samo da mu ja, kad me netko udari u lijevi obraz govnom, okrenem i desni, pa da ga kad posegne za novim govnom, kategorički udarim kundakom u čelo i pokušam mu objasniti da je to sa okretanjem drugog obraza demarkacija te da pokuša pomirisati trag kundaka između svojih obrva, ne pokušavajući ga svrstati pod neko već postojeće opće pravilo već da refleksivnim sudom stvori bezinteresno pravilo pod koje će miris relacije kundak-čelo upasti kao jedan čin samorealizacije kroz dobar estetski ukus. dakle, tko tebe govnom, ti njega kundakom jer ne živi se samo od kruha.

    avatar

    22.04.2007. (01:04)    -   -   -   -  

  • Ratko

    Pa mi se stalno svadimo s ovima za koje najviše delamo. Pročelniku za kulturu, a vi ga svi dobro znate kad treba podmetnuti nogu, se svojevremeno javil jedan, slobodno velim, naš, Zagrepčanec koji je htio napraviti zagrebački muzej kakvog još nemaju ni Beč ni Pešta. I nisu mu dali. Birokracija i dalje dela sporije od nas i to do mene nije došlo. Neki dan mi je za to javio Duško, jer se u jednim našim skeptičnim novinama pojavilo reagiranje i tu ste vi još jednom pokazali da bez vas ne bu išlo.

    Zato smo zadužili ljude i to je u fazi odrade. Netko mora podmetnuti i pleća. I do prvog maja ćemo izaći s brojkama i datumima. Kod nas nema bu-ne bu. Parafrazirati ću tog umjetnika koji je rekao 'Što gore, to bolje', a vi koji poznate umjetnost, Trokuta poznate bolje od mene. Ali da budemo jasni,

    čast svakome - veresija nikome.

    avatar

    22.04.2007. (01:06)    -   -   -   -  

  • cveba

    ...nebu se pise skupa, nacelnice, kajkafci ne poznaju dileme.

    avatar

    22.04.2007. (02:57)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    @Pooka: Bio sam oduševljen ovim komentarom sve dok nisam pročitao tvoj post o komparativnoj religiji: vidim da si u (b)analnoj fazi i da se baviš govnima. Ali, kao što znamo, i govno može biti matiere-a-penser:
    (...)So, as a supplement to Lévi-Strauss, one is tempted to propose that shit can also serve as a matiere-a-penser: the three basic types of toilet form an excremental correlative-counterpoint to the Lévi-Straussian triangle of cooking (the raw, the cooked and the rotten). In a traditional German toilet, the hole into which shit disappears after we flush is right at the front, so that shit is first laid out for us to sniff and inspect for traces of illness. In the typical French toilet, on the contrary, the hole is at the back, i.e. shit is supposed to disappear as quickly as possible. Finally, the American (Anglo-Saxon) toilet presents a synthesis, a mediation between these opposites: the toilet basin is full of water, so that the shit floats in it, visible, but not to be inspected. No wonder that in the famous discussion of European toilets at the beginning of her half-forgotten Fear of Flying, Erica Jong mockingly claims that 'German toilets are really the key to the horrors of the Third Reich. People who can build toilets like this are capable of anything.' It is clear that none of these versions can be accounted for in purely utilitarian terms: each involves a certain ideological perception of how the subject should relate to excrement.
    Hegel was among the first to see in the geographical triad of Germany, France and England an expression of three different existential attitudes: reflective thoroughness (German), revolutionary hastiness (French), utilitarian pragmatism (English). In political terms, this triad can be read as German conservatism, French revolutionary radicalism and English liberalism. In terms of the predominance of one sphere of social life, it is German metaphysics and poetry versus French politics and English economics. The point about toilets is that they enable us not only to discern this triad in the most intimate domain, but also to identify its underlying mechanism in the three different attitudes towards excremental excess: an ambiguous contemplative fascination; a wish to get rid of it as fast as possible; a pragmatic decision to treat it as ordinary and dispose of it in an appropriate way. It is easy for an academic at a round table to claim that we live in a post-ideological universe, but the moment he visits the lavatory after the heated discussion, he is again knee-deep in ideology.
    Garton Ash's observations suggest that the three terms of the trinity have recently undergone a strange displacement: the French are preoccupied with culture (how to save theirs from vulgar Americanisation), the English are focusing on political dilemmas (should they join a politically united Europe?), and the Germans? The Germans worry about the inertia of their economy, as if, in postponing economic reforms indefinitely, they were persisting in an attitude which turns around their own saying: morgen, morgen, nur nicht heute, sagen alle faulen Leute ('tomorrow, tomorrow, just not today, all lazy people say').
    (...)
    Ima i dalje. Čitajte u Knee-Deep.

    Pookimire, ti si genij. Ali, to da te ne " zanima ideja o besmrtnoj noumenalnoj duši koja bi još i zadržala sposobnosti misaonog orgazmičkog spontaniteta slobode u njenom najširem transcendentnom smislu nakon što ja crknem i izjede me neka gamižuća gamad" nikako ne mogu shvatiti! U našoj je prirodi da nas zanima. Ili si ti već posve neprirodan, art&ficijelan?

    avatar

    22.04.2007. (03:02)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..:-) da nur nicht heute, pa otkud si to spuknul, to nicam cula vec dvajst let, stvarno si car !

    avatar

    22.04.2007. (03:08)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Njetočka, u ljubavi ljubavnici nemaju tijela*. Jest, znamo mi te ekstaze., rekoše cenzori Berniniju pred statuom Sv.Tereze u zanosu, ali vidiš upravo zato jer je naoko proturječno samo od sebe se nameće pitanje: Može li misao nastaviti bez tijela? Ako je vrhunac tijela orgazam, ili ples (odatle ova bestjelesno uhvaćena balerina, impoderabilija) = u plesu ne pleše plesač, nego ples sam!, onda je samo i jedino riječ o tome da se on, ples/orgazam/ekstaza** nastavi drugim sredstvima!
    ______

    * Jasno, bešćutni seks je nešto sasvim drugo. Pogotovo onaj u kojem smo samo instrument užitka drugog, čime se bavi onaj divan post o vezama.
    ** ekstaza, eks-stasis, stanje u kojem smo izvan sebe, u kojem izlazeći iz sebe radimo Njemu mjesta u sebi: zato u plesaču pleše Ples!

    avatar

    22.04.2007. (03:09)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    E, Milane, jebiga, sad si malo inhibiran strahom da ne kažeš riječ previše, pa si kazao pokoju premalo. Točnije: riječ je o galimatijasu.

    1. Pa mi se stalno svadimo s ovima za koje najviše delamo.
    Vi ste dakle vlast?
    2. Pročelniku za kulturu, a vi ga svi dobro znate kad treba podmetnuti nogu, se svojevremeno javil jedan, slobodno velim, naš, Zagrepčanec koji je htio napraviti zagrebački muzej kakvog još nemaju ni Beč ni Pešta.
    Zašto bi Ljuštini, dobrom našem Duletu, podmetali nogu? Kakav to muzej?
    3. I nisu mu dali. Birokracija i dalje dela sporije od nas i to do mene nije došlo.
    Jebiga, ovo je sasvim zaumistički. Tko mu nije dao? Ljuština? Birokracija? Kako nije došlo do tebe kad nam ti o tome pričaš? Ili nije došlo operativno do tebe? Znači, i opet si dakle vlast!?
    4. Neki dan mi je za to javio Duško, jer se u jednim našim skeptičnim novinama pojavilo reagiranje i tu ste vi još jednom pokazali da bez vas ne bu išlo.
    Mi smo pokazali da bez nas ne bu išlo? Ja ili mi? Jer, shvaćaš, moglo bi biti i jedno i drugo!
    5. Zato smo zadužili ljude i to je u fazi odrade. Netko mora podmetnuti i pleća. I do prvog maja ćemo izaći s brojkama i datumima. Kod nas nema bu-ne bu. Parafrazirati ću tog umjetnika koji je rekao 'Što gore, to bolje', a vi koji poznate umjetnost, Trokuta poznate bolje od mene.
    A-ha. Antimuzej! To ću/ćemo poduprti uvijek. Pa Trokut mi je darovao anđela! Doduše, anđeo nije kao oni s mađarskog grba, zapravo izgleda kao četverokut s metlom, ali tko ima pravo kazati da to nije anđeo, ili da anđeli ne izgledaju kao četverokut s metlom, ili da Trokut tako ne vidi anđele (ili barem jednog, onog s metlom!), ili da je suvremena likovna umjetnost ionako nadosjetilna, pa tako sadržaj i forma u tom prikazu - jasno, nemimetičnom - savršeno koincidiraju!
    Zbog svih ovih i svih drugih razloga Antimuzej ću rado potpomognuti svim silama Dobra.
    Javi se ti meni na nigdjezemska@yahoo.com, pa da ga potpomognemo i šire.

    avatar

    22.04.2007. (03:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Cveba, to je natpis u jednom šekretu u Trieru. Upravo sam posjetio kuću Karla Heinricha Marxa (jesi li znala da je on i Heinrich?) kadli sam morao kud i car mora pješice. Ostalo je Knee-Deep.

    avatar

    22.04.2007. (03:33)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..bolje da je Heinrich nego...Maria !
    Homo spat.

    avatar

    22.04.2007. (03:43)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ha, ha, da, da, zamisli da se zvao Karl-Maria Marx! Pa Engels bi ga poševio od radosti. 'Noć!

    avatar

    22.04.2007. (03:49)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Drugi primjer slavne Pookine rečenice svakako je već legendarna 'Desanka je jela kuvane pileće glave kad je na vrata banuo John Maynard Keynes. Desanka je odmah protrnula od glave do pete jer su joj i muž i sva djeca sjedila na podu oko nje i oštrila kolčeve koje će zabiti u rupe što su ih cijelu noć kopali pa će ih onda prekriti granama i čekati da naiđe neki David Attenborough koji je trebao snimati dokumentarac o čudnom ponašanju risova koje su njen muž i djeca joj pripitomili i naučili kako da kradu rotkape sa automobilskih guma po obližnjim selima i donose ih Desankinom mužu i djeci pa ih ovi vješaju po šumi tako da zvekeću, udarajući jedne od druge kad puše vjetar.'

    avatar

    22.04.2007. (04:09)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    "Iskreno govoreći Kristina ja sam mislio da si ti žena modernih shvatanja, da si iznad ovih malograđanskih gluposti kao što je brak. Mislio sam da ćemo da se razumemo na pravi način, da idemo po svetu, da snimamo filmove, da osnujemo bioskop. Ali ne, ti si spremna da budeš samo žena jednog malog grobara. Duboko si me razočarala. Duboko.
    USTANE, NAPRAVI DVA KORAKA, LAGANO SE OKRENE I KAŽE: "Ali ako si spremna za jedan pravi umetnički život u dvoje, dođi sve ti opraštam".

    avatar

    22.04.2007. (04:26)    -   -   -   -  

  • njetocka

    "Znao sam da me nećeš izneveriti. Kupačice moja!"

    avatar

    22.04.2007. (13:28)    -   -   -   -  

  • njetocka

    Iako nema veze s predmetom, nudim još i ovaj slasni zalogajčić:

    "Ona tvoja familija radi s tobom šta oće, oni sve zgrabili, osvojili, prisvojili, a ti si u toj kući poslednji bednik.
    Jeste, jeste, tako je, jeste.
    Radiš najgore poslove, svako te bije, nikad nemaš svoj dinar, moraš sve od njih da tražiš i kukumavčiš. Ti, bre, ne znaš što je tvoje, čoveče.
    Neće oni moći tako još dugo, boga mi.
    Oće, oće..."

    avatar

    22.04.2007. (14:06)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Točkice, vidi što je Igra napravio!
    "kristina je junakinja iz filma "ko to tamo peva", a ovaj line gore je iz dijaloga djenke i kristine na groblju, kadaje vec svo znakovlje ljubavi pootvarano.
    no, to je nebitno. bitno je da li si ti spremna za jedan umetnichki zivot udvoje.... ahahahahahah (ja da ti kazzem 14.04.2007. 22:43)"
    Ahahahahahahahahahhahaaha.....
    Da junakinja iz filma 'Ko to tamo peva'!
    Što su ti Srbi lažljiv narod, pa to je strašno!
    Ahahahahahahahaha....

    avatar

    22.04.2007. (14:54)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Bogu fala, vek i po proživeh u radu i sreći. slutim da mi je vreme umirati pa ovo govorim u pero advokatu Miliću, jer u vas deco nemam nimalo poverenja. Žao mi je što ste moji, a ne deca nekog mog neprijatelja. Ko je vas poznavo ni pakao mu neće teško pasti. Što se tiče moje imovine, a to vas najviše zanima, mogu vam saopštiti sledeće: Svu svoju imovinu ostavljam.. samom sebi.

    Ahhahahha...Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti! To ponavljam cijeli život.
    Taj prokleti manijak Kovačević imao je 23 godine kad je to napisao! (da ne velim kako je simbolično da je imao baš 23 godine!).

    avatar

    22.04.2007. (15:10)    -   -   -   -  

učitavam...