krenuo bi ja dalje kada bi mogao.davno sam započeo nešto jednostavno i nisam mislio da će se stvari toliko zakomplicirati.srce me tjera da dovršim ono što sam započeo.puno gore biti ne može,a za ovo sam spreman ići do kraja.bez obzira na cijenu,a sada znam da sam spreman platiti najvišu.do sada su me mučili,vrijeđali,ignorirali,tukli,pokušavali okrenuti moje prijatelje protiv mene,nahuškali mi policiju na leđa,a zašto?zašto?u svim tim glupim situacijama sam u par navrata izgubio kontrolu i glupo reagirao.bilo me je i strah jer nije ti svejedno kada ti se ljudi prijete batinama,zatvorom,kada te neko želi malo izrezati sa oštrim grlićem boce,ali najgore od svega je emocionalni masakr koji sam ja dopustio.nakon toga sam dugo bio u šoku,a tek poslje šoka,kada sam došao malo k sebi osjetio sam strah,iskonski,prožimajući i ne samo da sam htio krenuti dalje već sam htio pobjeći glavom bez obzira što dalje od svega toga.dugo mi je trebalo da shvatim,a nakon toga da prihvatim činjenicu da me je život sterao u slijepu ulicu,deadend.ustvari dugo znam istinu,ali sam prvo u sebi morao srušiti zid i biti iskren prema sebi.nakon što je taj zid pao mislio sam da je ispred mene još samo jedan lagani zadatak,bar sam se tome nadao,zavaravao sam sebe.do tada nisam ni sanjao da je moguće voljeti nekoga tako snažno,bezuvjetno,iskreno i jednostavno.toliko potpuno.ne voljeti nečije vrline već mane koja ta osoba ima,nedostatke i nesavršenosti.tek onda se je moguće nadopunjavati.nadograđivati sebe i tu osobu duhovno,emocionalno,intelektualno i to od nje dobivati nazad.ovo sve već dugo traje i umoran sam.u slučaju da se i odigra najgori scenarij spreman sam za njega.smrti se nikada nisam bojao, da sam proveo život i da nisam osjetio to što jesam i prošao cijelu torturu ne bi nikada ni saznao da sam živ i koliko živ mogu biti.kada sam ju zadnji put vidio mislio sam da u njenim očima vidim tugu no ustvari sam vidio svoj kraj.osjetio sam ga u utrobi,kao težina na plećima i želucu istovremeno koja ti neda da dišeš.ona je moj početak i moj kraj.to u ovom životu tako valjda mora biti.loša karma,jebiga.još da mi je saznati tko mi je dao ovaj sizifov posao,Bog ili Vrag.bolje je umrijeti i voljeti nego živiti,mrziti i negirati svoje osjećaje.onda čovek umre iznutra.ja još imam šanse,a i malo sam svladao pravila igre.jebiga prije ih nisam znao i bio sam naivan.dobivao sam udarac za udarcem,ali sam našao način da se branim,a da nikoga ne tučem ili vrijeđam.vrlo sam sposoban iživcirati protivnika i izbaciti ga iz takta,a da ga ni ne pogledam.svoje osjećaje neću uništiti ni odbaciti,ali ću ih dobro sakriti jer neprijatelj zna gdje sam najtanji,ili barem tako misli.što počnem moram završiti.inače sam djevica po horoskopu pa sam malo picajzla.radim sve kak treba ili ni ne počinjem ništa raditi.ovo sam započeo pa ću i završiti.cijena?prava sitnica.
22.04.2007. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kao da proživljavamo isti život samo nas uništavaju obrnuti spolovi, ono pazi što želiš moglo bi ti se ostvariti dugo mi je bio moto u životu a svejednosam se opekla jer željela sam ga toliko, ali dobila sam neku drugu osobu neko njegovo drugo lice koje do tada nisam poznavala, svaka ti čast na tri godine ja sam samo pet mjeseci, a znam ga več tri godine, koliko god mi bilo teško koliko god puta pobjesnila rekla gotovo je uvijek se vračam jer učinila sam ga najvažnijom osobom u svom životu više me nitko ne može utješiti osim njega najčešće lažima, ali kad si na dnu ne pitaš što i tko te izvlači, ja više ne mogu povrijediti njega, nekad mi se čini da je sve nestalo i neznam kako i dalje idemo zajedno ali vrijeme i dalje prolazi i dalje boli, čuvaj se, čujemo se, pozdrav
22.04.2007. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam da ga nema,ali kruh nije ono što tražim.da li si ikada osjećala da nešto moraš napraviti.od ovog svog sranja je bilo tako odustati,prelako,ali neko ili nešto me tjera dalje i vidim da će me to mučiti sve dok to ne riješim.probao sam nestati,maknuti se tisuće kilometara,ali nejde to baš tako lako.više ionako nemam što za izgubiti,a ne želim se ostatak života plašiti,bojati,živjeti u strahu.kakav je to život?moram se suočiti,da li ću pobijediti ili izgubiti,nema veza,važno je samo da bude kraj,a svaki je kraj novi početak.problem je što su moji duhovi od krvi i mesa i vrlo su mi blizu.preblizu,osjetim ih,mogu ih nanjušiti,mogu čuti što misle.
24.04.2007. (05:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svraka
nemoj, pusti....prekorači....idemo dalje...idemo
21.04.2007. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mazohist666
krenuo bi ja dalje kada bi mogao.davno sam započeo nešto jednostavno i nisam mislio da će se stvari toliko zakomplicirati.srce me tjera da dovršim ono što sam započeo.puno gore biti ne može,a za ovo sam spreman ići do kraja.bez obzira na cijenu,a sada znam da sam spreman platiti najvišu.do sada su me mučili,vrijeđali,ignorirali,tukli,pokušavali okrenuti moje prijatelje protiv mene,nahuškali mi policiju na leđa,a zašto?zašto?u svim tim glupim situacijama sam u par navrata izgubio kontrolu i glupo reagirao.bilo me je i strah jer nije ti svejedno kada ti se ljudi prijete batinama,zatvorom,kada te neko želi malo izrezati sa oštrim grlićem boce,ali najgore od svega je emocionalni masakr koji sam ja dopustio.nakon toga sam dugo bio u šoku,a tek poslje šoka,kada sam došao malo k sebi osjetio sam strah,iskonski,prožimajući i ne samo da sam htio krenuti dalje već sam htio pobjeći glavom bez obzira što dalje od svega toga.dugo mi je trebalo da shvatim,a nakon toga da prihvatim činjenicu da me je život sterao u slijepu ulicu,deadend.ustvari dugo znam istinu,ali sam prvo u sebi morao srušiti zid i biti iskren prema sebi.nakon što je taj zid pao mislio sam da je ispred mene još samo jedan lagani zadatak,bar sam se tome nadao,zavaravao sam sebe.do tada nisam ni sanjao da je moguće voljeti nekoga tako snažno,bezuvjetno,iskreno i jednostavno.toliko potpuno.ne voljeti nečije vrline već mane koja ta osoba ima,nedostatke i nesavršenosti.tek onda se je moguće nadopunjavati.nadograđivati sebe i tu osobu duhovno,emocionalno,intelektualno i to od nje dobivati nazad.ovo sve već dugo traje i umoran sam.u slučaju da se i odigra najgori scenarij spreman sam za njega.smrti se nikada nisam bojao, da sam proveo život i da nisam osjetio to što jesam i prošao cijelu torturu ne bi nikada ni saznao da sam živ i koliko živ mogu biti.kada sam ju zadnji put vidio mislio sam da u njenim očima vidim tugu no ustvari sam vidio svoj kraj.osjetio sam ga u utrobi,kao težina na plećima i želucu istovremeno koja ti neda da dišeš.ona je moj početak i moj kraj.to u ovom životu tako valjda mora biti.loša karma,jebiga.još da mi je saznati tko mi je dao ovaj sizifov posao,Bog ili Vrag.bolje je umrijeti i voljeti nego živiti,mrziti i negirati svoje osjećaje.onda čovek umre iznutra.ja još imam šanse,a i malo sam svladao pravila igre.jebiga prije ih nisam znao i bio sam naivan.dobivao sam udarac za udarcem,ali sam našao način da se branim,a da nikoga ne tučem ili vrijeđam.vrlo sam sposoban iživcirati protivnika i izbaciti ga iz takta,a da ga ni ne pogledam.svoje osjećaje neću uništiti ni odbaciti,ali ću ih dobro sakriti jer neprijatelj zna gdje sam najtanji,ili barem tako misli.što počnem moram završiti.inače sam djevica po horoskopu pa sam malo picajzla.radim sve kak treba ili ni ne počinjem ništa raditi.ovo sam započeo pa ću i završiti.cijena?prava sitnica.
22.04.2007. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Never Again
kao da proživljavamo isti život samo nas uništavaju obrnuti spolovi, ono pazi što želiš moglo bi ti se ostvariti dugo mi je bio moto u životu a svejednosam se opekla jer željela sam ga toliko, ali dobila sam neku drugu osobu neko njegovo drugo lice koje do tada nisam poznavala, svaka ti čast na tri godine ja sam samo pet mjeseci, a znam ga več tri godine, koliko god mi bilo teško koliko god puta pobjesnila rekla gotovo je uvijek se vračam jer učinila sam ga najvažnijom osobom u svom životu više me nitko ne može utješiti osim njega najčešće lažima, ali kad si na dnu ne pitaš što i tko te izvlači, ja više ne mogu povrijediti njega, nekad mi se čini da je sve nestalo i neznam kako i dalje idemo zajedno ali vrijeme i dalje prolazi i dalje boli, čuvaj se, čujemo se, pozdrav
22.04.2007. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pustinjska
Daj se sredi! Bilo pa prošlo. Život ide i dalje, idi za njim. Pusti duhove iz prošlosti... Nema ti tu kruha. :)))
23.04.2007. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mazohist666
znam da ga nema,ali kruh nije ono što tražim.da li si ikada osjećala da nešto moraš napraviti.od ovog svog sranja je bilo tako odustati,prelako,ali neko ili nešto me tjera dalje i vidim da će me to mučiti sve dok to ne riješim.probao sam nestati,maknuti se tisuće kilometara,ali nejde to baš tako lako.više ionako nemam što za izgubiti,a ne želim se ostatak života plašiti,bojati,živjeti u strahu.kakav je to život?moram se suočiti,da li ću pobijediti ili izgubiti,nema veza,važno je samo da bude kraj,a svaki je kraj novi početak.problem je što su moji duhovi od krvi i mesa i vrlo su mi blizu.preblizu,osjetim ih,mogu ih nanjušiti,mogu čuti što misle.
24.04.2007. (05:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...