makni ovo nesho ako boga znash, zbiljam je too much, osim ako ti ne cini osobito zadovoljstvo i ako je ovo refleksija trenda koji bas moras slijediti ( u sto sumnjam ), in any case, vaseljena je tvoj blog, ti si gazda kak got se zeme, ipak kvari opci dojam...jaaako kvari.
N.B. i narafski, ovo je samo moje skromno zapazanje, moti biti da sam u ekstremno konzervantivnoj fazi.
17.04.2007. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo da vidite kako se to počinje,... biti robom, naravno. Ulomak sam ubo iz sredine, onako od oka, i naišao na zaplet,pa reko da zaokružimo ovu famu i krenemo dalje...
Leopold von Sacher-Masoch, Venera u krznu , p66
Već gotovo četrnaest dana traje ta nepodnošljiva prisila. Prijateljica stanuje kod nje, nikada nismo sami. Obje mlade žene okružene su nizom gospode. Kao ljubljeni svojom ozbiljnošću, svojom sjetom igram blesavu ulogu. Wanda se prema meni ponaša kao prema strancu. Danas, prilikom jedne šetnje, zaostane za mnom. Vidjeh da je bilo namjerno i kliktah. Ali što mi je rekla! "Moja prijateljica ne shvaća kako vas mogu voljeti, ne nalazi vas niti lijepim niti naročito privlačnim, a k tome me od jutra do mraka zabavlja sjajnim frivolnim životom prijestolnice, zahtjevima koje bih mogla postavljati, dobrim prilikama koje bih mogla naći, otmjenim lijepim štovateljima koje bih morala osvojiti. Ali što mi sve to pomaže kada jednostavno volim vas..." Na trenutak mi je zastao dah, potom rekoh: " Za ime Boga, Wanda, ne želim stajati na putu vašoj sreći. Nemojte se više obazirati na mene." Pritom skinuh šešir i pustih je naprijed. Začuđeno me pogledala, ali nije izustila niti slova. Kada sam joj se na povratku slučajno približio, potajno mi je stisnula ruku, a njezin pogled pogodio me tako toplo, tako obećavajući da sam sve muke ovih dana zaboravio istog trena, sve rane su zacijeljele. Sada opet točno znam kako ju volim.
"Moja se prijateljica tužila na tebe", reče mi danas Wanda. "Vjerojatno osjeća kako je prezirem." "Zašto je prezireš, mala ludo?" vikne Wanda i povuče me objema rukama za uši. "Jer je licemjerna, štujem ženu samo ako je vrla ili ako otvoreno živi svoje užitke." "Poput mene", odgovori Wanda šaljivo, "ali vidiš, dijete moje, žena to može samo u najrjeđim slučajevima. Ona ne može biti niti vedro čulna niti tako duhovno slobodna kao muškarac, njezina je ljubav uvijek miješano stanje čulnosti i duhovne naklonosti. Njezino srce želi muškarca vezati zauvijek dok je ona sama podložna promjenama; tako dolazi do podvojenosti, dolazi laž i prijevara, najčešće protiv njezine volje, ulazi u njezina djela, njezino biće i kvari njezin značaj." "To zasigurno tako", rekoh,"transcendentalni karakter koji žena želi prilijepiti ljubavi vodi je k prijevari." "Ali i svijet teži za njim", upadne mi Wanda u riječ, "pogledaj ovu ženu, u Lavovu ima muža i ljubavnika, a ovdje je pronašla novog štovatelja, sve ih vara, ali oni je svi štuju i cijeli je svijet cijeni." "Što se mene tiče, neka samo ostavi tebe po strani, ali ona te tretira kao robu." "Zašto ne?" živahno me prekine ljepotica. "Svaka žena ima instinkt, sklonost da iskoristi svoje čari, i važno je predati se bez ljubavi, bez užitka i pri tome ostati zgodno hladnokrvna, tako možeš uočiti svoje prednosti." "Wanda, to ti kažeš?" "Zašto ne, zapamti uopće ovo: nikada se nemoj osjećati sigurnim sa ženom koju voliš, jer ženska priroda skriva više opasnosti nego što misliš. Žene niti su tako dobre kakvima ih čine njihovi branitelji i štovatelji, niti tako loše kakvima ih prikazuju njihovi neprijatelji. Karakter žene jest manjak karaktera. Najbolja žena tone u smeće istog trenutka, a najgora se neočekivano uzdiže do velikih dobrih djela i posramljuje one koji je preziru. Niti jedna žena nije tako dobra ili tako loša da ne bi bila sposobna za najđavolskije, kao i za najbožanskije, za najprljavije i za najčistije misli, osjećaje, djela. Žensko je, usprkos svem napretku civilizacije, ostalo takvo kakvo je izašlo iz ruku prirode:ima značaj divljaka koji se iskazuje vjernim i nevjernim, velikodušnim i okrutnim, ovisno o osjećaju koji u tom trenutku njime vlada. U svim vremenima samo je ozbiljna duboka obrazovanost stvorila ćudoredan značaj; tako muškarac, pa bio on i samohlepan, zlonamjeran, uvijek slijedi načela, žena slijedi samo hirove. Ne zaboravi to i nikada se ne osjećaj sigurnim kod žene koju voliš." Prijateljica je otputovala. Konačno jedna večer s njom nasamo. Čini se kao da je Wanda uštedjela svu ljubav koju mi je uskratila za ovu blaženu priliku, tako dobrohotna, tako srdačna, puna milosti. Koje je to blaženstvo visjeti na njezinim usnama, umirati na njezinim rukama, dok ona potpuno opuštena i potpuno predana počiva na mojim prsima, a naše omamljene oči uranjaju jedno u drugo. Još uvijek ne mogu pojmiti da je ova žena moja, potpuno moja. "U jednoj stvari ipak ima pravo", započne Wanda ne pomaknuvši se , ne otvorivši oči, kao u snu. "Tko?" Šutjela je. "Tvoja prijateljica?" Kimne glavom. " Da, ima pravo, ti nisi muškarac, ti si fantast, dražestan obožavatelj, a sigurno bi bio i nenaplativ rob, ali kao muža te ne mogu zamisliti." Uplaših se. "Što ti je ? Dršćeš?" "Tresem se pri pomisli kako bih te lako mogao izgubiti", odgovorih.
17.04.2007. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Zbog toga si sada manje sretan?" odvrati mi. "Otkida nešto od tvoje radosti što sam prije pripadala i drugima, što će me drugi posjedovati nakon tebe i manje bi uživao kada bi još netko drugi bio sretan istovremeno s tobom?" "Wanda!" "Vidiš, to bi bio izlaz. Nikada me želiš izgubiti, meni se sviđaš i duhovno mi se tako dopadaš da bih uvijek željela živjeti s tobom kada bih uz tebe..." "Kakva zamisao", uzviknuh, "osjećam neku vrstu groze prema tebi." "I manje me voliš?" "Naprotiv." Wanda se poduprla na lijevu ruku. " Vjerujem kako, da bih se zauvijek zadržao jedan muškarac, prije svega nikada ne smiješ biti vjerna. Koja je poštena žena ikada bila obožavana kao hetera?" "Doista, u nevjernosti voljene žene leži bolna dražest, najviše sladostrašće." "I tebi?", zapita Wanda munjevito. "I meni. " "Što ako ti, dakle, učinim to zadovoljstvo?" dobaci mi Wanda podrugljivo. "Užasno ću patiti, ali i tebe više obožavati", odgovorih, " samo me nikada ne smiješ prevariti, već moraš posjedovati demonsku snagu i kazati mi: samo ću tebe voljeti, ali usrećiti svakoga koji mi se sviđa." Wanda zatrese glavom. " Opirem se prijevari, iskrena sam, ali koji muškarac ne poklekne pred težinom istine? Kada bih ti rekla: taj čulno vedri život, to poganstvo je moj ideal, hoćeš li imati snage to podnijeti?" "Svakako. Od tebe želim sve podnositi, samo te ne želim izgubiti. Osjećam koliko ti zapravo malo značim. " "Ali Severine..." " Pa ipak je tako i baš stoga..." "Stoga bi želio...", vragolasto se smiješila, "pogodila sam?" "Biti tvoj rob, tvoje bezvoljno neograničeno vlasništvo, kojim možeš upravljati kako želiš, a koje ti stoga nikada neće pasti na teret. Volio bih, dok ti uživaš punim zamasima, dok u bujnom luksuzu udomljena uživaš čistu sreću i olimpsku ljubav, volio bih ti služiti, navlačititi i skidati cipele." "Zapravo nisi sasvim u krivu", odgovori Wanda, " jer ćeš samo kao moj rob moći podnijeti da ljubim druge, osim toga, sloboda užitka antičkoga svijeta nezamisliva je bez ropstva.Oh, mora biti osjećaj sličan božanskome vidjeti pred sobom ljude koji kleče, dršću. Želim imati robove, razumiješ li me, Severine? " "Nisam li ja tvoj rob?" "Slušaj me , dakle " reče uzbuđeno Wanda držeći moju ruku, " želim biti tvoja tako dugo tok te volim." " Mjesec dana?" "Možda i dva." "A onda?" "Onda si moj rob." " A ti?" " Ja? Što još pitaš? Ja sam boginja i katkada silazim tiho, jako tiho i skriveno sa svojega Olimpa dolje tebi." " Ali, što je sve to", nastavi Wanda, držeći glavu objema rukama, izgubljena pogleda, " zlatna mašta koja nikada ne može postati stvarna." Neugodna, zamišljena sjeta izlila se svim njezinim bićem, ovakvu je nikada još nisam vidio. " Zašto neprovedivo?" započeh. "Zato što kod nas ropstvo ne postoji." "Tada krenimo u neku zemlju gdje ga još ima, na Istok, u Tursku" , rekoh živahno. " Ti bi želio...Severine... ustiniu ", odgovori Wanda plamtećih očiju. " Da, želim zaozbiljno biti tvoj rob", nastavih, "želim da tvoja vlast nada mnom bude posvećena zakonom, da moj život bude u tvojim rukama, da me ništa na ovome svijetu ne može od tebe štititi niti spasiti. Oh, koje li slasti kada se osjećam ovisnim samo i potpuno o tvojem hiru, tvojoj samovolji, jednom pokretu tvojeg prsta. A potom - kojeg li blaženstva - kada si jednom milosrdna, kada rob smije poljubiti usne o kojima ovise njegov život i smrt!" Pokleknuh i položih svoje vruće čelo na njezina koljena. "Trese te vrućica, Severine", reče uzbuđeno Wanda, "stvarno me tako neizmjerno voliš?" Pritisnula me na svoje grudi i pokrila poljupcima. "Želiš li to dakle?" započne oklijevajući. "Kunem ti se ovdje Bogom i svojom čašću da sam tvoj rob, kada i gdje ti to želiš, onda kada mi ti to narediš", viknuh gotovo bez svijesti. "I ako te držim za riječ?", reče Vanda. "Učini to." " Za mene ima neusporedive čari", odvrati mi, " učiniti ovisnim o mojoj volji i mojim hirovima muškarca meni predanog koji me obožava i kojeg volim od sveg srca, posjedovati ga kao roba dok ja..." Čudnovato me pogledala. " Ako postanem stvarno frivolna, bit će tvoja krivnja, gotovo vjerujem da me se već sada bojiš, ali imam tvoju zakletvu." " A nje ću se i držati." " Tu brigu prepusti meni. Sada u tome uživam i neka, zaboga, sve to ne ostane samo na maštanju. Ti ćeš biti moj rob, a ja... pokušat ću biti " Venera u krznu".
17.04.2007. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Svi bi vezali, a nitko ne bi komentirao!
To je ta hrvatska šutnja!
17.04.2007. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
makni ovo nesho ako boga znash, zbiljam je too much, osim ako ti ne cini osobito zadovoljstvo i ako je ovo refleksija trenda koji bas moras slijediti ( u sto sumnjam ), in any case, vaseljena je tvoj blog, ti si gazda kak got se zeme, ipak kvari opci dojam...jaaako kvari.
N.B. i narafski, ovo je samo moje skromno zapazanje, moti biti da sam u ekstremno konzervantivnoj fazi.
17.04.2007. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
evo da vidite kako se to počinje,... biti robom, naravno. Ulomak sam ubo iz sredine, onako od oka, i naišao na zaplet,pa reko da zaokružimo ovu famu i krenemo dalje...
Leopold von Sacher-Masoch, Venera u krznu , p66
Već gotovo četrnaest dana traje ta nepodnošljiva prisila. Prijateljica stanuje kod nje, nikada nismo sami. Obje mlade žene okružene su nizom gospode. Kao ljubljeni svojom ozbiljnošću, svojom sjetom igram blesavu ulogu. Wanda se prema meni ponaša kao prema strancu.
Danas, prilikom jedne šetnje, zaostane za mnom. Vidjeh da je bilo namjerno i kliktah. Ali što mi je rekla!
"Moja prijateljica ne shvaća kako vas mogu voljeti, ne nalazi vas niti lijepim niti naročito privlačnim, a k tome me od jutra do mraka zabavlja sjajnim frivolnim životom prijestolnice, zahtjevima koje bih mogla postavljati, dobrim prilikama koje bih mogla naći, otmjenim lijepim štovateljima koje bih morala osvojiti. Ali što mi sve to pomaže kada jednostavno volim vas..."
Na trenutak mi je zastao dah, potom rekoh: " Za ime Boga, Wanda, ne želim stajati na putu vašoj sreći. Nemojte se više obazirati na mene." Pritom skinuh šešir i pustih je naprijed. Začuđeno me pogledala, ali nije izustila niti slova. Kada sam joj se na povratku slučajno približio, potajno mi je stisnula ruku, a njezin pogled pogodio me tako toplo, tako obećavajući da sam sve muke ovih dana zaboravio istog trena, sve rane su zacijeljele.
Sada opet točno znam kako ju volim.
"Moja se prijateljica tužila na tebe", reče mi danas Wanda.
"Vjerojatno osjeća kako je prezirem."
"Zašto je prezireš, mala ludo?" vikne Wanda i povuče me objema rukama za uši.
"Jer je licemjerna, štujem ženu samo ako je vrla ili ako otvoreno živi svoje užitke."
"Poput mene", odgovori Wanda šaljivo, "ali vidiš, dijete moje, žena to može samo u najrjeđim slučajevima. Ona ne može biti niti vedro čulna niti tako duhovno slobodna kao muškarac, njezina je ljubav uvijek miješano stanje čulnosti i duhovne naklonosti. Njezino srce želi muškarca vezati zauvijek dok je ona sama podložna promjenama; tako dolazi do podvojenosti, dolazi laž i prijevara, najčešće protiv njezine volje, ulazi u njezina djela, njezino biće i kvari njezin značaj."
"To zasigurno tako", rekoh,"transcendentalni karakter koji žena želi prilijepiti ljubavi vodi je k prijevari."
"Ali i svijet teži za njim", upadne mi Wanda u riječ, "pogledaj ovu ženu, u Lavovu ima muža i ljubavnika, a ovdje je pronašla novog štovatelja, sve ih vara, ali oni je svi štuju i cijeli je svijet cijeni."
"Što se mene tiče, neka samo ostavi tebe po strani, ali ona te tretira kao robu."
"Zašto ne?" živahno me prekine ljepotica. "Svaka žena ima instinkt, sklonost da iskoristi svoje čari, i važno je predati se bez ljubavi, bez užitka i pri tome ostati zgodno hladnokrvna, tako možeš uočiti svoje prednosti."
"Wanda, to ti kažeš?"
"Zašto ne, zapamti uopće ovo: nikada se nemoj osjećati sigurnim sa ženom koju voliš, jer ženska priroda skriva više opasnosti nego što misliš. Žene niti su tako dobre kakvima ih čine njihovi branitelji i štovatelji, niti tako loše kakvima ih prikazuju njihovi neprijatelji. Karakter žene jest manjak karaktera. Najbolja žena tone u smeće istog trenutka, a najgora se neočekivano uzdiže do velikih dobrih djela i posramljuje one koji je preziru. Niti jedna žena nije tako dobra ili tako loša da ne bi bila sposobna za najđavolskije, kao i za najbožanskije, za najprljavije i za najčistije misli, osjećaje, djela. Žensko je, usprkos svem napretku civilizacije, ostalo takvo kakvo je izašlo iz ruku prirode:ima značaj divljaka koji se iskazuje vjernim i nevjernim, velikodušnim i okrutnim, ovisno o osjećaju koji u tom trenutku njime vlada. U svim vremenima samo je ozbiljna duboka obrazovanost stvorila ćudoredan značaj; tako muškarac, pa bio on i samohlepan, zlonamjeran, uvijek slijedi načela, žena slijedi samo hirove. Ne zaboravi to i nikada se ne osjećaj sigurnim kod žene koju voliš."
Prijateljica je otputovala. Konačno jedna večer s njom nasamo. Čini se kao da je Wanda uštedjela svu ljubav koju mi je uskratila za ovu blaženu priliku, tako dobrohotna, tako srdačna, puna milosti.
Koje je to blaženstvo visjeti na njezinim usnama, umirati na njezinim rukama, dok ona potpuno opuštena i potpuno predana počiva na mojim prsima, a naše omamljene oči uranjaju jedno u drugo. Još uvijek ne mogu pojmiti da je ova žena moja, potpuno moja.
"U jednoj stvari ipak ima pravo", započne Wanda ne pomaknuvši se , ne otvorivši oči, kao u snu.
"Tko?"
Šutjela je.
"Tvoja prijateljica?"
Kimne glavom. " Da, ima pravo, ti nisi muškarac, ti si fantast, dražestan obožavatelj, a sigurno bi bio i nenaplativ rob, ali kao muža te ne mogu zamisliti."
Uplaših se.
"Što ti je ? Dršćeš?"
"Tresem se pri pomisli kako bih te lako mogao izgubiti", odgovorih.
17.04.2007. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
"Zbog toga si sada manje sretan?" odvrati mi. "Otkida nešto od tvoje radosti što sam prije pripadala i drugima, što će me drugi posjedovati nakon tebe i manje bi uživao kada bi još netko drugi bio sretan istovremeno s tobom?"
"Wanda!"
"Vidiš, to bi bio izlaz. Nikada me želiš izgubiti, meni se sviđaš i duhovno mi se tako dopadaš da bih uvijek željela živjeti s tobom kada bih uz tebe..."
"Kakva zamisao", uzviknuh, "osjećam neku vrstu groze prema tebi."
"I manje me voliš?"
"Naprotiv."
Wanda se poduprla na lijevu ruku. " Vjerujem kako, da bih se zauvijek zadržao jedan muškarac, prije svega nikada ne smiješ biti vjerna. Koja je poštena žena ikada bila obožavana kao hetera?"
"Doista, u nevjernosti voljene žene leži bolna dražest, najviše sladostrašće."
"I tebi?", zapita Wanda munjevito.
"I meni. "
"Što ako ti, dakle, učinim to zadovoljstvo?" dobaci mi Wanda podrugljivo.
"Užasno ću patiti, ali i tebe više obožavati", odgovorih, " samo me nikada ne smiješ prevariti, već moraš posjedovati demonsku snagu i kazati mi: samo ću tebe voljeti, ali usrećiti svakoga koji mi se sviđa."
Wanda zatrese glavom. " Opirem se prijevari, iskrena sam, ali koji muškarac ne poklekne pred težinom istine? Kada bih ti rekla: taj čulno vedri život, to poganstvo je moj ideal, hoćeš li imati snage to podnijeti?"
"Svakako. Od tebe želim sve podnositi, samo te ne želim izgubiti. Osjećam koliko ti zapravo malo značim. "
"Ali Severine..."
" Pa ipak je tako i baš stoga..."
"Stoga bi želio...", vragolasto se smiješila, "pogodila sam?"
"Biti tvoj rob, tvoje bezvoljno neograničeno vlasništvo, kojim možeš upravljati kako želiš, a koje ti stoga nikada neće pasti na teret. Volio bih, dok ti uživaš punim zamasima, dok u bujnom luksuzu udomljena uživaš čistu sreću i olimpsku ljubav, volio bih ti služiti, navlačititi i skidati cipele."
"Zapravo nisi sasvim u krivu", odgovori Wanda, " jer ćeš samo kao moj rob moći podnijeti da ljubim druge, osim toga, sloboda užitka antičkoga svijeta nezamisliva je bez ropstva.Oh, mora biti osjećaj sličan božanskome vidjeti pred sobom ljude koji kleče, dršću. Želim imati robove, razumiješ li me, Severine? "
"Nisam li ja tvoj rob?"
"Slušaj me , dakle " reče uzbuđeno Wanda držeći moju ruku, " želim biti tvoja tako dugo tok te volim."
" Mjesec dana?"
"Možda i dva."
"A onda?"
"Onda si moj rob."
" A ti?"
" Ja? Što još pitaš? Ja sam boginja i katkada silazim tiho, jako tiho i skriveno sa svojega Olimpa dolje tebi."
" Ali, što je sve to", nastavi Wanda, držeći glavu objema rukama, izgubljena pogleda, " zlatna mašta koja nikada ne može postati stvarna." Neugodna, zamišljena sjeta izlila se svim njezinim bićem, ovakvu je nikada još nisam vidio.
" Zašto neprovedivo?" započeh.
"Zato što kod nas ropstvo ne postoji."
"Tada krenimo u neku zemlju gdje ga još ima, na Istok, u Tursku" , rekoh živahno.
" Ti bi želio...Severine... ustiniu ", odgovori Wanda plamtećih očiju.
" Da, želim zaozbiljno biti tvoj rob", nastavih, "želim da tvoja vlast nada mnom bude posvećena zakonom, da moj život bude u tvojim rukama, da me ništa na ovome svijetu ne može od tebe štititi niti spasiti. Oh, koje li slasti kada se osjećam ovisnim samo i potpuno o tvojem hiru, tvojoj samovolji, jednom pokretu tvojeg prsta. A potom - kojeg li blaženstva - kada si jednom milosrdna, kada rob smije poljubiti usne o kojima ovise njegov život i smrt!" Pokleknuh i položih svoje vruće čelo na njezina koljena.
"Trese te vrućica, Severine", reče uzbuđeno Wanda, "stvarno me tako neizmjerno voliš?" Pritisnula me na svoje grudi i pokrila poljupcima.
"Želiš li to dakle?" započne oklijevajući.
"Kunem ti se ovdje Bogom i svojom čašću da sam tvoj rob, kada i gdje ti to želiš, onda kada mi ti to narediš", viknuh gotovo bez svijesti.
"I ako te držim za riječ?", reče Vanda.
"Učini to."
" Za mene ima neusporedive čari", odvrati mi, " učiniti ovisnim o mojoj volji i mojim hirovima muškarca meni predanog koji me obožava i kojeg volim od sveg srca, posjedovati ga kao roba dok ja..." Čudnovato me pogledala. " Ako postanem stvarno frivolna, bit će tvoja krivnja, gotovo vjerujem da me se već sada bojiš, ali imam tvoju zakletvu."
" A nje ću se i držati."
" Tu brigu prepusti meni. Sada u tome uživam i neka, zaboga, sve to ne ostane samo na maštanju. Ti ćeš biti moj rob, a ja... pokušat ću biti " Venera u krznu".
17.04.2007. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wanda
"it is important that the safeword is negotiated beforehand."
11.05.2008. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...