Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Sjedokosi

    nemirna, ne juri, požuri, čuvaj glavu, odaberi onu pravu...

    avatar

    16.04.2007. (00:05)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Posvemašnja zbunjola u glavi i meni je danas ;)
    tako da pronađoh se u onome što si napisala, vjeruj.
    Sreća pa sutra ( ili bolje reći danas ;)) je novi dan.
    Odoh nanati da uništim ovu davež koja mi gricka misli ;)

    R.

    avatar

    16.04.2007. (00:21)    -   -   -   -  

  • rU

    ... i novi nemiri, daniela ...
    nek ti novi budu slatki, treptavi ...
    nek vlak zaustave i tisuću brodova porinu.

    avatar

    16.04.2007. (00:34)    -   -   -   -  

  • Teate

    draga jstigla saaaaaaaaaaaaaaaam....hehe...ne stignem bas komm iz razloga sto imam obaveza pa ono...al znaj d mislim na tebe...liejpa pjesma a sad odo citat kod tebe ono sto sam propustila...
    pusssssssssssssssssssssssssssssssssssssssaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa aaaaaaaaaaaaaa
    :-)

    avatar

    16.04.2007. (00:58)    -   -   -   -  

  • necutako

    bas si me iznenadila ovim postom ....:)

    avatar

    16.04.2007. (01:24)    -   -   -   -  

  • kel

    jel to nedostatak inspiracije???
    hm... morat ču te introducirat svojim tekućim frendovima koji veoma potiču kreativne sokove ;)

    avatar

    16.04.2007. (02:00)    -   -   -   -  

  • chokolada

    Ah, kako ponekad poželim sjesti u vlak.... ali da si sama kupim kartu i odaberem smjer.... jer mi je dosta jurcanja nigdje....
    pozdrav... :)

    avatar

    16.04.2007. (02:23)    -   -   -   -  

  • lazy daysleeper

    Pa da, nismo isti, samo smo jako slični. Pusa za laku noć!

    avatar

    16.04.2007. (02:26)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Vjerujem da ćete osjetiti savršen trenutak prijelaza
    u svjetovima svijeta, nastajati i nestajati pred
    suncima i očima, jer Vi ste sami svoje sunce,
    svoje oči i svoja samoća.
    Vjerujem da ćete koraknuti i poznati taj osjećaj
    da tlo novih pločnika neće zaljuljati Vaš sklad.
    Ima u Vama i snage i prkosnosti i daha
    za nova putovanja. Samo budite hrabra,
    budite divna, onakva kakvu Vas znam.
    Ja vjerujem u Vas.

    avatar

    16.04.2007. (06:42)    -   -   -   -  

  • misko

    I kad ne pišeš pjesmu opisuješ nemir, titranje i vibracije....
    Dobro jutro!

    avatar

    16.04.2007. (07:11)    -   -   -   -  

  • lazy daysleeper

    Dobro jutro! Morao sam ići pajkiti jer se ustajem u 5, evo sad sam već u firmi!
    A di je Sandi?? :) Hihi, možeš staviti i 'Apres Toi', Vicky Leandros.
    Ako želiš možemo jednom ići na chat, ICQ, ili slično.

    avatar

    16.04.2007. (07:14)    -   -   -   -  

  • prorok

    Prijatan početak tjedna ti želim i pozdrav ostavljam.

    avatar

    16.04.2007. (08:12)    -   -   -   -  

  • kalidas

    u trenutku sve se promjeni.i nađemo se kako koracamo ulicom kojom smo milijun puta prokoracali kao da je prvi. i sve je na svom mjestu. a opet nista nije isto.

    avatar

    16.04.2007. (09:50)    -   -   -   -  

  • kalidas

    ...ni ulica ni mi.

    avatar

    16.04.2007. (09:51)    -   -   -   -  

  • jelenaart

    Veliki pozdrav ostavljam.
    Kojom brzinom menjas spotove. :)

    avatar

    16.04.2007. (10:08)    -   -   -   -  

  • sewen

    ...i kroz zidove...

    avatar

    16.04.2007. (10:37)    -   -   -   -  

  • Diabolis

    zelimo biti isti ali i drukciji u isto vrijeme, ali smo samo majmuni...

    avatar

    16.04.2007. (10:52)    -   -   -   -  

  • zriliputanac

    ljudi se najbolje, najpouzdanije u točnost procjene, upoznaju u radikalnim situacijama. zatim i u onim nesvjesnim, sitničastim, toliko (većini) malima da za tu glupost ni ne stavljaju svoje umjetno lice nego se u tom rijetko iskrenom trenutku učine spontanima. u sekundi, makar je tako kod mene, skužim nešto što ne bih razmišljanjem, ili promatranjem fizičkim očima skužila danima, nekad se ispostavilo i godinama. mislim da je u trenutku iskakanja iz vlaka čovjek, baš tad po prvi recimo put, baš istinski on, baš odražava svoj karakter i ćud.
    mi smo u komuni, kad bi došle nove cure, zapletene još u tisuću naličja, možda nikad ni same upoznate sa pravom slikom svog bića, namjerno dovodili u neke kritične, radikalne situacije, da bi im vidjeli spontane reakcije, da bi složili karakter. jer smo se onda prema tome ravnali kad bi se njoj posvećivali,tako, svaku bi drugačije, trudili smo se makar najprimjerenije njenoj jedinstvenosti, i korili, i vodili i nagrađivali. znaš kako smo se svi skupa, i nad sobom i nad njima, i ugodno i smiješno, nekad i s tugom, iznenađivali, jebote, misliš umirat ćeš od dosade sve svoje komunske dane, kad ono, čisti trip, lunapark, napetost totalna ako si odlučila da makar vidiš što nikad nisi mogla, gdje si super, gdje si katastrofalna.
    ja se svaki dan iznenadim nad samom sobom. činjenično je da sam stalno u nekoj iznimnoj situaciji jer tako po prirodi i živim, uvijek na nekoj maksimalnoj frekvenciji. to me zabavlja, otkrivati skroz nova područja u sebi, iako nekad poželim da ih nikad nisam ni našnjofala, jer mi pokažu nešto ružno o sebi. ali i to je super. moš odlučit to promijenit, malo oblikovat svoj rođenjem stečeni karakter ili poslat sve u kurac i biti đubre jer to je prema drugima fer. što ti meni, to ja tebi, mjerenje i vaganje kao životni postulat, sa sumnjom u sve žive, i devizom da uvijek na jedno oko budan trebaš ostat jer i brat će ti rođeni zabit nož, skočit na vrat. i tak, ja eto ne volim tu filozofiju njegovat pa sama sa sobom dnevno vodim rat. to znači da stalno negdje mogu najebat. i najebem, još i kako. ali ipak bolje i to nego živjeti svoju neku kopiju, imitirati društveni ideal, stalno biti stranac samom sebi, lažan, zgrčen, da prihvate te svi koji te iskrenog nikad ne bi. život kao života surogat. ma fuck. ljepše svaki dan iz vlaka skakat. pa makar slupat ludu si glavu, pa šta, drugi put ćeš čekat dok vlak ne prođe kroz neku travu.
    evo ja ti romančić ovdje bez pitanja, nepristojno možda ispisala. al baš mi je danas lijepo legla tvoja licencia poetica, jer upoznajem nekog kroz par sitnih neprilika, i jao jao, prestrašila me ta slika. uopće ne znam da li da je pokušam negdje smjestiti, s njom se suživjeti ili možda da se distanciram i od te nepovoljne spoznaje, ali onda i svega lijepog što mi ta osoba daje.
    laje mi se na mjesec, lajeeeeeee!
    pusek, danielice. ti si jedno drago toplo dječje lice, smicalac za smicalice. ajd da se vratim u ovaj svijet, ponovo te pitam, jel radi s tobom sanja tamna frčkava, kaje prije bila na zagrebačkom? možda si mi već i odgovorila ali nisam nigdje vidjela, pa ak jesi, ajde opet. nekad mi treba ohoho, šupljnicu jednu nosim u glavi i to bude drugima velki teret. ha?

    avatar

    16.04.2007. (10:58)    -   -   -   -  

  • Jana

    Iz vlaka se može iskakati na razne načine, ima ih koji se nadaju fatalnom i dramatičnom kraju, ali ima i znalaca koji iz vlaka iskoče taman kad je za to dobra prilika, koji znaju da uvijek treba iskakati u onom smjeru u kojem se kreće vlak, i koji se najčešće dočekaju na noge, neozlijeđeni.
    No, je li baš potrebno riskirati i iskakati iz jurećega šnelcuga? Možda stanica nije daleko, pa da se u miru napusti vlak...

    avatar

    16.04.2007. (11:45)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    kao da dođu ti neki užurbani trenuci u kojima smo kao muhe bez glave....
    kisss

    avatar

    16.04.2007. (12:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...