Komentari

dragonfly23.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • bobelline

    mislim da se moramo zapit.
    same.
    s a m e.

    avatar

    12.04.2007. (10:24)    -   -   -   -  

  • vwolf

    i ja s tugom primjećujem da me "livada" sve manje raduje - odem ja još, stignem ja zastati od "trke" legnem, sjednem,šetam tom livadom ali se ne radujem - negdje gubim entuzijazam - molim poštenog nalaznika da mi ga vrati :)

    avatar

    12.04.2007. (16:15)    -   -   -   -  

  • siddarhta

    Ima jedna livada, usred jednog grada, puna tratinčica..
    Od zelenila što se širi kao otrov postaješ ošamućen.Od točkastih tragova tratinčica prosutih po njoj zaboraviš da pored nje prolazi autoput, ne osjetiš zvuk ni miris motora, niti prisustvo materijalističkog svemira..U sred grada je. Daje mu neku ljepšu boju. I dimenziju. Pogled na nju vraća san na oči, vjeruj..

    avatar

    12.04.2007. (16:20)    -   -   -   -  

  • catcher

    u jebote al si se ti raspisala u zadnje vrijeme, jesi to dobila otkaz? :D

    al uvijek si mi skroz predivna, to nek se zna.

    avatar

    12.04.2007. (20:26)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Pozdrav s moje zelene livade :-)

    avatar

    12.04.2007. (20:48)    -   -   -   -  

  • ayrani

    hello malena... nije me bilo neko vrijeme, promijenih ime i lice jer, previse je boljelo znati da i oni citaju kako se osjecam... nedostajala si mi, jako, u ovoj guzvi trcanja posvuda...
    ali, sad sam tu, spremnija na suocavanje s novim bitkama...
    naci ces me ovdje...
    veliki zagrljaj...i... jos uvijek prekrasno pises i pogadjas u srce...
    pusa

    aeriel

    avatar

    12.04.2007. (20:56)    -   -   -   -  

  • tajana

    hej... livada je u nama, to sam vec naucila... na karti su samo gradovi u kojima ima puno ljudi ili koji su vazni zbog nekih velikih tvornica ili neceg slicnog... zbog neceg do cega nikome zapravo nije stalo, a nitko to ne zeli priznati jer bi onda bilo nesto slicno ovome -- mala Nataša traži svoju livadu na karti ... ma... cudno je to... a svi, navecer kada legnu u krevet i ugase svjetlo, u onom kratkom trenutku prije nego zaspe, dok izgovaraju zadnje molitve ili dok razmisljaju sto ce sutra za rucak, svi negdje u zadnjem lijevom kutku srca zamisljaju kako bi bilo da na svijetu ima malo vise snova... i malo vise livada... na mojoj jos uvijek rastu maslacci...
    puse, malena...
    ps ... imas lijepo ime... :)

    avatar

    12.04.2007. (22:05)    -   -   -   -  

  • pyriel

    tebe mi je uvijek predivno čitati! Zbilja predivno! Imaš... na neki način zrela, a ipak dječja razmišljanja, kao da si naglo odrasla ali u duši ostala dijete... lijepa kombinacija! A što se livade tiče... ne znam, šanse da se ona pronađe danas, po meni barem, su još manje, skoro pa nikakve. Nema niti livada za sve ljude, a kamoli neka mala posebna... čak niti u srcima

    avatar

    13.04.2007. (09:32)    -   -   -   -  

  • rada čokolada

    odrasli ništa ne razumiju..i ne pitaju se zašto?
    ..nikad nemoj zaboraviti svoju zelenu livadu i prestati je tražiti, nikada..

    avatar

    13.04.2007. (14:27)    -   -   -   -  

  • Red Dreams

    meni su najčešće besane noći najživotopisnije.. a ne moraju biti niti tužne niti osamljene..

    avatar

    13.04.2007. (21:15)    -   -   -   -  

  • brouhaha

    tražimo sreću na pogrešnim mjestima.. izvan sebe,a ona se sakrila negdje duboko u nama i čuči tamo dok je ne pozovemo. a rijetki su oni koji pronađu onu pravu, istinsku.. to treba biti potraga života ;))

    avatar

    14.04.2007. (09:06)    -   -   -   -  

  • Petra

    Imaš savršen blog...razmišljamo na sličan način,al ti to bolje izražavaš....blog ti je jednostavno savršen..molim te napiši nešto novo...please,please,please...čitam te...ajde bok..

    p.s.
    daj me please koji put posjeti...ajde pozz...

    avatar

    14.04.2007. (15:07)    -   -   -   -  

  • laksmi

    joj ja još uvijek tražim :/

    avatar

    14.04.2007. (18:16)    -   -   -   -  

  • Gracia

    znam da cemo je jednom naci. i biti ce bas onakva kakvom smo je zamisljali. :-*

    avatar

    14.04.2007. (19:57)    -   -   -   -  

  • stajdooharica

    "...trčala i trčala i trčala…."

    Hmmm... poznat osjećaj... ali uostalom, kome osjećaj žurbe i rada s deset ruku i nogu u današnje vrijeme nije poznat... :) i ja otkako sam se vratila sa kraćih praznika prionula na posao duplo više kako bih nadoknadila neke stvari...
    i zagledam se iz svog ureda u po dana kroz prozor... a livada u daljini... i tako bih isto bosa prošetala po njoj... :)

    hmm... ta tvoja Zelena Livada... ma negdje zasigurno postoji... i čeka te... i malo vremena da joj se posvetiš i odmoriš... i meni bi se moji često smijali kada bih im pričala svoje snove... ali vjerujem još uvijek... jer divno je...

    i naći ćemo... :)

    zagrljaj šaljem, :)

    avatar

    16.04.2007. (08:50)    -   -   -   -  

  • mima

    iz svega mi se nekako čini da ne budeš zaboravila na livadu nikada..i kad počneš zaboravljati, još uvijek se trgneš dovoljno rano da ne bude prekasno:)

    avatar

    16.04.2007. (14:26)    -   -   -   -  

  • old soul

    "Negdje daleko postoji...
    Netko tko me svake večeri čeka,
    zabrinutim pogledom promatrajući stazu kojom ću,
    jedne večeri,
    zaista i doći."
    .... negdje sam pročitala i neopisivo me podsjetilo na tebe .... nemoj nikada izgubiti svoju malu zemelu livadu , malena moja sanjalice .... ili je barem nemoj prestati tražiti ... nedostaješ ...

    avatar

    17.04.2007. (06:38)    -   -   -   -  

  • Petra

    Napisala si prekrasan post,ali ja svejdno mislim da ta livada ne postoji samo u nama.Sigurno postoji negdje.Ne baš livada,ali mjesto koje nam mnogo znači.Mjesto koje zrači radošću i toplinom.Mjesto na kojem se možemo opustiti i na kojem se osječamo slobodno.Za mene je to jedna livada.Baš prava livada na kojoj mi je trava do koljena,pčelice zuje svuda oko mene, a kapljice proljetne rose sjaje poput malih kristalčića što ih obasjava sunce.Tamo je savršeno.Nekada sam se tamo znala igrati sa svojim djedom,ali njega više nema.Možda je to moje utočište jer se na toj livadi rado prisječam svog djeda i onda ne plačem od tuge jer ga nema,već od radosti jer je nekoć bio tu,a sigurna sam da će se jednog dana tamo i vratiti......

    avatar

    17.04.2007. (11:16)    -   -   -   -  

  • provi

    i odrasli traže livadu... samo ona više nije onako zelena i cvjetna kao iz dječjih snova... i možda se i ne zove livadom, ali jednako čežnjivo je tražimo...

    avatar

    19.04.2007. (10:20)    -   -   -   -  

  • forsaken_angel

    nemoj ju zaboravit...nikada...
    svi smo mi djeca...
    prekrasno napisano...
    ostavljam pozdrave:)

    avatar

    20.04.2007. (14:49)    -   -   -   -  

  • Petra

    napiši novi post!!!!
    svi ga željno iščekujemo...

    avatar

    21.04.2007. (11:11)    -   -   -   -  

  • anđeo dobrog naboja

    ta je livada zaista u nama, ali (iako bi možda trebala biti naš skriveni svijet za predah) često i na nju dovlačimo i odlažemo sve ono negativno što nas u stvarnosti sputava i tišti... s godinama toga je sve više, možda zato i livada naposljetku gubi nešto od one svoje izvorne, dječje ljepote...

    avatar

    22.04.2007. (17:39)    -   -   -   -  

  • Sve se može, a ništa se ne mora!!!

    pratim te i super si. navrati

    avatar

    22.04.2007. (19:34)    -   -   -   -  

  • Gracia

    smijem ti predati stafetu? :))

    avatar

    23.04.2007. (10:53)    -   -   -   -  

  • Bella

    ja tu livadu zamišljam svaki dan. mislim da je livada i u nama, i u nigdjezemskoj, zapravo negdjezemskoj jer svakoj je osobi jedno mjesto takvo i samo je to mjesto nečije. odrasli zaboravljaju, zaboravljaju snove, a oni su najvažniji...

    u cijelom epostu mene je ipak najviše dojmio ovaj dio:
    -Hocem i ja raditi.
    -Kako to misliš Lovro? Pa što bi ti kupio? Što ti treba?
    -Pa ja bi kupijo svima ljubav i, i, i.

    djeca najbolje vole, djeca su neiskvarena...kako je divno biti dijete...

    htjela bih reći kako sam ti pročitala i prijašnje postove i zbilja su fantastični.
    pozdrav:)

    avatar

    23.04.2007. (14:41)    -   -   -   -  

učitavam...