u potpunosti razumijem ono što pišeš i što prolaziž, tamu duše prolazi gotovo sami smrtnik, a tama duše dolazi u trenutku kada otvorimo oči i shvatimo pravu realnost koja nas okružuje. Čovjek koji sniva ne misli svojim mozgom, čovjek koji ganja svoje snove nema vremena stati i zagledati se u sebe, tko smo mi, zašto smo bačeni u ovaj hladni svijet gdje je ljubav polagano izgubila svoj pravi sjaj. Shvačam tvoj očaj, tvoje unutarnje borbe, te bitke su najteže jer ih nitko ne vidi, to lomljenje i previranje je največa Tama koju duša može okusiti, mnogi se sa njom neznaju nositi i onda odabiru drugi put koji vodi u zatvaranje i podizanje zidova, ograđuju se od svijeta i ljudi oko sebe, neki odluče oduzeti si život, ne osuđujem takve ljude razumijem i suosjećam se sa njihovom patnjom, kad nema ruke pomoći i kad svijetlo više ne dopire to njihove vlastite tamnice oni nestaju, odlaze iz ovog svijeta. Žalosno je što su to profani ljudi, sanjari, pjesnici, vizijonari, osjećajni ljudi koje ovo društvo uporno gazi ne obaziruči se na njih. Tvoja duša je predivna samo slijepi čovjek to ne može vidjeti, ne odbacuj svoj život, ne odbacuj svoju školu ma koliko god bila teška, koliko god padova bilo u ponor iz kojeg nam se čini da nema izlaza, sjeti se onih koji su u životu izgubili svoju slobodu i živote, oni su bili borci u ovom lažnom raju, Učitelji i Mudraci koji su stoječki podnjeli mačeve ljudi, možda još ne možeš razumjeti što ti želim s time reči nmo vjeruj mi postoji ne što poslje ovog svijeta to ti govorim iz vlastitog iskustva, postoji blaženstvo i beskrajna ljubav koja sve iscjeljuje, nemoj dozvoliti da te društvo i njihove bolesti pregaze kad imaš još puno toga dati, kao npr pisanje, bit će uvijek onih koje češ duboko dirnuti makar na tren niti sam možda nečeš biti svjestan koliko si im promjenio život, neke češ nježno taknuti a ostavit češ vječni trag. Zato ne dozvoli da izgubiš se u očaju, samoća dolazi tek kad okreneš leđa samome sebe, drugi nisu bitni koliko si sam sebi, ti si stvoritelj i razoritelj, ti si nada i očaj u jednom, ti si pokretač želim ti ponajviše unutranju snagu i hrabrost i da pokušaš spoznati da nikada nisi sam čak i kad plačeš u samoći...vjeruj mi nisi sam.
08.02.2011. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
veuliah
u potpunosti razumijem ono što pišeš i što prolaziž, tamu duše prolazi gotovo sami smrtnik, a tama duše dolazi u trenutku kada otvorimo oči i shvatimo pravu realnost koja nas okružuje. Čovjek koji sniva ne misli svojim mozgom, čovjek koji ganja svoje snove nema vremena stati i zagledati se u sebe, tko smo mi, zašto smo bačeni u ovaj hladni svijet gdje je ljubav polagano izgubila svoj pravi sjaj. Shvačam tvoj očaj, tvoje unutarnje borbe, te bitke su najteže jer ih nitko ne vidi, to lomljenje i previranje je največa Tama koju duša može okusiti, mnogi se sa njom neznaju nositi i onda odabiru drugi put koji vodi u zatvaranje i podizanje zidova, ograđuju se od svijeta i ljudi oko sebe, neki odluče oduzeti si život, ne osuđujem takve ljude razumijem i suosjećam se sa njihovom patnjom, kad nema ruke pomoći i kad svijetlo više ne dopire to njihove vlastite tamnice oni nestaju, odlaze iz ovog svijeta. Žalosno je što su to profani ljudi, sanjari, pjesnici, vizijonari, osjećajni ljudi koje ovo društvo uporno gazi ne obaziruči se na njih. Tvoja duša je predivna samo slijepi čovjek to ne može vidjeti, ne odbacuj svoj život, ne odbacuj svoju školu ma koliko god bila teška, koliko god padova bilo u ponor iz kojeg nam se čini da nema izlaza, sjeti se onih koji su u životu izgubili svoju slobodu i živote, oni su bili borci u ovom lažnom raju, Učitelji i Mudraci koji su stoječki podnjeli mačeve ljudi, možda još ne možeš razumjeti što ti želim s time reči nmo vjeruj mi postoji ne što poslje ovog svijeta to ti govorim iz vlastitog iskustva, postoji blaženstvo i beskrajna ljubav koja sve iscjeljuje, nemoj dozvoliti da te društvo i njihove bolesti pregaze kad imaš još puno toga dati, kao npr pisanje, bit će uvijek onih koje češ duboko dirnuti makar na tren niti sam možda nečeš biti svjestan koliko si im promjenio život, neke češ nježno taknuti a ostavit češ vječni trag. Zato ne dozvoli da izgubiš se u očaju, samoća dolazi tek kad okreneš leđa samome sebe, drugi nisu bitni koliko si sam sebi, ti si stvoritelj i razoritelj, ti si nada i očaj u jednom, ti si pokretač želim ti ponajviše unutranju snagu i hrabrost i da pokušaš spoznati da nikada nisi sam čak i kad plačeš u samoći...vjeruj mi nisi sam.
08.02.2011. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...