... i misvog konja za trku imamo (on eggs screwing - o tucaNJu jajima)
'O vaskrseniju se tuku šarenim i crvenim jajima, tj. udaraju vrhovima jaje o jaje, pa koje se razbije ono uzme onaj koji je razbio.To čine kod namastira i kod crkve i nepoznati ljudi, ali treba najprije da vide jaje jedan drugome: jer neki probiju jaje odozdo te iscijede žujce i bjelance, pa naliju voska da je tvrđe. Drugi dan vaskrsenija [u ponedjeljnik] ko ne ode u crkvu na jutrenju, onoga [npr. u Srijemu i u Bačkoj] hoće da poliju vodom ili da bace u vodu; zato se kaze onda: danas idu godišnjaci u crkvu [tj. oni koji idu samo od godine do godine]. Od vaskrsenija do Spasova dne govori se, kad se dvojica sretnu na putu, ili kad koji kome dođe u kuću: Ristos vaskrs [mjesto dobro jutro, pomoz' Bog i dobar veče] i odgovara se vaistinu vaskrs; tako i kad se pije, mjesto spasuju se i na zdravlje.' [Srpski rječnik: Vuk Stefanović Karadžić, Nolit, Beograd, 1977.]
08.04.2007. (02:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista iz mrtvih jeste glavni događaj spasenja roda ljudskoga. Svojim Vaskrsenjem iz groba Spasitelj je objavio pobedu nad smrću - poslednjim neprijateljem svih ljudi Čovekoljubivi Gospod, koji je radi nas ljudi primio Raspeće i smrt, učinio nas je učesnicima Svoje pobede nad smrću. Ljudska priroda u Bogočoveku Hristu primila je smrt, ali je ista ta priroda vaskrsla i odnela pobedu nad smrću. Ta pobeda, koju je Gospod izvojevao u telu, donela je slobodu od smrti svim ljudima. Nju već ovde uživamo kroz Vaskrsenje Spasitelja našeg.
Gospod Hristos je Svojim svetim Telom okusio smrt da bi se pobedom nad smrću i uništenjem truležnosti sila vaskrsenja prenela na sav ljudski rod.
Događaj Vaskrsenja ima toliki značaj za ljudski rod i za celokupnu tvorevinu da ga nazivamo i novim stvaranjem. On je izazvao promenu u svim svetovima jer od njega počinje obnavljanje tvari. Njime se obnovi i nebo i zemlja i ispuni se reč Gospodnja: "Evo, sve činim novim". Vaskrsenje ima naročiti značaj za duhovni život hrišćana. Jer, svi koji veruju u Hrista savaskrsavaju u novi život i prinose svoje fizičko i duhovno biće Bogu kao oživljeni iz mrtvih. Vaskrsenje Hristovo je Praznik nad praznicima jer najdublje određuje život Crkve. Ne samo ovaj dan nego i svaka nedelja u godini - kao dan Vaskrsenja - sabira verne u Crkvu, u zajednicu Trpeze Gospodnje.
Neuništivi smisao života
U Vaskršnjoj poslanici arhijereji su izrazili radost što u ovim burnim vremenima mladi ljudi kroz proslavljeno telo Hristovo, Crkvu, nalaze radost i neuništivi smisao novog i večnog života. "Istovremeno smo duboko svesni bolne istine savremenog sveta da mladi u velikom broju postaju žrtve narkomanije, lažnih spasitelja i dušegubnih učenja i da se često lišavaju srećne mladosti i radosti života. najgore je od svega što se bogomrski greh čedomorstva i dalje širi u našem narodu i što se bezumno narušava svetost porodičnog života i zajedništva".
Vaskrsenje Hristovo doživljavamo, draga naša duhovna deco, kao javljanje večne svetlosti koja prosvetljuje ne samo ljudske duše nego i celu tvorevinu. "Danas se sve ispuni svetlošću, nebo i zemlja i podzemlje", pevamo u vaskršnjoj himni. Prva sedmica po Vaskrsenju sva je prožeta svetlošću, zbog čega se i zove Svetlom Sedmicom: sva je obuhvaćena slavom Vaskrsenja i slavi se kao jedan dan. Ova večna svetlost se kroz živi organizam Crkve prenosi na život svih nas, na sve naše misli i dela, tako da živimo novim životom.
U ovim krsto-vaskrsnim danima najdublje sastradavamo sa našom braćom i sestrama na Kosovu i Metohiji. Oni vekovima, a posebno u nekoliko poslednjih godina, prolaze kroz teška stradanja i svakodnevna raspeća, u neizvesnosti očekujući političke odluke od kojih će zavisiti njihova budućnost i budućnost njihove dece. Njima evanđelski poručujemo da posle raspeća dolazi vaskrsenje i da radosti novog života nema bez pogrebenja iz koga izvire život u Hristu Gospodu. Pozivamo ih da ostanu verni predanju svetoga Kneza Lazara i opstanu na svojim ognjištima bez obzira na sve pretnje od ljudi zaslepljenih mržnjom. Kosovo i Metohija jesu zavetna zemlja na kojoj je srpski narod sebe obručio Hristu i ušao u sveštenu zajednicu Naroda Božijeg. Molimo se Bogu da ubrzo daruje Svoj mir stradalnom Kosovu i Metohiji kroz međusobno razumevanje srpske i albanske zajednice i uz primenu opšteprihvaćenih načela koja svakom čoveku jemče život, mir, slobodu i dostojanstvo. Svedočeći u radosti svete vere pravoslavne da nas ništa "ne može odvojiti od ljubavi Božije" koja večno obnavlja i naše neuništivo zajedništvo, čestitamo vam, draga deco duhovna, ovaj Praznik nad praznicima, uz najlepši pozdrav:
HRISTOS VASKRSE - VAISTINU VASKRSE!
08.04.2007. (02:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... iju, shta napravih crni! ovaj nechitki text je uskrshnja poslanica njegovog preosveshtenstva Patrijarha Pavla- ali, jebiga, cirilichna. izvini, nemo, ako boga znash. i machinji to slobodno - znam da je ovo tezak udarac za tvoj hvale-dostojan estetski snobizam. izvini, josh jednom.-
08.04.2007. (02:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Molim Nemanju i Manistru da naruče knjigu: The Truth Will Out, Unmasking the Real Shakespeare, Brenda James and William D. Rubinstein, Pearson Education Limited, 2005. First edition published in Great Britain in 2005 in hardback... lijecenikatolik
08.04.2007. (02:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vaskrso i pobijedio posljednjeg neprijatelja svih ljudi - smrt. nego, je li ga onaj Lazar što ga je Isus vaskrsnuo nadživio ili je bio vaskrsnut samo u reklamne svrhe, na određeni rok, sat-dva pa je opet crko. ja mislim da je Lazar bio dužan neke pare pa je simulirao svoju smrt i sve je bilo u redu kad su ga živog zatvorili u grobnicu, on se unutra veselo dignuo izvadio vina i mesa da proslavi financijsko vračanje iz mrtvih, kad je došao Isus, koji je za sve to znao jer je bio pametan čovjek, pa otvorio grobnicu i počeo vikati: Izadji Lazare!, a Lazar se umalo nije udavio jer mu je uletilo meso u dušnik pa je istrčao iz groba u naručje Isusovo koji mu je zadao posljednji uskršnji zahvat, onaj Heimlichov! a patrijarh Pavle je pametno stavio narkomaniju na prvo mjesto bolnih svjesnosti... ne bi valjalo da je spomenuo onu kamilu što slobodno skače kroz beskrajno široke burzovne iglene uši... a ako može Benedict XVI podijelit po 500 eura svim žiteljima Vatikana jer mu je rođendan, a Iran je velikodušno da darove engleskim marincima zbog čijeg je hvatanja zaradio par milijardi dolara na cijeni nafte koja je skočila zbog Blairove prijetnje da će uvesti nove standarde u netransparentnosti kratkih izjava, mogao bi i kardinal Bozanić uvesti 'pro bono' bogoslužje u bolnicama. zašto baš uskršnji - zec? jer malo ko drugi to radi tako brzo i efikasno ko zečevi. a zašto je keltski 'pooka' često mahniti zec... možda zato jer je u korijenu staroslavenskog 'boga'? idem vidit kojim je sad ovo izvadjenim Will-om maše...
08.04.2007. (03:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bože sačuvaj... prvo sam mislio da su našli novog kandidata za 'fair boy-a' iz soneta, uz Earl of Southamptona, Elisabethe I (Luko Paljetak), nekog dječaka-glumca koji je zbog još nemutiranog glasa glumio ženske uloge... kad tamo piše da je stanoviti Neville napisao sabrana djela Williama Shakespeara jer je ovaj napustio školu sa 13 godina, nije nikad napuštao Englesku pa tako nije mogao biti genijalni um koji je napisao sonete, a pogotovo nije mogao znati neke detalje o Veneciji u kojoj nije nikad bio. to što postoji milijun i jedna povijesno-geografsko-biografsko-mitološka nedosljednost u njegovim djelima, nema nimalo veze... važnost srednjoškolskog obrazovanja u elizabetanskoj Engleskoj bila je važnija od slučajne genijalnosti Willa koji je imao dvije glave i obadvije su se zvale Will.
08.04.2007. (04:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to je kao da se tvrdi da Kant nije napisao tri kritike jer nije nikad napustio istočnu prusiju, a pola života je proveo kao kućni učitelj. nije ni prvi rekao da su izmaglice koje se vide kroz teleskop druge galaksije, 'Island Universes' jer nije bio nikad izvan Mliječne staze.
08.04.2007. (04:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
• In 1755 Immanuel Kant first speculated on philosophical grounds that there might exist "island universes" of stars like the Milky Way. In 1845, William Parsons, third Earl of Rosse, using a 72-inch home-built telescope at Birr Castle in Ireland, nicknamed the Leviathan of Parsonstown , determined that some of the nebulae have Spiral Structure and adopted Kant's term for them. • Newton's religion was traditional. He was a staunch believer in Christianity and a member of the Church of England." Actually, economist John Maynard Keynes's 1936 purchase of a trove of Newton's private papers at an auction opened the door to Newton's mystical side, which was unorthodox in the extreme. Newton spent an enormous amount of the first half of his life engaged in "Bible Code"-style attempts to discover the secrets of the universe by deciphering the secrets God had embedded in ancient sacred writings. Keynes wrote that Newton "was the last of the magicians... His deepest instincts were occult, esoteric, semantic... Very early in life Newton abandoned orthodox belief in the Trinity... He was rather a Judaic monotheist of the school of Maimonides." Perhaps fancifully, I rather suspect that Newton saw Jesus Christ, with whom he shared December 25th as a birthday, less as his Savior than as his rival. After the publication of his Principia when he was 45, Newton's friends tried to get him out of his solitary life before he went completely around the bend. He had a nervous breakdown a few years later and when he had recovered, he had apparently lost his unique powers of mind, but still had plenty of mental horsepower left to function as a high level civil servant running the mint. He lived on for decades, becoming a tourist attraction for visitors to England like Voltaire as a benign emblem of the Age of Reason. After his death the true nature of his trunk of private papers, with their anti-Christian and anti-Reason heresies, were covered up for 200 years until Keynes wrote his analysis of what he had found for the celebration of the 300th anniversary of Newton's birth in 1942. (NEMANJA 07.04.2007. 09:11) • he, he... čudno, baš skačem po Frommovom 'Bit ćete kao Bog' i naletim na Maimonidovu: 'Stoga je jasno da On uopće nema pozitivnih atributa. Negativni atributi su oni, koji su potrebni da usmjere duh prema istinama u koje moramo vjerovati, vjerujući u Boga; jer s jedne strane, oni ne impliciraju pluralitet, a s druge prenose čovjeku najviše moguće saznanje o Bogu.' a prije toga sam opet čitao 'Dogmu o Kristu' pa sam sam sebe tapšao po ramenu jer sam samo ponavljao Frommove misli kad sam spominjao 'bazooka man' verziju infracrvene demarkacije nebeske rektangularne dogmatske crne rupe kao mete svakog istinskog revolucionarnog djelovanja. Keynes je bio svestran igrač, he he (pooka pooka pooka pooka pooka pooka pooka pooka po 08.04.2007. 03:07)
08.04.2007. (04:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IV THEY passed through the same rooms which the prince had traversed on his arrival. In the largest there were pictures on the walls, portraits and landscapes of little interest. Over the door, however, there was one of strange and rather striking shape; it was six or seven feet in length, and not more than a foot in height. It represented the Saviour just taken from the cross.
The prince glanced at it, but took no further notice. He moved on hastily, as though anxious to get out of the house. But Rogojin suddenly stopped underneath the picture.
"My father picked up all these pictures very cheap at auctions, and so on," he said; "they are all rubbish, except the one over the door, and that is valuable. A man offered five hundred roubles for it last week."
"Yes--that's a copy of a Holbein," said the prince, looking at it again, "and a good copy, too, so far as I am able to judge. I saw the picture abroad, and could not forget it--what's the matter?"
Rogojin had dropped the subject of the picture and walked on. Of course his strange frame of mind was sufficient to account for his conduct; but, still, it seemed queer to the prince that he should so abruptly drop a conversation commenced by himself. Rogojin did not take any notice of his question.
"Lef Nicolaievitch," said Rogojin, after a pause, during which the two walked along a little further, "I have long wished to ask you, do you believe in God?"
"How strangely you speak, and how odd you look!" said the other, involuntarily.
"I like looking at that picture," muttered Rogojin, not noticing, apparently, that the prince had not answered his question.
"That picture! That picture!" cried Muishkin, struck by a sudden idea. "Why, a man's faith might be ruined by looking at that picture!"
"So it is!" said Rogojin, unexpectedly. They had now reached the front door.
The prince stopped.
"How?" he said. "What do you mean? I was half joking, and you took me up quite seriously! Why do you ask me whether I believe in God
"Oh, no particular reason. I meant to ask you before--many people are unbelievers nowadays, especially Russians, I have been told. You ought to know--you've lived abroad."
(...)
"Well, good-bye!" said the prince, holding out his hand.
"Good-bye," said Rogojin, pressing it hard, but quite mechanically.
The prince made one step forward, and then turned round.
"As to faith," he said, smiling, and evidently unwilling to leave Rogojin in this state--"as to faith, I had four curious conversations in two days, a week or so ago. One morning I met a man in the train, and made acquaintance with him at once. I had often heard of him as a very learned man, but an atheist; and I was very glad of the opportunity of conversing with so eminent and clever a person. He doesn't believe in God, and he talked a good deal about it, but all the while it appeared to me that he was speaking OUTSIDE THE SUBJECT. And it has always struck me, both in speaking to such men and in reading their books, that they do not seem really to be touching on that at all, though on the surface they may appear to do so. I told him this, but I dare say I did not clearly express what I meant, for he could not understand me. (...) "Well, I went homewards, and near the hotel I came across a poor woman, carrying a child--a baby of some six weeks old. The mother was quite a girl herself. The baby was smiling up at her, for the first time in its life, just at that moment; and while I watched the woman she suddenly crossed herself, oh, so devoutly! 'What is it, my good woman I asked her. (I was never but asking questions then!) Exactly as is a mother's joy when her baby smiles for the first time into her eyes, so is God's joy when one of His children turns and prays to Him for the first time, with all his heart!' This is what that poor woman said to me, almost word for word; and such a deep, refined, truly religious thought it was--a thought in which the whole essence of Christianity was expressed in one flash--that is, the recognition of God as our Father, and of God's joy in men as His own children, which is the chief idea of Christ. She was a simple country-woman--a mother, it's true-- and perhaps, who knows, she may have been the wife of the drunken soldier!
08.04.2007. (04:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala, Pooka! Objasni malo ovo s keltskim Pookom i staroslavenskim bogom:"...a zašto je keltski 'pooka' često mahniti zec... možda zato jer je u korijenu staroslavenskog 'boga'?". Kakva je veza između mahnitoga zeca i staroslavenskoga boga?
08.04.2007. (05:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pooka, nije moja ideja, zaboravio sam čija je, ali je fenomenalna, apropos Thalita Kumi i Lazara: stari moj, zamisli kako je tom frajeru bilo čekati da još jednom umre! Buahahahahah... Koji bed. Umreš, i dođe Krist: Ustaj, idemo, buđenje! Ajmo, ajmo, nema spavanja, kakvo sad izležavanje, i-deee-moooo! I stari, ustaneš od mrtvih, sjedneš i čekaš novu smrt! Mislim da je Augustin pisao o tom užasu umiranja; naime, siguran sam da jest, ali se ne mogu sjetiti citata iz Države božje. Nije ni važno...e, sjetio sam se: ne radi se o užasu našeg umiranja, nego o Augustinovoj nevjerojatnoj zloći: zamisli što je taj frajer smislio (ja o Augustinu i inače imam vrlo loše mišljenje: mislim da nikada nije stvarno konvertirao, da je jednostavno promočurni, praktični učitelj retorike koji se sjajno snašao u novonastalim okolnostima.)! Dakle, on je smislio vječno umiranje kao kaznu. E, pa stavarno pakosno, čak i za sliku pakla jednog sumnjivog konvertita.
08.04.2007. (05:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pooka, nije moja ideja, zaboravio sam čija je, ali je fenomenalna, apropos Thalita Kumi i Lazara: stari moj, zamisli kako je tom frajeru bilo čekati da još jednom umre! Buahahahahah... Koji bed. Umreš, i dođe Krist: Ustaj, idemo, buđenje! Ajmo, ajmo, nema spavanja, kakvo sad izležavanje, i-deee-moooo! I stari, ustaneš od mrtvih, sjedneš i čekaš novu smrt! Mislim da je Augustin pisao o tom užasu umiranja; naime, siguran sam da jest, ali se ne mogu sjetiti citata iz Države božje. Nije ni važno...e, sjetio sam se: ne radi se o užasu našeg umiranja, nego o Augustinovoj nevjerojatnoj zloći: zamisli što je taj frajer smislio (ja o Augustinu i inače imam vrlo loše mišljenje: mislim da nikada nije stvarno konvertirao, da je jednostavno promoćurni, proračunati učitelj retorike koji se sjajno snašao u novonastalim okolnostima.)! Dakle, on je smislio vječno umiranje kao kaznu. E, pa stavarno pakosno, čak i za sliku pakla jednog sumnjivog konvertita.
08.04.2007. (06:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ovaj je post upisan na Uskrs 2007., u njegovoj 33. minuti!
Ejjjjjj, čovječe, koja brijaaaa, ejjj!
Koja simbolika!
Mislite da je to slučajno*?
_____
* Die Welt ist alles, was der Fall ist.
08.04.2007. (00:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
kak ti nije zal ovak ga zlakirati u pingvina ? zgleda ko moja kokerica kad je fest poshishana !
08.04.2007. (00:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
Nemanja je prevazišao (moja omiljena srpska riječ) samog sebe. Cmok.
08.04.2007. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
I u neebo s njim, i u paakaao, neeeemanjoooo.
Sretan Uskrs vasceloj vaseljeni i laku noć.
08.04.2007. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dzepko
najbolji naslov bloga ikad :)
08.04.2007. (01:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
... i misvog konja za trku imamo
(on eggs screwing - o tucaNJu jajima)
'O vaskrseniju se tuku šarenim i crvenim jajima, tj. udaraju vrhovima jaje o jaje, pa koje se razbije ono uzme onaj koji je razbio.To čine kod namastira i kod crkve i nepoznati ljudi, ali treba najprije da vide jaje jedan drugome: jer neki probiju jaje odozdo te iscijede žujce i bjelance, pa naliju voska da je tvrđe. Drugi dan vaskrsenija [u ponedjeljnik] ko ne ode u crkvu na jutrenju, onoga [npr. u Srijemu i u Bačkoj] hoće da poliju vodom ili da bace u vodu; zato se kaze onda: danas idu godišnjaci u crkvu [tj. oni koji idu samo od godine do godine]. Od vaskrsenija do Spasova dne govori se, kad se dvojica sretnu na putu, ili kad koji kome dođe u kuću: Ristos vaskrs [mjesto dobro jutro, pomoz' Bog i dobar veče] i odgovara se vaistinu vaskrs; tako i kad se pije, mjesto spasuju se i na zdravlje.' [Srpski rječnik: Vuk Stefanović Karadžić, Nolit, Beograd, 1977.]
08.04.2007. (02:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
i josh jednog
HRISTOS VASKRSE!
Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista iz mrtvih jeste glavni događaj spasenja roda ljudskoga. Svojim Vaskrsenjem iz groba Spasitelj je objavio pobedu nad smrću - poslednjim neprijateljem svih ljudi Čovekoljubivi Gospod, koji je radi nas ljudi primio Raspeće i smrt, učinio nas je učesnicima Svoje pobede nad smrću. Ljudska priroda u Bogočoveku Hristu primila je smrt, ali je ista ta priroda vaskrsla i odnela pobedu nad smrću. Ta pobeda, koju je Gospod izvojevao u telu, donela je slobodu od smrti svim ljudima. Nju već ovde uživamo kroz Vaskrsenje Spasitelja našeg.
Gospod Hristos je Svojim svetim Telom okusio smrt da bi se pobedom nad smrću i uništenjem truležnosti sila vaskrsenja prenela na sav ljudski rod.
Događaj Vaskrsenja ima toliki značaj za ljudski rod i za celokupnu tvorevinu da ga nazivamo i novim stvaranjem. On je izazvao promenu u svim svetovima jer od njega počinje obnavljanje tvari. Njime se obnovi i nebo i zemlja i ispuni se reč Gospodnja: "Evo, sve činim novim". Vaskrsenje ima naročiti značaj za duhovni život hrišćana. Jer, svi koji veruju u Hrista savaskrsavaju u novi život i prinose svoje fizičko i duhovno biće Bogu kao oživljeni iz mrtvih. Vaskrsenje Hristovo je Praznik nad praznicima jer najdublje određuje život Crkve. Ne samo ovaj dan nego i svaka nedelja u godini - kao dan Vaskrsenja - sabira verne u Crkvu, u zajednicu Trpeze Gospodnje.
Neuništivi smisao života
U Vaskršnjoj poslanici arhijereji su izrazili radost što u ovim burnim vremenima mladi ljudi kroz proslavljeno telo Hristovo, Crkvu, nalaze radost i neuništivi smisao novog i večnog života. "Istovremeno smo duboko svesni bolne istine savremenog sveta da mladi u velikom broju postaju žrtve narkomanije, lažnih spasitelja i dušegubnih učenja i da se često lišavaju srećne mladosti i radosti života. najgore je od svega što se bogomrski greh čedomorstva i dalje širi u našem narodu i što se bezumno narušava svetost porodičnog života i zajedništva".
Vaskrsenje Hristovo doživljavamo, draga naša duhovna deco, kao javljanje večne svetlosti koja prosvetljuje ne samo ljudske duše nego i celu tvorevinu. "Danas se sve ispuni svetlošću, nebo i zemlja i podzemlje", pevamo u vaskršnjoj himni. Prva sedmica po Vaskrsenju sva je prožeta svetlošću, zbog čega se i zove Svetlom Sedmicom: sva je obuhvaćena slavom Vaskrsenja i slavi se kao jedan dan. Ova večna svetlost se kroz živi organizam Crkve prenosi na život svih nas, na sve naše misli i dela, tako da živimo novim životom.
U ovim krsto-vaskrsnim danima najdublje sastradavamo sa našom braćom i sestrama na Kosovu i Metohiji. Oni vekovima, a posebno u nekoliko poslednjih godina, prolaze kroz teška stradanja i svakodnevna raspeća, u neizvesnosti očekujući političke odluke od kojih će zavisiti njihova budućnost i budućnost njihove dece. Njima evanđelski poručujemo da posle raspeća dolazi vaskrsenje i da radosti novog života nema bez pogrebenja iz koga izvire život u Hristu Gospodu. Pozivamo ih da ostanu verni predanju svetoga Kneza Lazara i opstanu na svojim ognjištima bez obzira na sve pretnje od ljudi zaslepljenih mržnjom. Kosovo i Metohija jesu zavetna zemlja na kojoj je srpski narod sebe obručio Hristu i ušao u sveštenu zajednicu Naroda Božijeg. Molimo se Bogu da ubrzo daruje Svoj mir stradalnom Kosovu i Metohiji kroz međusobno razumevanje srpske i albanske zajednice i uz primenu opšteprihvaćenih načela koja svakom čoveku jemče život, mir, slobodu i dostojanstvo. Svedočeći u radosti svete vere pravoslavne da nas ništa "ne može odvojiti od ljubavi Božije" koja večno obnavlja i naše neuništivo zajedništvo, čestitamo vam, draga deco duhovna, ovaj Praznik nad praznicima, uz najlepši pozdrav:
HRISTOS VASKRSE -
VAISTINU VASKRSE!
08.04.2007. (02:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
... iju, shta napravih crni!
ovaj nechitki text je uskrshnja poslanica njegovog preosveshtenstva Patrijarha Pavla- ali, jebiga, cirilichna.
izvini, nemo, ako boga znash.
i machinji to slobodno - znam da je ovo tezak udarac za tvoj hvale-dostojan estetski snobizam.
izvini, josh jednom.-
08.04.2007. (02:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Kaj si poblesavio? Zašto spamaš?
08.04.2007. (02:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Molim Nemanju i Manistru da naruče knjigu: The Truth Will Out, Unmasking the Real Shakespeare, Brenda James and William D. Rubinstein, Pearson Education Limited, 2005. First edition published in Great Britain in 2005 in hardback... lijecenikatolik
08.04.2007. (02:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Džepko: Bloga ili posta?
08.04.2007. (03:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
vaskrso i pobijedio posljednjeg neprijatelja svih ljudi - smrt. nego, je li ga onaj Lazar što ga je Isus vaskrsnuo nadživio ili je bio vaskrsnut samo u reklamne svrhe, na određeni rok, sat-dva pa je opet crko. ja mislim da je Lazar bio dužan neke pare pa je simulirao svoju smrt i sve je bilo u redu kad su ga živog zatvorili u grobnicu, on se unutra veselo dignuo izvadio vina i mesa da proslavi financijsko vračanje iz mrtvih, kad je došao Isus, koji je za sve to znao jer je bio pametan čovjek, pa otvorio grobnicu i počeo vikati: Izadji Lazare!, a Lazar se umalo nije udavio jer mu je uletilo meso u dušnik pa je istrčao iz groba u naručje Isusovo koji mu je zadao posljednji uskršnji zahvat, onaj Heimlichov! a patrijarh Pavle je pametno stavio narkomaniju na prvo mjesto bolnih svjesnosti... ne bi valjalo da je spomenuo onu kamilu što slobodno skače kroz beskrajno široke burzovne iglene uši... a ako može Benedict XVI podijelit po 500 eura svim žiteljima Vatikana jer mu je rođendan, a Iran je velikodušno da darove engleskim marincima zbog čijeg je hvatanja zaradio par milijardi dolara na cijeni nafte koja je skočila zbog Blairove prijetnje da će uvesti nove standarde u netransparentnosti kratkih izjava, mogao bi i kardinal Bozanić uvesti 'pro bono' bogoslužje u bolnicama.
zašto baš uskršnji - zec? jer malo ko drugi to radi tako brzo i efikasno ko zečevi. a zašto je keltski 'pooka' često mahniti zec... možda zato jer je u korijenu staroslavenskog 'boga'? idem vidit kojim je sad ovo izvadjenim Will-om maše...
08.04.2007. (03:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
bože sačuvaj... prvo sam mislio da su našli novog kandidata za 'fair boy-a' iz soneta, uz Earl of Southamptona, Elisabethe I (Luko Paljetak), nekog dječaka-glumca koji je zbog još nemutiranog glasa glumio ženske uloge... kad tamo piše da je stanoviti Neville napisao sabrana djela Williama Shakespeara jer je ovaj napustio školu sa 13 godina, nije nikad napuštao Englesku pa tako nije mogao biti genijalni um koji je napisao sonete, a pogotovo nije mogao znati neke detalje o Veneciji u kojoj nije nikad bio. to što postoji milijun i jedna povijesno-geografsko-biografsko-mitološka nedosljednost u njegovim djelima, nema nimalo veze... važnost srednjoškolskog obrazovanja u elizabetanskoj Engleskoj bila je važnija od slučajne genijalnosti Willa koji je imao dvije glave i obadvije su se zvale Will.
08.04.2007. (04:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
to je kao da se tvrdi da Kant nije napisao tri kritike jer nije nikad napustio istočnu prusiju, a pola života je proveo kao kućni učitelj. nije ni prvi rekao da su izmaglice koje se vide kroz teleskop druge galaksije, 'Island Universes' jer nije bio nikad izvan Mliječne staze.
08.04.2007. (04:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
uh, idem na Guttenberg project naći ono iz Idiota što sam ti obećao...
08.04.2007. (04:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
• In 1755 Immanuel Kant first speculated on philosophical grounds that there might exist "island universes" of stars like the Milky Way. In 1845, William Parsons, third Earl of Rosse, using a 72-inch home-built telescope at Birr Castle in Ireland, nicknamed the Leviathan of Parsonstown , determined that some of the nebulae have Spiral Structure and adopted Kant's term for them.
• Newton's religion was traditional. He was a staunch believer in Christianity and a member of the Church of England."
Actually, economist John Maynard Keynes's 1936 purchase of a trove of Newton's private papers at an auction opened the door to Newton's mystical side, which was unorthodox in the extreme. Newton spent an enormous amount of the first half of his life engaged in "Bible Code"-style attempts to discover the secrets of the universe by deciphering the secrets God had embedded in ancient sacred writings.
Keynes wrote that Newton "was the last of the magicians... His deepest instincts were occult, esoteric, semantic... Very early in life Newton abandoned orthodox belief in the Trinity... He was rather a Judaic monotheist of the school of Maimonides."
Perhaps fancifully, I rather suspect that Newton saw Jesus Christ, with whom he shared December 25th as a birthday, less as his Savior than as his rival.
After the publication of his Principia when he was 45, Newton's friends tried to get him out of his solitary life before he went completely around the bend. He had a nervous breakdown a few years later and when he had recovered, he had apparently lost his unique powers of mind, but still had plenty of mental horsepower left to function as a high level civil servant running the mint. He lived on for decades, becoming a tourist attraction for visitors to England like Voltaire as a benign emblem of the Age of Reason. After his death the true nature of his trunk of private papers, with their anti-Christian and anti-Reason heresies, were covered up for 200 years until Keynes wrote his analysis of what he had found for the celebration of the 300th anniversary of Newton's birth in 1942. (NEMANJA 07.04.2007. 09:11)
• he, he... čudno, baš skačem po Frommovom 'Bit ćete kao Bog' i naletim na Maimonidovu: 'Stoga je jasno da On uopće nema pozitivnih atributa. Negativni atributi su oni, koji su potrebni da usmjere duh prema istinama u koje moramo vjerovati, vjerujući u Boga; jer s jedne strane, oni ne impliciraju pluralitet, a s druge prenose čovjeku najviše moguće saznanje o Bogu.' a prije toga sam opet čitao 'Dogmu o Kristu' pa sam sam sebe tapšao po ramenu jer sam samo ponavljao Frommove misli kad sam spominjao 'bazooka man' verziju infracrvene demarkacije nebeske rektangularne dogmatske crne rupe kao mete svakog istinskog revolucionarnog djelovanja. Keynes je bio svestran igrač, he he (pooka pooka pooka pooka pooka pooka pooka pooka po 08.04.2007. 03:07)
08.04.2007. (04:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Imam za sve poklon za Uskrs: Hamlet's Mill.
E, to je zaista krasan poklon!
Enjoy!
08.04.2007. (04:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
IV
THEY passed through the same rooms which the prince had traversed
on his arrival. In the largest there were pictures on the walls,
portraits and landscapes of little interest. Over the door,
however, there was one of strange and rather striking shape; it
was six or seven feet in length, and not more than a foot in
height. It represented the Saviour just taken from the cross.
The prince glanced at it, but took no further notice. He moved on
hastily, as though anxious to get out of the house. But Rogojin
suddenly stopped underneath the picture.
"My father picked up all these pictures very cheap at auctions,
and so on," he said; "they are all rubbish, except the one over
the door, and that is valuable. A man offered five hundred
roubles for it last week."
"Yes--that's a copy of a Holbein," said the prince, looking at it
again, "and a good copy, too, so far as I am able to judge. I saw
the picture abroad, and could not forget it--what's the matter?"
Rogojin had dropped the subject of the picture and walked on. Of
course his strange frame of mind was sufficient to account for
his conduct; but, still, it seemed queer to the prince that he
should so abruptly drop a conversation commenced by himself.
Rogojin did not take any notice of his question.
"Lef Nicolaievitch," said Rogojin, after a pause, during which
the two walked along a little further, "I have long wished to ask
you, do you believe in God?"
"How strangely you speak, and how odd you look!" said the other,
involuntarily.
"I like looking at that picture," muttered Rogojin, not noticing,
apparently, that the prince had not answered his question.
"That picture! That picture!" cried Muishkin, struck by a sudden
idea. "Why, a man's faith might be ruined by looking at that
picture!"
"So it is!" said Rogojin, unexpectedly. They had now reached the
front door.
The prince stopped.
"How?" he said. "What do you mean? I was half joking, and you
took me up quite seriously! Why do you ask me whether I believe
in God
"Oh, no particular reason. I meant to ask you before--many people
are unbelievers nowadays, especially Russians, I have been told.
You ought to know--you've lived abroad."
(...)
"Well, good-bye!" said the prince, holding out his hand.
"Good-bye," said Rogojin, pressing it hard, but quite
mechanically.
The prince made one step forward, and then turned round.
"As to faith," he said, smiling, and evidently unwilling to leave
Rogojin in this state--"as to faith, I had four curious
conversations in two days, a week or so ago. One morning I met a
man in the train, and made acquaintance with him at once. I had
often heard of him as a very learned man, but an atheist; and I
was very glad of the opportunity of conversing with so eminent
and clever a person. He doesn't believe in God, and he talked a
good deal about it, but all the while it appeared to me that he
was speaking OUTSIDE THE SUBJECT. And it has always struck me,
both in speaking to such men and in reading their books, that
they do not seem really to be touching on that at all, though on
the surface they may appear to do so. I told him this, but I dare
say I did not clearly express what I meant, for he could not
understand me.
(...)
"Well, I went homewards, and near the hotel I came across a poor
woman, carrying a child--a baby of some six weeks old. The mother
was quite a girl herself. The baby was smiling up at her, for the
first time in its life, just at that moment; and while I watched
the woman she suddenly crossed herself, oh, so devoutly! 'What is
it, my good woman I asked her. (I was never but asking questions
then!) Exactly as is a mother's joy when her baby smiles for the
first time into her eyes, so is God's joy when one of His
children turns and prays to Him for the first time, with all his
heart!' This is what that poor woman said to me, almost word for
word; and such a deep, refined, truly religious thought it was--a
thought in which the whole essence of Christianity was expressed
in one flash--that is, the recognition of God as our Father, and
of God's joy in men as His own children, which is the chief idea
of Christ. She was a simple country-woman--a mother, it's true--
and perhaps, who knows, she may have been the wife of the drunken
soldier!
08.04.2007. (04:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hvala, Pooka!
Objasni malo ovo s keltskim Pookom i staroslavenskim bogom:"...a zašto je keltski 'pooka' često mahniti zec... možda zato jer je u korijenu staroslavenskog 'boga'?". Kakva je veza između mahnitoga zeca i staroslavenskoga boga?
08.04.2007. (05:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Pooka, nije moja ideja, zaboravio sam čija je, ali je fenomenalna, apropos Thalita Kumi i Lazara: stari moj, zamisli kako je tom frajeru bilo čekati da još jednom umre!
Buahahahahah...
Koji bed. Umreš, i dođe Krist: Ustaj, idemo, buđenje! Ajmo, ajmo, nema spavanja, kakvo sad izležavanje, i-deee-moooo!
I stari, ustaneš od mrtvih, sjedneš i čekaš novu smrt!
Mislim da je Augustin pisao o tom užasu umiranja; naime, siguran sam da jest, ali se ne mogu sjetiti citata iz Države božje. Nije ni važno...e, sjetio sam se: ne radi se o užasu našeg umiranja, nego o Augustinovoj nevjerojatnoj zloći: zamisli što je taj frajer smislio (ja o Augustinu i inače imam vrlo loše mišljenje: mislim da nikada nije stvarno konvertirao, da je jednostavno promočurni, praktični učitelj retorike koji se sjajno snašao u novonastalim okolnostima.)! Dakle, on je smislio vječno umiranje kao kaznu. E, pa stavarno pakosno, čak i za sliku pakla jednog sumnjivog konvertita.
08.04.2007. (05:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Pooka, nije moja ideja, zaboravio sam čija je, ali je fenomenalna, apropos Thalita Kumi i Lazara: stari moj, zamisli kako je tom frajeru bilo čekati da još jednom umre!
Buahahahahah...
Koji bed. Umreš, i dođe Krist: Ustaj, idemo, buđenje! Ajmo, ajmo, nema spavanja, kakvo sad izležavanje, i-deee-moooo!
I stari, ustaneš od mrtvih, sjedneš i čekaš novu smrt!
Mislim da je Augustin pisao o tom užasu umiranja; naime, siguran sam da jest, ali se ne mogu sjetiti citata iz Države božje. Nije ni važno...e, sjetio sam se: ne radi se o užasu našeg umiranja, nego o Augustinovoj nevjerojatnoj zloći: zamisli što je taj frajer smislio (ja o Augustinu i inače imam vrlo loše mišljenje: mislim da nikada nije stvarno konvertirao, da je jednostavno promoćurni, proračunati učitelj retorike koji se sjajno snašao u novonastalim okolnostima.)! Dakle, on je smislio vječno umiranje kao kaznu. E, pa stavarno pakosno, čak i za sliku pakla jednog sumnjivog konvertita.
08.04.2007. (06:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Ozbiljno? Neozbiljno?Pobuna masa?
08.04.2007. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...