Komentari

sinovidivljegsrca.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • sinovi divljeg srca

    onda očekujem i završni komentar....

    avatar

    03.05.2007. (18:37)    -   -   -   -  

  • Tanka je linija između genijalnosti i ludila

    Bez riječi, duboko, kada si uspio dobiti od glasnog smijeha do suza u očima, to je to, nešto što se čita u jednom dahu...svaka čast...samo nastavi ...

    avatar

    23.10.2007. (23:49)    -   -   -   -  

  • a

    Naleteo sam na stranicu sasvim slucajno, trazeci nesto drugo. I na krajo procitao sve "u jednom dahu". Z.H. mi je bio komandir cete na istom tom podrucju, ali par meseci pre ovih zbivanja ;)
    U glavnom, skidam kapu! Izvrsno!!!

    avatar

    01.11.2007. (09:03)    -   -   -   -  

  • Ivo

    Ma svaka čast, izuzetna pripovjest, svakako očekujem nastavak.

    Pozdrav!

    avatar

    15.11.2007. (08:16)    -   -   -   -  

  • dite mora

    Evo, bas kopirala, a djelom i pročitala. Svaka čast. Ježim se (iznutra), sve me podsjeća na moje (iste) dane.

    avatar

    03.12.2007. (23:37)    -   -   -   -  

  • crnka

    Nekad tekstovi i pjesme žive u ljudima i žele izaći van i onda kad izađu ugnijezde se u tuđim srcima. Tvoj tekst je nešto što bi mnogi trebali pročitati jer ga piše srce ratnika i uspješno i s britkošću to prenosiš. Čestitam ti Skeš, postao si dio mojih misli posvećene mojim usnulim prijateljima.....

    avatar

    20.02.2008. (17:52)    -   -   -   -  

  • virtualna

    prošlo je već podosta dana otkako sam pročitala knjigu... htjedoh ostaviti komentar odmah, ali previše je bilo dojmova i emocija nakon čitanja, pa odlučih najprije malo srediti misli i napisati nešto smisleno. dakle, knjigu sam pročitala u dahu, napisana je izuzetno čitljivo, interesantno, životno... izazivajući i smijeh i suze istovremeno. pohvala autoru, željno očekujem buduće uratke. nadam se da će netko prepoznati sadržaj ove knjige kao istinsku dimenziju onoga što se zaista i odvijalo tijekom ratnog puta običnoga čovjeka i vojnika. knjiga svakako zaslužuje objavljivanje. još jednom čestitke autoru, nadam se da nećeš stati s pisanjem

    avatar

    25.02.2008. (20:55)    -   -   -   -  

  • A

    Velecijenjeni spisatelju, oborio si sam sebe na početku ove jadne, tobože dirljive ratne priče, govoreći o dolasku kamiona punog pijane pomoći. Drago nam je da smo i s takvim "bojovnicima" rat dobili. A što se majmuna tiče, u Lici ih nikada nije bilo. Medvjed je oduvjek bio gospodar šume, što i Nazor reče. Neka vam je čast što ste imali prigodu upoznati možda jednoga među rijetkima.

    avatar

    08.04.2008. (21:16)    -   -   -   -  

  • sinovi divljeg srca

    Velecijenjeni čitatelju, a što tebe toliko boli u istini? Srušen mit o medvjedima? Ili srušen mit koji si stvorio o sebi?

    avatar

    09.04.2008. (13:05)    -   -   -   -  

  • A

    Ovaj privlačni naslov "Sinovi divljeg srca" izgleda zastupa stranu prestrašenih srca. Možda si prije pisanja trebao malo bolje upoznati ta srca ili još bolje upoznati ih naknadno. Napisati knjigu ne znači biti dobar pisac jer knjige koje se teško čitaju, a ne gutaju spadaju u vrijednu književnost. Ne znam u koji bih žanr trebala svrstati tvoje pisanje. Pravim su piscima zamjerali kad su stvarali djela da bi ugodili čitateljima i proglašavali ih neuspjelima. Ako si htio napisati dokumentaristički roman onda si daleko od dokumentarizma, a vrlo blizu rekla-kazala.
    Onaj tko se bavi pisanjem mora ponešto znati o stilu, a ako ga uopće muči pravopis onda mu je bolje da se u takvo što ne upušta. No možda se u tvojoj osobi doista krije neotkriveni talent, bit će mi drago pročitati tvoje sljedeće djelo, ako si već tim vodama krenuo.
    Usput rečeno, ako si želio čuti komentare, što u kulturnim krugovima nazivaju kritikom, onda to moraš gledati dobronamjerno. Kritički sud je pouka, a ne pogrda. Samo ti dalje piši, možda će nešto biti od tebe.

    avatar

    09.04.2008. (21:09)    -   -   -   -  

  • sinovi divljeg srca

    Velecijenjena čitateljice... bilo bi mi neizmjerno drago da iznova pročitate i razumijete uvod u ovaj moj uradak...tamo lijepo sve piše...

    Velecjenjena kritičarko, očito ste vi pomislili da ja sebe smatram piscem...a srca sam jako dobro upoznao...možda puno više nego vi svoje srce...a srca odobravaju svaku napisanu riječ....a i otkad se to knjige vrednuju po težini čitanja?...onda je svaki telefonski imenik vrhunsko remek dejlo.......to neko novo pravilo u kritici književnosti...no, dobro...bolje i to nego po težini knjige u kg

    Molim Vas, nemojte me stavljati u nijedan žanr, ovo je žanr svakodnevice, ratne....pokušajte ga staviti u žanr postmodrenističkog romana...ili realizma...vjerujem da znate o čemu pričam?...bar se nadam

    Velecjenjena čitateljice, daleko je ovo od rekla kazala...naime, za svaku situaciju postoji najmanje 20 svjedoka...u životu Vam je to tako...i bez cifranja

    ..zašto bih ja uopće kao početnik trebao znati išta o stilu pisanja?..ta eto...postoji uvijek netko nadobudan i kritički raspoložen tko će me prosvijetliti i uputiti na svijetlo na kraju tunela...e sad...druga stvar je koliko je kritičar kompetentan da uopće da svoj sud...nadam se da Vi jeste, ali ne vidjeh nikakav savjet na kraju....

    avatar

    09.04.2008. (22:55)    -   -   -   -  

  • Pavlina

    Dragom autoru , kao i ostalima, zahvaljujem jer su nesebično , srcem i dragovoljno doprinjeli rađanju Lijepe naše.
    Drago mi je da si smogao snage i volje i sve to zabilježio. Onako jednostavno toplo, ljudski .
    Čitala sam s takvom lakoćom kao da sam se u tim trenucima nalazila s vama.
    Shvatila sam i što si htio reći naslovom " Sinovi divljeg srca " : da divlji , jednostavni , prosti ,drski bahati ,a iza te fasade se krije bezgranična ljudskost i toplina.
    A sada nekim kritičarima : zamislite kakvi su bili u ratu recimo "Sinovi razmaženog srca "......dajem vam na razmišljanje
    Ne obaziri se na neke pogreške, to je jednostavno tako u stvarnom životu i mislim da forma pisanja odgovara radnji.
    Nastavi dalje da se ne zaboravi ...

    avatar

    14.04.2008. (21:37)    -   -   -   -  

  • unicorna

    Prije no što sam štivo pročitala, znala sam da je ovo autoru prvo djelo. Dakle, bez prevelikih očekivanja u literalno - stilskim dometima. Ne, nije ovo Kvaka 22, niti je naš glavni junak Yossarian.
    Ono što vidimo pred sobom vrijedan je isječak jednog vremena; kolektivna sjećanja ratnika, doba kojeg smo svi na ovaj ili onaj način bili dio, ikonografija koju već pomalo zaboravljamo...
    Ovo će štivo, naročito vremenom, ostati kao vrijedan dokument; skup misli i osjećaja sudionika u ratu bilo gdje i bilo kad, ali i okolnosti i fascinacija sasvim određenih i važnih previranja na našem tlu, u našim životima. Što hoću reći? Ima, naravno, fantastičnih knjiga koje isto tako, sasvim realno i iskreno, katkad ciničo i pomaknuto, opisuju ratna događanja i ljude od krvi i mesa koji se u tim okolnostima snalaze - ljudski. Sjećate se Golih i mrtvih? Jedan se upišao od straha! No, ovo je priča o našem ratu, našim susjedima, našim gradovima i selima. Zato ju je trebalo napisati, da se zna i za sto godina. Ovo je zato dokument njihovih stanja, misli i emocija.
    I evo jedne pohvale autoru. Nije u svojoj priči bio nadobudan, nit je previše filozofirao. Uglavnom, nije glumio pametnjakovića. Tko ne kuži o čemu govorim, neka pročita Pisma sinovima, jednog našeg pomorca kojem je to također prvijenac.
    E tek onda vidite da je ovo nepretenciozno i dobro.

    Unicorna

    avatar

    24.04.2008. (16:15)    -   -   -   -  

  • neinteresantna

    malo sam se smijala..malo sam plakala...i 100 puta došlo mi je da te zagrlim...
    veeeliku pusu ti ostavljam penziću moj

    avatar

    29.06.2008. (03:30)    -   -   -   -  

  • prolaznica

    poslije svih ovih riječi...mnoštva koje bruje u ušima...zbunjuju...smućuju...bilo bi lijepo hodati pokraj tebe...i ...jednostavno ....samo šutjeti......

    avatar

    30.06.2008. (19:41)    -   -   -   -  

  • sinovi divljeg srca

    Želim se zahvaliti svima koji su posjetili ovu stranicu i napisali poneku riječ, bez obzira dali se radilo o pokudi ili pohvali....

    avatar

    07.07.2008. (21:45)    -   -   -   -  

  • Vesna

    Jako dobro napisano, nikad ne bih rekla da je ovo pisao amater!
    Lako se čita... i brzo .....a onda dugo razmišlja ...
    Političke glupe, surove i krvave igre... ...... i muškarci... večna deca, koju je tako lako uvući u igru.....

    avatar

    06.09.2008. (18:59)    -   -   -   -  

  • Dean.R

    Bok! Skeš
    dugo se nismo vidjeli, pa da ti ovako ostavim poruku da znaš da se sjećam svih nas i ljudskih srca karijerista u danima kaosa, ostaje jedino tuga za onima koji više nisu s nama. Možda i češće nego bi to želio.
    Kronološki si malo imješao ali to je nebitno za sam sadržaj knjige, mišljenja nam se ne razlikuju kao ni u danima o kojima knjiga govori.
    nadam se da ćemo se uskoro vidjeti nakon dugo dugo vremena.
    Pozdrav od DeanaR

    avatar

    21.03.2009. (12:13)    -   -   -   -  

  • sinovi divljeg srca

    daj mi se javi na mail

    stankori@net.hr

    nismo se čuli ni vidjeli 16 godina....jesus!

    avatar

    31.03.2009. (13:18)    -   -   -   -  

  • seti

    ovaj vikend sam prošao kroz Krivi put, Prokike, Brlog, Drenov klanac, Glavace, Otočac .... pa sam tako tražeći nešto nabasao i na ovo. Kao poslijeratni ročnik u 111. čato u brigadi , upoznao i neke iz "A" bojne, ovo mi je baš bilo blisko. Hvala na trudu. Onom onda i kasnije kad si pisao

    avatar

    21.07.2009. (19:20)    -   -   -   -  

  • D

    Dragocjeno je cuti verziju price nekoga ko je sve to prozivio ... I smjeha i suza i dosta "materijala" za razmisljanje. Hvala.

    avatar

    16.10.2009. (14:46)    -   -   -   -  

  • nahranjena

    Shvati ovo kao dobronamjerno, uci. Fali ti puno toga da bi se mogao nazvati piscem. Talenta svakako imas, i karizme. I srca ocito. Samo ti fali zanat, a to se uci. Zbog svih nas koji smo ovo procitali u dahu daj si truda.

    avatar

    15.01.2010. (21:02)    -   -   -   -  

  • Nina

    .....suze,,,,,,smijeh.....tuga........veselje.......nevjerica..........suo sječanje........jedni su od osjećaja koji su mi se izmjenjivali tijekom čitanja ovog "štiva".
    Svaka čast, a sve ove kritike, kakve god bile neka ti samo budu poticaj za daljnje pisanje. Pozdrav!!!!!!

    avatar

    29.06.2010. (21:27)    -   -   -   -  

  • precision

    danas se vratih iz brloga/drenovog klanca/brloske dubrave...
    tuga, cemer i jad, spaljenih zidina i preoranih grobova odjekuju u svakoj rijeci malobrojnih zitelja...
    eee moj "pisac", prilicno siromasan i suhoparan opis sopstvenog dna...kad si se vec "lacao pera" mogao si malo dublje zakopati po sebi, da malo "skuzimo" pokretacke motore tvoj psihe da ides radit to sto si radio, a ne da se sablonski (platoonski) izvlacis na "rakiju i revolt vidjenim na tv" ;-) gimme a break.
    velike vojnicine se skupile te jeseni, uz mrtvo korito gacke...
    nothing to be proud of...
    enjoy the rest of your PTSP

    avatar

    06.08.2010. (18:29)    -   -   -   -  

  • sinovi divljeg srca

    nažalost, zaboravio sam lozinku pa se ne mogu ulogirati i odgovoriti ti pod pravim nickom...no to sam ja...pisac ovog djela (za tebe nedjela) jer ti si "sopstvenog"..(a ja sam vlastitog...razlika...ogromna).....da bi vi "skužili" pokretačke motive psihe da idem raditi to što sam radio. Koji su to Vi?...Moji Vi svi razumiju o čemu pišem....Tvoji Vi koji ne razumiju...e onda ovako...kad ti malo dublje zakopaš po sebi i objasniš mi zašto su tvoji Vi...odlučili izazvati reakciju mojih Vi....onda će ti biti jasnije zašto su se velike vojničine skupile...(vidiš, za mene ne mrtvo korito Gacke)...i hvala bogu nemam problema s PTSP-om...no...čini mi se da ti imaš problema s putovnicom...jesi siguran da je tvoja prava putovnica?

    avatar

    03.12.2010. (00:07)    -   -   -   -  

učitavam...