Komentari

sjedokosi.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Uranova Pikula

    a joooooooooooj bambi, baš si me razveselio hehehe
    laku noć sjedokosi :))

    avatar

    03.04.2007. (00:11)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ne mogu vjerovati... To mi je bila jedna od najdražih knjiga... Kekec nad samotnim ponorom... spavala sam s njom...sva je ofucana i stalno tlačim Anju jer voli čitati , a njoj je ...takooo takooo onda se sva zapjenim u objašnjavanju...a film ..nisam gledala...ne znam kako!!!Osmijeh

    avatar

    03.04.2007. (00:30)    -   -   -   -  

  • rU

    ja došla još jednom plavim poljem prošetati ...a kad tamo ...
    bambi, bedanec, kosobrin ...

    baš sam se bedanca bojala kad sam mala mojca bila ...
    a knjigu ću sad s police izvući ... otkad je čitala nisam ...

    avatar

    03.04.2007. (00:44)    -   -   -   -  

  • rU

    ... u gimnazijskim sam i studentskim danima znala isti film u istom kinu gledati od 4-6. od 6-8, od 8-10 ...
    ako sam pomislila da je gledanja vrijedan ...

    avatar

    03.04.2007. (00:45)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    jos uvijek ne uspjevam vidjeti priloge, ali stihovi su bitniji...

    vracas me u mladost, djetinjstvo... ajoooj, kina... sjecam se kad je publika aktivno sudjelovala, navijali smo, pljeskali, decki su vikali siiiiccc, kad bi pao poljubac...
    jos one projekcije u podrumu osnovne skole, na drvenim dugim klupama, kad je svatko gledao sjesti do onog, srcu mu dragog, pa kino dvorana sa skripavim drvenim stolicama na preklop... ah, gotovo ni jedna nedjelja nije prosla bez klape koja se skupljala pred kinom i kupovala zajednicke ulaznice, sjecam se, 15. red je bio onaj iza prolaza, najbolji...

    sa smjeskom cu danas raditi, malo odlutati mislima u neke radosne dane...

    topli pozdrav, s razbarusenim maslackom ostavljam ;)

    avatar

    03.04.2007. (09:36)    -   -   -   -  

  • nicija ovca

    bash...
    a danas tu kinodvoranu svi dozivljavamo drugacije...
    nikad ali bas nikad nije prepuna, u njoj nema zamora ni veselja samo neka grobna tisina.
    a izrazi lica ljudi koji u njoj sjede ukazuju na nedostatak zivotnosti.
    kao da ih je netko ovdje posjeo i zaboravio na njih...
    tu su i sjedalice na kojima mozes sjediti tri sata a da te guzica ne zaboli,mjesta za noge koliko hoces,zvuk nikad bolji,veliko platno...sve nekako hladno.
    ali nema veze.tu smo radi filma..
    ali opet nakon samo minutu,dvije trajanja filma dođe mi da urlam zacepite svoja prozdrljiva usta barem na dva sata.
    umjesto savrsenog zvuka cuje se saptanje,mljackanje,suskanje...
    vrecice suskaju,daj dodaj,ima li jos?hoces? ja ne mogu vise...govore filmoljupci...
    ali tu nije kraj...sad su na redu mobiteli.zvone,zvone,zvone...
    i tako do kraja filma kad i oni koji su ugasili mobitele guraju ruku u džep da provjere je li im stigla koja poruka....i nisu li možda propustili važan poziv...
    eh eh eh
    vremena se mjenjaju.nekad na bolje,nekad na gore...
    eto dak sam se ja tu raspricala,vrijeme tece,moram u skolu :P
    ufff.
    pozdrav profesore!

    avatar

    03.04.2007. (10:50)    -   -   -   -  

  • marta

    eejjj...bambi bas bazza.....joj moj najdrazi crtani...lol.....aj uzivaj citamo se kiss

    avatar

    03.04.2007. (13:22)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Sjećanja ... vratio si me u gimnaziju i odlaske u kino ... lijep kišni, proljetni pozdrav ostavljam.

    avatar

    03.04.2007. (14:48)    -   -   -   -  

  • maglovito jutro

    kino
    posljednji put sam bila u kinu
    na jednom ratnom spektaklu
    crvene udobne stolice
    i dašak luksuza

    ali bambi me uvijek podsjeti na gubljenje
    a ne na proljeće

    avatar

    03.04.2007. (20:29)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Ne, nemam Ofeliju od Z. G. možda je jedna od ovih koje ti poklanjam i, moram ti priznati, ne znam autora ...

    OFELIJA

    I

    Valom, gdje zvjezdani zrcale se snovi,
    Bijela Ofelija poput krupnog krina
    U svom dugom velu polagano plovi ...
    - Rog trubi smrt srne iz šumskih dubina.
    Već tisuću ljeta s duge rijeke crne
    Ona, sablast bijela, budi bol i strah,
    I ludost joj ljupka, kada veče trne,
    Šapuće romansu kroz lahorov dah.
    Vjetar joj cjeliva njedra, i od vela
    Pravi cvijet, ponešen blago niz val snen,
    Trske se klanjaju snima blijedog čela,
    Na rame joj plače tužnih vrba sjena.
    Lokvanji uzdišu pored nje; iz gnijezda
    Šalje drhtaj krila uspavani žbun;
    Tajanstvena pjesma lije se sa zvijezda
    Od čijeg je zlata tamni prostor pun.

    II

    Ofelijo blijeda, o kao snijeg lijepa!
    Da, ti si umrla na toj silnoj vodi!
    - Jer su ti vihori iz ledenih stepa
    Tiho pričali o gorkoj slobodi;
    I jer svaki lahor, splićući ti kose,
    U duh ti sanjarski čudne zvuke toči,
    Jer ti glas Prirode srcu otkrio se
    U tužaljci stabla, u uzdahu noći;
    Jer glas ludih mora, hropac neizmjerni,
    Smrskao je djetinje blage tvoje grudi,
    Jer jednoga jutra blijedi vitez vjerni,
    Nijem, gledaše tebe pogledom što ludi!
    Snivaš, jadna Ludo! o nebu, slobodi,
    Ljubavi! A snijeg si na ognju tog sna,
    Riječ ti u nepovrat sjaj vizija vodi,
    Plave su ti oči ponori bez dna!

    III

    A Pjesnik otkriva da kroz svjetlost bijelu
    Sa zvijezda, u noći, ti još tražiš cvijet
    Što ga davno uzbra, i da u svom velu
    Na vodi, ko ljiljan, promičeš kroz svijet.

    OFELIJA

    Sada ležiš na dnu vode
    iznad tebe šaš i trava.
    Kao leptir koji ode,
    kao dijete koje spava.

    Nikad nije tvoje lice
    u snu bilo tako bijelo.
    Kao krilo mrtve ptice
    rijekom plovi tvoje tijelo.

    Dok te ljulja val za valom
    sanjaš da si opet živa.
    Slatki bol u srcu malom
    tvoje nježne nade skriva.

    Na svom ležaju od mulja
    tvoje mrtvo srce sanja.
    Dok te ruka vode ljulja
    tiho ploviš ispod granja.

    Kao ljiljan ti si pala
    u taj hladni ponor vode.
    Cvijeće koje si ubrala
    s tobom plovi, s tobom ode.

    Dok iz tamnog groba svoga
    Gledaš srne što te prate,
    dok iz šume pjesma roga
    poput kiše pada na te,

    Ispod vode, iz svog mraka,
    prije sna i prije zime,
    ti ćeš čuti glas dječaka
    koji zove tvoje ime.

    Sada ležiš na dnu vode,
    iznad tebe šaš i trava.
    Kao leptir koji ode,
    kao dijete koje spava.

    avatar

    03.04.2007. (22:24)    -   -   -   -  

  • maglovito jutro

    bambiju roditelji poginu
    koliko se sjećam
    u požaru ili od lovaca
    ne znam točno
    uglavnom to je jedna
    od onih tužnih priča

    ja volim trnoružicu...

    avatar

    03.04.2007. (22:33)    -   -   -   -  

  • magdalena

    ah,,,dani tamnih dvorana,lijepa sjećanja....uzvraćam pozdrav....

    avatar

    03.04.2007. (23:20)    -   -   -   -  

  • Filip Fuchs

    Davno...

    avatar

    03.04.2007. (23:25)    -   -   -   -  

  • Kpelek Xusvit

    susjeda, tako da to nije iznenadenje ni uvelike bol njega. Ni refurbishing laptops

    avatar

    23.09.2009. (18:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...