Komentari

dmj.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Milou

    Čini mi se da sam jednom negdje kod Babla pronašao njegovu odličnu sintagmu za to - "nepretenciozna umjetnost" - i usvojio je.

    avatar

    30.03.2007. (01:55)    -   -   -   -  

  • Yoda

    Nije stvar samo u traženju. Kao i uvijek, sreće u toj potrazi ima koliko hoćeš. I pustimo onu "da ju treba izazvati". Sreća na 1. mjestu, zatim hrabrost. Pametan sam u jutarnje sate.

    avatar

    30.03.2007. (09:52)    -   -   -   -  

  • Marina

    Mogu ti reć, lijepo si ovo sročio.

    avatar

    30.03.2007. (13:14)    -   -   -   -  

  • ružica

    Pišeš krasno, ali što ako te ono u čemu si dobar, izvrstan, ne zadovoljava? znam da ovo i ovo mogu, ali mi je repetitivno usavršavati se u tom cijeli život, idem dalje vidit dokle mogu. nije li to nekako...uzbudljivije?

    avatar

    30.03.2007. (21:31)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Zapisi na ovoj web-stranici dobri su podopćenito, bez ikakve potrebe za definiranjem stvarnosti ili imaginarnosti referenci na koje se oslanjaju..
    Evo, recimo, iako amaterski
    (zanemarimo li onaj jedan davni semestar)
    već dulje vrijeme bludim s povijesti umjetnosti
    a posebno slikarstvom
    za dotičnoga, priznajem, nisam čuo, i ovaj tekst stoga štujem onako borgesovski,
    uopće se ne zamarajući povijesnom vjerodostojnosti
    Snydersa koji je ovdje dobro poslužio nekim drugim,
    regbi, svrhama..

    avatar

    31.03.2007. (02:13)    -   -   -   -  

  • rutvica

    zanimljiv tekst, i zanimljiva dvojba. mene muči obrnuta. ja se, naime, ne mogu prestati diviti ili barem čuditi ljudima koji se usude više, bolje, dalje... i koje ne sputava svijest o njihovim granicama. meni su moje granice normalne: kako imam danu duljinu nogu ili snagu (odnosno pomanjkanje iste) u rukama, isto tako imam dani kvocijent inteligencije ili moć koncentracije (ili pomanjkanje :D). ono što ne mogu pojmiti i ne znam kako drugi mogu (ako mogu) su talenti. imam li ih? koliki su? koji su? ovo su retorička pitanja (dakle ne pišem ih da bi mi sad ti ili netko drugi tu odgovorio), nego me zanima kako si ti (ili bilo tko drugi) došao do odgovora na ta pitanja. na stranu spoznaja o svojim granicama, ali kako se spoznaju svoje mogućnosti?

    avatar

    31.03.2007. (12:15)    -   -   -   -  

  • dmj

    @Milou - meni se više sviđa termin "mala umjetnost"
    @Yoda - priznajem, sreća je bitna, ali mislim da se i nju u velikoj mjeri zaslužuje vlastitim radom i razvojem
    @Marina - hvala
    @Ružica - jest, uzbudljivije je. Svaki od pristupa ima i prednosti i mana, ali vjerojatno se samo nekim tipom samoograničavanja i razvoja unutar odabrane paradigme možeš približiti savršenom umijeću
    @žavijer - ideja o Snydersu od početka je u mojoj glavi bila, neka bude tako rečeno, "borgesovska", dakako, niti mene ne zanima zamaranje faktografijom, pa niti detaljno upoznavanje s njegovim radom, on je ovdje od početka kao simbol
    @rutvica - kako sam spoznao svoje mogućnosti? Rekli su mi, govore i dalje, a osjećam i sam.

    avatar

    01.04.2007. (01:15)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Ne želim bogartirat rubriku "komentari" ali,
    osjećam želju reći još samo ovo, ponukan odgovorom rutvici:

    sa 21. sam vrlo uvjereno uvjeravao nadobudnu okolinu da ja, za razliku od njihovih velebnih stremljenja, želim samo
    živjeti u skladu s vlastitim predodžbama o sposobnostima, vlastitom procjenom dosega ambicija, te
    raditi, osnovati obitelj, odgojiti djecu, i uživati u spokojnoj, uravnoteženoj starosti.
    Pitali su me "Ti ne želiš biti nešto više od onog što misliš da jesi?"
    Odgovarao sam "Ne, ja znam što jesam"

    Nedugih godinu-dvije kasnije, počeh - sasvim nehotimično - izvoditi stvari koje nikad nisam ni zamišljao
    mijenjati stvarnost na ranije nepojmljive načine, i
    iskreno
    nikad se nisam osjećao življim nego tad..
    Tad mi se učinilo da svo promišljanje o umjerenosti i postotku ostvarivosti,
    sva ta dugogodišnja, hladnoracionalna pozadina
    jednostavno pada u vodu i pokriva se ušima pred vihorom trenutka u kojem
    poimaš da radiš nešto što nisi predvidio, što nije u skladu s logikom života,
    mr. spockom jebemliga,
    i da se ustvari baš tad osjećaš življim i stvarnijim nego što si ikad zamišljao...
    Tako da otad ipak (ponovo, nakon 20 godina) vjerujem u snove i neostvarivosti...

    avatar

    01.04.2007. (04:51)    -   -   -   -  

  • uskrsli pklatovi

    ako me blog icemu naucio, naucio me, zapravo sljusnuo mi je direkt u lice, vlastita ogranicenja. i nije bilo druge nego pregrist govno. nije bas neki gurmanluk, al navikne se covjek.

    avatar

    01.04.2007. (13:12)    -   -   -   -  

  • Ivana

    "Svaki od pristupa ima i prednosti i mana, ali vjerojatno se samo nekim tipom samoograničavanja i razvoja unutar odabrane paradigme možeš približiti savršenom umijeću"- krk

    avatar

    01.04.2007. (23:15)    -   -   -   -  

  • Ivana

    a mene su bas obrnuto, mucile te vlastite granice, i tek sam nedavno naucila da budem zadovoljna sposobnostima koje imam

    avatar

    01.04.2007. (23:20)    -   -   -   -  

  • dida99

    O svojim ću mogućnostima mnogo znati do kraja godine. Naime, upravo sam dao otkaz na poslu i prihvatio nešto puno zahtjevnije.

    avatar

    02.04.2007. (13:03)    -   -   -   -  

  • Yoda

    Daklem, kao što i štovani dida upravo radi, o tom i ja zborih. Možeš nastojat kako najbolje umiješ i ako ima sreće sve 5. Ali, radikalizirajmo malo ovo do krajnosti - kakve li šanse ima stanovnik Somalije postati dizajner F1? A možda je predispozicijama najbolji na svijetu za taj posao.
    A mi imamo priliku malo vrdati i tako i čačkamo. Neki malo više, neki malo manje.
    P.S. Čini mi se da je pokojni Z. Runjić bio tehnolog u Jugoplastici.

    avatar

    02.04.2007. (18:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...