ponekad se stvarno zapitaš je li to moguće - da odrasli bezbrižno sjede na terasi i piju kavu, a preko puta njih događa se smak svijeta. kako odrastamo, učimo se distancirati od tuđih života, prihvaćamo nepravde i nevolje kao nešto najnormalnije, činimo najgoru stvar kad se ne miješamo. bilo kakva bi reakcija bila bolja od indiferentnosti... ali, ipak, ti si zapamtila. možda je to bilo zbog fotografije na kojoj je jedan trenutak postao djelićem vječnosti, možda zbog slučajnog koraka u svježem asfaltu - svejedno - ti si zapamtila da ne smiješ zakazati onako kako su zakazali oni...i vjerujem da ni nećeš.
29.03.2007. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...one najvažnije stvari nisu materijalne...često nisu opipljive...najvažnije je ono što krijemo u grudima...naša škrinja sjećanja ispunjena mirisom trenutaka... ...osmijeh ostavljam... :*
30.03.2007. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malena moja , ja sam itekako svjesna svih otisaka koje si ostavila u mojoj duši ... i svih onih mirisa i okusa kojih nema , a opet je za njih dovoljna samo jedna fotografija ili nešto slično .... neprocjenjive stvari ne mogu se mjeriti novcem , zar ne ? .....
30.03.2007. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve to nas i cini, na neki nacin usmjeruje... Likovi koji izblijede samo da bi prepustili mjesto nasim htijenjima. A opet svi su tako zivi, poput neprekinute vrpce koja se isteze do ovoga sto jesmo. :)
31.03.2007. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, odrasli misle da su jako važni jer znaju kako napisati poreznu prijavu ili zato što dobivaju plaću do petnaestoga u mjesecu i ni dana kasnije, ili zato što smiju piti alkohol i pušiti bez straha da će im netko prigovarati, ili zato što kasno u večer sjede na terasi i pričaju kako su oni ljudi iz druge ulice loši jer im je kćerka sa 16 ostala trudna... oni misle da su jako važni jer se bave stvarima koje djeca ne mogu shvatiti jer su još premala, i zato što nemaju dovoljno iskustva... ali nikad, nikad neće naučiti kako voljeti... ne shvaćaju da mi je potrebno ići u crkvu makar i tri puta na dan jer je to jedino što mogu učini za njega koji leži u bolnici 500 km dalje, ne shvaćaju da bih sve dala da mogu sad biti tamo i da samo sjedim u hodniku i slušam medicinske sestre kako polako hodaju, ili da bih mu dala svoje oči da ponovno može gledati, kad bi problem bio u njegovim očima, a ne sa glavom... i ne shvaćaju da bih trčala cijelu noć da ju sada mogu na tren samo zagrliti i reći joj da ću biti uz nju unatoč svemu... ništa ne znaju, a misle da su važni zbog jedne porezne prijave na godinu... ne znaju da djeca znaju voljeti, snažnije i iskrenije nego što je to njima pojmljivo... ostavljam zagrljaj...
01.04.2007. (01:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dream...
navratio sam... a još uvijek me nema tu...
01.04.2007. (04:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoje neki trenuci koji zauvijek žive u nama. Možda baš ovakvi kao ovi tvoj. Pa ih tutoljimo i tetošimo samo za sebe, jer su dio zapisa koji ne nestaje :-) Odlično ti je ovo :-)
01.04.2007. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedno je doba moga zivota ostalo urezano u mome srcu. tocno se sjecam nijanse njene kose na mjesecini..izgubila sam andela u trenu. odrasli zakazu onda kada ih se najvise treba.
01.04.2007. (14:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro jutro,...-) O otiscima bi mogao do sljedeceg jutra..ima ih vise vrsta..dubljih i plićih, onih koji bole i koji ne bole..Najljepsi su oni koji se ponavljaju, svako malo...Kao sto F rece ...GNJEc.. Oni Otisci od Juce,prekjuce..I koji ce doci..
02.04.2007. (07:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah...stigla sam napokon i tu! :) Žao mi je što nestajem... ovoliko dugo. Ali...da opet tražim razloge? Ne ću. Ovaj komentar posvećujem nekim drugim stvarima..ne mene u odsutnosti, već tebe u ovom postu! Predivno napisano!! Ali, onako...iskreno i od srca....predivno!! Još jednom..poučno. Uvijek iznova... :) Nisam bila tu neke vrijeme (neizbježno je ;)) i večeras kada odlučih pozdraviti neke ljude, proviriti ponovno u neke svjetove...kada sam otvorila tvoj blog, odahnula sam..znala sam da ću pronaći nešto pozitivno, ljudski, predivno...hvala ti što me nikad nisi razočarala... .....prvo sam nabrala jagoda, a onda te pronašla...pojele smo jagode...i vrtile smo se...do iznemoglosti...a, tada smo se obje srušile na travu i to ne ispod nekog stabla u sjenu, nego nasred livade i sunce je pržilo u nas. Smijale smo se i promatrale oblake...pogađajući oblike... Pričala si mi o životu, djetinjstvu, prošlosti, sjećanjima, vrijednostima, ljubavi, prijateljstvu...guštala sam. Zahvalna sam Bogu na ovom šarenom kutku svijeta, oazi Ljepota Pravih. Hvala ti!!! .... Znaš, jučer je bilo godinu dana od mog prvog posta... toooliko je već prošlo! Upuštajući se u ovu avanturu nisam ni sanjala što ću sve proživjeti, koliko izvanrednih ljudi upoznati, prijatelja stvoriti. Skeptično sam, povučena strujom svijeta, stvorila blog. I...nimalo mi nije žao zbog toga! Nimaaalo! Dapače...ne želim ni zamisliti koliko bih samo propustila da to nisam napravila. A...za sve ovo...i ono mnogo više, što riječima se ne može opisati, si zaslužna i ti! Nesprestano prebirući po životu naučila si me mnogo vrijednih, pametnih, poučnih stvari. Nekada uz jednostvane riječi podrške, uz veseli osmijeh ili pozdrav stvarala si ugodnu atmosferu. Prijateljice (jer to zaista je tako. ponekad i virtualno zna biti fenomenalno!) hvala ti!! od svega srca! ... sretna sam. Upoznala sam diven ljude. Među njima, upoznala sam i tebe. Hvala ti što postojiš, tako predivna, vesela, razumna, draga.. Uvijek ostani takva. Nikad i nikome ne dopusti da te uvjeri u suprotno! NikaaaD! Koliko god bilo teško želim ti nadu, vjeru... Nikad ne posustaj...ni pred kakvim preprekama...jer...sve je moguće. Imaj vjere. Pamti prijateljstva, vjeruj u njih, budi dobra prijateljica. Vjeruj u ljubav!! uvijek! Želim ti da pronađeš Osobu koja će te biti vrijedna! Nemoj se zadovoljiti ničim manjim... Putuj..uvijek! Putovati je živjeti! Hrani svoj ''ciganski duh'' pustolovinama, zemljama, ljudima, običajima..putovati je predivno. Želim ti da proputuješ svijet uzduž i poprijeko! I tako bogatiš svoj duh...i rasteš kao osoba. Ali..pitala si se hoćeš li se ikada uspjeti skrasiti na jednom mjestu. Kada dođeš u neku fazu života koja to zahtjeva, nadam se da ćeš biti zadovoljna. Jedino je to bitno! Dakle..sve najljepše ti želim... Još jednom, hvala ti što si me pratila kroz ovo ''blogovrijeme''...i nadam se da ćeš me pratiti i dalje. ;) nastojat ću se aktivirati nešto više. :))
Uh..pa ja napisala post..oprosti mi. Srce je pisalo!! Hvala ti na jagodama, ugodnom društvu...jurim sada...zagrljaj i POLJUBAC!!! :))
03.04.2007. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brouhaha
neke osobe poput tebe ostavljaju trag u duši... iako samo preko napisanog teksta na blogu ;)
29.03.2007. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anđeo dobrog naboja
ponekad se stvarno zapitaš je li to moguće - da odrasli bezbrižno sjede na terasi i piju kavu, a preko puta njih događa se smak svijeta. kako odrastamo, učimo se distancirati od tuđih života, prihvaćamo nepravde i nevolje kao nešto najnormalnije, činimo najgoru stvar kad se ne miješamo. bilo kakva bi reakcija bila bolja od indiferentnosti...
ali, ipak, ti si zapamtila. možda je to bilo zbog fotografije na kojoj je jedan trenutak postao djelićem vječnosti, možda zbog slučajnog koraka u svježem asfaltu - svejedno - ti si zapamtila da ne smiješ zakazati onako kako su zakazali oni...i vjerujem da ni nećeš.
29.03.2007. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
desert_rose
...one najvažnije stvari nisu materijalne...često nisu opipljive...najvažnije je ono što krijemo u grudima...naša škrinja sjećanja ispunjena mirisom trenutaka...
...osmijeh ostavljam... :*
30.03.2007. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catcher
a znas.
30.03.2007. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vwolf
ne smijem te čitati u ovakve dane , a taman sam bila okrenula leđa tugi
30.03.2007. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bobelline
ček ček. oćeš reć da u sebi imaš tisuću različitih ličnosti i čuješ hrpu glasova?
uf mala. ovo postaje ozbiljno.
30.03.2007. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JJ
sad sam okrenuo jedan broj telefona...
30.03.2007. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
komplex
dragonfly, nema te, nema, nema, ali kad dođeš, usereš nas sve.
šta je sa njima danas? znaš li išta?
30.03.2007. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
old soul
malena moja , ja sam itekako svjesna svih otisaka koje si ostavila u mojoj duši ... i svih onih mirisa i okusa kojih nema , a opet je za njih dovoljna samo jedna fotografija ili nešto slično .... neprocjenjive stvari ne mogu se mjeriti novcem , zar ne ? .....
30.03.2007. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
f
GNJEC! evo ti još jedan otisak u vlažnom betonu... :)
30.03.2007. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erchamion Naewe
Sve to nas i cini, na neki nacin usmjeruje... Likovi koji izblijede samo da bi prepustili mjesto nasim htijenjima. A opet svi su tako zivi, poput neprekinute vrpce koja se isteze do ovoga sto jesmo. :)
31.03.2007. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajana
da, odrasli misle da su jako važni jer znaju kako napisati poreznu prijavu ili zato što dobivaju plaću do petnaestoga u mjesecu i ni dana kasnije, ili zato što smiju piti alkohol i pušiti bez straha da će im netko prigovarati, ili zato što kasno u večer sjede na terasi i pričaju kako su oni ljudi iz druge ulice loši jer im je kćerka sa 16 ostala trudna... oni misle da su jako važni jer se bave stvarima koje djeca ne mogu shvatiti jer su još premala, i zato što nemaju dovoljno iskustva... ali nikad, nikad neće naučiti kako voljeti... ne shvaćaju da mi je potrebno ići u crkvu makar i tri puta na dan jer je to jedino što mogu učini za njega koji leži u bolnici 500 km dalje, ne shvaćaju da bih sve dala da mogu sad biti tamo i da samo sjedim u hodniku i slušam medicinske sestre kako polako hodaju, ili da bih mu dala svoje oči da ponovno može gledati, kad bi problem bio u njegovim očima, a ne sa glavom... i ne shvaćaju da bih trčala cijelu noć da ju sada mogu na tren samo zagrliti i reći joj da ću biti uz nju unatoč svemu... ništa ne znaju, a misle da su važni zbog jedne porezne prijave na godinu...
ne znaju da djeca znaju voljeti, snažnije i iskrenije nego što je to njima pojmljivo...
ostavljam zagrljaj...
01.04.2007. (01:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dream...
navratio sam... a još uvijek me nema tu...
01.04.2007. (04:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sklblz
Postoje neki trenuci koji zauvijek žive u nama. Možda baš ovakvi kao ovi tvoj. Pa ih tutoljimo i tetošimo samo za sebe, jer su dio zapisa koji ne nestaje :-) Odlično ti je ovo :-)
01.04.2007. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisu mi potrebni lijekovi da me smire i nisu mi po
jedno je doba moga zivota ostalo urezano u mome srcu. tocno se sjecam nijanse njene kose na mjesecini..izgubila sam andela u trenu. odrasli zakazu onda kada ih se najvise treba.
01.04.2007. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šuterica
nevidljive stvari su najbitnije... ponekad to zaboravim...
01.04.2007. (17:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
camillica
Treba barem pokušati pružiti pomoć a ti si to napravila. Uvjek me progoni da sam nekog iznevjerila.
01.04.2007. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
siddarhta
Dobro jutro,...-)
O otiscima bi mogao do sljedeceg jutra..ima ih vise vrsta..dubljih i plićih, onih koji bole i koji ne bole..Najljepsi su oni koji se ponavljaju, svako malo...Kao sto F rece ...GNJEc..
Oni Otisci od Juce,prekjuce..I koji ce doci..
02.04.2007. (07:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Red Dreams
nevidljive stvari su ono pravo.. a što kada su stvarno nevidljive? :(
03.04.2007. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Scarlett_l
ah...stigla sam napokon i tu! :)
Žao mi je što nestajem... ovoliko dugo. Ali...da opet tražim razloge? Ne ću. Ovaj komentar posvećujem nekim drugim stvarima..ne mene u odsutnosti, već tebe u ovom postu!
Predivno napisano!! Ali, onako...iskreno i od srca....predivno!! Još jednom..poučno. Uvijek iznova... :)
Nisam bila tu neke vrijeme (neizbježno je ;)) i večeras kada odlučih pozdraviti neke ljude, proviriti ponovno u neke svjetove...kada sam otvorila tvoj blog, odahnula sam..znala sam da ću pronaći nešto pozitivno, ljudski, predivno...hvala ti što me nikad nisi razočarala...
.....prvo sam nabrala jagoda, a onda te pronašla...pojele smo jagode...i vrtile smo se...do iznemoglosti...a, tada smo se obje srušile na travu i to ne ispod nekog stabla u sjenu, nego nasred livade i sunce je pržilo u nas. Smijale smo se i promatrale oblake...pogađajući oblike... Pričala si mi o životu, djetinjstvu, prošlosti, sjećanjima, vrijednostima, ljubavi, prijateljstvu...guštala sam. Zahvalna sam Bogu na ovom šarenom kutku svijeta, oazi Ljepota Pravih. Hvala ti!!! ....
Znaš, jučer je bilo godinu dana od mog prvog posta... toooliko je već prošlo! Upuštajući se u ovu avanturu nisam ni sanjala što ću sve proživjeti, koliko izvanrednih ljudi upoznati, prijatelja stvoriti. Skeptično sam, povučena strujom svijeta, stvorila blog. I...nimalo mi nije žao zbog toga! Nimaaalo! Dapače...ne želim ni zamisliti koliko bih samo propustila da to nisam napravila. A...za sve ovo...i ono mnogo više, što riječima se ne može opisati, si zaslužna i ti! Nesprestano prebirući po životu naučila si me mnogo vrijednih, pametnih, poučnih stvari. Nekada uz jednostvane riječi podrške, uz veseli osmijeh ili pozdrav stvarala si ugodnu atmosferu. Prijateljice (jer to zaista je tako. ponekad i virtualno zna biti fenomenalno!) hvala ti!! od svega srca!
... sretna sam. Upoznala sam diven ljude. Među njima, upoznala sam i tebe. Hvala ti što postojiš, tako predivna, vesela, razumna, draga.. Uvijek ostani takva. Nikad i nikome ne dopusti da te uvjeri u suprotno! NikaaaD! Koliko god bilo teško želim ti nadu, vjeru... Nikad ne posustaj...ni pred kakvim preprekama...jer...sve je moguće. Imaj vjere.
Pamti prijateljstva, vjeruj u njih, budi dobra prijateljica.
Vjeruj u ljubav!! uvijek! Želim ti da pronađeš Osobu koja će te biti vrijedna!
Nemoj se zadovoljiti ničim manjim...
Putuj..uvijek! Putovati je živjeti! Hrani svoj ''ciganski duh'' pustolovinama, zemljama, ljudima, običajima..putovati je predivno. Želim ti da proputuješ svijet uzduž i poprijeko! I tako bogatiš svoj duh...i rasteš kao osoba.
Ali..pitala si se hoćeš li se ikada uspjeti skrasiti na jednom mjestu. Kada dođeš u neku fazu života koja to zahtjeva, nadam se da ćeš biti zadovoljna. Jedino je to bitno!
Dakle..sve najljepše ti želim... Još jednom, hvala ti što si me pratila kroz ovo ''blogovrijeme''...i nadam se da ćeš me pratiti i dalje. ;) nastojat ću se aktivirati nešto više. :))
Uh..pa ja napisala post..oprosti mi. Srce je pisalo!!
Hvala ti na jagodama, ugodnom društvu...jurim sada...zagrljaj i POLJUBAC!!! :))
03.04.2007. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
komplex
naravno da možeš! imaš li broj? ako nemaš, javi se, pa da ti ga dostavim. radujem ti se. dođi, dođi, dođi! :-))))))))))))
04.04.2007. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://charlotte.blog.ba
kako inspirativno... :-*
05.04.2007. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
forsaken_angel
i ja cu budna sanjati...
otisci na srcu nas obiljezavaju a svi trebeamo biti sretni jer postojimo...
ostavljam pozdrave:)
kiss
06.04.2007. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ona
...i tu su bez obzira na sve... ponekad svrate :))))) :** divan vikend ti želim :))
07.04.2007. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...