Draga Odmak, sva sam se naježila čitajući tvoj komentar. Tvoj stav o crkvi, mogu se s njime potpuno poistovijetiti - ne na način da sam i sama bila 'žrtva' jednog takvog odgoja jer nisam, ali imam užasno loše mišljenje o crkvi kao instituciji, ne poštujem ju uopće, iako sam vjernica (ali nevezano uz bilo koju religiju). Smatram crkvu krivu za mnoga veća i manja zlodjela tijekom povijesti, kako u velikim, svjetskim razmjerima, tako i u onim sasvim privatnim, obiteljskim, međuljudskim. O tome namjeravam pisati cijeli 1 post. Glede pobačaja - napisala sam da kao što suosjećam sa pobačenom djecom, da isto tako suosjećam s majkama koje su to učinile. Lagala bih kad bih rekla da to smatram moralno (dakle, ne životno, nego moralno) opravdanim jer ne smatram, a samo zato što ja osobno to ne bih nikad mogla, to ne znači da te žene smatram nužno lošim osobama. Nonsens. Pitam se je li učiniti pobačaj hrabar ili kukavički čin. Je li ne učiniti pobačaj hrabar ili kukakvički čin. Može se to tumačiti iz raznih kuteva... Što se tiče tvog iskustva, ne mogu ti opisati kako mi je žao što si se svih tih godina osjećala na opisani način. Upravo to je ono čega bih se i sama bojala i zbog čega ne bih pobačaj učinila. Baš to što si opisala. Ali doista nevezano uz crkvu i taj neki odgoj, nego u ono iskonsko u meni, uz savjet, štogod to bilo. Ipak, ti si i dalje ti. I nisi ni približno loša osoba zbog toga. Svećenik ti je dobro odgovorio (začudo) :) Ali doista, ako si se iskreno pokajala, Bog ili tkogod u koga vjeruješ ti je to sigurno oprostio. Pa onda možeš i ti sebi jer ti najbolje znaš kako si se osjećala dok si se odlučivala na to. I želim ti se zahvaliti što si se otvorila upravo na mom blogu, tako iskreno i duboko, na temu o kojoj sam pisala jer ja te nimalo ne osuđujem i mislim da to znaš i da si to prepoznala. Hvala ti zbog toga. :) Što si kvalitetna čitateljica.
31.03.2007. (12:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je da si se javila, pokušaj pisati o crkvi i crkvenim institucijama. Vidim, a drugo nisam ni očekivala, da shvaćaš razliku između uvjerenja, vjere i institucija. I ja mislim da je svejedno kojoj vjeri čovjek pripada. Ja zapravo vrlo dobro razumijem i ateiste. Razumijem zapravo svakoga. Čovjek je, ne znam zašto i otkud to, nesavršeno biće. Toliko je stvari unutar i izvan nas koje nama vladaju da je ona čuvena i toliko hvaljena 'slobodna volja' vrlo uvjetovana. Imala sam sreću putovati po svijetu i upoznavati razne nacije, narode, ljude drugih boja, vjera i uvjerenja i dolazim do zaključka da je sve to isto i da smo svi isti. Zato sam tužna što se crkva u nas tako malo otvara. Tužna sam i zbog naših nacionalističkih ispada. Kršćanstvo, kojeg sam pripadnik, bez svoje namjere ali tako sam odgojena i još sam vjernik, a mogla bih biti vjernik bilo koje vjere, uči posve nečem drugom. Isus je, ako bi se vratili počecima, slao svoje ljude u svijet. Govorio je idite i poučavajte. Učite. Napravili smo obrnuto. Odlazili u svijet i na silu pokrštavali. Ubijajući u ime vjere. Vidiš pobačaj uz ostale teškoće da ne pretjerujem stvorio je od mene biće koje razumije i zna opraštati. Želim da tvoje pisanje pomogne u stvaranju boljih ljudi. Nastavi na ovaj način. Želim ti to od srca.
31.03.2007. (16:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Draga Odmak, sva sam se naježila čitajući tvoj komentar. Tvoj stav o crkvi, mogu se s njime potpuno poistovijetiti - ne na način da sam i sama bila 'žrtva' jednog takvog odgoja jer nisam, ali imam užasno loše mišljenje o crkvi kao instituciji, ne poštujem ju uopće, iako sam vjernica (ali nevezano uz bilo koju religiju). Smatram crkvu krivu za mnoga veća i manja zlodjela tijekom povijesti, kako u velikim, svjetskim razmjerima, tako i u onim sasvim privatnim, obiteljskim, međuljudskim. O tome namjeravam pisati cijeli 1 post.
Glede pobačaja - napisala sam da kao što suosjećam sa pobačenom djecom, da isto tako suosjećam s majkama koje su to učinile. Lagala bih kad bih rekla da to smatram moralno (dakle, ne životno, nego moralno) opravdanim jer ne smatram, a samo zato što ja osobno to ne bih nikad mogla, to ne znači da te žene smatram nužno lošim osobama. Nonsens. Pitam se je li učiniti pobačaj hrabar ili kukavički čin. Je li ne učiniti pobačaj hrabar ili kukakvički čin. Može se to tumačiti iz raznih kuteva...
Što se tiče tvog iskustva, ne mogu ti opisati kako mi je žao što si se svih tih godina osjećala na opisani način. Upravo to je ono čega bih se i sama bojala i zbog čega ne bih pobačaj učinila. Baš to što si opisala. Ali doista nevezano uz crkvu i taj neki odgoj, nego u ono iskonsko u meni, uz savjet, štogod to bilo. Ipak, ti si i dalje ti. I nisi ni približno loša osoba zbog toga. Svećenik ti je dobro odgovorio (začudo) :) Ali doista, ako si se iskreno pokajala, Bog ili tkogod u koga vjeruješ ti je to sigurno oprostio. Pa onda možeš i ti sebi jer ti najbolje znaš kako si se osjećala dok si se odlučivala na to.
I želim ti se zahvaliti što si se otvorila upravo na mom blogu, tako iskreno i duboko, na temu o kojoj sam pisala jer ja te nimalo ne osuđujem i mislim da to znaš i da si to prepoznala. Hvala ti zbog toga. :) Što si kvalitetna čitateljica.
31.03.2007. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Draga Kinky,
Drago mi je da si se javila, pokušaj pisati o crkvi i crkvenim institucijama. Vidim, a drugo nisam ni očekivala, da shvaćaš razliku između uvjerenja, vjere i institucija. I ja mislim da je svejedno kojoj vjeri čovjek pripada. Ja zapravo vrlo dobro razumijem i ateiste. Razumijem zapravo svakoga. Čovjek je, ne znam zašto i otkud to, nesavršeno biće. Toliko je stvari unutar i izvan nas koje nama vladaju da je ona čuvena i toliko hvaljena 'slobodna volja' vrlo uvjetovana. Imala sam sreću putovati po svijetu i upoznavati razne nacije, narode, ljude drugih boja, vjera i uvjerenja i dolazim do zaključka da je sve to isto i da smo svi isti. Zato sam tužna što se crkva u nas tako malo otvara. Tužna sam i zbog naših nacionalističkih ispada. Kršćanstvo, kojeg sam pripadnik, bez svoje namjere ali tako sam odgojena i još sam vjernik, a mogla bih biti vjernik bilo koje vjere, uči posve nečem drugom. Isus je, ako bi se vratili počecima, slao svoje ljude u svijet. Govorio je idite i poučavajte. Učite. Napravili smo obrnuto. Odlazili u svijet i na silu pokrštavali. Ubijajući u ime vjere. Vidiš pobačaj uz ostale teškoće da ne pretjerujem stvorio je od mene biće koje razumije i zna opraštati. Želim da tvoje pisanje pomogne u stvaranju boljih ljudi. Nastavi na ovaj način. Želim ti to od srca.
31.03.2007. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...