Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • Iskra

    Od pocetka do kraja... prepoznah tebe.-;))

    avatar

    29.03.2007. (11:21)    -   -   -   -  

  • necutako

    he, he, zdravlja daj svim zabama, gusterima i krokodilima.....naprijed vodozemci.....a ovo virkanje kroz kljucanicu te je stajalo poneke ogrebotine...:)

    avatar

    29.03.2007. (11:37)    -   -   -   -  

  • Zelda

    Koliko si zapravo dijete u sebi govori nam ovaj blog... Kao od veselog i razigranog djeteta...
    I samo nam ti takva ostani... Jer kao što kažeš: mijenjati se ne želiš...

    Pitam se samo otkud tebi dođe takva inspiracija...??

    POzdravi iz MG... JOš uvijek ništa od posta... Dva puta pokušala - dva puta mi se obrisalo...

    avatar

    29.03.2007. (12:33)    -   -   -   -  

  • Guedes

    biti, ostati dijete...tek to, baš toliko, ništa više ne bi bilo potrebno nam. pa makar bili i derišta na trenutke, no to smo sve mi - djeca! bili bi smo, jel...
    pozdrav!

    avatar

    29.03.2007. (12:40)    -   -   -   -  

  • Guedes

    da, često znamo tako pričati, kako smo izgubili to dijete u sebi...no stvarno je tako, ta jednostavnost bivanja i pokazivanja onoga što jesmo se zamuti...i nije to dobro....

    avatar

    29.03.2007. (12:42)    -   -   -   -  

  • misko

    Za mene kažu da bih bio krasan tatica, pažljiv i nježan...
    ali više volim biti pažljiv i nježan prema Njoj i, naravno, Lori...
    A i sad imam priče: svoju mnogobrojnu djecu!

    avatar

    29.03.2007. (13:45)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    svi nosimo takvo dijete u sebi, samo netko ga skriva a netko ima hrabrosti pokazati ga svijetu... ti i jesi posebna, bas zato sto ne skrivas dijete u sebi, tu razigranu djevojcicu... i nikad nemoj...

    avatar

    29.03.2007. (14:53)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Pa i ja se nakad pitam - kakav je to osjecaj osjecati se odraslo... Bas zato sto je meni taj osjecaj jako stran, a i vjerujem da se svi u dusi uvijek osjecaju isto. :)

    avatar

    29.03.2007. (16:59)    -   -   -   -  

  • rU

    iskra, nastojim iskrena biti ... a i nije mi teško, među prijateljima ...

    necutako, očito je moja sklonost vodozemcima rano počela ...

    zelda, pinky ... nekad sam nastojala mijenjati se, no vremenom sam shvatila da čovjek treba težiti poboljšanju, no ipak da ne može mnogo protiv svoje naravi ...
    inspiracija ... ne znam ... no sve me potiče, uvijek me nešto novo interesira ...pa bih, da imam vremena, mogla napisati 10 postova dnevno ...

    guedes, svi mi u pojedinim fazama svoga života bolujemo od pretencioznosti ... no, mislim kako se jednostavnosti treba vratiti ... od djece učiti ...

    znamo kakvi bismo u nekoj ulozi bili tek kad se oprobamo, misko.
    bojim se da bih bila posesivan i prezaštitnički roditelj ...no, tko zna ...

    maslačkice, nekada sam i ja držala do tog privida ozbiljnosti ...no sad mi do toga uopće nije stalo, pa si priuštim i postupke koji baš nisu mojim godinama primjereni ...

    ignis, u svakom dijete čuči, no uče nas, najčešće, da treba odrasti što prije ...
    ne zagovaram nezrelost, neodgovornost ... samo mislim da su zaigranost, sposobnost čuđenja, spontanost vrijedne, te da ih ne treba potiskivati ...

    avatar

    29.03.2007. (18:03)    -   -   -   -  

  • Iskra

    Znaš možda što se dogodilo Danieli?, da je zatvorila blog… bas mi je žao, sve više odlaze kvalitetni ljudi!

    avatar

    29.03.2007. (18:25)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...........nekidan sam se zaletila i preskočila preko ribarske mreže, a ribari su je krpali, i uzviknula blanka vlašić...........zastali su i od srca se nasmijali jer ja sam tako ozbiljna, umišljena??............obično po mraku skakućem kad idem baciti smeće, ili napravim zvijezdu, za svoju dušu........uvijek sam se dobro osječala u svojoj koži.........sa godinama sam postajala svjesnija svoje dobrote, iskrenosti-upoznavajući druge ljude.............to mi je donjelo usamljenost, ali se ne ljutim na to jer sam svjesna da ovima okolo nije drago da me vide veselu i nasmijanu, a tolike godine životarim sa jednom plaćom i preživljavam uz osmjeh(a svekrva i muž me jebu u rukavicama).......ali ja mirno i dobro spavam jer znam da spadam u rijetke od srca dobre ljude.........sad mi je pa napamet i majstoricin post o nama blogerima da jesmo li dosadni........jesmo onoj većini populacije koja izmišlja i spletkari o drugima, ali, evo, ima nas dovoljno sposobnih da se radujemo slici, pjesmi ili knjizi...i ljudskoj dobroto, ma koliko god ona bila dosadna........

    avatar

    29.03.2007. (19:02)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    treba mi Zvončica da nađem svoju sjenu...

    avatar

    29.03.2007. (19:09)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ti jesi dijete i to je baš lijepo sačuvati u sebi...
    Možda smo i mi svi ostali u duši djeca jer je i blogiranje jedna vrsta igre, ako izuzmemo ove političare i zvijezde koji se tako promoviraju...

    avatar

    29.03.2007. (19:13)    -   -   -   -  

  • horsy

    hehe! derište malo! :P
    ma šalim se ja....pusa

    avatar

    29.03.2007. (20:02)    -   -   -   -  

  • zmajka

    I nemoj se mijenjati. Čemu?
    Bez obzira na razne boli koje ponekad nađem u i među redovima, ja ovdje uvijek nađem i savršenu radost. A takva može biti samo dječja!

    avatar

    29.03.2007. (21:02)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Svi smo mi pomalo Petar Pan. I to je jedna od uloga koju možemo odabrati... Pozdrav veliki, draga Rusalka i svima nam želim da budemo ono što uistinu jesmo. :)))

    avatar

    29.03.2007. (21:07)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Draga moja Ru, i tako si najdivnija svima nama, s tom svojom slatkom naravi.
    :) meni si baš super! I volim tvoje igrarije :)

    avatar

    29.03.2007. (21:20)    -   -   -   -  

  • vedjak

    --------------------------------
    Molim Te, čuvaj to dijete u sebi!
    Najbolju, od svih dobrota;
    Najljepšu, od svih ljepota;
    Najvrijedniju, od svih vrednota!

    Dijete u Tebi je Izvor Života.
    -------------------------------

    avatar

    29.03.2007. (21:54)    -   -   -   -  

  • rU

    iskra, upravo sam vidjela. pogodilo me. jako.

    katrida mila, kod majstorice na kavi napisala sam da ću ja otići ponovo na one blogove na kojima osjetim iskrenost, a da neću gubiti vrijeme tamo gdje netko "pozira".
    a ti mila, ti si od onih kod kojih nema ni mrvice poze ...
    ti se ne bojiš biti ono što jesi - dobar čovjek. u tebi je puno tog unutarnjeg djeteta spremnog da preskoči mrežu i napravi zvijezdu. ne, takva dobrota ne može biti dosadna. toliko je rijetka i tako dragocjena.
    i svaki put, kad k tebi svratim, il' ti dođeš na klupicu, ja se osjetim i sretna i počastvovana jer sam te upoznala. i jer te mogu smatrati prijateljicom.

    sjedokosi, jednostavno je. samo malo sunca ...i sjena je opet tu.
    no, zvončica trenutno nema u zalihi ni tačka. samo ti malo vilinskog praha može ponuditi.
    a rusalkina je vilinska prašina samo pregršt pijeska s jezerskog dna ...
    ponekad, zahvaljujući dragim prijateljima kao što si ti, povjerujem da svjetluca. povjerujem da mogu poletjeti,kad se njome pospem. i zaista: mogu poletjeti! još uvijek.

    majstorice, dijete je otac čovjekov, veli jedan psiholog.
    i zaista u djetetu je toliko potencijala, toliko mogućnosti.
    odrastajući, mnogo toga prokockamo, odbacimo kao nepotrebni balast.
    nerijetko, odbacimo upravo ono najdragocjenije - sposobnost da se pitamo, čudimo, igramo ...da budemo iskreni, spontani, da vjerujemo kako su ljudi dobri ...
    no, blogeri s kojima se ja družim, svi odreda ...nisu sve to usput bacili. svi oni dozvoljavaju tom djetetu u sebi da i dalje živi.
    svi se zajedno igramo na velikom, novom igralištu - blogu.
    zato mi je strašno žao kad neko baci igračke i kaže: neću se više igrati ...dosadilo mi.

    horsy, beeeeeeee. to sam ti se ja upravo - izbeljila. k'o pravo derište, zločesto.
    a ti si baš pravo srce!

    zmajka, priznat ću ... pokušavala sam mijenjati se. biti racionalna, biti praktičnija, biti manje lakovjerna, biti podozrivija prema ljudima, sačuvati se od razočaranja ... odrasti konačno.
    a onda sam se upitala - zašto? zašto prihvatiti takva pravila?
    i sad ću k'o katrida - preskočiti mrežu i napraviti zvijezdu (ovo posljednje samo je figurativno jer sam tako trapava da od te zvijezde ne bi ništa bilo). i neće me gristi osjećaj krivice zbog toga kakva jesam i što sam.
    sad ću, konačno sebi priznati pravo da ne činim nasilje nad svojom naravi ... pa kome paše, kome ne paše. a meni baš paše.
    i eto, toliko dragih ljudi nalazim u kojima istu tu iskru osjećam. i zato sam otkrila svoj komadić sreće, zato barem ponekad pregršt pjeska s dna mojih jezeraca postane vilinska prašina ... čarobna meni i onima koji su mi dragi. draga, draga,zmajka.

    aquaria, svi smo pomalo ti izgubljeni dječaci i djevojčice, koji sebe na blogu nalazimo.
    blog je svakome od nas vlastita nedođija u kojoj može letjeti. uz malo pjeska il' prašine, malo vjere, malo optimizma, malo razigranosti ...
    svi mi na svojim blogovima drugima govorimo: I can fly! Letjeti mogu ... nije mi još život krila podrezao! ... a pokušavao je, o kako je pokušavao krila nam podrezati, taj naš život svakodnevni koji nas stalno natrag na zemlju vuče svojim zahtjevima, svojom prozaičnošću ...

    daniela, već kao dijete znala sam. neka djeca, usred igre odjednom bace igračke u pijesak u pješčanik i kažu: ne bih se više igrao/la.
    uvijek sam se pitala, već kao dijete, i kasnije kao odrasla: zašto?
    iako sam više nego odrasla, iako sam se već prema trećoj stepenici svoje životne dobi počela koračati ... još uvijek se začudim.
    no, nekoj djeci igračke dosade, neka drugu igračku i druge suigrače potraže, drugi park i pješčanik ...
    bude mi strašno žao, zaboli me to. pa sam pitala, protestirala, žalila se, ljutila na njih.
    ne mogu i neću više tako.
    samo ću gorku knedlu progutati i reći. svako ima svoje razloge, pravo na svoj izbor.
    i durit ću se u sebi, kao pravo derište.

    avatar

    29.03.2007. (22:31)    -   -   -   -  

  • Cordelia

    Mogu samo potpisati Zmajku. Mislila sam napisati upravo to ali vidim da me pretekla.

    avatar

    29.03.2007. (22:38)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, drano, dragi. pomislim, ponekad - bolje je konačno odrasti. postati čvrst, racionalan. ne gubiti vrijeme na igrarije ... ne dozvoliti životu da te povrijedi, ljudima da te razočaraju. ne očekivati nemoguće ... zadovoljiti se svakodnevnim.
    možda bi tako bilo lakše i bezbolnije živjeti. i probitačnije.

    no, bilo bi to tako sivo, tako dosadno, tako predvidljivo ...
    ja ne mogu tako.
    moram vjerovati da negdje na mojoj životnoj aleji tri labuda ispod duge plešu, i vrapci kljucaju kiflu zbog njih kupljenu ... i iskre svijetle u tami, one sićušne plave, i one iskre života ... i da negdje čarobna plaža postoji na kojoj more šumi ... i da negdje jedan trkač koji tvrdi kako nije romantičar svoju trku trči ... i jedna dragocjena draguljarka srebrnu žicu svija ...
    i svi oni, svi vi, koji mi pomažete ono najbolje iz sebe izvući, vila biti, usuditi se krila raširiti ...
    znati da se nitko od vas neće zlobno nasmijati mojim pokušajima da poletim ... ma kako ti pokušaji bili nezgrapni, smiješni, djetinjasti ...

    avatar

    29.03.2007. (22:41)    -   -   -   -  

  • rU

    cordelia, vilinska sestrice nepraktična ...koja životne bonove trošiš na male sitnice koje nemaju upotrebne vrijdnosti, osim one da ti srce zagriju ... ti koja sa svojim životnim drugom zvjezdanim stazama putuješ ... nisam ni sumnjala. da ćeš reći to što si upravo rekla.

    avatar

    29.03.2007. (22:45)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Evo i mene..stigla prije pola sata..roditeljski za finale , a imam ih 32 u razredu...morali potpisivati suglasnosti za izlet pa bili gotovo svi... spasile me čistačice..počele lupati i gasiti svjetla ...malo je reći da ne mogu govoriti, misliti...totalno prazna glava...žmirkam u ekran na pola ...
    A kolegica će sutra znati može li uskočiti pa tako i ja još ne znam ostajem ili idem...
    kitnkez...jesam li ja davno jela od dunje...gusto , rezali ga nožem ... nešto kao gust pekmez????

    avatar

    29.03.2007. (22:47)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, vitae. davno sam jela onaj koji je moja mama znala napraviti ... kitnkez od dunje s komadićima oraha.
    ti si znači još uvijek u neizvjesnosti ... pa ne znaš ideš li na put ili ne ... a tobaš nije ugodno.
    hvala čistačicama, za lupanje i gađenje svjetla ... i što su te oslobodile ...
    a ti k meni požurila.
    a baš si mi tako trebala, draga vitae.

    avatar

    29.03.2007. (22:54)    -   -   -   -  

  • vedjak

    A ja sam dobio blagoslovljenu količinu slatkog od dunja u Tvom predragom i prelijepom odgovoru. Inače, prvo slatko od dunja kriomice smo moja draga starija sestrična i ja, jeli iz staklenki sa bakine police. To je još donekle prolazilo kao neopaženo, ali naša baka se jako ljutila za slatko od šumskih jagoda. Bože, da smo onda razumijevali kako nas je voljela, nikada joj to ne bi učinili.

    avatar

    29.03.2007. (23:06)    -   -   -   -  

učitavam...