hm...al ponekad baš u onom trenutku kad si spreman prekinuti tu nit...sve se okrene i opet si na početku...al istina..."Bitno je samo biti čvrst u svojoj namjeri." Pozdrav... ;)
24.03.2007. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
salva_
Otvoreni kanal kroz kojeg emocije dalje protječu zapravo je nužan. Sva životna energija koja je sazdana od osjećaja polako se počinje usmjeravati samo ka tome i čovjek tone, dok ne dotakne dno. U tom se trenutku otvara neizbježan izbor za život ili smrt. Većina ih se odlučuje za život, najčešće ne vjerujući u vlasitu snagu i čekaju. Al ne čekaju ustvari više tu osobu jer je istinski kraj vezan uz neki drugi početak, čekaju nekog dovoljno iskrenog da vidi i osjeti suštinu neprevedivu u riječi, onog tko će potvrditi nadu da postoji netko tko nas može razumjeti. Netko dovoljno uporan, s odgovorom na svaku bol i tad ustvari nije potreban pristanak jer duša se sama uzdiže koliko god da tama bila uporna. Čovjek se načeka, al nada se ne da ubiti. Samosažaljenje sprečava da budemo iskreni sami prema sebi, al istina tim ne nestaje, istina da želimo biti istinski sretni, ispunjeni i zaokruženi nekim sa svime što u sebi posjedujemo. Jedina ljubav u životu sve vidi, ništa joj ne promiče, ne ostaje slijepa pred istinom u našim očima, istinska ljubav je posve iskrena, istinska ljubav sretna je samo onda kad smo i sami sretni, ona nas čini sretnima. Je li vas onaj s kim ste bili stvarno čitao i onda kad ste napravili sve da vas ne pročita? Tražili ste time da vam pokaže da zna put do vaše duše. Ako nije znao/znala nikad i neće jer ne možete nekom pokazati put do sebe po kojem će taj netko pristat ići. Onaj tko vas zaista voli naći će put do onih dubina do kojih ni sami ne znate doći. Čekajte, bili sretni ili tužni, uzdigli se sami ili tražili ruku onaj/ona će vas pronaći. Trudite se biti iskreni prema sebi samima, trudite se ne graditi imaginarni, savršeni svijet jer će i ako ostvarite sve ono o čem ste u njemu sanjali to i dalje ostaje samo iluzija. Ne hodajte oko života, idite kroz život. "U časi otpuštanja i umiranja svog starog ja i njegova svijeta osjećamo u sebi izdizanje neke druge zbilje. Tada su mnogi u tom trenutku nenadano iskusili da ih je u tom času kad su popustili i prepustili se, prihvativši tako i ono neprohvatljivo, ispunio bitak, ali sada kao neki dublji smisao." Toliko je hrabrosti i snage u nama, zagledajte se u svoje vrijednosti i dajte ih nekom tko će vas zbog njih učiniti kraljicom/kraljem vlastite duše a da i ne trebate zatražiti.
24.03.2007. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, poptpuno ste svi skupa u pravu... Ispada na kraju da je hrabrost za krenuti dalje najbitnija...
24.03.2007. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nadica
Previše puta čovjek dotakne dno -svarno previše ali i uvjek iznova skuplja hrabrost,neku neopisivu želju-moglo bi se reči čežnju za srečom ma koliko god da je vremena potrebno jer ko zna možda nas čeka iza ugla samo je još ne vidimo
24.03.2007. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Syeira
Eh da je barem to tako lako napraviti...
24.03.2007. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crvena
hm...al ponekad baš u onom trenutku kad si spreman prekinuti tu nit...sve se okrene i opet si na početku...al istina..."Bitno je samo biti čvrst u svojoj namjeri."
Pozdrav... ;)
24.03.2007. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
salva_
Otvoreni kanal kroz kojeg emocije dalje protječu zapravo je nužan. Sva životna energija koja je sazdana od osjećaja polako se počinje usmjeravati samo ka tome i čovjek tone, dok ne dotakne dno. U tom se trenutku otvara neizbježan izbor za život ili smrt. Većina ih se odlučuje za život, najčešće ne vjerujući u vlasitu snagu i čekaju. Al ne čekaju ustvari više tu osobu jer je istinski kraj vezan uz neki drugi početak, čekaju nekog dovoljno iskrenog da vidi i osjeti suštinu neprevedivu u riječi, onog tko će potvrditi nadu da postoji netko tko nas može razumjeti. Netko dovoljno uporan, s odgovorom na svaku bol i tad ustvari nije potreban pristanak jer duša se sama uzdiže koliko god da tama bila uporna. Čovjek se načeka, al nada se ne da ubiti. Samosažaljenje sprečava da budemo iskreni sami prema sebi, al istina tim ne nestaje, istina da želimo biti istinski sretni, ispunjeni i zaokruženi nekim sa svime što u sebi posjedujemo. Jedina ljubav u životu sve vidi, ništa joj ne promiče, ne ostaje slijepa pred istinom u našim očima, istinska ljubav je posve iskrena, istinska ljubav sretna je samo onda kad smo i sami sretni, ona nas čini sretnima. Je li vas onaj s kim ste bili stvarno čitao i onda kad ste napravili sve da vas ne pročita? Tražili ste time da vam pokaže da zna put do vaše duše. Ako nije znao/znala nikad i neće jer ne možete nekom pokazati put do sebe po kojem će taj netko pristat ići. Onaj tko vas zaista voli naći će put do onih dubina do kojih ni sami ne znate doći. Čekajte, bili sretni ili tužni, uzdigli se sami ili tražili ruku onaj/ona će vas pronaći. Trudite se biti iskreni prema sebi samima, trudite se ne graditi imaginarni, savršeni svijet jer će i ako ostvarite sve ono o čem ste u njemu sanjali to i dalje ostaje samo iluzija. Ne hodajte oko života, idite kroz život.
"U časi otpuštanja i umiranja svog starog ja i njegova svijeta osjećamo u sebi izdizanje neke druge zbilje. Tada su mnogi u tom trenutku nenadano iskusili da ih je u tom času kad su popustili i prepustili se, prihvativši tako i ono neprohvatljivo, ispunio bitak, ali sada kao neki dublji smisao."
Toliko je hrabrosti i snage u nama, zagledajte se u svoje vrijednosti i dajte ih nekom tko će vas zbog njih učiniti kraljicom/kraljem vlastite duše a da i ne trebate zatražiti.
24.03.2007. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
yoko
Da, poptpuno ste svi skupa u pravu... Ispada na kraju da je hrabrost za krenuti dalje najbitnija...
24.03.2007. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nadica
Previše puta čovjek dotakne dno -svarno previše ali i uvjek iznova skuplja hrabrost,neku neopisivu želju-moglo bi se reči čežnju za srečom ma koliko god da je vremena potrebno jer ko zna možda nas čeka iza ugla samo je još ne vidimo
24.03.2007. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...