Komentari

alkion.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • provi

    ne volem previsoke visine... :)))
    ali, što volem biti prva... :)))))

    avatar

    23.03.2007. (20:44)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    Bojim se visina, zatvorenog prostora,...brrrr, nikad ne bih mogla bit astronaut, ali zato, kad sanjarim, onda odalzim i u druge galaksije....:-)))) masta moze svasta....
    lijepu i ugodnu vecer zelim...

    avatar

    23.03.2007. (21:15)    -   -   -   -  

  • stopalce

    ja se tako osetim skoro...pa svaku noc...jesmo li sami..da...i ne...ko ce nam to moci reci dragi Alkione..

    avatar

    23.03.2007. (22:22)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Iako nisam ljubiteljica visine, ovo mi zvuči kao baš zanimljiv doživljaj. :-) A najjače mi je to što sam skužila da u tom nekom proljetnom raspoloženju imamo svoje male rituale, neka utočišta kojima se vraćamo. Kod tebe su to misli o letu u visine, a kod mene...vidjet ćeš...uvijek ista priča. ;-)

    avatar

    23.03.2007. (23:02)    -   -   -   -  

  • Elyca

    woooow koji dobar osjećaj!!!.... Samo mi nije jasno zašto je sivo???...i uašto nemamo taj osjećaj sive boje u avionu????

    avatar

    24.03.2007. (00:21)    -   -   -   -  

  • Portret snova

    Osjećaj je sigurno nevjerojatan, treba doživjeti taj ulaz u samoću, a ne biti sam.

    avatar

    24.03.2007. (08:22)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Čitala sam negdje da su svi astronauti nakon povratka na Zemlju postali vjernici ili mistici, zapravo oboje. Čini se da se to može dogoditi i pilotima koji visoko lete. Mnogi ljudi teško podnose takve osjećaje, boje se, bježe u svakodnevicu. Ja mislim da su oni blagoslov ako dođu u vrijeme kad smo ih u stanju prihvatiti. Pozdrav i ugodan vikend želim! :)))

    avatar

    24.03.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ovo što si napisao govori mi da si morao na neki način osjećati mir i spokoj. Teško da bih na tim visinama razmišljala o samoći, jer temeljni bi mi osjećaj bio strah. :))

    avatar

    24.03.2007. (10:22)    -   -   -   -  

  • Irida

    najljepšu bajku kojoj je poznat autor (Mali Princ) je napisao letač...

    avatar

    24.03.2007. (13:34)    -   -   -   -  

  • šuterica

    dobar si ti, alkione... samo to sam ti došla reći... :)

    avatar

    24.03.2007. (14:54)    -   -   -   -  

  • ruda

    iako se na neki način bojim visine volim nebo i volim letjeti
    onako iskreno ne bojim se popet na visoko al nisam stabilan na nogicama tamo gore
    ( npr nikakve pomoči od mene ako su radovi na krovu nemam ravnotežu iako me nije strah popet se na krov)
    kažeš paše ti mir i iznenadiš se kako ti prija samoća
    pa to ti je po meni tvoj najveći gušt
    i onda je razumljivo da ti paše

    isto ko meni sjest na traktor i poć u šumu
    ne prestat se načuđivat kako smo aljkavi i kako iza sebe ostavljamo pustoš u šumi
    površno pobrana drva za ogrijev koja propadaju i zbog kojih nam šume sliče na šikare
    ili proć na livadu i kopat u vrtu ili bavit se voćem
    naravno sve to ide po strani od kad je plavooki sa nama al recimo tu sam najmirniji i najsretniji

    tako i ti tamo gore
    i nisi sam zašto bi bio sam
    osvrni se oko sebe i vidjet ćeš barem dva tri ovisnika o istoj stvari

    avatar

    24.03.2007. (19:14)    -   -   -   -  

  • sitke

    .

    avatar

    25.03.2007. (00:05)    -   -   -   -  

  • happywedding

    volim taj prizor zemlje gledan iz zraka...ne letim često, ali volim letenje...

    avatar

    25.03.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • vwolf

    prelijepa ta spoznaja o osjećaju ljepote i sigurnosti u samoći - otkriva mudru dušu :)

    avatar

    25.03.2007. (15:46)    -   -   -   -  

  • feby

    da bi se cula tisina treba posebno uho i posebno stanje duha, nekad je njen zvuk nepodnosljiv pa bjezimo u zagrljaj frekvencija banalnih tonova (koje tebi ne zelim), pozdrav

    avatar

    25.03.2007. (16:23)    -   -   -   -  

  • alkion

    Provi: znao sam... znaooooo!!!! A da ne voliš visine? 'Ajmo se još malo lagati... mene si ubjedila... :))) ha, ha,...
    miris dunje: ma sve je to stvar navike i samokontrole. Hvala na željama i svi izrazi dobrodošlice...
    stopalice: tko o čemu mlada dama o noćima i tamo nekim krevetima??? c,c,c,c,c,!!!!
    Bigice: bitno je da nama ti mali rituali pomažu i čine nam neke trenutke podnošljivijima...
    Veco: eto jednostavno, kao i pri ronjenju neke se boje lagano s dubinom gube, tako i u letenju s porastom visine neke se boje lagano gube. Tako na nekih šest tisućica sve poprima neku sivi zelenu i nekako zamagljenu boju. Sledeći pu kad budeš u avionu malo obrati pažnju. Naime dok se baš ne obrati pažnja naš mozak u stvari percipira neke naučene stvari, pa tako i percipira boje koje oko u stvari ne primjećuje. To ćeš najprije primjetiti kad pokušaš prepoznati neki konkretni objekat negdje dolje: znaš da je tamo i samo ga trebaš prepoznati.
    Portret snova: čudno, ali u putničkom zrakoplovu nikada to nisam doživio. Valjda jer je unutar njega pritisak kao da je uvijek na nekih dve tisuće i malo više metara...
    Vodenjakinjo: ima tih podataka puni i tek sada izlaze na vidjelo. Ima čak jedan podatak da su čuli čitave razgovore nepoznatih osoba i sl...
    Pegy: ma nije bilo razloga nekom strahu. Naime za svako ovaj let smo se posebno pripremali. Ako smo kojim slučajem uspjeli postići visinu preko deset tisuća metara onda smo se znali igrati praveći ledene slike na kabini. Naime zrak je toliko razređen da se ljudsko tijelo znoji iako je okilna temperatura negdje oko 45 stupnjeva ispod nule. Ja sam nakon ovakva tri leta u danu (što je pravilom letenja bilo zabranjeno - tko šiša pravila kad je obuka i moguće kašnjenje u pitanju) znao izgubiti i po pet kilograma težine - jeo sam čokoladu i pio vodu u neograničenim količinama da to nadoknadim...
    Irida: zar si možda sumnjala??? Ta mi piloti smo ti sinonim za sujetu i prepotenciju - u svemu moramo biti najbolji i to nam se jednostavno mora dati do znanja - baš ti hvala, znao sam da si pravo srce od žene...
    Šutko: pa naravno!!! Pročitaj odgovor koji sam dao Iridi i sjeti se onog posta o pilotima kao velikoj djeci. A djeca su ti i po Bogu bezgrešna bića...
    Rudek: eh, a tek da imaš zrakoplov ili barem helić, gdje bi ti kraj (barem meni) bio, haaaa???
    Sitke: :))))
    topsicret: pozdrav novopridošlom članu. Malo mi pojasni ovo: ne letim često? -kao putnik ili kao pilot???
    Fučice: Možda baš ne mudru, ali dušu svakako... dušu koja bi i vragu za samo malo zraka u nosnicama...
    Feby: ah vi muzičari!!! Vama izgleda samo tišina zvuči opasno. No ovdje baš i nije tišina u pitanju, čak dapače zvuci su svuda oko mene: glas kontrole leta i pilota ispred u slušalicama, huk motora, morzeovi signali radio-fara... Problem što počneč čuti samoću kako svom svojom silinom i glasnošću juri na tebe...

    avatar

    25.03.2007. (18:40)    -   -   -   -  

  • aquaria

    "Shvaćam da netko mrzi i ubija dupine jer uništavaju mreže za ribolov od kojih prehranjuje sebe i obitelj, da domoroci ne vole slonove koji im uništavaju vrtove i njive i žele ih ubiti." Ovaj citat je izvučen iz mog POSTA koji odgovara na mnoga tvoja pitanja postavljena u komentaru kod mene. Vidim da si dobar i pažljiv čitatelj, možda bi ti se dalo to pročitati, ima unutra svega oko čega si i ja razbijam glavu. Nije mi žao što će na tim dupinima netko zaraditi, samo mi je žao što ti isti ljudi ne mogu zarađivati za život na drugi način. Ne vidim ništa loše u ribarenju zbog preživljavanja, osobito ako ribolovac na neki način poštuje svoj plijen. Ti mi djeluješ tako, ako i nisi o tome razmišljao. Pozdrav veliki! :)))

    avatar

    25.03.2007. (18:56)    -   -   -   -  

  • alkion

    Aquaria: u stvari neke elemente mog komentara je izazvao dio posta o hrani: "Kad toliki ljudi ne bi željeli odreske od junećeg buta, goveda bi na zemlji bilo puno manje, a žita i zelenja moglo bi biti više. Kad ne bismo tamanili gomile piletine bez koje mnogi ne mogu živjeti čak ni kad je ne vole, osakaćenih pilića i kokoši u intenzivnom uzgoju bilo bi manje,..." Ti si ga samo načela a ja sam ga nastavio malo dublje i možda grublje i nažalost stvarnije, realnije...

    avatar

    25.03.2007. (19:09)    -   -   -   -  

  • fanny

    Malo mi se teško uživiti u situaciju, jer mi je zlo već od pogleda kroz prozor s desetog kata. No let avionom je posve druga stvar, pogotovo kad je vedro. Sjećam se svog prvog leta avionom. Bio je kratak ali me oduševio Zagreb - Dubrovnik. A bili smo i prava ekipa - treći srednje. Svima nam je bilo prvi put. Padali su takovi komentari (neki su tako liječili strah), a kraj nas je sjedio avijatičar i smijao nam se ispod brkova. Sjedila sam u repu (čula sam da je tamo najsigurnije), pa sam za pogled morala istegnuti vrat. A mučilo nas je i ono čudno micanje na avionskom krilu - neki su komentirali da se raspada avionsko krilo. A jedan kolega je na ulasku u avion, gdje nas je čekala domaćica, rekao - "tko je to rekao da su stjuardese zgodne".
    Kad sam poslije sjedala u avion, uvijek sam se sjetila tih dana. Pa ono kruženje nad Dubrovnikom - bijeli grad, kao da je izrastao na plavom moru.
    Dobar je ovaj crtež na vrhu, meni su specijalnost aktovi i portreti. Pejzaži malo manje, no sve ovisi o raspoloženju i trenutnoj inspiraciji.
    A tvoj komentar na mom blogu... Svjesna sam ja da blogopodrška nije dovoljna, no dobro je čuti lijepu riječ, nekako te digne, a toga nam danas nedostaje. No kako sam rekla, u stvarnosti vrijedi ona - u se i u svoje kljuse.
    Pozdrav :)

    avatar

    25.03.2007. (22:08)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    Kako je počelo, čini mi se da nisi daleko od posjete onom Gaši u Slovenj Gradecu ;))))
    Osim toga imam potrebu reći da ljudi često nisu svjesni koliko je tanak taj omotač koji zovemo atmosfera. Doslovce ko opna mjehurića sapunice. A astronauti ti zbog tih razloga imaju poremećaj spavanja ;)
    Nego... jel ti prošlo ono?

    avatar

    26.03.2007. (10:06)    -   -   -   -  

  • JJ

    mene sve to podsjeca na onu pjesmu od Filma.. ili La Cinema...
    imam negdje longplejku sa Cinemom iz Kulusica .. ili je maksi singl to bio?

    avatar

    26.03.2007. (10:24)    -   -   -   -  

  • Promatrač-Dogodilo se...

    Nisam letac ali znam o cemu pises... to se ponekad moze dozivjeti i tu prizemno... moram zahvaliti Pegy i njenom "treptanju" sto sam te pronasao

    avatar

    26.03.2007. (11:04)    -   -   -   -  

  • Sic transit gloria mundi

    Da je Bog htio da letimo, stvorio bi nam krila. :)

    avatar

    26.03.2007. (11:34)    -   -   -   -  

  • stopalce

    sta cu kad su to najlepsa mesta desavanja..uglavnom:))))

    avatar

    26.03.2007. (11:50)    -   -   -   -  

  • alkion

    fanny7 : Ovaj crtež na vrhu i još nekoliko (razbacanih po postovima) je ostatak mladosti. Sada se više ne bavim tim dijelom svoje osobnosti...Što se tiče sjedala u zrakoplovu? pa usudim se reći da su ipak sjedala pored izlaza u nuždi najsigurnija. Ova priča o sigurnim sjedalima u repu je nastala iz onog poznatog slučaja Vesne Vulović koja je preživjela pad tog dijela zrakoplova s nekih desetak tisuća metara...
    Manga: daleko sam, daleko. Možda i puno dalje nago to i sam mislim. Ne usudim se niti pokušati poletjeti. Kad sam bio u Grčkoj sam letio nekih sat vremena i još nisam došao sebi. Ne usudim se niti pomisliti šta bi bilo da sjednem samo u kabinu Galeba... Huuuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaaaaa (Miris žene)... A ono je došlo kao popis literature. Ili ja nešto ne znam ili pogrešno lupam po "tastaturi"... Ma doći ću mu ja glave...
    Dži Džej: Morat ćeš me malo uvesti u situaciju - nekako se nisam uspio ufurati - molim pojašnjenje ili neki link... može i na mail...
    Promatrač: Može naravno... i što se tiče usamljenosti i pogleda u daljinu i dubinu a bome i po pitanju boja...
    Svjetska slavo u prolazu: A šta nam nije podario i tu mogućnost - anđeli imaju krila koliko je meni poznato...
    Ninočkaaaaaaaaaaa: ako si mislila isto o čemu i ja sram te bilo... I molim te lijepo gdje je tu poštovanje mojih godina i slabašnog srdašca??? Haaaa??? :)))

    avatar

    26.03.2007. (14:36)    -   -   -   -  

učitavam...