Potpuno te razumijem. Kao da pišeš o Buntovniku. Nije on najgori, kakvih sve ima....sve sam to isto čula. I samo im "ptičjeg mlijeka" fali! Isto to sam sve rekla svom sinu. I uvijek je kriv netko drugi....Ni ja više ne znam šta da radim, tj. radimo s njim. Čini mi se da je ukidanje kompa, tv, linije.....ipak urodilo plodom, malo je više učio ovaj tjedan, ispravio jedinicu, i što je naivažnije - čini mi se da je prizemniji, kao da više nije u oblacima, može se s njim razgovarati. Nakon one prve ljutite, buntovne reakcije, sad je kaznu prihvatio i čini mi se da se trudi. Da kucnem o drvo....(nisam praznovjerna, ali kad je on u pitanju....) Joj, stvarno je teško, čini mi se da su bolja, ma ne bolja, nego poslušnija djeca koja nemaju toliko koliko naši..... Drži se, sve će to biti O.K. Za nekoliko godina smo mi, ponosni roditelji, sa buketom cvijeća na promociji!!!!! I onda će nam reći: eto, vidiš, a koliko si se bezveze živcirala, rekla(rekao) sam ti da to mogu!!!!!
22.03.2007. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonewalker:
Ne mogu poslati poruku kao bloger. Ne da mi!!!!
22.03.2007. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo za kćerku te doista razumijem. Iako je u biti dobra i nije problematična, ipak se zabrineš kada dijete tako uhvati neka faza jer nikad ne znaš je li samo faza ili nešto trajnije. Kada se sjetim sebe, uvijek sam bila odlična učenica, ali su mi moji ipak ponekad prigovarali da ne učim ako bih si nekad uzela pauzicu. To me je izuzetno nerviralo jer sam ja u sebi znala da to nije ništa ozbiljno, da imam lufta i da ću sve stići, no kad sada razmišljam, oni to nisu mogli znati. I naravno da su se zabrinuli. Dobro, nekad su znali pretjerati, to stoji, ali danas to donekle razumijem :) Ne znam kako će biti kada budem imala svoje dijete, sve mu daš, a ono ti ipak stvara brige na neki način, a ti se osjećaš nemoćno jer znaš da ne možeš dati više, a ono ipak po svom. No tvoja Tara je, po svemu što si pisala, daleko od neke problematičnosti :) To markiranje, znaš kako sam ja? Kada bih znala da će me pitati, a nisam stigla naučiti, onda sam se lijepo pripremila za idući sat, dobila 5, a s onog sata markirala - uz maminu pomoć. Opravdala me razrednici da sam bila bolesna, svi sretni, nema neopravdanih, a ja ipak naučila i dobila 5 :) Ima i onih škakljivih situacija kada cijeli razred pobjegne iz solidarnosti - tu očekivati od djeteta da ostane bi bilo nerazumno jer bi ispalo pizda pred svima. Ali to su nijanse. :) U svakom slučaju, nemoj se toliko brinuti, a ako i ne možeš protiv toga, onda se bar s vremena na vrijeme prisjeti lijepih stvari, što i činiš, da bar malo pobiju neraspoloženje :) Pusek!
22.03.2007. (19:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam neki pametan savjet što da radiš sa kćerkom, ali sjećam se sebe u tim godinama.isto su moji teško sa mnom izlazili na kraj.proći će i nju ta faza.a i dobro je što je malo u kazni, ipak ne bi trebala dobivati opomene, pogotovo uz opravdanje da svi to rade.
22.03.2007. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
pozdravljam srecociniteljku...hehe
22.03.2007. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Potpuno te razumijem. Kao da pišeš o Buntovniku. Nije on najgori, kakvih sve ima....sve sam to isto čula. I samo im "ptičjeg mlijeka" fali! Isto to sam sve rekla svom sinu. I uvijek je kriv netko drugi....Ni ja više ne znam šta da radim, tj. radimo s njim. Čini mi se da je ukidanje kompa, tv, linije.....ipak urodilo plodom, malo je više učio ovaj tjedan, ispravio jedinicu, i što je naivažnije - čini mi se da je prizemniji, kao da više nije u oblacima, može se s njim razgovarati. Nakon one prve ljutite, buntovne reakcije, sad je kaznu prihvatio i čini mi se da se trudi. Da kucnem o drvo....(nisam praznovjerna, ali kad je on u pitanju....)
Joj, stvarno je teško, čini mi se da su bolja, ma ne bolja, nego poslušnija djeca koja nemaju toliko koliko naši.....
Drži se, sve će to biti O.K. Za nekoliko godina smo mi, ponosni roditelji, sa buketom cvijeća na promociji!!!!!
I onda će nam reći: eto, vidiš, a koliko si se bezveze živcirala, rekla(rekao) sam ti da to mogu!!!!!
22.03.2007. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonewalker:
Ne mogu poslati poruku kao bloger. Ne da mi!!!!
22.03.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ovo za kćerku te doista razumijem. Iako je u biti dobra i nije problematična, ipak se zabrineš kada dijete tako uhvati neka faza jer nikad ne znaš je li samo faza ili nešto trajnije. Kada se sjetim sebe, uvijek sam bila odlična učenica, ali su mi moji ipak ponekad prigovarali da ne učim ako bih si nekad uzela pauzicu. To me je izuzetno nerviralo jer sam ja u sebi znala da to nije ništa ozbiljno, da imam lufta i da ću sve stići, no kad sada razmišljam, oni to nisu mogli znati. I naravno da su se zabrinuli. Dobro, nekad su znali pretjerati, to stoji, ali danas to donekle razumijem :) Ne znam kako će biti kada budem imala svoje dijete, sve mu daš, a ono ti ipak stvara brige na neki način, a ti se osjećaš nemoćno jer znaš da ne možeš dati više, a ono ipak po svom. No tvoja Tara je, po svemu što si pisala, daleko od neke problematičnosti :) To markiranje, znaš kako sam ja? Kada bih znala da će me pitati, a nisam stigla naučiti, onda sam se lijepo pripremila za idući sat, dobila 5, a s onog sata markirala - uz maminu pomoć. Opravdala me razrednici da sam bila bolesna, svi sretni, nema neopravdanih, a ja ipak naučila i dobila 5 :)
Ima i onih škakljivih situacija kada cijeli razred pobjegne iz solidarnosti - tu očekivati od djeteta da ostane bi bilo nerazumno jer bi ispalo pizda pred svima. Ali to su nijanse. :)
U svakom slučaju, nemoj se toliko brinuti, a ako i ne možeš protiv toga, onda se bar s vremena na vrijeme prisjeti lijepih stvari, što i činiš, da bar malo pobiju neraspoloženje :) Pusek!
22.03.2007. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeverica24
Nemam neki pametan savjet što da radiš sa kćerkom, ali sjećam se sebe u tim godinama.isto su moji teško sa mnom izlazili na kraj.proći će i nju ta faza.a i dobro je što je malo u kazni, ipak ne bi trebala dobivati opomene, pogotovo uz opravdanje da svi to rade.
22.03.2007. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...