Komentari

ljeskanje.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • plejadablue

    Prihvaćanje sebe?..bolje ne, sigurno ne..:))..izgradnja sebe, osobna kreacija bez usporedbe - to da...samo u skladu sa vizijom same sebe..:))..biti malen ispod zvijezda dokaz je da je stvarnost istinita koliko smo sami istiniti u kreiranju samog sebe..:))..

    avatar

    20.03.2007. (16:58)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala ti za ovaj bijeli kamenčić, plejada. :) U gradnji on je vrijedan podsjetnik, a mene je sjetio tvog teksta: Možda se sjetiš kamenčića. :)

    avatar

    20.03.2007. (19:27)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Plejada, ovaj tvoj komentar daje mi podsticaj da izreknem nešto što bi bez njega teško izrekao. Prepolovila si Vivijaninu i Davorovu sintagmu i izazvala ljeskanje među nastalim polovicama. Ovo što slijedi nije suprotstavljanje tvojoj misli već izričaj onoga što se u ljeskanju koje si ti izazvala pojavilo.

    Prihvaćanje sebe… tu ne bih stao kao što si ti stala (i stavila upitnik). Sintagma Vivijane i Davaora ovim nije dovršena. Ona teče dalje i svojoj punini glasi: Prihvaćanje sebe unutar djelovanja suprotnosti. Stanemo li na prihvaćenju sebe već smo izgubljeni. Nema osobne kreacije van usporedbe sa drugim, u skladu sa vizijom samog sebe. Osobna kreacija nije moguća bez drugog. Vizija koja mi treba je vizija mene od strane onog drugog kao što njemu treba moja vizija njega. Tako drugi postaje mjestom ne preispitivanja, nego uvećavanja vlastitih snaga, nadilaženja slabosti. Ja to isto postajem za njega.

    avatar

    20.03.2007. (22:01)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    @Razgovarajmo o krugu, hvala ti na tvojim promišljanjima ...:))..Ne stanemo li na prihvaćanju sebe, bez obzira kako sintagma dalje glasi, znači - konačnost. (moguće je da ta konačnost predstavlja ostvarenje osobne vizije – postojanje kao vizija onog drugog, ali nisam uzela u obzir tu mogućnost..:))..u toj konačnosti možemo se samo tražiti ne znajući što doista tražimo – sebe ili drugog, pa se može desiti da ne pronađemo ni jedno ni drugo..:)) ...u tom smislu je i zastoj i upitnik iza prihvaćanja..:))..kad bi ovdje stajalo Osobna kreacija sebe unutar djelovanja suprotnosti, upitnika nebi bilo..:))..da li meni (ili tebi) treba vizija mene od strane nekog drugog?..ne, naravno da ne, jer to nije onda moja vizija mene...treba mi ogledalce (drugi), to da – ali kao odraz, slika kreacije moje vizije mene u onom drugom...u tom smislu moglo bi, ali samo uvjetno stajati – mjesto preispitivanja, kao preispitivanje da li se stvaram u skladu sa svojom vizijom..:))..izraz prihvaćanje, međutim, u osobnoj kreaciji ipak (itekako) može stajati, ali u drugom smislu – u prihvaćanju onog drugog, u prihvaćanju s moje strane njegove vizije njega..:)))..viviana je u svom postu, čini mi se, dotakla jednu drugu temu iz koje sam ja malo „iskočila“ zbog izraza koji mi je zazvučao disonantno..:))..a to je harmonizacija odnosa u „polju djelovanja suprotnosti“..(u tom smislu doista osobna kreacija nije moguća bez usporedbi i prilagodbi), a time i harmonizacija osobnih kreacija u ostvarivanju najuzvišenije vizije sebe..:)))..

    avatar

    21.03.2007. (09:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    Prihvaćanje možda nije najsretniji izraz ali ipak najbolje opisuje odgovor na suočenje s nekom prisutnošću, nekim znanjem unutar sebe / o sebi a što se ispostavlja u odnosu spram Drugog ( uvijek je to polje djelovanja ). U tom smislu zanimljivo mi je tumačenje riječi rispondere koja ne znači samo odgovoriti nego i odgovornost koja je zapravo i pravi smisao značenja riječi odgovor. U tom svjetlu, prihvaćanje postaje odgovor ili vlastita odgovornost kao svijest o nekom odstupanju koje kao takvo najprije treba prihvatiti. U zrcalo ulazimo kao promatrač.
    Prihvaćanje odstupanja je zametak prihvaćanja od druge strane koje se uvijek odvija unutar nas samih dok obuhvaćamo neku drugost kao zrcalo... - prihvaćanje je sebe s odstupanjem unutar djelovanja suprotnosti - koja je za mene mnogo važnije pitanje - pitanje onog što ću sama u sebi rasvijetliti kao istinito a ne ono što bi bila objektivna istinitost za kojom bih tragala izvan sebe, a što i pobuđuje nesklad - pa tako Drugi ne smije postati mjestom preispitivanja neke objektivne istinitosti nego naprotiv, uvećanja vlastitih snaga i nadilaženja slabosti - da bi se istinitost objelodanila u kristalu vlastitog srca - to je ono Miljeovo " da predmet ne odgovara samo svojoj ideji već odgovara i svojoj slici odnosno obrnuto ". Prihvaćanje od strane Drugog tako je nerazlučivo od našeg nutarnjeg uvećavanja vlastitih snaga i nadilaženja slabosti , kako bi se stvorila jedna nova vrijednost , nova kvaliteta zahvaljujući kojoj se jedino i može prekoračiti konačnost i osloboditi za kreaciju koje nema bez otvaranja, prekoračenja onih granica na koje nailazimo. Plejadablue je zapravo to decidnije izrazila u svom komentaru kao Osobna kreacija sebe unutar djelovanja suprotnosti... što je stupanj više koji slijedi iza prihvaćanja, na kojem se ne zaustavlja. To bi bio point. Također, plejada... divno si napisala to o harmonizaciji odnosa kao harmonizaciji osobnih kreacija, jer to je vrlo blisko temi o kojoj je davor pisao u svom zadnjem postu i onom uspinjanju do lijepog samog ( Platon, Symposion ) pa zapravo zaključujem kako su teme koje " obrađujemo" i o kojima pišu i Milje i davor tijesno vezane i isprepletene s onim što sam i sama pokušala izraziti a što samo svjedoči koliko je filosofija nešto životno i iskustveno što nas prožima.

    Zahvaljujem vam na komentarima, i evo moj je koment bio malo poduži ali to imam zahvaliti vašem poticaju a i želji da možda budem malo jasnija ukoiko sam uopće uspjela biti jasnija. :) I sama sebi sam usput ovim pisanjem pokušala pojasniti neke stvari. :) Moja traženja i ovim malim postom na ljeskanju možda su samo koračić ali ipak neki korak na onom putu ka Lijepom i Dobrom, kamo nas vodi nasa trisna. :)

    avatar

    21.03.2007. (13:08)    -   -   -   -  

  • viviana

    Još samo jedno pojašnjenje: prihvaćanje od strane Drugog, nije vizija mene od strane nekog drugog koju bih ja trebala prihvatiti kao svoju. Radi se upravo o mojoj viziji mene, ali budući svaki interaktivni odnos u kojem se ispostavlja neko odstupanje kao vlastiti doživljaj, zahtijeva i neki naš odgovor - sebi samima - u smislu nekog nadilaženja; istodobno je na snazi ( da tako kažem :) ) i svojevrsno prihvaćanje stvarnosti vlastitih nutarnjih zbivanja, te harmonizacija unutar, prema i uzajamno/ kroz. Malo mi je teško pojašnjavati, ali u biti mislim da smo se svi veoma dobro razumjeli. :)

    avatar

    21.03.2007. (18:03)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Nedostajao mi je još ovaj zadnji komentar. Upravo sam htio to reći Plejadi. Također mislim da se dobro razumijemo, a time i u djelovanju potvrđujemo ono o čemu upravo govorimo.

    avatar

    21.03.2007. (18:41)    -   -   -   -  

  • lucija9

    „Ljudi se vole uspinjati, uspjeti, dohvatiti, kušati, uranjati, preslikavati, izmamljivati, provjeravati u odnosu na neku trenutnost.“, citiram Vivianu i slažem se.
    To je zato što ne prihvaćam sebe kao konačnost. Vi ste Drugi u kojima se zrcali moja osobna kreacija, i kada stagnira i kada raste. Zakoračila sam na stepenicu više, gdje ste vi, moj Drugi. Prihvaćate me i ja sebe vidim boljom, potvrđujem svoj osobni rast, jača mi samopouzdanje i spremna sam ići dalje i potvrditi se u vama koji ste moj Drugi.
    I ja sam nekome Drugi, možda ponekad i vama ili se nadam, moguće!
    Bez Drugog, ja sam ništa. Ništa se ne može uvećati, poboljšati, nema ni jakosti ni slabosti, ni poticaja. Sama sa sobom, to je zatvorena točka, ni gore, ni dolje, ni lijevo ni desno.
    Ja tako razumijem vaš razgovor na koji nisam dospjela!

    avatar

    22.03.2007. (02:03)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dospjela si lucija, :) evo sad. I drago mi je da si tu. :) Pročitala sam najprije tvoj komentar na Uvodu i jako mi se svidio. Učim. :) To što si napisala utječe na promišljanje, potiče ga. A tako se u meni pronalaze sve riječi i tekstovi, misli od strane Drugog koji su izraz onog što je davor u svom postu humanizam, nazvao prijateljskim pismom ( odnosno Sloterdijk ). Pismom prijateljima. Hvala ti za komentar lucija. :)

    avatar

    22.03.2007. (10:29)    -   -   -   -  

  • Bestjelesna

    U vrijeme specijalizacija kad se unutar toga stvaraju podgrupe s podspecijalizacijama i tako nekoliko razina u sve dublje i detaljnije područje gotovo da je iluzorno tražiti bilo koju sintetsku disciplinu. Mi koji slobodno pišemo i nismo nikome obvezni osim djelomice sebi mogli bismo si priuštiti slobodu svestranog laičkog gledanja da ne kažem zabadanja nosa u sve i svašta pa poslije pokušati i kakvu suludu, znanstveno neutemeljenu sintezu. Dok poniremo u slagaljke psihičkih komponenti sebe kao jedinke i vučemo usporedbe s Drugim i Drugima možda bismo mogli krenuti i u evolucijske tragove u našim psihovremeplovima. Ako je u našim genima zapisano nebrojeno borbi za preživljavanje ne bismo li mogli svi zajedno (a blog zajednica je idealno mjesto) izraditi atlas psihičkih fenomena zabilježenih kroz puste milijune godina kada smo stjecali iskustva još kao morski stanovnici planeta Zemlje. Znanost je utvrdila da u našim genima ima petstotinjak gena lignje ili, opet fascinantno, da se naš genetski atlas u 98% „klastera“ podudara s genetskim atlasom čimpanze. Zašto ne bismo doveli u svijest zapise ili tragove koje nosimo u sebi, a da ti drugi nisu samo suvremena bića s ulice ili šoping centra nego i mnogobrojni skupljeni u nama a iz njih smo krenuli u pretpovijesno vrijeme ili čak u pradoba. Da ne kažem prehrabro u prvim sekundama Velikog praska kad se s građom Svemira začela i građa u kojoj je sada smješteno naše biće. Ne bih želio da se stekne dojam da sam poludio, samo bih sugerirao da nije na odmet da se slobodno, metodama umjetnosti upustimo u najrazličitije sinteze jer nikad se ne zna gdje će ljudski um otkriti goleme izvore saznanja. Možda nas usporedbe s Trećima u nama mogu odvesti dalje nego usporedbe s Drugima oko nas?

    avatar

    27.03.2007. (09:20)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Mislim da sam prihvatio sebe. A htio sam boljeg sebe. Zato sam prihvatio ovakvog sebe. Izmjenjenog tek onoliko koliko ga je izmjenilo vrijeme. Lutam i bauljam. A pod zvijezdama sam onoliki koliki sam. Ali moj stas nije pitanje zvijezda. Moj glas možda, jer pod njima pjevam iz petnih žila. Ponekad. A ponekad i u sebi. Drugoj strani pružam ruku. Uvijek i sada. :-)

    avatar

    31.03.2007. (23:00)    -   -   -   -  

  • lucija9

    heideggerov komentar mi je izbjegao, ali mi je zadalo zadaću...trebam promisliti....misliti....i...vratit ću se...
    Pozdrav svima ostavljam!

    avatar

    08.04.2007. (21:02)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Heidegger, Goethe nam je ostavio misao kojoj vjerujem, da u sebi imamo bunar s tritisućljetnim znanjem i da ga trebamo koristiti. Mene fascinira pomisao da su davni filozofi došli do nekih matematičkih veličina u astronomiji naprimjer, bez mjerenja samo razmišljanjem, a današnja ih je matematika potvrdila. Zato vjerujem da taj Treći u nama čuva istine koji će odabrani među nama, pustiti na svjetlo dana, za sve. Prisutnost Trećeg neće umanjiti ulogu Drugog, jer on ja mjera svih stvari da jesu ili nisu, on je naša potvrda, naše stremljenje. Moje Treće treba Drugog, da se zrcali u njemu. Možda Drugog moj Treći podigne, a možda se potvrdi u njegovom Trećem i oboje smo spremni za neku novu stepenicu. Treći se može dogoditi i ne mora, ali bez Drugog ja nemam svrhe, jer ja i moj Treći sami i osamljeni možemo poremetiti sustav vrijednosti, i tu je Drugi da to prekine.
    Vjerujem da u nama ima istina koje miruju i čekaju i sve ovisi o nama da li smo sposobni učiniti uvjete da se u miru i tišini sastanemo sa samim sobom?

    avatar

    09.04.2007. (00:10)    -   -   -   -  

  • Bestjelesna

    Lucija Deveta, neki daleki predak, prije homo sapiensa, predčovjek, otkrio je da sam neće izaći na kraj s nevoljama koje mu rade o glavi. Nemam dovoljno imaginacije da bih utemeljeno mogao opisati koja se sinapsa uspostavila u njegovom siromašnom neuronskom području. Krenuo je po prijatelja ili družicu, suradnika, znalca vatre ili poluge. Golemi izum milenijskog značenja! Bez toga kad bi nas i bilo ne bismo znali još ni što su slova! To je „pronalazak“ Drugoga bez kojega, sjajno si rekla, ti, kao i svaki Ja, nema svrhe.

    avatar

    09.04.2007. (17:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...