Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • marijan

    veliki i lipi pozdrav tebi i tvojima prijatelju

    avatar

    18.03.2007. (10:21)    -   -   -   -  

  • arsen lupiga

    e ivane kod tebe uvijek pravih i dubokih besjedi . živioarsen lupiga

    avatar

    19.03.2007. (00:12)    -   -   -   -  

  • crna

    Rijec"Oprosti"je najvrijedniji novcic u kuci.

    avatar

    19.03.2007. (01:45)    -   -   -   -  

  • purgeri

    LIJEPA JE RIJEČ OPROSTI, ALI IPAK MISLIM DA JE NAJLIJEPŠA OPRAŠTAM, JER TKO VELIKU STVAR OD SRCA OPROSTI, VELIK JE ČOVIJEK! NAVRATI KOD MENE! SLAVONIJO TKO TE NIJE VOLIO NEZNA ŠTA JE IZGUBIO; MI SMO BAD BLUE BOYSI, ČUVARI ZG ČASTI, KATOLIČKE CRKVE I HRVATSKE!!!

    avatar

    19.03.2007. (11:10)    -   -   -   -  

  • Volim te, samo nikome to ne smijes reci

    Pozdrav dragi Baca.
    Ovo sam citao milijun a slusao dva milijuna puta
    I svaki put kazem-- otac je pogrijesio!

    avatar

    19.03.2007. (13:00)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Danas samo veliki pozdrav...

    avatar

    19.03.2007. (14:35)    -   -   -   -  

  • miki

    Pozdrav Prijatelju!Miki

    avatar

    19.03.2007. (16:57)    -   -   -   -  

  • domoa

    Bogu je drago kada uspije nekoga vratiti sa krivoga puta i kada mu se neki čovjek vrati i pokuša krenuti ispočetka. Takvim osobama Bog posvečuje više pažnje nego nama koji smo stalo uz njega. Mi smo već s njime,a drugi nisu jer su se udaljili sa pravoga puta,pa im je potrebno posvetiti više pažnje. Ali,ipak mislim da je otac iz ovog evanđelja trebao pozvati drugog sina sa njive kada je prvi došao i kada su to išli proslaviti. Nikome nije ugodno kada neku vjest ne sazna od oca,već od nekoga drugoga.
    Pozdrav Baća!!!

    avatar

    19.03.2007. (17:28)    -   -   -   -  

  • sabo

    Pozdrav Baća------

    avatar

    19.03.2007. (18:58)    -   -   -   -  

  • baca iva

    Dragi moj komšo, ovu tvoju tvrdnju:"otac je pogriješio" naravno ne mogu ustaviti nekomentiranom.
    Kada je riječ o prispodobi o izgubljenom sinu onda mnogi misle samo na mlađega sina koji je otišao od oca, sve spisko i onda se gladan i žedan vratio k ocu. Stariji sin obično ne igra neku veliku ulogu.
    Međutim kontekst 15. poglavlja Lukinog evanđelja nam nudi upravo suprotno. Taj stariji brat je osoba koja nas upozorava: možemo mi biti pobožni, možemo stalno visiti u crkvi i oko crkve ali smo iz vida izgubili ono najvažnije što Bog od nas traži.
    Nije ovo jedina prispodoba o nečemu izgubljenom što je posebno vrijedno. Isus nam i to jednu za drugom nudi nekoliko prispodoba na istu temu: o izgubljenom novčiću o izgubljenoj ovci, kada pastir ostavlja 99 ovaca i ide tražiti stotu, izgubljenu; i evo ova o izgubljenom sinu. Isus je očito znao da smo slabi đaci pa nas polako uvodi u suštinu stvari. Počima s novčićem, gdje smo najosjetljiviji, pa s ovcom da bi nas na kraju, kakve li dramaturgije, zdrmao prispodobom o izgubljenom sinu.
    Kakav je odnos starijeg brata prema ocu?
    Povratak mlađega, izgubljenoga brata dovodi starijeg do očaja. Njemu se sve to što vidi čini nepravednim. On, koji svaki dan vjerno radi i služi ocu, nikada nije dobio ni pečeno prase, a kamoli uhranjeno tele.
    Očev odgovor pojašnjava problem: stariji sin ima neispravan pogled. On svoj odnos prema ocu gleda kao odnos radnika prema poslodavcu, traži da se poravna račun učinka I plaće, a ne kao odnos sina prema ocu. Nema tu nikakve prisnosti s ocem. On ne stoji tamo gdje stoji otac (recimo dok otac čeka izgubljenoga sina da ga zagrli, starijeg se nigdje ne vidi).
    Što starijeg izvlači iz njegove “pobožne rutine”: to što otac radosno dočekuje mlađega brata, što mu pokazuje svu svoju ljubav, što ga ponovno prima uz kuću i što želim proslaviti povratak sina za kojeg je vjerovao da je izgubljen.
    Ovdje je stariji morao shvatiti, i po tko zna koji puta ponovno doživjeti svu radost što svaki dan može biti s ocem i što svakim danom može osjetiti njegovu očinsku ljubav.
    Kakav je odnos starijega brata prema mlađemu?

    Stariji uopće ne razumije ovaj preobrat koji je učinio mlađi. On samo misli na novac koji je mlađi spisko. On zapravno u njemu ne vidi brata nego gubitnika, pa zbog toga kaže ocu „taj tvoj sin“. On se očito od njega distancira.Otac drugačije razmišlja: on prepoznaje svoga sina – raširenih ga ruku dočekuje, raduje se i priređuje gozbu.
    Stariji se očito ne može radovati, dapače on se ljuti. A otac pokušava uspostaviti bratski odnos kad mu kaže: tvoj se brat vratio – ta zar to nije razlog veseliti se!

    I ovdje smijemo očekivati da će ovakav očev stav kod starijega izazvati pozitivnu promjenu. Ljubav oca kao ozdravljujuća terapija starijem, “bolesnom” sinu.

    I što zaključiti? Premda je stariji brat cijelo vrijeme bio u kući očevoj, bio je jako udaljen od oca. Kod kuće – a ipak stranac!
    No otac ne odustaje. Prilazi mu i daje mu novu šansu da stoji tamo gdje je i otac i da čini ono što čini otac. Na taj se način i stariji sin opet može vratiti u dom očev – naravno ne izvanjski nego u sebi i zadobiti novu životnu radost.

    Puno te pozdravljam!

    avatar

    20.03.2007. (00:01)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Dragi Baća danas sam tako raspoložena da bi oba dva ovaka sina zadavila na muliću ispred kuće, a što ću sutra mislit ne znam, moram reć da kad god čujem ovo evanđelje pitam se kako bi ja postupila, ajde dobro kad se nešto dogodi jednom ali što kad se stvar počne ponavljat, dokad opraštat.

    avatar

    20.03.2007. (00:04)    -   -   -   -  

  • baca iva

    Draga moja Slatkogorko, ti, naravno, razoniraš ljudski, što je i normalno. Ali Bog razmišlja drugačije. On se nikada ne umara praštajući i radujući se zbog svake "izgubljene ovce". Zar nam to nije velika utjeha? Još malo pa će Veliki tjedan kad se opet prisjećamo velike Božje ljubavi prema nama, Isusove muke i smrti. "Od ove ljubavi nema veće, kad neto život svoj daje za svoje prijatelje"!
    Puno te i iskreno pozdravljam!

    avatar

    20.03.2007. (00:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...