Komentari

012station.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • lolla2

    ah! ovo je divno no šešir mi bode mrenu na oku.

    avatar

    12.03.2007. (19:56)    -   -   -   -  

  • tyche

    "Osjetit ćeš me kao topli dašak na svojoj koži." - Samo jednom recenicom receno toliko toga... volim takvo pisanje.

    avatar

    12.03.2007. (22:19)    -   -   -   -  

  • fanny

    Kad bi taj fluid ostao u prvoj brzini, kao pucketanje i dašak na koži, kao nježan partner i strastveni ljubavnik...hm...no ja imam sviježe iskustvo od jučer...bila na vožnji, činilo mi se toplo, sunčano, divota... Kad ono, mene nalet fluida - skoro prekrenuo s bicikla. Navečer me uz to - boljelo grlo, jer sam desetak km išla - u susret sjevercu. Glas mi zvuči kao - drapanje stare plahte.
    No, na stranu moja loša iskustva, ovaj tekst je prekrasan - ne znam da li sam pročitala nešto divnije u tom poistovječivanju s vjetrom. Svaka čast.
    Pozdrav samuraju i cijeloj postaji :)))

    avatar

    13.03.2007. (01:29)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    @Lolla šalje ti zkgf Manga poljubac u oko :*
    @Tyche ipak je "pokojni" samuraj bio iz naše branše ;)
    @Fanny drugi put vrti pedale u pravcu toplog južnog vjetra ;))))

    avatar

    13.03.2007. (08:08)    -   -   -   -  

  • tyche

    Podsjeca me po necemu na Bachov stil pisanja-on je tako dobro znao izreci sve o strasti i smislu letenja - to je bila njegova zivotna filozofija - citiram:

    "Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, ali je odletio još mnogo dalje od Dalekih Hridi. Nije ga toliko boljela samoća , koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela da otvore oči i vide. Vladajući savršeno samim sobom , letio je kroz guste morske magle i penjao se iznad njih, do blistavo vedrog neba…dok su drugi galebovi čepili na zemlji i znali jedino za sumaglicu i kišu. Sve što je nekoć želio jatu, sad je činio sam za se; naučio je letjeti i nije mu bilo žao cijene koju je platio. Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnijev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a budući se svega toga oslobodio , poživio je zaista dugo i lijepo.
    **************
    Dobro - reče – tko ste vi ?
    Mi smo iz tvog jata, Jonathane. Mi smo tvoja braća. Došli smo da te povedemo još više, da te odvedemo kući.
    Nemam ja kuće. Nemam ni jata. Ja sam prognanik. Sad nas nosi veliki planinski vjetar. I ja svoje ostarjelo tijelo ne mogu podići još više od stotinjak metara.
    Možeš, Jonathane, možeš. To si naučio. Završio si jednu školu, i sad je vrijeme da stupiš u drugu.
    Jonathanu se učini da je taj trenutak pun razumijevanja i svjetlosti nosio u sebi cijeli svoj život. Imaju pravo. On zna letjeti više, došao je trenutak da pođe kući. Još jednom obuhvati nebo, ono prekrasno srebrnasto prostranstvo gdje je naučio tako mnogo.
    -Spreman sam - reče na kraju.
    I Jonathan Livingston, sa dva galeba sjajna poput zvijezda , uzdigne se i nestane u sasvim tamnom nebu.

    ***************
    -Ovo je, dakle, nebo – pomisli i licem mu preleti osmjeh. Nije bilo baš dolično razglabati o nebu u trenutku kad se približavao njegovim dverima. Napuštajući Zemlju i njene oblake, leteći sa dva blistava galeba pored sebe, primijeti da i njegovo tijelo postaje sjajno poput njihovih. Istina, još je bio onaj isti mladi galeb Jonathan kakav je oduvijek bio ispod zlaćanih očiju , samo mu se vanjski lik izmijenio. Tijelo kao da je ostalo galeblje, ali je sada moglo letjeti mnogo bolje nego ikad prije. Perje mu je blistalo poput briljanata, a krila su mu bila poput savršeno glatkih pločica uglačanog srebra.

    Na nebu, - pomisli – ne bi trebalo biti ograničenja.

    Sljedećih dana Jonathan shvati da ovdje može naučiti o letu isto onoliko koliko i u životu što ga je ostavio za sobom. Samo na drugi način. Ovdje su galebovi mislili kao i on. Svaki od njih smatrao je najvažnijim u životu doseći i dotaknuti savršenstvo u onome što su najviše voljeli – u letenju.
    Dugo Jonathan nije mislio na svijet iz kojeg je stigao , svijet u kome je njegovo jato živjelo gluho i slijepo za ljepotu i radost letenja, upotrebljavajući krila samo za borbu i traženje hrane.
    ***************
    Sullivan klimne glavom, - odgovor je u tome što si ti Jonathane, rijetka ptica , jedan među tisućama galebova. Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra.
    Znaš li koliko smo života proživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Tisuću života, Jone, deset tisuća! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nismo naučili da da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada , naravno , vrijedi jednako pravilo za sve nas : biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući život ti je jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati.
    ***************
    Ipak bilo im je lakše savladati tehniku letenja nego shvatiti njegov pravi smisao. – Svak je od nas u suštini , simbol Velikog Galeba, neograničen simbol slobode – govorio im je Jonathan kad bi se pred večer spustili na obalu. –Pravilno letenje korak je bliže mogućnosti da izrazimo svoju pravu prirodu. Moramo odbaciti sve što nas ograničava. Radi toga uvježbavamo… Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog nije ništa doli vaša misao u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim tijelom.

    A on im je pričao o vrlo jednostavnim stvarima – kako je pravo svakog galeba da leti, kako je sloboda njihova prava priroda i kako sve ono što se ispriječi toj slobodi treba odbaciti , bilo da je posljedica propisa, praznovjerja ili ograničenja ma koje vrste. Jedini je pravi zakon onaj što vodi do slobode. Nema drugog zakona! "
    RICHARD BACH - Jonathan Livingston seagull

    I NAPOKON
    Nije li i Grunf na svojoj majici napravio prigodnu sintezu problema - TKO LETI VRIJEDI, TKO NE LETI NE VRIJEDI - ako se jos sjecate dobrog starog klasika Alan FOrda LLLOLLLL

    avatar

    13.03.2007. (09:30)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    Hvala ti na krasnim citatima i podsjećanju na Galeba... i naravno Alan Forda ;) :D
    Dodao bi samo na onu Grunfovu kako po defoltu ne vrijedi ni svaki letač... a moje mišljenje očito dijeli i galeb Sulivan ;)

    avatar

    13.03.2007. (10:23)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...hm, da, igram "Privateer Remake" već mjesec dana kad stignem jer sam se prije skoro dva desetljeća "zakvačio" za Elite na apple II+...:)

    avatar

    13.03.2007. (11:00)    -   -   -   -  

  • tyche

    Dobro da si pojasnio za one koji mozda ne znaju Grunfov modus operandi i pozadinu njegovog razmisljanja LLLLOLLLL, bravo, to mi vidis nije niti palo na pameti-mozda ima ljudi koji ne znaju i ne razumiju kakav je Grunf letac :)

    avatar

    13.03.2007. (11:07)    -   -   -   -  

  • domoljubni

    Bionička gejša:

    Osjećam te uvijek i svagdje, negdje i ovdje. Osjećam riječi koje rekao si dok bio si vjetar nekoj drugoj, a ja čekala sam te u praznoj sobi. Uraganske sile ne mogu mi izbrisati gorke suze što gore mi u duši. Izlizani listovi nekih davnih stranica za mene su prošlost kao i ti….

    avatar

    13.03.2007. (13:39)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    @SagC hmm... onda si je igrao na novijoj mašini. Preda mnom svojedobno bijaše Apple IIc...
    @Tyche Grunf je letač, koji sam gradi, održava i popravlja ono što leti. On je one man show kakvog ne treba u biti niti jedan sustav, jer im dokazuje nesposobnost i neučinkovitost istog. Međutim takvi pojedinci uvijek iskaču u prvi plan kad se sustavi počnu urušavati. To je pravi smisao i veličina Grunfa.
    @Dom ne znam gdje si naletio na nju, ali pazi da u konačnici ne završiš kao samuraj. Da ne bude nekakva navlakuša, kao ono... povrijedio me taj faking pjesnik, ali sad sam spremna za drugog. Čuvaj se prika, bioničke gejše su poznate žderačice muškaraca ;)

    avatar

    13.03.2007. (15:29)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...a ne, to je isto, samo drugo pakiranje, prvo je bio II, pa II+,pa IIe sa 4 grafička pejđa i ooogromnih 128Mb RAMa, a IIc je bio isti IIe samo zapakiran u malo elegantno bijelo kučište...:)))))) ps. muški su uvijek velka djeca, samo su s godinama igračke skuplje...:)

    avatar

    13.03.2007. (15:53)    -   -   -   -  

  • happywedding

    moram priznati kako sam doživio blago iznenađenje čitajući ovo...možda zato što nisam očekivao pjesničko nadahnuće...a ovo je nekako bezvremensko...idilično...snažno...

    avatar

    13.03.2007. (17:53)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    @SagC vidim da kužiš znanje. Bolje bi bilo da se nisam pravio pametan. Ipak sam ja aerospace drajver vulgaris ;)
    @Topsi čuj svakakvi ti se likovi teleportiraju u našu postaju ;)
    Međutim samuraj-pjesnik je je bio jedan od onih koji su doprinosili. Ako prebrojiš linkove u ovom postu, do sada nam je na korištenje ustupio čak 6 pjesama plus ovaj zadnji uradak. Dosadašnja poezija mu nije bila ovako optimistična... pa stoga i pretpostavljam kako je napokon našao svoj mir i odlutao u nepoznato...

    avatar

    13.03.2007. (18:20)    -   -   -   -  

  • fanny

    Vidim, komentar sežu u rasponu - od Jonathana Livinstonea do TNT ekipe... To su prvi crtani romani koje sam čitala i - jedini, a da ne pretjerujem i - jedinstveni. A nisam ih uzela u ruke bar dvadesetak godina, a to je antologijska literatura. Moram malo po mom buvljaku na vrhu ulice pronjuškati...
    A što se tiće pedaliranja prema jugu, objasni mi (kao pilot), kako da se vratim s vožnje prema jugu - na sjever gdje mi je kuća, a nema poprečnih puteva (istok-zapad)?
    Pozdrav :)))

    avatar

    13.03.2007. (22:20)    -   -   -   -  

  • lolina

    heheh jebate;)))) ufff ....dok plahte budu drhtale kao u ekstazi ;)))

    avatar

    14.03.2007. (09:01)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    @Fanny teško ;) No probaj promjeniti redoslijed, pa dok možeš prvo pedaliraj prema sjeveru, a onda se vraćaj prema jugu. Ako ništa drugo tako bar možeš uvjetovati vrijeme izloženosti sjevercu...
    @Lolina hmm... da te to ne podsjeća na nešto što se već dogodilo ili što će se tek dogoditi ;))))

    avatar

    14.03.2007. (09:31)    -   -   -   -  

  • fanny

    Kad vidim ovu tvoju bioničku gejšu i na pomisao i predpostavku - kako bi trebali izgledati ljudi budućnosti (koja je već počela od mijenjanja vanjskog izgleda /silikona/ - do biologije), poželim sjesti u vremenski stroj i vratiti se u doba - recimo - prije stotinjak godina. Ako ništa drugo, uživala bih u - sviježem zraku i normalnoj smjeni godišnjih doba.
    Pozdrav :)))

    avatar

    14.03.2007. (11:25)    -   -   -   -  

  • riba

    Uljepšali ste mi dan prekrasnim riječima... Pusa

    avatar

    14.03.2007. (12:10)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    @Fanny svako zlo za neko dobro. Povratkom 100 godina u nazad, lako bi mogla umrijeti u dvadesetoj recimo zbog banalne upale grla... bez obzira na čist zrak. A za 100 godina od sada tko zna kako će izgledati (o tome sam već pisao). Stoga se ne mogu se oteti dojmu da je upravo sada zlatno doba ljudske civilizacije. Znači furaj taj film, nama je sada najbolje :D
    @Ribaipo takvi smo ti mi... uljepšavamo ljudima dane ;))))

    avatar

    14.03.2007. (12:47)    -   -   -   -  

  • kratke...

    fakat, svako zlo za neko dobro. :)

    avatar

    14.03.2007. (13:53)    -   -   -   -  

  • vanilla

    baš je dirljivo, ovo drugo.. vanilla

    avatar

    14.03.2007. (14:58)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    @Kratke jedna od mudrosti potvrđena i u praksi ;)
    @Vanila jel da... šteta što je umro... šmrc :(

    avatar

    14.03.2007. (15:47)    -   -   -   -  

  • dome

    Nisam upalila vatru u kaminu, možda svrati kroz dimnjak?

    avatar

    14.03.2007. (22:49)    -   -   -   -  

  • strijelac

    mir?!?? ma koji mir?!?

    ja brijem da je lutajući samuraj pjesnik krenuo na novo putovanje! ;o)

    avatar

    15.03.2007. (00:06)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    @Domina ma s njim ti se nikad ne zna. Vjetar je to. Uvijek nađe neku rupicu za provuć' se ;)
    @Strijelac kao što rekoh s njim se nikad ne zna. Znat ćemo nešto sigurno tek ako dobijemo neku novu pjesmu ili nađemo njegovo beživotno tijelo. A do tad nam ostaje samo nada :(

    avatar

    15.03.2007. (09:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...