Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • rU

    imam sestru, mlađu ... i ne bih je mijenjala za sve blago svijeta.
    iako me ponekad zna baš dobro muštrati, moja mlađa sestrica koja je od mene mudrija, trezvenija, praktičnija, samodiscipliranija ...
    ona je moja ravnoteža, moj glas razuma.

    željela sam sestru, il' brata, žarko ... pa hvala roditeljima što su mi je podarili, ne znam što bih bez nje. i kao dijete svuda sam je vukla sa sobom, na školske svečanosti, ekskurzije ...

    sad kad' nam roditelja nema, još smo bliskije, zajedničko nas djetinjstvo spaja...
    a kako ja djece nemam, ona me tetkom učinila, hvala joj ...

    starci su starili i umirali uz nas, nikad ih nismo teretom smatrale, iako je u zadnjim danima bilo tako teško ...
    iako su cijelog života vrijedno radili i svega se odricali, nisu nam puno materijalnog ostavili, no sve što ostaviše, pošteno je stečeno i nama dragocjeno.
    još je dragocjenije ono što materijalno nije - spoznaja da smo bili djeca željena i voljena.

    avatar

    11.03.2007. (13:42)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Zanimljiva tema. Ja sam zaključila (i ne mislim reći da je moj zaključak univerzalno točan, nego se radi o subjektivnom dojmu) kako više svađa oko tih stvari ima u obiteljima gdje je bilo više djece. Dvoje će se ipak teže posvađati. Jedno je bratsko-sestrinska ljubav, a nešto sasvim drugo su naša braća i sestre sa svojim novim obiteljima (muževima, djecom, svekrvama...), koje itekako utječu na njihovo ponašanje i odnos. Mislim da se te pojave ne mogu objasniti terminima loš/dobar odgoj jer treba nekako pomiriti suprotstavljene strane i napraviti kompromis, koji neće uvijek svima biti po volji. Ljudi nisu idealni, a osoba ženidbom/udajom ipak odabire što mu je prioritet. Ono što pišeš da se nekada bolje razumijemo sa prijateljima negoli sa obitelji...rekla bih samo da čovjek prijatelje bira, a obitelj ne.

    avatar

    11.03.2007. (14:11)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    ..ljudi se mijenjaju..:))..naravno da se mijenjaju, u ovakvim ili onakvim okolnostima, svojom voljom ili (kažu)protiv volje..bliskost proizlazi iz stanja ljubavi, ali trajna je između ljudi, kao i ljubav sama, samo ako se obostrane njeguje..:))..a roditelji i djeca?...djeca su slobodni strijelci, dođe vrijeme kad se odvoje od roditelja, imaju svoj put i život, što se najčešće poklapa s vremenom kad roditelji već stare i kad im je potrebna pojačana pažnja...i nije uvijek lako održati ni tu prirodnu bliskost djece i roditelja ako ne postoji obostrana prilagodba nekoj situaciji...ali to su samo moje općenite opaske, u životu sam vidjela toliko različitih odnosa da mi se čini da nikakvih pravila nema..znam tužne i usamljene ljude koji imaju velike obitelji u kojima se svi napoprek glođu do iznemoglosti, kao i ljude samce koji su sposobni njegovati bliskost s prijateljima i više nego što je to za očekivati s braćom i sestrama...i obrnuto..:))..kad bismo živjeli kao plemena, situacija bi bila drugačija, naravno..ali današnja obitelj je hijerarhijska tvorba, kao i cijela civilizacija, sustav vrijednosti je poremećen u odnosu na prirodne potrebe čovjeka da živi u zajednici, pa i odgovornost ne proizlazi iz prirodnih zakonitosti, nego iz normi koje nam nameće civilizacija..al' to bi sad već bio proširenje teme...:))..drago mi je da si "na nogama"..al' kaj da ti velim, osim - ne pretjeruj i čuvaj se..:))

    avatar

    11.03.2007. (17:24)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Kao i ti-jedinica, normalni odnosi s roditeljima, okolina bi možda i osudila riječima-čak previše povezani. Ali mi ne znamo drugačije.
    Kćerku i sina odgajamo najbolje što znamo, ne postavljamo se kao suci u njihovim rijetkim razmiricama, nema univerzalnog recepta. Postoje trenuci koji su tako intimni da mi je teško pisati o njima, kad se upitam ma kako nam je samo uspjelo, u ova luda vremena.
    Bogu se molim za zdravlje da im jednog dana ne budemo na teret i da se imamo razuma povući, a opet sve je tako relativno... vidim oko sebe braću i sestre koji ne pričaju, a rasli smo zajedno i znam koliko su se voljeli, isto kao i moja djeca sada..

    avatar

    11.03.2007. (18:26)    -   -   -   -  

  • greentea

    zanimljivo...mislila sam da ćeš govoriti o privrženosti, ljubavi i brizi u muško-ženskim vezama, a ne između braće i sestara. ja sam jedinica, žao mi je što nemam brata ili sestru, ali moram priznati da oni koji imaju najčešće ne funkcioniraju onako kako bi ja to očekivala. uglavnom su tu razmirice, ljubomora, svađe i postepeno udaljavanje kako se odrasta. poznajem jako malo ljudi koji i u odrasloj dobi pokazuju brižnost i privrženost svojoj sestri ili bratu. čudno.
    ne mogu reći da to razumijem. mislim da bi brat ili sestra trebali biti blagoslov jedno drugom kroz cijeli život. možda to bolje razumiju oni koji nemaju nikoga.

    avatar

    11.03.2007. (21:04)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Draga Majstorice, teme su ti lagane, životne i onda kad trebam dati svoj doprinos onako ležerno uz kavicu, evo uz sve poznate i drage prijateljice ja zanjemih.
    Ne znam od kud da počenem, a da bude jasno i kratko. Imam mnogo prijatelja, familije, poznanika i ima svakojakih sudbina i peripetija i meni se čini da se pogreška u odgoju naplaćuje u lošim odnosima, kroz cijeli život i naravno i onda kada se treba uloženo vratiti onome koji je ulagao u nas. Ne mora to biti stroga računica, ali poštovanje ako je ugrađeno u nama onda je ono uvijek okvir iz kojega nećemo iskočiti ni zbog nasljedstva ni zbog skrbi koju smo dužni pružiti onima koji nas trebaju.
    Moja sestra i ja imamo dobar odnos s našim ocem (mama mi je umrla) i braći naših roditelja. Kako su mi obadvoje roditelja s Hvara, valjda sličan način odgoja, a i odrastanje sa stalnom komunikacijom s familijom učinilo je da se većina volimo. Kad netko od nas ima problem mnogi skaču i odmah se čini raspored pomoći.
    Ovo ljeto se razboljela sestra našeg tate. Kako živi u Zagrebu svu brigu smo podjelile sestra i ja, a svi, ali svi nećaci, šogorice i braća su nazivali svakodnevno, a nećaci su dolazili obići ju s dogovorenim rasporedom i nikad praznih ruku. Ona nije imala djece imala je nas.
    Sada kada su unuci počeli dobivati svoju djecu, u obitelji su došli novi ljudi donoseći drugačije stavove o velikoj obitelji i osjeća se da više nema one povezanosti i suzdržaniji smo jer mlađi otvoreno dolaze u konflikte (verbalne, tipa ironičnog spuštanja) i nazire se ljubomora i takmičenje. Negdje smo pogriješili, pričali smo ovo ljeto o tome, preliberalan odgoj nije bio dobar izbor. Nekako nisam previše optimistična da ćemo bez truda moći preslikati obieljsku idilu iz našeg djetinjstva i mladenaštva.
    Bok curke, što je s Miškom? Naprosto fali! A drugi dečki? Da nisu oni zajedno s Miškom prešli u drugi lokal?

    avatar

    11.03.2007. (21:35)    -   -   -   -  

  • ...indigo...

    I ja sam jedinica...baš zbog vječne želje za bratom ili sestrom,ne razumijem kako se mogu dovesti u situaciju da se zamrze,ne pričaju godinama,natežu oko nasljeđa...Dobro je Greentea napisala-izgleda da stvarno to bolje razumiju oni koji nemaju nikoga...Žalosno što je tako...

    avatar

    11.03.2007. (23:44)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Gramzivost? Ili otužne životne prilike? Pa svatko vuče na svoju stranu. Ne znam.
    Meni je tata umro, na ostavinskoj raspravi sve smo ostavili mami (bez ikakvog dogovaranja), a kada je sve završilo u roku od deset minta, sutkinja nas je zbunjeno gledala i pitala -i to je sve?- Kao ono, nema kolinja i ostalih klasika vezanih uz ostavinu. Mi se nasmijali.
    Jako volim svoje dvije sisterice i buraza, i ne mogu zamisliti da bih se zbog materijalnog krvila s njima, ali također sam svjedok velikih razdora u obiteljima upravo zbog love.
    A glede skrbi o starima... ipak je to nasljeđe. Kako si prostro, tako ćeš i leći. Znam neke ljude koji su cijeli život stavljali vlastite interese ispred djece, a sada se čudom čude što ih nitko ne šljivi. Vjerujem da se ljubav ljubavlju vraća.
    Pusa:))

    avatar

    12.03.2007. (00:25)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    mislim da je opet samo riječ o novcu....nažalost on okreće svijet i formira međuljudske odnose...ma koliko god mi šutjeli o tome :))

    avatar

    12.03.2007. (11:23)    -   -   -   -  

  • prorok

    Prijatan početak novog tjedna želim i pozdrav ostavljam.

    avatar

    12.03.2007. (12:09)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Teško je dati jednostavan odgovor, mislim da je svaka osoba priča (pa i kultura) za sebe.
    Na sreću, nemam i nadam se da i neću imati nikada takvih problema.
    Imam sestru koja je različita od mene, ali se divno slažemo. Mislim da je stvar u toleranciji .... i naravno u ljubavi. Ne trebamo biti slični da bi se razumjeli. Trebamo samo uvažavati druge. Imati suosjećanje prema starijima i znati da ćemo i mi ostarjeti. Isto je i u prijateljstvu. Nisu sve moje prijatljice slične meni, pa se opet dobro slažemo i volimo. I kad se sukobimo, nastavimo dalje di smo stale. Teško je samo onima koji misle da su uvijek i jedino oni u pravu!

    avatar

    12.03.2007. (12:10)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Osobno imam dobra iskustva sto se tice majcinsko-sestrinskih odnosa. Meni je moja mama zaista vrlo bliska prijateljica, sestra takodjer. Sad su se u drustvo ukljucile i kceri. Valjda da nadomjeste baku, koja vise nije s nama. A bila nam je takodjer prijateljica.
    Svaka je razlicita na svoj nacin, ja sam mozda najrazlicitija od svi njih. No imamo i zajednickih osobina. I naravno, ljubav koja nas ujedinjuje. Ne kazem da se ponekad ne porjeckamo, no to je sasvim normalno. Nikada medju nama nisu pale teske rijeci, sve se rijesi na licu mjesta.

    avatar

    12.03.2007. (12:52)    -   -   -   -  

  • prilagodba na tijesnu kožu.....

    I ja imam sestru....mlađu i nezamjenjivu.....ako te zanima moje mišljenje o tome-sve sam napisala u mom postu od veljače:imati sestru....
    Veliki ti pozdrav ostavljam:)))

    avatar

    12.03.2007. (12:54)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    vec 2 dana razmisljam sta da ti napisem..i nisam nista jako pametno smislila...
    imam puno stariju sestru.kad sam se rodila,htjela me zamijeniti za psa :))
    nisam sigurna koliko smo bliske. nekad mi se cini jako,jer joj mogu sve reci,a nekad mi se cini da uopce nismo jer se znamo stoljecima ne vidit i ne cuti....
    ali krv nije voda...
    pozdrav

    avatar

    12.03.2007. (14:06)    -   -   -   -  

  • misko

    Odnosi u porodici?
    Reći ću samo ovo: rodbinu nasljeđujemo. Prijatelje biramo!

    Pokušavao sam i ranije ostaviti komentar, ali nije išlo...

    avatar

    12.03.2007. (18:24)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Nisam jedinica, imam dva brata i fala Bogu do sad smo vazda bili u dobrim odnosima.
    Roditelji su mi relativno još mladi i dobro držeći pa za sad ne trebaju pomoć ali kad mi je mati prije pet godine operirala dojku, svi smo skakali oko nje ko jedan i pružili joj svu ljubav i pažnju, pa tako i danas činimo, imam krasne roditelje ali ćaća je glava obitelji još uvjek iako smo i nas troje ostarili, kad kaže dosta onda je zbilja dosta, doduše on to rijetko čini ali...Ne razmišljam kome će što ostavit, već sam rekla da mi ništa ne treba, a vjeruj moji imaju puno, jer kad mi je god nešto u životu trebalo uvjek je netko od njih bio uz mene, ne mislim samo na materijalno više potpora kad mi je trebala i dan danas kažem da u njima imam leđe i zbilja imam.

    avatar

    12.03.2007. (22:40)    -   -   -   -  

  • LittleMissG

    imam sestru, sedam godina stariju. totalno je drugacija od mene , u tolikoj mjeri da uopce nista zajednicko nemam sa njom, osim roditelja. kako se to dogodilo, ne znam. imam sestricnu koja je upravo onakva kakva bi starija sestra trebala biti, sa njom uzivam razgovarati. cudno je to...

    avatar

    13.03.2007. (01:28)    -   -   -   -  

  • TheLittleone

    Pročitah Rusalkin komentar pa mi i suzicu izmamio na oko. Nešto takvoga mogla bih i ja napisati, samo što su moji roditelji, hvala Bogu još uvijek živi i relativno zdravi, ali sestru imam jednu i sretna sam što je imam. Koliko god mi bile različite, ono najbitnije nam je zajedničko, da se volimo. A imam i sestričnu koja mi je kao sestra. Tako da imam i malu i veliku seku. Mi smo odgajane tako da smo jedna drugoj najvažnije, i zato me strahovito čudi kad vidim kod drugih ljudi kako se braća i sestre ne podnose, svađaju, ne pričaju. Ja to ne znam objasniti, ne shvaćam nikako, možda baš zato što je kod mene sve drugačije.

    avatar

    13.03.2007. (10:02)    -   -   -   -  

  • svraka

    ja sam jedinica i nemam blizak odnos s mamom.mislim da je to iz razloga jer ni ona nije imala bliski odnos sa svojom mamom i jednostavno nije to naučila. a što se tiče genetike, mislim da ona nema baš neku presudnu ulogu u nečijem karakteru.

    avatar

    13.03.2007. (11:37)    -   -   -   -  

  • prorok

    Suncem okupan dan ti želim i pozdrav ostavljam.

    avatar

    13.03.2007. (11:41)    -   -   -   -  

  • Gali

    Samo te pozdravljam

    avatar

    13.03.2007. (13:20)    -   -   -   -  

  • katrida

    ..........ne mogu kratko, a predugo mi se neda....malo ukratko- sa svojom obitelji i bračom i nevistama i prijateljima, uvijek sam imala jako dobre odnose, u ovoj novoj,udatoj sredini nemam nikakve odnose.........sunce sija ko tepsija i super je dan........pozdravić sunčani šaljem...

    avatar

    13.03.2007. (13:42)    -   -   -   -  

  • majstorica

    tipično ljudski...na žalost

    avatar

    13.03.2007. (15:05)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    Jedinica sam, rastavljenih roditelja....onih 50% istog nasljednog materijala nas povezuje, ali ostalih 50% odvezuje....o roditeljima, unatoč njihovim ispadima i prepucavanjima sve najbolje.....trebalo je puno mojih riječi, ali sada je sve recimo dobro, sa svakim sam pronašla jezik razumijevanja, i idemo dalje....njihovu sam podršku uvijek imala, iako ju nisam znala prepoznati, sad sam i to naučila....a o ostaloj rodbini, ah što reći, jesu, ali kao da i nisu tu.
    Znaš majstorice, volim tvoje kavice, ali nisam ti ja za pisanje dugih rasprava, ne leži mi to...da si me tražila stih, eh to je već druga stvar.
    I da ne zaboravim, hvala na podršci i na lijepim riječima za moje stihove.
    Želim ti lijepu i ugodnu večer i slatke snove.

    avatar

    13.03.2007. (20:08)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ako imovina nije u centru naše pažnje, onda takvih problema ima puno manje. Briga oko ostarjelih roditelja može postati problem, no mislim da ni to nije nerješivo. Treba se dogovoriti... Imam brata i sestru i nadam se da nikad neću imati problema o kakvima pišeš. Vidjela sam to kod nekih drugih. No vjerujem da će prevladati dobro i pozitivno u našem odgoju... Pozdrav! :)))

    avatar

    13.03.2007. (22:17)    -   -   -   -  

učitavam...