istina je... iako, i ja dosta zazirem od zmija, ali trebali bi svi znati da one ne napadaju tek tako... Na kraju krajeva, gotovo nijedna zivotinje nece napasti čovjeka ako se ne osjeti ugroženom, u opasnošću.. a ako zgazimo na zmiju definitivno se osjeca ugrozenom :D Ali ipak, nije mi nikako ugodno u blizini zmije, mislim da se radi o prirodnim instinktima za preživljavanjem... a naravno, ako sam siguran da se radi o bezopasnoj zmiji (kod nas ima bjelouska), onda mi je puno lakše... iako je ne bih bas uzeo u ruke.. divlju ne... ali, bila je jednom ona izlozba kod nas.. reptila.. mislim da sam mazio udava :D ne sjecam se dobro, malen sam bio.. sve u svemu... zmije su zapravo divna stvorenja. kao i sve druge zivotinje. samo sto mnogi nisu svjesni ljepote koja lezi u njima.
10.03.2007. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se - prije svega: predrasude koje su pak uzrokovane nedovoljnom edukacijom/informiranošću/suživotom sa prirodom itd.... Šteta što smo od takvih, ipak korisnih životinjica, stvorili cijelu fobiju. Nego, moram proznati da i mene nekad danas na toaletu uhvati frka kad se sijetim jednom davno odgledane epizode "Dosjea X" kad je neko paranormalno biće ćapalo ekipu dok su obavljali nuždu... :))
10.03.2007. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam bih li isprobala. Nisam od onih što životinje primaju u ruke. Ali znam osobu koja problijedi na samo spominjanje zmije, a kamoli da vidi fotku... A predrasuda svuda ima... I previše.. A tvoja priča o WC-u je prva liga. Baš sam mislila što ćeš o tome pisati.. Dobra ti noć! Pusa i sve dobro :))
10.03.2007. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve ja to znam i da ne napadaju ako nisu u opasnosti i da nisu ni ljigave,ni sluzave,ali ne mogu...kada je vidim,pa makar i na slici sve mi se dlake nakostrješe i ne mogu je niti gledati.Predrasude...možda,vjerovatno,ne znam.Imam vodenu kornjaču,ali od nje ne zazirem. A što se WC-a tiče-znam curu kojoj je miš na petom katu novogradnje izašao iz WC školjke dok je obavljala nuždu.Redovito pogledam prije nego sjednem:))A i jednom mi Kengur dobro ulio strah u kosti svojim postom:)))Pozdrav draga ,vidim da si mi ozdravila
10.03.2007. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da su prelijepe, aquaria, iako ih se pomalo bojim.
no sjećam se zgode kad je moj šogor uhvatio malu bjeloušku blizu njihove vikendice, da je svojim, tada malim, kćerima pokaže ... još im nije ni prišao, a mlađa mu je u susret potrčala vičući: tata, tata, daj da je pusim u glavicu ...
a WC-i ... oni javni ... priča su za sebe, što mnogo o našoj (ne)kulturi govori ...
11.03.2007. (00:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni su zmije ljigave, pa bile one najčišća bića na zemlji. :-o Ova tvoja priča prisjetila me i vlastitih strahova iz wc-a. mene su mučile more da će iz školjke iskočiti štakori... vidiš, zmija se nikada nisam sjetila. :-o
11.03.2007. (06:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srećem se sa zmijama često, na svom trčanju kroz prirodu i nikad nisam imao neugodnih susreta...ne diram ih i one ne diraju mene... Jednom sam, prije 10 g. na brdu Veli vrh trčeći kamenitom stazom, umalo nagazio na nekoliko poskoka, koji su izmiljeli na jutarnje ljetno sunce. Nikad neću zaboraviti taj prizor: zaustavio sam se i zapanjeno gledao u njih, posebno u jednog koji je bio dug oko 2-3 cm, ali je već imao formirani roščić.
11.03.2007. (07:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zamisli vatromet, jesi? jesi! Onda umjesto najsjajnijih zvijezda zamisli punašne tete, a umjesto onih malih, papiruštine kako se razlijeću u svim pravcima. Zvučnu kulisu? Američke tinejđerke na koncertu malog Robbieja.:))) Sad mi pade na pamet da bi vizualizacija toga sa suvremenim akterima pripomogla otpuštanju živčane napetosti...
11.03.2007. (07:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako je toplo nešto utkano u Vaše priče iz prošlosti. Vi ste biće koje grije čitav jedan mali svijet, jer se u njega svakog dana potajno malo vratite. A zmije mogu biti prijatelji kao rijetko koje biće. I najnesretnije su jer se svaki seoski klipan nad njima junači, grabeći štap ili ružan preoštar kamen.
Lijepo je Vaše pisanje. Šteta što nemam vremena pomnije osluhnuti sve njegove lijepe note. Postao bih tihi estetičar na koncertu jedne čiste duše.
11.03.2007. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova na fotki nije otrovnica. Inače su gmazovi ok. Zašto bi oni bili ljigaviji od nas. Ja znam dosta ljigavaca, a ne pripadaju u skupinu gmazova. Toliko su ljigavi da ih ne bih ni pipnuo :-)
11.03.2007. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ono što razumijem je da ih u prirodi treba biti ... razumijem njihovu ulogu u lancu ... i kao što se kupam u morima znajući i prihvaćajući, ( tamo negdje daleko, bar tako mislim), morske pse, tako hodam šumama, gorama, rijekama i dolinama znajući da su i zmijice tu negdje, iiii nimalo ne žudim za bliskim susretom ... ali ono što NE razumijem, (ali to je naravno moj problem), je držanje te vrste gmaza kao kućnog ljubimca, ( a znam i takve), Koliko volti bi me treblo puknuti za tako nešto? Vjerojatno onoliko koliko bi me ujedno i poslalo u vječna lovišta ... o daaa, kao žensko NE razumijem, (opet moj problem), potrebu imati cipele i torbicu od zmijske kože ... Kada se ovako raspišem znači da je priča dobra ... Lijep pozdrav ti šaljem ....
11.03.2007. (11:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Niti ih se previše bojim niti ih baš obožavam, nisam zapravo imala baš bliski susret s njima a ako me se pita i ne bih. Nisam niti pobornik držanja egzotičnih životinja po kućama- da tamo trebaju biti zvale bi se domaće.
11.03.2007. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bojim se...zato što je kod mene u rastokama bilo puno poskoka, baš na putu za kupalište, a neznam razlikovati poskoka od bjelouške...meni je zmija zmija, i mada sam vidjela zmije koje su lovili moji ujaci i da nisu tako pretjerano opasne nego da napadju kada se osjete ugroženima...ipak se bojim...
11.03.2007. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, ja se bojim zmija kao da su sami vragovi, a i moj strah proizlazi iz priče koja je usko povezana s tvojom temom - WCom. Naime, priča isto počinje kod moje babe, nakon što je rat završio vratila se moja baba u svoje razrušeno selo i krenula obnova... i tako, došao ja na ljetovanje kod njih u novu kuću koju su podigli nakon rata. No, veliki problem je bio taj što kanalizacija još uvijek nije bila sređena, tako da se nuđa obavljala ( bez pelena, naravno :) iza kokošinjca, u kamenjaru. I tako jednom ja pod pritiskim više sile morao obaviti znaš što već ( neću se upuštati u naturalističke opise hehehe :) i uputih se ja u kamenjar. Spustim hlače i ... kada ono u jednom trenutku ZMIJURINA PLAZI ISPRED MENE dok ja obavljam ono što sam obavljao. Ne da sam ispustio samo ono što sam trebao, nego i dušu!!! :) Sada se smijem tome, ali brate mili, ono je bilo i više nego strašno. - Eto, i tako ja prvi puta osjetih strah spram zmija. - btw. Svaka čast tvojoj materi, bome ne bih ja da mi plate. A da vidiš moju babu, ona tamani po kršu kao da su mravi. Ah, Dalmatinke. Lijep pozdrav i ugodan zadnji dan vikenda, sudeći po svemu, sunčanog! :)
11.03.2007. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bilo je bliskih susrta, niš strašno, male slatke zmijice. A strahovi ... nestanu, rode se novi ... ili su to brige za nekoga, sumnje, nemoć ... uvijek nešto. :-)
11.03.2007. (17:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kak sam se nasmijala ovim opisima WC-a i svim tim događajima s bojlerom...mislim, nije smiješno kada se dijete nečega boji, ali si lijepo i duhovito napisala... a zmije...pa iskreno - panično sam ih se bojala ali ih nisam vidjela u prirodi, no, kad je moj prijatelj nabavio anakondu imala sam priliku bolje se upoznati sa zmijom i zbilja, nije ljigava (kao što sam mislila), osjećaj je baš divan kad sa svim svojim mišićima plazi po mojoj ruci...no, da vidim zmiju vani u prirodi, nisam baš sigurna da bih bila potpuno prijateljski raspoložena prema njoj, ali joj ne bih ništa nažao učinila... a imam i ja jednu priču iz wc-a...moja kuća na moru je na jednom kršnom području gdje su zmije, navodno, česte...jedne noći sam morala na zahod, imala sam 6 godina i tako snena, upalila sam svjetlo, pogledala u školjku i prepala se jako, uvjerena da vidim zmiju....odjurila sam mami, dovukla je do zahoda pa se ustanovilo da je to štakorov rep, a ne zmija...iskreno, da moram birati, radje bih zmiju u wc-školjci... lijepi pozdrav ti šaljem :):)
11.03.2007. (17:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
finding myself
istina je... iako, i ja dosta zazirem od zmija, ali trebali bi svi znati da one ne napadaju tek tako...
Na kraju krajeva, gotovo nijedna zivotinje nece napasti čovjeka ako se ne osjeti ugroženom, u opasnošću.. a ako zgazimo na zmiju definitivno se osjeca ugrozenom :D
Ali ipak, nije mi nikako ugodno u blizini zmije, mislim da se radi o prirodnim instinktima za preživljavanjem... a naravno, ako sam siguran da se radi o bezopasnoj zmiji (kod nas ima bjelouska), onda mi je puno lakše... iako je ne bih bas uzeo u ruke.. divlju ne... ali, bila je jednom ona izlozba kod nas.. reptila.. mislim da sam mazio udava :D
ne sjecam se dobro, malen sam bio.. sve u svemu... zmije su zapravo divna stvorenja. kao i sve druge zivotinje. samo sto mnogi nisu svjesni ljepote koja lezi u njima.
10.03.2007. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljelja
U svojim mladim ludim i povremano zločestim danima ubacila sam velikog blavora u kancelariju punu teta... dalje ne trebam crtati, zar ne:)
10.03.2007. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svjetioničarka
Slažem se - prije svega: predrasude koje su pak uzrokovane nedovoljnom edukacijom/informiranošću/suživotom sa prirodom itd.... Šteta što smo od takvih, ipak korisnih životinjica, stvorili cijelu fobiju.
Nego, moram proznati da i mene nekad danas na toaletu uhvati frka kad se sijetim jednom davno odgledane epizode "Dosjea X" kad je neko paranormalno biće ćapalo ekipu dok su obavljali nuždu... :))
10.03.2007. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Ne znam bih li isprobala. Nisam od onih što životinje primaju u ruke. Ali znam osobu koja problijedi na samo spominjanje zmije, a kamoli da vidi fotku...
A predrasuda svuda ima... I previše..
A tvoja priča o WC-u je prva liga. Baš sam mislila što ćeš o tome pisati..
Dobra ti noć!
Pusa i sve dobro :))
10.03.2007. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zgdnevnik
Ma to je nekak urođeno ljudima da im se bar malo gade ako ih se ne boje...
10.03.2007. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Santea
Sve ja to znam i da ne napadaju ako nisu u opasnosti i da nisu ni ljigave,ni sluzave,ali ne mogu...kada je vidim,pa makar i na slici sve mi se dlake nakostrješe i ne mogu je niti gledati.Predrasude...možda,vjerovatno,ne znam.Imam vodenu kornjaču,ali od nje ne zazirem.
A što se WC-a tiče-znam curu kojoj je miš na petom katu novogradnje izašao iz WC školjke dok je obavljala nuždu.Redovito pogledam prije nego sjednem:))A i jednom mi Kengur dobro ulio strah u kosti svojim postom:)))Pozdrav draga ,vidim da si mi ozdravila
10.03.2007. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
mislim da su prelijepe, aquaria, iako ih se pomalo bojim.
no sjećam se zgode kad je moj šogor uhvatio malu bjeloušku blizu njihove vikendice, da je svojim, tada malim, kćerima pokaže ...
još im nije ni prišao, a mlađa mu je u susret potrčala vičući: tata, tata, daj da je pusim u glavicu ...
a WC-i ... oni javni ... priča su za sebe, što mnogo o našoj (ne)kulturi govori ...
11.03.2007. (00:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šumarKA
Meni su zmije ljigave, pa bile one najčišća bića na zemlji. :-o Ova tvoja priča prisjetila me i vlastitih strahova iz wc-a. mene su mučile more da će iz školjke iskočiti štakori... vidiš, zmija se nikada nisam sjetila. :-o
11.03.2007. (06:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama sepia
svaka čast, ali krajnji domet dodirivanja meni je mačka ili pas...ovo ipak ne bih mogla...pozdrav :))
11.03.2007. (07:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Srećem se sa zmijama često, na svom trčanju kroz prirodu i nikad nisam imao neugodnih susreta...ne diram ih i one ne diraju mene...
Jednom sam, prije 10 g. na brdu Veli vrh trčeći kamenitom stazom, umalo nagazio na nekoliko poskoka, koji su izmiljeli na jutarnje ljetno sunce. Nikad neću zaboraviti taj prizor: zaustavio sam se i zapanjeno gledao u njih, posebno u jednog koji je bio dug oko 2-3 cm, ali je već imao formirani roščić.
11.03.2007. (07:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljelja
Zamisli vatromet, jesi? jesi! Onda umjesto najsjajnijih zvijezda zamisli punašne tete, a umjesto onih malih, papiruštine kako se razlijeću u svim pravcima. Zvučnu kulisu? Američke tinejđerke na koncertu malog Robbieja.:)))
Sad mi pade na pamet da bi vizualizacija toga sa suvremenim akterima pripomogla otpuštanju živčane napetosti...
11.03.2007. (07:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Tako je toplo nešto utkano u Vaše priče iz prošlosti.
Vi ste biće koje grije čitav jedan mali svijet, jer se
u njega svakog dana potajno malo vratite.
A zmije mogu biti prijatelji kao rijetko koje biće.
I najnesretnije su jer se svaki seoski klipan
nad njima junači, grabeći štap ili ružan
preoštar kamen.
Lijepo je Vaše pisanje.
Šteta što nemam vremena pomnije
osluhnuti sve njegove lijepe note.
Postao bih tihi estetičar
na koncertu jedne čiste duše.
11.03.2007. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sklblz
Ova na fotki nije otrovnica. Inače su gmazovi ok. Zašto bi oni bili ljigaviji od nas. Ja znam dosta ljigavaca, a ne pripadaju u skupinu gmazova. Toliko su ljigavi da ih ne bih ni pipnuo :-)
11.03.2007. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
melody
Ono što razumijem je da ih u prirodi treba biti ... razumijem njihovu ulogu u lancu ... i kao što se kupam u morima znajući i prihvaćajući, ( tamo negdje daleko, bar tako mislim), morske pse, tako hodam šumama, gorama, rijekama i dolinama znajući da su i zmijice tu negdje, iiii nimalo ne žudim za bliskim susretom ... ali ono što NE razumijem, (ali to je naravno moj problem), je držanje te vrste gmaza kao kućnog ljubimca, ( a znam i takve), Koliko volti bi me treblo puknuti za tako nešto? Vjerojatno onoliko koliko bi me ujedno i poslalo u vječna lovišta ... o daaa, kao žensko NE razumijem, (opet moj problem), potrebu imati cipele i torbicu od zmijske kože ...
Kada se ovako raspišem znači da je priča dobra ...
Lijep pozdrav ti šaljem ....
11.03.2007. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Ja se bojim gmazova i insekata, premda sam biolog...znam da mi je strah iracionalan ali si ne mogu pomoći, čim ih vidim skačem uvis...
11.03.2007. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
idesbeba
Niti ih se previše bojim niti ih baš obožavam, nisam zapravo imala baš bliski susret s njima a ako me se pita i ne bih. Nisam niti pobornik držanja egzotičnih životinja po kućama- da tamo trebaju biti zvale bi se domaće.
11.03.2007. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Mala_Chi*
bojim se...zato što je kod mene u rastokama bilo puno poskoka, baš na putu za kupalište, a neznam razlikovati poskoka od bjelouške...meni je zmija zmija, i mada sam vidjela zmije koje su lovili moji ujaci i da nisu tako pretjerano opasne nego da napadju kada se osjete ugroženima...ipak se bojim...
11.03.2007. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marginalna Društvena Kronika
Ajme, ja se bojim zmija kao da su sami vragovi, a i moj strah proizlazi iz priče koja je usko povezana s tvojom temom - WCom. Naime, priča isto počinje kod moje babe, nakon što je rat završio vratila se moja baba u svoje razrušeno selo i krenula obnova... i tako, došao ja na ljetovanje kod njih u novu kuću koju su podigli nakon rata. No, veliki problem je bio taj što kanalizacija još uvijek nije bila sređena, tako da se nuđa obavljala ( bez pelena, naravno :) iza kokošinjca, u kamenjaru. I tako jednom ja pod pritiskim više sile morao obaviti znaš što već ( neću se upuštati u naturalističke opise hehehe :) i uputih se ja u kamenjar. Spustim hlače i ... kada ono u jednom trenutku ZMIJURINA PLAZI ISPRED MENE dok ja obavljam ono što sam obavljao. Ne da sam ispustio samo ono što sam trebao, nego i dušu!!! :) Sada se smijem tome, ali brate mili, ono je bilo i više nego strašno. - Eto, i tako ja prvi puta osjetih strah spram zmija. - btw. Svaka čast tvojoj materi, bome ne bih ja da mi plate. A da vidiš moju babu, ona tamani po kršu kao da su mravi. Ah, Dalmatinke. Lijep pozdrav i ugodan zadnji dan vikenda, sudeći po svemu, sunčanog! :)
11.03.2007. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katrida
..........prije nekoliko godina jednpj je susidi štakor uša u banj kroz wc školjku..od tada nije mi je drago koristiti...
11.03.2007. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Portret snova
Bilo je bliskih susrta, niš strašno, male slatke zmijice. A strahovi ... nestanu, rode se novi ... ili su to brige za nekoga, sumnje, nemoć ... uvijek nešto. :-)
11.03.2007. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
Kak sam se nasmijala ovim opisima WC-a i svim tim događajima s bojlerom...mislim, nije smiješno kada se dijete nečega boji, ali si lijepo i duhovito napisala...
a zmije...pa iskreno - panično sam ih se bojala ali ih nisam vidjela u prirodi, no, kad je moj prijatelj nabavio anakondu imala sam priliku bolje se upoznati sa zmijom i zbilja, nije ljigava (kao što sam mislila), osjećaj je baš divan kad sa svim svojim mišićima plazi po mojoj ruci...no, da vidim zmiju vani u prirodi, nisam baš sigurna da bih bila potpuno prijateljski raspoložena prema njoj, ali joj ne bih ništa nažao učinila...
a imam i ja jednu priču iz wc-a...moja kuća na moru je na jednom kršnom području gdje su zmije, navodno, česte...jedne noći sam morala na zahod, imala sam 6 godina i tako snena, upalila sam svjetlo, pogledala u školjku i prepala se jako, uvjerena da vidim zmiju....odjurila sam mami, dovukla je do zahoda pa se ustanovilo da je to štakorov rep, a ne zmija...iskreno, da moram birati, radje bih zmiju u wc-školjci...
lijepi pozdrav ti šaljem :):)
11.03.2007. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tita
ne bih ipak uzimala zmiju u ruke, u moje ruke od životinja mogu psi i mačke, drugo, a-a
11.03.2007. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*magic dreams*
Zmijee...brrrrr.....=)
Lijepi pozdravi...
11.03.2007. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...indigo...
Imamo ja i zmije neki prešutni dogovor-ako se i sretnemo negdje,svaka lagano na svoju stranu...Tako da od pipanja,ništa...Topli pozdrav ostavljam:))
11.03.2007. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Ne volim zmije. Upravo zato što se bojim da ne bi pomislila da je ugrožena pa krenula u napad. Onako - čisti nesporazum u "komunikaciji". ;-))
11.03.2007. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...