Naravno da ima! Imam tih osmjeha duha spremljenih, skrivenih samo za one trenutke spontanosti kada nije potrebno kontrolirati se, i kad se ne pogriješi ni trenutak, ni mjesto ni okruženje kada izađe iz nas kao smijeh i tada može biti ugodno ako netko taj impuls zna primiti ili s ugodom pustiti dalje, ali važnije je nama taj izravni dodir slobode osjetiti da si potvrdimo: Dobro je, još je tu!
Ova nula komentara smeta!
16.03.2007. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala za komentar Lucija. :) To nas dvije sad stojimo na plaži kraj nasukanog ogromnog dupina i gledamo ga.... Koliko je mora proplovio, koliko dubina izronio a eto nikog, nikog tko bi i u ugaslim očima vidio odraz neba i sunca, i nešto duboko iznutra samo dušom slućeno... nešto kao osmijeh. :)
16.03.2007. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koji mir! Koja bura! Davno, jedan akviziter knjiga koji je redovno dolazio u firmu gdje sam radila, obrazovan, zaljubljenik u putovanja s kojih bi se vraćao obogaćen, gatao me je na način da mu najprije kažem tri životinje kojima pažljivo i s namjerom zadam mjesto., prvo, drugo, treće . I zatim mi je postavljao pitanja. Ona su bila iz kulture i života, a doticala su se sociologije, psihologije, obićaja, djetinjstva, detalja analize književnog djela i sl. i onda uz još podpitanja mi je rekao gdje sam rođena, od kud su mi korijeni, što volim, od čega bježim i čudo, čudo , pohvalila sam ga, a on je rekao nije čudo nego da je rano naučio slušati, pa i čuti, misliti i prpitkivanjem popuniti sliku. Moje životine su bile (i danas bih ih tako složila): dupin, mačke i lastavica! Poljubac i sunčane zrake ti šaljem što su se upravo razlile po mojoj tastaturi!
17.03.2007. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dupin, mačke, i lastavica. :) More, kamene kale s malim dvorištima, minijaturnim trgovima gdje u podnožju stepenica što vode uz lijepe starinski građene bokove kuća do ulaza u njihovu toplu zasjenjenu unutrašnjost - drijemaju mačke; i lastavice - te tople i žive uvijek vrijedne kućanice, male smeđe glavice... :) - odaju duh čovjeka što je i prostranstvo i školjka. I raširenost što se proteže u beskrajnost, i beskraj svijen u gnijezdo - malo toplo srce čovjeka. :) Hvala ti Lucija. :)
18.03.2007. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Naravno da ima! Imam tih osmjeha duha spremljenih, skrivenih samo za one trenutke spontanosti kada nije potrebno kontrolirati se, i kad se ne pogriješi ni trenutak, ni mjesto ni okruženje kada izađe iz nas kao smijeh i tada može biti ugodno ako netko taj impuls zna primiti ili s ugodom pustiti dalje, ali važnije je nama taj izravni dodir slobode osjetiti da si potvrdimo: Dobro je, još je tu!
Ova nula komentara smeta!
16.03.2007. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala za komentar Lucija. :) To nas dvije sad stojimo na plaži kraj nasukanog ogromnog dupina i gledamo ga.... Koliko je mora proplovio, koliko dubina izronio a eto nikog, nikog tko bi i u ugaslim očima vidio odraz neba i sunca, i nešto duboko iznutra samo dušom slućeno... nešto kao osmijeh. :)
16.03.2007. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Koji mir! Koja bura!
Davno, jedan akviziter knjiga koji je redovno dolazio u firmu gdje sam radila, obrazovan, zaljubljenik u putovanja s kojih bi se vraćao obogaćen, gatao me je na način da mu najprije kažem tri životinje kojima pažljivo i s namjerom zadam mjesto., prvo, drugo, treće . I zatim mi je postavljao pitanja. Ona su bila iz kulture i života, a doticala su se sociologije, psihologije, obićaja, djetinjstva, detalja analize književnog djela i sl. i onda uz još podpitanja mi je rekao gdje sam rođena, od kud su mi korijeni, što volim, od čega bježim i čudo, čudo , pohvalila sam ga, a on je rekao nije čudo nego da je rano naučio slušati, pa i čuti, misliti i prpitkivanjem popuniti sliku.
Moje životine su bile (i danas bih ih tako složila):
dupin, mačke i lastavica!
Poljubac i sunčane zrake ti šaljem što su se upravo razlile po mojoj tastaturi!
17.03.2007. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Dupin, mačke, i lastavica. :) More, kamene kale s malim dvorištima, minijaturnim trgovima gdje u podnožju stepenica što vode uz lijepe starinski građene bokove kuća do ulaza u njihovu toplu zasjenjenu unutrašnjost - drijemaju mačke; i lastavice - te tople i žive uvijek vrijedne kućanice, male smeđe glavice... :) - odaju duh čovjeka što je i prostranstvo i školjka. I raširenost što se proteže u beskrajnost, i beskraj svijen u gnijezdo - malo toplo srce čovjeka. :) Hvala ti Lucija. :)
18.03.2007. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...