Sickofitall je već najavio da ovdje možemo očekivati samo velika djela i zaista vidi koja hiperprodukcija postova. I to kakvih postova. Meni je oduvijek bilo fascinantno kako u konzervativnim sredinama dolazi do paradoksa koje spominješ: Engleskom je vladala žena stotinama godina prije nego što će žene dobiti pravo glasa. Ovaj mentalitet što si navela da ga opisuju Karin Michalski i Srđan Karanović - da će patrijarhalno društvo prihvatiti ženu koja je prešla na mušku stranu, ali ako je to uradila potpuno, odričući se svih ženskih obilježja jasno i glasno može, otprilike, sažeti u onu Rojsovu – budi muško i fino kaži da si peder pa ćemo te ostaviti na miru. danas je "radno mjesto žena" zaista stresno a većini strašno ide na živce svako spominjanje te teme, tipa pa šta više gnjave te femnistice. Ako netko skrene pažnju na bilo kakav problem vezan za položaj žene u današnjem društvu, pa čak i kad su pitanju slučajevi teškog zlostavljanja – odmah je feminist(ica). Najžalosnije je to što su u ovakvim negativnim reakcijama žene glasnije od muškaraca. Znam da ti je ciljano čitateljstvo generacija koja vrijedi barem pedeset plus, ali ja se iskreno nadam da čitaju i one u minusu :)
05.03.2007. (21:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo ja sam jedna od onih "u minusu" i mogu reći da ovaj blog sad već redovno otvaram iako uvijek ne komentiram. Neću komentirat ovaj post. Sada samo želim reći kako mi često padne na pamet vrime kad je Zlata vodila MALT. Ja kao pridruženi sporedni dio te ekipe, uvik sam uživala svratit kad bi se nešto novo spremalo, bilo neki performance, revija, maškare ili nešto treće. Ono što ću uvik pamtit i na što se uvik volim vratit je - atmosfera u Zlatinoj kući. Osjećaj da pripadaš, da si dobrodošao, da si dio tima, da se prihavaća svačija uloga, da stvaraš, da se dobro zabavljamo, da sami to radimo, još i druge u konačnici zabavimo .... jednostavno predobro. Dobar je osjećaj da znaš da je sve to Zlata, ali nekako kao da si imao pravo i dozvolu i sebe svrstat negdi blizu. Još čuvam tekst kojim sam na radiju popratila jednu njenu reviju. Lako je napisat kad si inspiriran. I to je bilo to.
05.03.2007. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesna: e da mi sjesti sa tobom pa da ti svaki odlomak prokomentiram...Kako je On gore vec napisao, ma gust te je citat. Ej, svratite malko do nas, zbog vrucina ili do 5. mjeseca ili kad se preselite iz konobe pa prebrojite sve solade. Onaj tvoj san me je sjetio, kako sam ja zatekla moje Franice u vlastitom mi stanu zajapurene sa metlama u rukama, a po podu deke, lancuni...sta ces pukla cijev, a dragi mi susjedi u nasoj odsutnosti uzeli stvar u svoje ruke. Vjecno zhvalna!
07.03.2007. (08:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
02.04.2007. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Kada sam danas izašla na ručak, videla sam staricu kako sedi na klupi u parku i plače. Upitala sam je šta nije u redu. - "Znate, imam kući muž od 35 godina. Svako jutro vodi ljubav sa mnom, a pose toga mi spremi palačinke, dorucča, sveže voće i kafu". - "Dobro...pa zašto plačete?" - "Za ručak mi uvek skuva domaću supu i moje omiljeno jelo, i onda vodi ljubav sa mnom celo popodne!" - "Pa dobro...šta je problem?" - "A za večeru mi spremi nešto gurmansko sa vinom i moje omiljene kolače i vodi ljubav sa mnom do 2 ujutru!" - "Aman, za ime sveta, pa što plačete onda!?" - "PA NE MOGU DA SE SETIM GDE STANUJEM!!!"
15.04.2007. (08:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Voted best Irish joke of 2006:
John O'Reilly hoisted his beer and said, "Here's to spending the rest of me Life, between the legs of me wife!"
That won him the top prize at the pub for the best toast of the night!
He went home and told his wife, Mary, "I won the prize for the Best toast of the night."
She said, "Aye, did ye now. And what was your toast?"
John said, "Here's to spending the rest of me life, sitting in church beside me wife."
"Oh, that is very nice indeed, John!" Mary said.
The next day, Mary ran into one of John's drinking buddies on the street corner. The man chuckled leeringly and said, John won the prize the other night at the pub with a toast about you, Mary."
She said, "Aye, he told me, and I was a bit surprised meself. You know, he's only been there twice in the last four years. Once he fell asleep, and the other time I had to pull him by the ears to make him come."
15.04.2007. (08:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Bravo Anka, hvala na prilozima, izvini što tek sada provjeravam starije postove. Kiss.
23.04.2007. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Vidin ja, ovo se ovde vec punih osan dana dogadja blog!!! Gust citat!
05.03.2007. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
muir
Sickofitall je već najavio da ovdje možemo očekivati samo velika djela i zaista vidi koja hiperprodukcija postova. I to kakvih postova.
Meni je oduvijek bilo fascinantno kako u konzervativnim sredinama dolazi do paradoksa koje spominješ: Engleskom je vladala žena stotinama godina prije nego što će žene dobiti pravo glasa. Ovaj mentalitet što si navela da ga opisuju Karin Michalski i Srđan Karanović - da će patrijarhalno društvo prihvatiti ženu koja je prešla na mušku stranu, ali ako je to uradila potpuno, odričući se svih ženskih obilježja jasno i glasno može, otprilike, sažeti u onu Rojsovu – budi muško i fino kaži da si peder pa ćemo te ostaviti na miru. danas je "radno mjesto žena" zaista stresno a većini strašno ide na živce svako spominjanje te teme, tipa pa šta više gnjave te femnistice. Ako netko skrene pažnju na bilo kakav problem vezan za položaj žene u današnjem društvu, pa čak i kad su pitanju slučajevi teškog zlostavljanja – odmah je feminist(ica). Najžalosnije je to što su u ovakvim negativnim reakcijama žene glasnije od muškaraca.
Znam da ti je ciljano čitateljstvo generacija koja vrijedi barem pedeset plus, ali ja se iskreno nadam da čitaju i one u minusu :)
05.03.2007. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogamimoga
Evo ja sam jedna od onih "u minusu" i mogu reći da ovaj blog sad već redovno otvaram iako uvijek ne komentiram. Neću komentirat ovaj post. Sada samo želim reći kako mi često padne na pamet vrime kad je Zlata vodila MALT. Ja kao pridruženi sporedni dio te ekipe, uvik sam uživala svratit kad bi se nešto novo spremalo, bilo neki performance, revija, maškare ili nešto treće. Ono što ću uvik pamtit i na što se uvik volim vratit je - atmosfera u Zlatinoj kući. Osjećaj da pripadaš, da si dobrodošao, da si dio tima, da se prihavaća svačija uloga, da stvaraš, da se dobro zabavljamo, da sami to radimo, još i druge u konačnici zabavimo .... jednostavno predobro. Dobar je osjećaj da znaš da je sve to Zlata, ali nekako kao da si imao pravo i dozvolu i sebe svrstat negdi blizu. Još čuvam tekst kojim sam na radiju popratila jednu njenu reviju. Lako je napisat kad si inspiriran. I to je bilo to.
05.03.2007. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Vesna:
e da mi sjesti sa tobom pa da ti svaki odlomak prokomentiram...Kako je On gore vec napisao, ma gust te je citat. Ej, svratite malko do nas, zbog vrucina ili do 5. mjeseca ili kad se preselite iz konobe pa prebrojite sve solade.
Onaj tvoj san me je sjetio, kako sam ja zatekla moje Franice u vlastitom mi stanu zajapurene sa metlama u rukama, a po podu deke, lancuni...sta ces pukla cijev, a dragi mi susjedi u nasoj odsutnosti uzeli stvar u svoje ruke. Vjecno zhvalna!
07.03.2007. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Getanka online
thanks! ana
02.04.2007. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Kada sam danas izašla na ručak, videla sam staricu kako sedi na klupi u parku i plače.
Upitala sam je šta nije u redu.
- "Znate, imam kući muž od 35 godina.
Svako jutro vodi ljubav sa mnom, a pose toga mi spremi palačinke,
dorucča, sveže voće i kafu".
- "Dobro...pa zašto plačete?"
- "Za ručak mi uvek skuva domaću supu i moje omiljeno jelo,
i onda vodi ljubav sa mnom celo popodne!"
- "Pa dobro...šta je problem?"
- "A za večeru mi spremi nešto gurmansko sa vinom
i moje omiljene kolače i vodi ljubav sa mnom do 2 ujutru!"
- "Aman, za ime sveta, pa što plačete onda!?"
- "PA NE MOGU DA SE SETIM GDE STANUJEM!!!"
15.04.2007. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Voted best Irish joke of 2006:
John O'Reilly hoisted his beer and said, "Here's to spending the rest of me Life, between the legs of me wife!"
That won him the top prize at the pub for the best toast of the night!
He went home and told his wife, Mary, "I won the prize for the Best toast of the night."
She said, "Aye, did ye now. And what was your toast?"
John said, "Here's to spending the rest of me life, sitting in church beside me wife."
"Oh, that is very nice indeed, John!" Mary said.
The next day, Mary ran into one of John's drinking buddies on the street corner. The man chuckled leeringly and said, John won the prize the other night at the pub with a toast about you, Mary."
She said, "Aye, he told me, and I was a bit surprised meself. You know, he's only been there twice in the last four years. Once he fell asleep, and the other time I had to pull him by the ears to make him come."
15.04.2007. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Bravo Anka, hvala na prilozima, izvini što tek sada provjeravam starije postove. Kiss.
23.04.2007. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...