Pozdrav svima! Nikako da se javimo jer je svako malo netko od nas bolestan. I baš onda kad želimo nešto prokomentirati zablokira nam kompjuter a da ne spominjem da svaki puta imamo problema sa slanjem poruke. Ovo nam je najnaporniji dio godine, prva dva mjeseca jer stalno rješavamo neke stvari na poslu vezano uz prošlu godinu... Mislim da je svima dosta ove zime i da svi jedva čekaju prvi dan proljeća. Vezano uz taj dan, ne mogu a da se ne sjetim jer se baš na taj dan rodio naš drugi sin Fran. Naravno da su svi bili neopisivo sretni samo je Filip uplašeno reagirao kad ga je vidio onako malenog, sa crvenim mrljama na licu; ovaj nije naš! Evo dok sinovi uživaju sa bakom i dedom u gradu koji naravno ispunjavaju sve njihove želje (igraonice, bazen ili vožnja tramvajem koju Fran obožava) neizmjerno smo im zahvalni jer mi nismo u mogućnosti ispuniti baš svaku njihovu želju. Šta bi mi bez pomoći naših baka i deda? Sretni smo jer su nam klinci veseli i zadovoljni dok mi rješavamo poslovne zaostatke. I naravno dok čitamo korisne i lijepe tekstove naših teta, mama, tata... koji nas ohrabruju i čine sve da nas oraspolože. I uspijevaju u tome...
04.03.2007. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Matošin
Pozdrav svima! Nikako da se javimo jer je svako malo netko od nas bolestan. I baš onda kad želimo nešto prokomentirati zablokira nam kompjuter a da ne spominjem da svaki puta imamo problema sa slanjem poruke. Ovo nam je najnaporniji dio godine, prva dva mjeseca jer stalno rješavamo neke stvari na poslu vezano uz prošlu godinu...
Mislim da je svima dosta ove zime i da svi jedva čekaju prvi dan proljeća. Vezano uz taj dan, ne mogu a da se ne sjetim jer se baš na taj dan rodio naš drugi sin Fran. Naravno da su svi bili neopisivo sretni samo je Filip uplašeno reagirao kad ga je vidio onako malenog, sa crvenim mrljama na licu; ovaj nije naš!
Evo dok sinovi uživaju sa bakom i dedom u gradu koji naravno ispunjavaju sve njihove želje (igraonice, bazen ili vožnja tramvajem koju Fran obožava) neizmjerno smo im zahvalni jer mi nismo u mogućnosti ispuniti baš svaku njihovu želju.
Šta bi mi bez pomoći naših baka i deda? Sretni smo jer su nam klinci veseli i zadovoljni dok mi rješavamo poslovne zaostatke. I naravno dok čitamo korisne i lijepe tekstove naših teta, mama, tata... koji nas ohrabruju i čine sve da nas oraspolože. I uspijevaju u tome...
04.03.2007. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...