I ja se ponekad pitam zašto je tako teško odvojiti se od nekoga? I ako je teško odvojiti se od njega na jedan dan, kako li bi tek onda bilo na vječnost... neznam odgovor ali ga niti ne želim doznati. Želim zauvijek biti sa osobama koje volim i želim da one budu sa mnom. I tada ću se smijati. :)
03.03.2007. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e pa draga moja ća da ti rečen na sve ovo...jubav je ponekad neshvatljiva...donosi toliko boli i tuge na rastanku...a pitaš se zašto...zato jerbo se vežemo i srce i dušon...zato jer u jubavi dajemo ciloga sebe...bez kompromisa...i zato jerbo imamo dušu....kad volimo,volimo do kraja bez obzira na posljedice...na žrtve i odricanja...jubimo svin srcen i očekujemo istu količinu jubavi zauzvrat...samo kad je ne dobijemo...onda odumiremo polako iznutra...i sve oko nas gubi smisao postojanja...jerbo jubav je najveće bogatstvo koje čovik more nać...ako je istinska i prava....pozdravjan i osmjeh ostavjan:))))
03.03.2007. (12:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja često o tome razmišljam...a onda se želim gledat u ogledala koja ne prokazuju moje lice i da se svi oko mene smiju...jer znam da će oni plakat...ali ja neću...život je sjeban.a ja ga osjećam a ne živim... pozz
03.03.2007. (18:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
možda na to nije potrebano dati odgovor... ja znam da živim svaki dan kao da mi je posljednji, jer neke stvari se ne ostavljaju za sutra,... ako npr. voljenoj osobi ne kažeš nešto lijepo i nešto dobro ne napraviš nekome drugome....smatram da bi ljudi svijet u kojem žive trebali učiniti lijepšim.... a ako se ujutro ipak probudim, želim znati da sam dobila još jednu priliku da svijet pokušam osmijehom uljepšati, na jedan ili drugi način...
pozdrav
03.03.2007. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teško je gledati voljenu osobu kako umire..kako ti lagano klizi njena ruka iz tvoje i znaš da je gubiš..znam to jer sam to doživjela..posljednje riječi koje ti ta osoba uputi najsvetije su riječi u mom životu..čitamo se..pozdrav
04.03.2007. (15:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bizarnaljubav
hehehehehehe...umirem večeras od smijeha........pozdrav i piši!
03.03.2007. (01:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sonrisa
I ja se ponekad pitam zašto je tako teško odvojiti se od nekoga? I ako je teško odvojiti se od njega na jedan dan, kako li bi tek onda bilo na vječnost... neznam odgovor ali ga niti ne želim doznati. Želim zauvijek biti sa osobama koje volim i želim da one budu sa mnom. I tada ću se smijati. :)
03.03.2007. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dreamkeeper and lost soul
e pa draga moja ća da ti rečen na sve ovo...jubav je ponekad neshvatljiva...donosi toliko boli i tuge na rastanku...a pitaš se zašto...zato jerbo se vežemo i srce i dušon...zato jer u jubavi dajemo ciloga sebe...bez kompromisa...i zato jerbo imamo dušu....kad volimo,volimo do kraja bez obzira na posljedice...na žrtve i odricanja...jubimo svin srcen i očekujemo istu količinu jubavi zauzvrat...samo kad je ne dobijemo...onda odumiremo polako iznutra...i sve oko nas gubi smisao postojanja...jerbo jubav je najveće bogatstvo koje čovik more nać...ako je istinska i prava....pozdravjan i osmjeh ostavjan:))))
03.03.2007. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
this girl_
ja često o tome razmišljam...a onda se želim gledat u ogledala koja ne prokazuju moje lice i da se svi oko mene smiju...jer znam da će oni plakat...ali ja neću...život je sjeban.a ja ga osjećam a ne živim...
pozz
03.03.2007. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petra
možda na to nije potrebano dati odgovor... ja znam da živim svaki dan kao da mi je posljednji, jer neke stvari se ne ostavljaju za sutra,... ako npr. voljenoj osobi ne kažeš nešto lijepo i nešto dobro ne napraviš nekome drugome....smatram da bi ljudi svijet u kojem žive trebali učiniti lijepšim.... a ako se ujutro ipak probudim, želim znati da sam dobila još jednu priliku da svijet pokušam osmijehom uljepšati, na jedan ili drugi način...
pozdrav
03.03.2007. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snoopycats
teško je gledati voljenu osobu kako umire..kako ti lagano klizi njena ruka iz tvoje i znaš da je gubiš..znam to jer sam to doživjela..posljednje riječi koje ti ta osoba uputi najsvetije su riječi u mom životu..čitamo se..pozdrav
04.03.2007. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...vedi...
pa to ti je ono sto vise znas,vise neznas...e pitanja,pitanja...a o smrti bolje nerazmisljati i zivjeti kao da dolazi sutra...pozdraV.
04.03.2007. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...