ove su životinjice preslatke i meni ih je tako žao kad vidim onaj tužni pogled! Kad bi se barem sve udomile i to u dobre ruke,bilo bi krasno! Kod nas je "sklonište" na otpadu,grozni uvjeti,žao mi je strašno tih pasa! Joj ma ubila bih nekog kada maltretira životinje,kako samo može,kako ga srce ne boli... Onako nevini,jadni,nije im jasno zašto im se to uopće događa,tužni pogled... Ma ne mogu! Ja bih se rasplakala da idem u "sklonište" i poslije bih danima razmišljala o tim psima! To mi je prebolno!
01.03.2007. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve su to prekrasna stvorenja koja u sebi nose čistu, nepatvorenu ljubav. Zašto su izabrali čovjeka da mu je daju, pojma nemam - jer veliki broj takvu ljubav uopće ne zaslužuje (kao što znamo iz običaja lova, masakra dupina i tuljančića, eksperimenata radi bespotrebnih saznanja dokonih bezveznjaka koji vole da ih zovu doktorima, borbi pasa, borbi bikova, rodea i da ne nabrajam dalje, a nažalost ima još). Tužno je što kraj nas žive bića koja nas toliko bezuvjetno vole, a mi (čitaj ljudi) ih zlostavljamo, mučimo, tučemo, napuštamo, ubijamo... A sve pod krilaticom: pa to je samo pas ! Nikada neću razumjeti ovo "samo", ali znam da zbog postojanja svijesti koja tako razmišlja postoje i "samo Židovi", "samo žene"; "samo homoseksualci", "samo djeca", "samo kineskinje/indijke", "samo crnci", "samo srbi", "samo hrvati", "samo....". Dok i jedan jedini um bude sposoban razmišljati u terminima "to je samo...." pa onda nije bitno što se tom "samo" biću događa, dotle će ljudi ljudima raditi to što rade. A kad rade to ljudima, teško je očekivati da neće raditi "samo psima", "samo tuljanima", "samo zečevima", "samo srnama", "samo delfinima", "samo kokošima" itd.itd. Uf, opet sam zabrazdila.
Nego, da te pitam jel bismo se mogle dogovoriti oko nekih od ovih slikica koje si stavila da mi ih posaljes e-mailom ali u najboljoj rezoluciji što imaš, bez smanjivanja? Neke od njih bi mi jako trebale za neke moje aktivnosti (vrlo edukacijske) pa ako nemaš nikakvih zahtjeva za autorskim pravima osim navođenja izvora prema želji, reci pa ću ti poslati e-mailom moj privatni e-mail.
01.03.2007. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@tyche; svidio mi se tvoj odgovor..;))..sorry, malo sam s rijecima bio zesci, ali onda sam bio u nekakvom «kaubojskom» raspoloženju, ali sam rekao ono sto sam htio i stojim iza toga...pozz...
01.03.2007. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@tyche; .. sto se tice prethodnoga posta; odusevljen sam svim pricama i sjetila si me na neke dane, sretne i manje sretne... Imao sam i ja nekoliko pasa, vlastitih, u zivotu, a sretao sam i lutalice i promatrao ih i hranio, i kao klinjo vodio ih kući(zasto to sada ne radim?) zabezeknutim roditeljima, naravno, poslije je bilo suza... ...jedan mi je veliki žućo (86 u grebenu, preko 70 kila, ti ces znati o cemu govorim), s crnom maskom (great dane), moj vlastiti, ostao u srcu na pocasnomu mjestu, kad je otisao(passed away-anglosaksonci imaju ovu lijepu rijec-kombinaciju za to) plakao sam kao kisa, ja, stari klipan od trideset i nesto, i nakon tri mjeseca mi je znala suza kanuti za njim...i sad, kad ga se sjetim, a proslo je otad vec dosta godisnjih doba, bude mi nekako sjetno, ali se sjecam, sada sve više i više, onih lijepih trenutaka, dugih setnji, njegove veselosti, igre i natjerivanja s drugim psima...
...jos jedna moja slika, Ukrajina, Odessa - fish port (dio luke za sve brodove, ali se tako zove, jer je tu dosta koča-ribarica), siječanj 1997. – vecera, negdje oko sest, mornarska hrana, nije bas islo, neko tvrdo meso, i ja se dignuh, uzmem taj šnicel u kruh i krenem van, na ogradu broda. Pogled na lučku rivu (dok), lutalica desetak, raznih velicina, stoje u izgaženomu, prljavome snijegu, čopor. Vec sam nekoliko tih pasa bio primijetio, ranije toga dana, ali onda je luka bila prometna, radnici, vozila i oni su se uklanjali i nestajali po zakucima toga mjesta. Sad su ljudi otisli kućama, predio se smirio i dolaze oni; počinje njihovo vrijeme. I tako njih desetak, mota se tuda, ali ih dolazi jos; iz okolnih sjena se pojavljuju ispred brodova, iskustvom znajući da ce im poneki marinero dobaciti nesto. Taman sam se spremio baciti onaj poveliki šnicel (ali strasno tvrd, kako rekoh, vjerojatno je dosta godina to govedo vuklo kola ;)) i onaj kruh, kad eto ti jednoga smeđega, ogrooman, za glavu veci od svih ostalih, polako, ukočenih nogu se priblizava, ostali se razmicu. Buduci su neki bili bas ispod broda, a koji je bio tik uz rivu, i gledali u moje ruke, ja zviznem i bacim, meso i kruh medu njih, a veliki krene brze, zarežavsi. Jedan je dospio uzeti kruh i bris, a druga snita i meso su bili blizu njih i mamili, ali se veliki u cas tu stvorio, oko njega se napravio krug, ostali se i dalje polako razmicu i gledaju u njega, ne prilaze. On uzme meso i polako se odmakne od broda na dvadestak metara. Neki od ostalih raznesu onaj kruh i copor se polako pokrene prema sljedecem brodu. On je stajao ondje i gledao negdje u daljinu mimo mene i broda, a sigurno je pratio svaki moj pokret. Stajao je kao kip, promatrao sam ga nekih desetak minuta, a onda odoh unutra jer je bilo negdje oko minus deset, no on je jos stajao onako, kao da mi je htio pokazati da je, mozda, zahvalan za onaj zalogaj, ali mi je zacijelo dao do znanja da sam na njegovomu terenu i u njegovo doba dana(pjesnicka sloboda)... Neko realniji od mene rekao bi, gle mrcinu, ceka jos mesa... P.S. ...preporuka za procitat Wladislaw Stanislaw Reymont, njegova prica, ne znam naslov, ali je na neki nacin vezana uz temu tvoga prethodnog, a i ovoga posta, a pricu ces naci u Antologija poljske pripovijetke XX stoljeća / priredio i preveo Zdravko Malić. - Impresum Sarajevo : "Veselin Maslesa", 1984. - 431 str. (Biblioteka Antologije) – ne znam ima li jos izdanja, ima jedno hrvatsko iz 2001. Ne znam je li ta prica i u tome iz 2001., ali bi svakako trebalo pogledati uz ime Z. Malic ili nesto drugo od Wladislawa Stanislawa Reymonta gdje bi se ta prica mogla naci, a strasna je, vjeruj na riječ, citao pred nekoliko god. i odusevio se... P.S.S ...sorry na predugom komentu, ali sam bio inspiriran tvojim slikama, ovo shvati kao kompliment, u svakom slučaju...;))..
01.03.2007. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dani - drago mi je cuti da se nesto poduzima - svaka pomoc je dobrodosla @Don Branko- mir i s Vama, nadam se da Vam se nece biti tesko druziti na mom blogu s mojim heretickim duhom :) dobrodosli @kao da je vazno... iskreno - i ja sam se naplakala nekoliko puta tamo - ja sam od onih kojima ne pada na pamet da se stide kad placu, jer rijetko placu i ne placu za svasta... @malko neobican um - nema blema, tu smo da se dogovorimo - nema zestokih rijeci na koje se ne nade odgovor - ne nuzno zestok :) - i najljepsa hvala za preporuku knjige - sto se tice tvojih slicica - nama nerealnima potpuno je jasno zasto psi gledaju u nasem smjeru
01.03.2007. (21:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh...jao...sad ne znam da li mi ove suze idu od tuge ili...pojam nemam, ali slike su stvarno predivne baš kao i psići na njima. pokazuju nam kakvi smo. sve manje imam pohvala za ljudski rod...ali, hvala bogu da ima i ovako dobrih ljudi....a, ljudski pogled u očima, ne samo pasa, primjetila sam još kao dijete i nije mi jasno kako to i drugi ne vide. možeš li mi ostaviti njihovu adresu ili žiro račun? riječi su jeftine.... pozdrav.
03.03.2007. (13:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dani
Opet se organizira koncert za pomoć za Sklonište...
01.03.2007. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
king
ja sam iz osjeka bratski poozdrav SLAVIMO GOSPODINA MIR VAMA
don brako
01.03.2007. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao da je važno...
ove su životinjice preslatke i meni ih je tako žao kad vidim onaj tužni pogled!
Kad bi se barem sve udomile i to u dobre ruke,bilo bi krasno!
Kod nas je "sklonište" na otpadu,grozni uvjeti,žao mi je strašno tih pasa!
Joj ma ubila bih nekog kada maltretira životinje,kako samo može,kako ga srce ne boli...
Onako nevini,jadni,nije im jasno zašto im se to uopće događa,tužni pogled...
Ma ne mogu!
Ja bih se rasplakala da idem u "sklonište" i poslije bih danima razmišljala o tim psima!
To mi je prebolno!
01.03.2007. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
Sve su to prekrasna stvorenja koja u sebi nose čistu, nepatvorenu ljubav. Zašto su izabrali čovjeka da mu je daju, pojma nemam - jer veliki broj takvu ljubav uopće ne zaslužuje (kao što znamo iz običaja lova, masakra dupina i tuljančića, eksperimenata radi bespotrebnih saznanja dokonih bezveznjaka koji vole da ih zovu doktorima, borbi pasa, borbi bikova, rodea i da ne nabrajam dalje, a nažalost ima još). Tužno je što kraj nas žive bića koja nas toliko bezuvjetno vole, a mi (čitaj ljudi) ih zlostavljamo, mučimo, tučemo, napuštamo, ubijamo... A sve pod krilaticom: pa to je samo pas ! Nikada neću razumjeti ovo "samo", ali znam da zbog postojanja svijesti koja tako razmišlja postoje i "samo Židovi", "samo žene"; "samo homoseksualci", "samo djeca", "samo kineskinje/indijke", "samo crnci", "samo srbi", "samo hrvati", "samo....". Dok i jedan jedini um bude sposoban razmišljati u terminima "to je samo...." pa onda nije bitno što se tom "samo" biću događa, dotle će ljudi ljudima raditi to što rade. A kad rade to ljudima, teško je očekivati da neće raditi "samo psima", "samo tuljanima", "samo zečevima", "samo srnama", "samo delfinima", "samo kokošima" itd.itd. Uf, opet sam zabrazdila.
Nego, da te pitam jel bismo se mogle dogovoriti oko nekih od ovih slikica koje si stavila da mi ih posaljes e-mailom ali u najboljoj rezoluciji što imaš, bez smanjivanja? Neke od njih bi mi jako trebale za neke moje aktivnosti (vrlo edukacijske) pa ako nemaš nikakvih zahtjeva za autorskim pravima osim navođenja izvora prema želji, reci pa ću ti poslati e-mailom moj
privatni e-mail.
01.03.2007. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga čvorak
@tyche; svidio mi se tvoj odgovor..;))..sorry, malo sam s rijecima bio zesci, ali onda sam bio u nekakvom «kaubojskom» raspoloženju, ali sam rekao ono sto sam htio i stojim iza toga...pozz...
01.03.2007. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga čvorak
@tyche; .. sto se tice prethodnoga posta; odusevljen sam svim pricama i sjetila si me na neke dane, sretne i manje sretne... Imao sam i ja nekoliko pasa, vlastitih, u zivotu, a sretao sam i lutalice i promatrao ih i hranio, i kao klinjo vodio ih kući(zasto to sada ne radim?) zabezeknutim roditeljima, naravno, poslije je bilo suza...
...jedan mi je veliki žućo (86 u grebenu, preko 70 kila, ti ces znati o cemu govorim), s crnom maskom (great dane), moj vlastiti, ostao u srcu na pocasnomu mjestu, kad je otisao(passed away-anglosaksonci imaju ovu lijepu rijec-kombinaciju za to) plakao sam kao kisa, ja, stari klipan od trideset i nesto, i nakon tri mjeseca mi je znala suza kanuti za njim...i sad, kad ga se sjetim, a proslo je otad vec dosta godisnjih doba, bude mi nekako sjetno, ali se sjecam, sada sve više i više, onih lijepih trenutaka, dugih setnji, njegove veselosti, igre i natjerivanja s drugim psima...
...jos jedna moja slika, Ukrajina, Odessa - fish port (dio luke za sve brodove, ali se tako zove, jer je tu dosta koča-ribarica), siječanj 1997. – vecera, negdje oko sest, mornarska hrana, nije bas islo, neko tvrdo meso, i ja se dignuh, uzmem taj šnicel u kruh i krenem van, na ogradu broda. Pogled na lučku rivu (dok), lutalica desetak, raznih velicina, stoje u izgaženomu, prljavome snijegu, čopor. Vec sam nekoliko tih pasa bio primijetio, ranije toga dana, ali onda je luka bila prometna, radnici, vozila i oni su se uklanjali i nestajali po zakucima toga mjesta. Sad su ljudi otisli kućama, predio se smirio i dolaze oni; počinje njihovo vrijeme. I tako njih desetak, mota se tuda, ali ih dolazi jos; iz okolnih sjena se pojavljuju ispred brodova, iskustvom znajući da ce im poneki marinero dobaciti nesto. Taman sam se spremio baciti onaj poveliki šnicel (ali strasno tvrd, kako rekoh, vjerojatno je dosta godina to govedo vuklo kola ;)) i onaj kruh, kad eto ti jednoga smeđega, ogrooman, za glavu veci od svih ostalih, polako, ukočenih nogu se priblizava, ostali se razmicu. Buduci su neki bili bas ispod broda, a koji je bio tik uz rivu, i gledali u moje ruke, ja zviznem i bacim, meso i kruh medu njih, a veliki krene brze, zarežavsi. Jedan je dospio uzeti kruh i bris, a druga snita i meso su bili blizu njih i mamili, ali se veliki u cas tu stvorio, oko njega se napravio krug, ostali se i dalje polako razmicu i gledaju u njega, ne prilaze. On uzme meso i polako se odmakne od broda na dvadestak metara. Neki od ostalih raznesu onaj kruh i copor se polako pokrene prema sljedecem brodu.
On je stajao ondje i gledao negdje u daljinu mimo mene i broda, a sigurno je pratio svaki moj pokret. Stajao je kao kip, promatrao sam ga nekih desetak minuta, a onda odoh unutra jer je bilo negdje oko minus deset, no on je jos stajao onako, kao da mi je htio pokazati da je, mozda, zahvalan za onaj zalogaj, ali mi je zacijelo dao do znanja da sam na njegovomu terenu i u njegovo doba dana(pjesnicka sloboda)... Neko realniji od mene rekao bi, gle mrcinu, ceka jos mesa...
P.S. ...preporuka za procitat Wladislaw Stanislaw Reymont, njegova prica, ne znam naslov, ali je na neki nacin vezana uz temu tvoga prethodnog, a i ovoga posta, a pricu ces naci u Antologija poljske pripovijetke XX stoljeća / priredio i preveo Zdravko Malić. - Impresum Sarajevo : "Veselin Maslesa", 1984. - 431 str. (Biblioteka Antologije) – ne znam ima li jos izdanja, ima jedno hrvatsko iz 2001. Ne znam je li ta prica i u tome iz 2001., ali bi svakako trebalo pogledati uz ime Z. Malic ili nesto drugo od Wladislawa Stanislawa Reymonta gdje bi se ta prica mogla naci, a strasna je, vjeruj na riječ, citao pred nekoliko god. i odusevio se...
P.S.S ...sorry na predugom komentu, ali sam bio inspiriran tvojim slikama, ovo shvati kao kompliment, u svakom slučaju...;))..
01.03.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
nisam ja odavde... nema blema, upravo dizem sve slike na server, posaljem pass na mail koji dostavis, slobodno koristi
01.03.2007. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
@Dani - drago mi je cuti da se nesto poduzima - svaka pomoc je dobrodosla
@Don Branko- mir i s Vama, nadam se da Vam se nece biti tesko druziti na mom blogu s mojim heretickim duhom :) dobrodosli
@kao da je vazno... iskreno - i ja sam se naplakala nekoliko puta tamo - ja sam od onih kojima ne pada na pamet da se stide kad placu, jer rijetko placu i ne placu za svasta...
@malko neobican um - nema blema, tu smo da se dogovorimo - nema zestokih rijeci na koje se ne nade odgovor - ne nuzno zestok :) - i najljepsa hvala za preporuku knjige - sto se tice tvojih slicica - nama nerealnima potpuno je jasno zasto psi gledaju u nasem smjeru
01.03.2007. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
uh...jao...sad ne znam da li mi ove suze idu od tuge ili...pojam nemam, ali slike su stvarno predivne baš kao i psići na njima. pokazuju nam kakvi smo. sve manje imam pohvala za ljudski rod...ali, hvala bogu da ima i ovako dobrih ljudi....a, ljudski pogled u očima, ne samo pasa, primjetila sam još kao dijete i nije mi jasno kako to i drugi ne vide.
možeš li mi ostaviti njihovu adresu ili žiro račun? riječi su jeftine....
pozdrav.
03.03.2007. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...